Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Time je započela svoju priču. Navajo Indijanci žive u matrijarhalnom<br />
društvu, odnosno, u društvu u kojem žena vodi glavnu riječ, ne muškarac.<br />
Kad mladi Navajo Indijanac oženi Indijanku, obično on dolazi na njezinu<br />
zemlju i tamo sa<strong>grad</strong>i hogan (tradicionalnu indijansku drvenu kuću). I<br />
tako njih dvoje žive, on privređuje, ona rađa, život prolazi u skladu. Ako<br />
se taj sklad poremeti pa, recimo, mladi Indijanac počne piti kao smuk,<br />
zanemarivati obitelj i na bilo koji drugi način ugrožavati zajedništvo, e,<br />
tada Indijanka iznese njegovo sedlo na verandu i zatvori vrata hogana.<br />
Kad se on vrati doma i vidi sedlo na verandi, zna da više nije poželjan u<br />
tom domu. Od bračne stečevine sve što može dobiti je to sedlo. Nema<br />
više razgovora. Taj Indijanac više nikada neće nogom kročiti u svoj, sada<br />
već bivši, dom. Osim što u život kreće od materijalne nule, sramota koju<br />
je nanio svom klanu (užoj i široj obitelji) pratit će ga dok živi.<br />
„Kod nas žena može iznijeti sedlo na verandu samo da ga očisti prije<br />
nego što ga spremi nazad u kuću!”, rekoh, da malo razbijem ozbiljnu<br />
atmosferu, ali Char nije reagirala na moju foru. Dušan je (Give me five!)!<br />
„Dečki, žena je kod nas stup obitelji i društva. Upravo zato sam vas zvala<br />
da prisustvujete jednom od najznačajnijih obreda – inicijaciji djevojčice u<br />
ženu. Obred započinje prvom mjesečnicom koju djevojčica dobije. Moja<br />
nećakinja uskoro će postati žena. Za vas je velika čast što je moj klan<br />
dopustio da prisustvujete Kenaal’di, kako se taj obred zove na Navajo<br />
jeziku”, reče nam Char, provjeri frizuru kćeri Shandiin i krene uređivati<br />
svoju frizuru. Dušan i ja smo stvar shvatili ozbiljno. Iz ruksaka smo izvukli<br />
najčišće majice, navukli čiste čarape bez ijedne rupe pa zajedno s Char<br />
i djecom krenuli do obližnjeg sela. Njezin muž nije išao s nama jer ga je<br />
prije tri i pol godine na verandi njihove kuće dočekalo sedlo.<br />
Zadnjih trinaest godina, koliko putujem svijetom, prisustvovao sam<br />
mnogim ceremonijama, ali sve one mogu se sakriti iza onoga što ću doživjeti<br />
sljedećih nekoliko dana. U tom selu kamo smo došli nalaze se samo<br />
dvije kuće i jedan veliki osmerokutni hogan. U njega se već preselila mlada<br />
Christen i krenula raditi smjesu za obredni kolač od kuruze. Odjevena u<br />
tradicionalnu nošnju, satima je usitnjavala zrnevlja kukuruza dok su joj<br />
njezine tete, majka i bake objašnjavale što je sve čeka u životu sada kad<br />
postaje žena. Učile su je kako se ophoditi prema muškarcu, kako odgajati<br />
djecu, što je ispravno, a što ne, kako se brinuti o kući, stoci, zemlji. Svakih<br />
šest sati mala je Christen morala izaći iz hogana i trčati nekoliko milja.<br />
Trčanje u indijanskoj kulturi ima veliku ulogu, baš kao i ples. Ja sam<br />
trčao s njom (svi koji trče ne smiju je prestići i moraju urlikati indijanskim<br />
povicima da bi duhovi, kako predaka tako i duhovi prirode, znali koja<br />
16
Change language