Nikoleta Novak - Priče iz šume

Nikoleta Novak
Priče iz šume
Ilustrirao Aleksa Jovanović

Mojim kćerima, Indi i Tesi, koje
su moje najveće nadahnuće,
Nikoleta Novak

Gricko je bio jako marljiv dabar. Od jutra do mraka obrađivao je
drvo jer je to, kao svaki pravi dabar, sjajno znao. Njegovi jaki zubi
bili su nezamjenjivo oruđe i Gricko je uvijek bio zatrpan poslom.
„Gricko, kada će biti gotov dječji
krevetić koji sam od tebe naručila?“
pitala je mama zečica.
„Gospođo, dođite po njega sutra“,
odgovori Gricko.
„A ljuljačka za moga Svena?“ u prolazu
doviknu tata jež.
„Ovih dana, gospodine“, reče Gricko.
Znaš li? Dabrovi imaju snažne i čvrste zube
kojima grizu drveće i stabljike. Zubi im rastu
cijeloga života jer ih neprekidno troše.
5

Gricko je životinjama naplaćivao svoje
usluge: neke od njih donosile su mu drva,
neke hranu, a neke različite korisne stvari
koje bi pronašle u šumi. Budući da je
puno radio, Gricko je puno i zarađivao.
Za šumske pojmove, bio je jedan od
najbogatijih stanovnika šume.
„Donijela sam sto lješnjaka da ti
platim dječji krevetić“, reče mama
zečica i pruži Gricku vreću lješnjaka.
„Hvala vam, gospođo! Krevet je
spreman za preuzimanje“, hitro
odvrati Gricko i nastavi raditi.
6

Ne bi se moglo reći da Gricko nije volio svoj posao. Nije puno ni
razmišljao o onome što je radio. Bio je dabar, a svi dabrovi obrađuju
drvo. Život u šumi nije lagan i opstaju samo najsposobniji. „Što više
budem radio i štedio, imat ću sigurniju budućnost“, razmišljao je
Gricko tijekom kratkog odmora u svojoj drvenoj kućici na jezeru, dok
je promatrao obilje stvari i hrane što su mu ispunjavali kuću.
Znaš li? Dabrovi svoje „kuće“ grade na prirodnim
ili umjetnim jezerima koja nastaju tako što dabrovi
pregrađuju rijeke i prave brane.
7

Kad je bio mali, Gricko je sanjao da će postati kipar jer je od drveta
znao napraviti prelijepe figure, ukrase i igračke.
„Lijepe su stvari koje izrađuješ, no kakva korist od njih? Od figura se
u šumi ne može preživjeti“, tumačila mu je mama.
„Ostavi se umjetnosti, sine! Radije pravi korisne stvari od drveta!“
kritikama bi se pridružio tata. Gricko se
snuždio kad bi čuo mamine i tatine riječi
pa je otišao raditi na branu s ostalim
dabrovima. Rastao je i osamostaljivao
se, a pritom je bio stalno
zaposlen, tako da je
pomalo zaboravio
koliko je uživao dok
je stvarao lijepe
predmete.
Znaš li? Dabrovi su brzi graditelji;
tijekom samo jedne noći mogu
podići cijelu branu! U gradnji brane
zajednički sudjeluje mnogo dabrova.
8

Rijeka na kojoj je živio dabar Gricko protjecala
je kroz šumu i dijelila je napola. Životinje su
uvijek imale svježe vode za piće i kupanje, a neke
su živjele u rijeci ili na njezinim obalama, kao
i Gricko. No rijeka je za životinje bila i golema
prepreka, osobito u proljeće, kada bi nabujala.
Tada bi prelazak preko nje bio vrlo opasan.
Znaš li? Rijeke u proljeće
nabujaju zbog snijega koji se
otapa, ali i zbog obilnih kiša.
9

Gricko je previše bio zaokupljen svojim poslom,
pa nije obraćao pozornost na muke koje su druge
životinje imale s prelaskom rijeke sve dok se
jednoga dana lane zamalo nije utopilo dok je sa
svojom mamom pokušavalo prijeći rijeku. Kad je
začuo vrisku i zapomaganje, Gricko je priskočio u
pomoć i izvukao lane na obalu.
„Velika ti hvala, Gricko! Ne smijem ni pomisliti što bi
se dogodilo da nisi bio u blizini!“ kroz suze je
rekla mama srna.
Znaš li? Dabrovi su izvrsni plivači,
a kad zarone, pod vodom mogu
ostati i do 15 minuta.
10

Izbezumljeni krici laneta koje je upalo u rijeku i srnine riječi Ne smijem
ni pomisliti što bi se dogodilo da nisi bio u blizini danima su odjekivali
u Grickovoj glavi. Što bi se uistinu dogodilo da je toga dana bio
malo dalje? A što ako se neka druga mala životinja počne daviti
pokušavajući prijeći rijeku, a ne bude nikoga u blizini da joj pomogne?
Gricku je sinula ideja:
„Napravit ću drveni most! Da, to ću napraviti! Kad iznad rijeke bude
stajao most, nitko se više nikada neće bojati prijeći je, niti će to za
ikoga predstavljati opasnost!“ uzviknuo je Gricko uzbuđeno.
Znaš li? Srna je
lanetova mama, a
srndać tata.
11

12
Kako mu je ideja sinula u glavi, tako je Gricko sjeo za
radni stol i počeo izrađivati nacrte mosta i računati
koliko bi koštala njegova gradnja. Osmisliti most nije
nimalo jednostavno, pomislio je. Most mora biti dovoljno
čvrst da ga ne odnesu bujice, a
mora izdržati čak i kad obitelj
medvjeda prelazi preko njega.

