Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
James sa ženom Marjorie živi u Indian Wellsu u Arizoni, zapadno od<br />
New Mexica. Nisam mogao vjerovati o kojoj se zabiti radi i da je Dušan<br />
uspio ući u srca te obitelji do te mjere da su ga dočekali kao sina. Navajo<br />
Indijanci znaju biti povučeni, mnogi imaju problema s alkoholom i zakonom<br />
i upravo je zbog toga alkohol strogo zabranjen u rezervatu. James je sve<br />
samo ne ta slika o Navajo Indijancima. Snažan i žilav, uvijek nasmijan,<br />
zaljubljen u svoju ženu, odmah je ostavio jak dojam na mene. Te večeri<br />
odveo je Dušana i mene na tradicionalni Enemy Way Dance (bijelci ga<br />
zovu Squaw Dance) na jednu livadu nedaleko od glavne ceste. Ples je<br />
iznimno važan Indijancima pa smo bili počašćeni što su nas prihvatili.<br />
Brzo smo naučili osnove plesa pa čekali, kako je običaj, da nas Indijanke<br />
pozovu na ples. Dok plešem s jednom, promatram Dušana kako hvata<br />
ritam i postaje Indijanac. Pleše se uz pjesmu koju pjevaju muškarci koji su<br />
stajali u poziciji kao što naši Dalmatinci stoje u klapama. Mrak, vatra do<br />
neba, Indijanka pod rukom... malo je mjesta na svijetu gdje putnik tako<br />
lako, naravno, ako je prihvaćen, može ući u drugu kulturu i sudjelovati u<br />
procesijama. Ne radi se o turizmu, jer ga ovdje nema. Ako turist i navrati<br />
u neki <strong>grad</strong>, turizam se svodi na trgovinu nakitom i obilazak kanjona u<br />
kojima Indijanci još uvijek žive. Tamo gdje smo Dušan i ja plesali te večeri,<br />
tamo nema ničega osim vizije koju smo polako doživljavali svaki na svoj<br />
način. Još je bilo prerano za mene da shvatim Indijance, opet, bilo je pravo<br />
vrijeme da im Dušan pokaže kako se pleše engleski valcer, a ja napravim<br />
ćevape od govedine i ovčetine. Mislim da je to bio početak jednog vrlo<br />
lijepog prijateljstva.<br />
14
Change language