Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
slično. Kažu da je to jeftin izgovor da se ukomiraš. Njihov trans dolazi iz<br />
čistoće i jednostavnosti koju žive i u koju vjeruju. Bilo mi je žao gledati tu<br />
djevojčicu kako, uz bolove koje proživljava zbog menstruacije, čitavu noć<br />
ukočeno sjedi i briše suze s lica, što zbog bolova u leđima, što zbog toga što<br />
je svjesna da se od sutra više nikada neće smjeti igrati lutkama i bezbrižno<br />
trčkarati s ostalom djecom. Sutra će biti žena... a tek joj je trinaest godina!<br />
Izvan hogana iskopana je velika rupa i u nju je izlivena smjesa kukuruznog<br />
kolača koja je prekrivena listovima kukuruza, zatim slojem zemlje pa<br />
na kraju zatrpana žeravicom. Tako se kolač peče do jutarnjih sati. Pjesma<br />
traje cijelu noć, osjećam se kao da boravim u paralelnom svijetu. Sve što<br />
proživljavam događa se u dvorištu kuće ispred koje su moderni auti, gdje<br />
se nalazi koš za košarku, gdje Indijanci nose tenisice, a opet, sve je tako<br />
nestvarno, tako duboko, da mi tijelo osjeća neopisivu ugodu. Kao da me<br />
serotonin posve preuzeo i vodi me kroz ovu magičnu noć. U pola pet ujutro<br />
završile su obredne pjesme. Vrač (medicine man) je naložio majci i baki da<br />
maloj Christen operu kosu, nakon čega je zadnji put istrčala iz šatora na<br />
obredno trčanje. Bio sam umoran, sve me boljelo, ali sam trčao s njom.<br />
Kad smo se vratili, već je svanuo dan. Dušan je, zajedno s Indijancima,<br />
uklanjao žeravicu nad kukuruznim kolačem, ja sam pomagao oko „istezanja“<br />
Christen iz djevojčice u ženu. Zadnji je to čin prije nego što završi<br />
ceremonija inicijacije. Barem je bio prije nego što su dopustili dvojici bijelaca<br />
da sudjeluju u Kenaal’di. Usred hogana, pred čitavim klanom, Dušan je<br />
otpjevao Christen ljubavnu pjesmu kao poklon za sreću u ljubavnom životu.<br />
„Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne,<br />
I buđenja u postelji punoj šećera...”<br />
Ta pjesma „Parnog valjka” nije mu pomogla kad je bio na HTV-u u<br />
showu „Zvijezde pjevaju”, ovdje je, pak, izmamila suze radosnice svih<br />
okupljenih. Čak i jednog koji za sebe misli da je macho dok šeće s puškom<br />
po svijetu... mene!<br />
18
Change language