Tove Jansson_Opasno ljeto u Mumindolu

Sa švedskoga prevela: Željka Černok Obitelj Mumin vesela su i domišljata okruglasta stvorenja koja sa svojim prijateljima složno žive u idiličnom Mumindolu u skladu s prirodom. Jednog čarobnog lipnja probudila se planina u blizini Mumindola i počela je rigati vatru, a spokojni Mumindol preplavila je voda. Mumini su bili prisiljeni potražiti novi dom. Sreća ih je poslužila i naišli su na plutajuću kuću, i to sasvim neobičnu kuću koja je prije poplave bila kazalište. U tom će kazalištu obitelj Mumin otploviti u ivanjsku noć koja je prepuna obrata i čarolija, novih prijatelja i neprijatelja. U nizu pustolovina koje će pritom doživjeti Mumini i njihovi prijatelji steći će mnoga iskustva koja prije nisu mogli ni zamisliti – pa tako i izvesti pravu kazališnu predstavu. Tove Jansson (1914. – 2001.) jedna je od najoriginalnijih i najcjenjenijih autorica dječje književnosti 20. stoljeća. Napisala je i ilustrirala osam romana i knjigu priča o Muminima koji su prevedeni na više od 50 jezika i danas se smatraju klasicima dječje književnosti. U ovom romanu topao i velikodušan svijet Janssonine fikcije i ilustracija govori o tome kako se svatko u životu može naći u novim i neuobičajenim okolnostima, a Mumini se s njima suočavaju hrabro, s pozitivnim stavom i humorom. Oni su snalažljiva i velikodušna mala bića koja za sve probleme pokušavaju naći rješenje. Sve pridošlice dobrodošle su u njihov svijet jer za njih je svako biće dragocjeno, a ljubav, prijateljstvo i životna vedrina najveće vrijednosti. https://www.vbz.hr/book/opasno-ljeto-u-mumindolu/ Sa švedskoga prevela: Željka Černok
Obitelj Mumin vesela su i domišljata okruglasta stvorenja koja sa svojim prijateljima složno žive u idiličnom Mumindolu u skladu s prirodom.
Jednog čarobnog lipnja probudila se planina u blizini Mumindola i počela je rigati vatru, a spokojni Mumindol preplavila je voda. Mumini su bili prisiljeni potražiti novi dom. Sreća ih je poslužila i naišli su na plutajuću kuću, i to sasvim neobičnu kuću koja je prije poplave bila kazalište. U tom će kazalištu obitelj Mumin otploviti u ivanjsku noć koja je prepuna obrata i čarolija, novih prijatelja i neprijatelja. U nizu pustolovina koje će pritom doživjeti Mumini i njihovi prijatelji steći će mnoga iskustva koja prije nisu mogli ni zamisliti – pa tako i izvesti pravu kazališnu predstavu.
Tove Jansson (1914. – 2001.) jedna je od najoriginalnijih i najcjenjenijih autorica dječje književnosti 20. stoljeća. Napisala je i ilustrirala osam romana i knjigu priča o Muminima koji su prevedeni na više od 50 jezika i danas se smatraju klasicima dječje književnosti. U ovom romanu topao i velikodušan svijet Janssonine fikcije i ilustracija govori o tome kako se svatko u životu može naći u novim i neuobičajenim okolnostima, a Mumini se s njima suočavaju hrabro, s pozitivnim stavom i humorom. Oni su snalažljiva i velikodušna mala bića koja za sve probleme pokušavaju naći rješenje. Sve pridošlice dobrodošle su u njihov svijet jer za njih je svako biće dragocjeno, a ljubav, prijateljstvo i životna vedrina najveće vrijednosti.

https://www.vbz.hr/book/opasno-ljeto-u-mumindolu/

V.B.Z.Croatia
from V.B.Z.Croatia More from this publisher
05.05.2020 Views

Tanjur Male My bio je, naravno, jako malen i stajao je nasred stola u sjeni vaze s cvijećem. Mumintrolova je mama dogalopirala preko vrtnog puteljka. „Nema žurbe, draga moja“, rekao je Mumintata. „Nešto smo malo prigrizli u smočnici.“ Mama je otpuhnula na verandi i stala te pogledala postavljeni stol. