Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
„Zar je i Tommy izgubio prtljagu pa je morao ostati u prvom hotelu<br />
pokraj aerodroma?!”, pitam snenog omanjeg recepcionara, koji se na to<br />
pitanje ponosno uspravio i odmah, da prekine zabludu, rekao:<br />
„Ne, ne, ne. U našem hotelu je sniman film Nema zemlje za starce.<br />
Gledali ste film, zar ne? Sjećate se Xaviera Bardema kao plaćenog ubojice<br />
koji ubija Meksikance?”, pita me i dodaje:<br />
„A Tommy? On je bio policajac... sve se to odigralo ovdje, a soba stoji<br />
svega 35 dolara. Negdje bi zbog toga stajala 300 dolara...”<br />
Putovanje od Zagreba do rezervata Navajo Indijanaca, gdje Dušan<br />
Bućan, glumac i frend, boravi već desetak dana, činilo se kao da putujem na<br />
kraj svijeta kroz zonu sumraka za koju je glazbu napisao Mladen Grdović.<br />
Ujutro kupim prtljagu, doručkujem s Jeffom, homoseksualcem kojemu<br />
su fetiš koža i lanci, vozim se busom do vlaka, spašavam 130 kilograma<br />
teškog Indijanca koji na zadnjem sjedalu dobiva težak epileptički napad<br />
(guram mu u usta gumenu dršku koju sam potrgao sa štange, zovem 911),<br />
zatim sjedam na vlak kojim putujem do Window Rocka, gdje dolazim<br />
u kuću Indijanke Char Kruger, kontakt koji mi je dao Dušan. Tamo<br />
od umora padam u nesvijest. Zastor se spušta, svjetla pozornice gase, ja<br />
Spider Rock u Arizoni nazvan je po indijanskoj Ženi Pauku<br />
12
Change language