Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
djevojčica uskoro postaje ženom). Za to vrijeme Dušan je pomagao piliti<br />
i cijepati drva. Bilo nam je zabranjeno fotografirati (barem u početku,<br />
dok nismo stekli povjerenje), ali su sve žene jedva dočekale da uz vatru<br />
razgovaramo s njima. Bilo je to čudno iskustvo za nas, taj matrijarhat. Kod<br />
nas bi obično, kao gosti, zasjeli za stol s domaćinom i kumovima, otvorili<br />
bi bocu šljive i pričali dok bi nas žene posluživale. Ovdje muškarci stoje sa<br />
strane, uglavnom šute i peku ovčetinu, dok žene sjede s nama za stolom i<br />
umiru od smijeha na Dušanove i moje priče o patrijarhatu i načinu života<br />
naših djedova kojima su bake, kad bi ovi došli pijani doma, skidale cipele<br />
i kapute pa šutke servirale večeru. To im je baš bilo smiješno, kao i meni<br />
to što njima muškarci donose komade pečene ovčetine da odrede je li<br />
meso dobro ili nije. Malo u smijehu, malo u ozbiljnom radu, prolazili su<br />
noći i dani. Tada je došla zadnja večer. Smijeha je nestalo. Zamijenila ga<br />
je molitvena pjesma medicine mana (posrednika između bogova i ljudi,<br />
nešto kao vrača). Zadnju noć djevojka mora ostati budna do jutra i pjevati<br />
zajedno sa svima okupljenima u hoganu obredne pjesme u četiri ciklusa.<br />
Za čitavo vrijeme mora uspravno sjediti, ne naslonjena, budna. Pjesme<br />
su toliko jake, meditativne, da sam upao u trans a da nisam konzumirao<br />
halucinogene. Navajo Indijanci ne konzumiraju nikakve droge, pejotle ili<br />
Trinaestogodišnja Christen trči iz djetinjstva u odraslu dob<br />
17
Change language