Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
II. poglavlje<br />
„O, Char, kako si? Mi baš krećemo u lov s Jamesom. Ovdje u Indian<br />
Wellsu je super! Arizona je predivna”, s puškom na ramenu cupkam u<br />
mjestu pokraj puteljka nedaleko od Jamesove kuće, gdje jedino ima telefonskog<br />
signala. Dušan cupka pokraj mene. I on ima pušku na ramenu.<br />
„Christen je dobila prvu mjesečnicu. Morate se vratiti u Window Rock<br />
i prisustvovati Kenaal’di!”, reče mi Char, kustosica Navajo muzeja, tonom<br />
koji je više bio zapovjedni nego molba. Pokrivam mobitel da me ne čuje<br />
(iako se Dušanu obraćam na hrvatskom):<br />
„Char je malo, onak (vrtim prstom oko sljepoočnice), nije joj dobro.<br />
Pazi, kaže mi da joj je mala nećakinja dobila mengu pa da ti i ja moramo<br />
odmah doći. Mislim, kaj, pa da sam joj buraz ne bi se bakčal s time!”,<br />
kažem i, vidjevši da Dušan već cilja po horizontu imaginarne jelene,<br />
stavljam mobitel na uho.<br />
„Char, ima valjda tamo neka tetka, baka ili starija sestrična da joj<br />
objasni o čemu se radi. Mislim, fala na povjerenju, ali mi bi, onak,<br />
kužiš, mi smo muškarci. Imamo puške na ramenu. Idemo u lov. Ono,<br />
muška stvar...”, rekoh, a Char me prekine tražeći da joj na telefon<br />
dam našeg domaćina koji neodoljivo nalikuje na glumca Charlesa<br />
Bronsona. Nakon kraćeg razgovora prilikom kojeg je on samo kimao<br />
glavom, James reče:<br />
„Dečki, morate natrag u Window Rock. Mala Christen je dobila prvu<br />
mjesečnicu. Imate čast prisustvovati Kenaal’di. Najbolje je da odmah<br />
krenete, jer je ceremonija već počela!“<br />
U ovom trenutku vrlo vjerojatno ste zbunjeni kao i mi. Sjeli smo u naš<br />
Ford Mustang i odjurili do Char Kruger. Umjesto uobičajenog zagrljaja<br />
na ulazu u njezinu kuću u Window Rocku, odmah smo zatražili objašnjenje<br />
zašto su dva macho frajera trebala prekinuti hemingwayski pristup<br />
životu zbog menge koju je dobila neka mala. Char nas je posjela na krevet<br />
i, uređujući frizuru malom Wyattu, krenula od početka, baš kao što ja<br />
objašnjavam stvari svojoj maloj Marli.<br />
„Znate li što je matrijarhat?”<br />
15
Change language