Boris Veličan - Stakleni grad
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA! Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš? *** Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle. https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/ https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
ŠTIVO NAKON KOJEG SAMI SEBI POŽELITE IZMAKNUTI TLO POD NOGAMA!
Veličan je, uz homagge jednom i jedinstvenom Željku Malnaru i pedesetoj godišnjici putovanja iz kojeg je nastala pustolovna Biblija naraštaja “Potraga za Staklenim gradom”, napisao jedinstvenu zbirku putopisa i ljudopisa, nepatvorenih opisa prirode, društva i, što je najvažnije, autentičnih živih malih velikih ljudi sa svih strana svijeta razlivenih po rubu 21. vijeka. Svatko od njih traži svoj Stakleni grad. A gdje je vaš?
***
Boris Veličan rođen je 1977. slučajno u Offenbachu u Njemačkoj. Djetinjstvo provodi u kvartu na istoku grada Zagreba, zaposlen kao ministrant u župi Svih svetih. Osim u crkvi, radio je u ciglani na slaganju paleta, kao prodavač ženskih otmjenih cipela te kao NKV radnik u Ini-Okiju. Od prve značajnije provizije na milodarima kupuje Dr. Martens i odlazi iz Sesveta u život. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije još nekoliko godina radi različite poslove: bauštela u Njemačkoj, čistač u vrtićima, vozač direktora Svjetske banke. 1999. počinje putovati svijetom. Uz ostalo, pješačio je od Petrograda do Pariza, od Zagreba do Sahare, putovao skuterom do Kine i natrag, godinu dana ribario na Aljasci, na konju došao do Crnog mora. Napisao je tri putopisne knjige. 2006. diplomira kao prvi diplomant produkcije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kad ne putuje, bavi se produkcijom i odgojem kćeri Marle.
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad/
https://www.vbz.hr/book/stakleni-grad-tu/
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
I. poglavlje<br />
„Dobar dan! Što vas dovodi u<br />
Ameriku?”, pita me ozbiljni djelatnik imigracijskog<br />
ureda njujorškog aerodroma.<br />
„Želim napraviti priču o Indijancima u<br />
Americi, uglavnom o onima koji se nalaze u<br />
New Mexicu, Arizoni, Coloradu i Utahu”,<br />
odgovaram, svjestan da baš ne izgledam kao<br />
ozbiljan novinar. Više kao ukrajinski tetovirani<br />
boksač s licem njemačkog homoseksualca.<br />
„Imate li radnu dozvolu?“<br />
„Ne. Dok god me nitko od Amerikanaca<br />
ne plaća za to, mogu raditi. Tak’ su mi rekli<br />
u američkoj ambasadi”, odgovaram dok me<br />
uniformirani tip mjerka od glave do pete.<br />
„Ako je tako, dobro došli u Ameriku!”<br />
Iz New Yorka letim dalje kod Bush votersa<br />
(oni koji su glasovali na izborima za Busha) u<br />
Dallas u Teksasu. Tamo mi bacači (oni koji<br />
prebacuju prtljagu iz aviona u avion) bacaju<br />
ruksak u krivi avion pa u Albuquerque u New<br />
Mexicu dolazim samo s fotoaparatom u ruci i<br />
drugom neprospavanom noći. Kupujem preskupo<br />
pivo na aerodromu (62 kune) pa se<br />
čudim. Ne toliko cijeni, koliko ideji da kupim<br />
još jedno. Treće sam popio skrivajući ga u<br />
škarniclu, ispred aerodroma, čekajući taksi<br />
koji me za desetak dolara odvezao do Desert<br />
Sands Motor Hotela. Iza Indijca na recepciji<br />
koja se raspadala gledam fotografiju poznatog<br />
glumca Tommyja Leeja Jonesa s posvetom<br />
djelatnicima hotela.<br />
11
Change language