Gricko je proveo cijeli dan izrađujući nacrte za most. Kada je shvatio da se
smračilo, jako se iznenadio. Zaokupljen mostom, zaboravio je svoj svakodnevni
posao i nije završio ništa od onoga što je planirao. Spoznaja da je zapostavio
posao od kojega je živio, proganjala je dabra Gricka. „Nitko od mene nije naručio
most, što znači da mi nitko neće ni platiti za njega. Izgubit ću mnogo vremena,
a od tolikog truda neću imati ama baš nikakve koristi!“
No onda se sjetio laneta koje se utapalo. „Hm“, mislio je
dalje Gricko, „poslije događaja s lanetom neću moći mirno
spavati od brige. Napravit ću most kako se više ne bih
morao brinuti ni o jednoj životinjici koja hoće prijeći rijeku.“
13

Gricko je nastavio završavati naručene poslove, no nastojao je uzimati što
manje novih. Iako je znao da od gradnje mosta ne može preživjeti niti će
mu to donijeti ikakvu korist, prvi put u životu Gricka je ponijela ideja i on je
uživao u svakom trenutku koji je provodio u radu na mostu.
14
„Budući da gradim most koji nitko nije
naručio, mogu ga napraviti kako god želim.
Bit će to most kakav još nitko dosad nije
vidio“, razmišljao je Gricko.

„Ogradu mosta izrezbarit ću od drveta tako da u njoj budu sve šumske
životinje. Stupove mosta izradit ću u obliku medvjeda jer oni su veliki i
jaki pa će nositi most“, planirao je Gricko. Zaneseno je rezbario, kao kad
je bio mali. Sate je provodio stvarajući i tada za njega nitko nije postojao.
Gricko je osjećao istinsko zadovoljstvo kad bi završio neki od kipova.
Potom bi malo sjeo, provjeravajući je li svaki detalj dobro napravljen i
popravljao bi sitne pogreške koje je pronalazio.
15

Šumske životinje bile su zbunjene Grickovim
ponašanjem.
„Što se događa s Grickom?“ zabrinuto je pitao
jazavac Oliver vuka Dobrića dok su šetali
pokraj rijeke. Gricko je oduvijek puno radio i
nije baš bio društven, no u zadnje ga vrijeme
gotovo nitko nije viđao.
16
„Ne znam“, odgovorio je vuk Dobrić.
„Neki dan sam ga vidio duboko u
šumi kako ruši jedno stablo. Djelovao
je potpuno odsutno. Pozdravio sam
ga, no nije mi odgovorio. Mislim
da me nije ni vidio iako sam
bio udaljen samo nekoliko
koraka od njega.“
Znaš li? Dabrovi mogu srušiti i prevući velika stabla.
Za rušenje stabla promjera pet centimetara potrebno
im je samo nekoliko minuta.

Jazavac Oliver i vuk Dobrić svratili su do Grickove kuće. Pokucali su mu na vrata.
Gricko je otvorio, no nije ih pustio unutra. „Ako ste došli nešto naručiti, sad nije
pravi trenutak. Radije otiđite do dabra Šime. U velikoj sam gužvi“, rekao im je.
„Nismo došli zbog posla. Samo smo navratili jer smo se zabrinuli za tebe“,
odgovorio je Dobrić.
„O, hvala vam na brizi, prijatelji, no osjećam
se sjajno. Spremam jedno veliko iznenađenje
za sve. A sad me, molim vas, ispričajte“, reče
Gricko i zatvori vrata. Dobrić i Oliver zbunjeno
su se pogledali. „Pa dobro, bar ne djeluje ni
bolesno ni tužno. Očito nije raspoložen za
društvo“, zaključili su i odšetali.
17

18
I konačno, došao je dan kad je Gricko počeo
postavljati most na rijeci. Isprva nikome nije bilo jasno
što on to stvara, no ubrzo su se obrisi mosta počeli
nazirati iznad rijeke. Životinje su se okupljale u sve
većem broju oko Grickova gradilišta i s divljenjem
promatrale njegovih ruku djelo.

Kad je most već bio pri kraju, Gricko je počeo
postavljati ogradu. Koliko god da su ih zadivili stupovi,
ograda mosta s likovima različitih šumskih životinja sve
ih je ostavila bez daha.
„Pogledajte zeku od drveta, isti je kao
ja“, povikala je uzbuđeno zečica Tina.
„Evo i mene! I mene!“ sa svih su
strana dovikivale različite životinje.
„Ovaj je most nešto najljepše što
sam vidio u životu!“ zaključio je vuk
Dobrić. „Nije samo lijep, već će nam
svima olakšati život. Dabar Gricko
pravi je umjetnik, ali plemenit!“
19

Gricko je shvatio da mu ne treba veća nagrada od
zahvalnosti njegovih šumskih susjeda koji su prelazili
most i više se nisu morali boriti s hirovitom rijekom.
No kako je Gricko napravivši tako lijep most
otkrio svima svoj talent, životinje su počele od
njega naručivati kipove, ukrase i igračke koje je on
izrađivao s velikim veseljem.
20
O dabru umjetniku saznalo se nadaleko, a njegov
je most ušao u sve priručnike za mostograditelje.
Sada i vi znate za glasoviti Grickov most i možda
ćete, šetajući šumom, jednoga dana naići na njega.
Možete ga slobodno prijeći, to je najsigurniji i
najljepši most koji je šuma ikad vidjela.