Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Iz New Mexica krenuli smo na sjever do Wheatfieldsa, kamo smo<br />
odvezli staru Indijanku. Sue živi u planinama, daleko od ceste, iznimno<br />
tradicionalno. Odlučili smo prespavati kod nje i, uz njezinu pomoć, napraviti<br />
tradicionalnu lulu kako bismo popušili planinski duhan koji smo putem<br />
kupili. Pokušao sam zamisliti obrnutu situaciju, da neki Indijanac dođe u<br />
Liku i glumi Ličanina. Da mu stara Ličanka pruži postelju i dade auto na<br />
korištenje ne tražeći ništa zauzvrat. Nisam to mogao zamisliti. Uz lekciju<br />
kako napraviti tradicionalnu lulu, Dušan i ja smo zalegli u hoganu i tako<br />
dočekali izlazak Sunca. Indijanci vjeruju da u zoru horizontom šeću bogovi<br />
i da oni koji su budni u to vrijeme bivaju blagoslovljeni od tih istih bogova.<br />
„Djeco, popijte kavu i krenite u lov! Sigurna sam da će vam James<br />
otkriti kako mi to radimo...”, bile su riječi stare Sue dok smo pakirali<br />
stvari u kamionet koji je zamijenio Mustanga. Budući da sam vizualan<br />
tip, osjećam potrebu da vam objasnim gdje smo. Dakle, nalazimo se u<br />
indijanskom rezervatu u kojem obitavaju Navajo Indijanci. Rezervat je<br />
veličine 4/5 Hrvatske, prostire se na četiri sjedinjene države, Arizonu,<br />
New Mexico, Colorado i Utah, a mi vrijeme provodimo na tri adrese.<br />
Zamislite Hrvatsku... prva obitelj je u Slavoniji (hogan kod stare Indijanke<br />
Sue), druga obitelj je obitelj Kruger (recimo, u Karlovcu), a treća, obitelj<br />
Jamesa Clarka, je u Istri. Upravo tamo smo Dušan i ja krenuli u lov na<br />
prerijske pse.<br />
„James, imamo problem!”, rekoh simpatičnom Indijancu dok smo<br />
spremali puške u njegov ogromni kamionet.<br />
„Bijelci imaju problem?! Sav sam se pretvorio u uho!”, reče nam agilni<br />
pedesetogodišnji James.<br />
„Vidiš, nedavno sam stavio fotografiju kunića, kojeg sam rukom ulovio<br />
na jednom od otoka u domovini, na Facebook, i javilo se puno ljudi koji su se<br />
zgražali nad činjenicom da sam ubio kunića i poslije ga pojeo. Znaš, većina<br />
članova moje FB-grupe osudila me za taj barbarski čin”, rekoh Indijancu.<br />
„Ah, Facebook, internet alatka gdje ljudi imaju potrebu ostavljati dojmove<br />
i lokaciju boravka tako da Veliki Brat nema problema s pronalaženjem<br />
istih?”, reče James.<br />
„Da, dragi Jamese. No to ne mijenja činjenicu da su mi ljudi pod pseudonimom<br />
kao što je Marinella Vida napisali da se, oprosti mi na vulgarnosti,<br />
dragi Indijanče, napušim međunožja, da bi mi moj ponos zubima<br />
rastrgala, stavila pod peku i zatim dala da ga pojedem”, rekoh, razmišljajući<br />
kako bi moj vrhunac ponude bio Marinelli dati sushi verziju tog obroka.<br />
„Naučit ću Dušana i tebe kako razgovarati s dušama životinja. Mislim<br />
da vam je to potrebno. Inače će vas duhovi savjesti progoniti dokle god<br />
živite!”, reče James.<br />
20
Change language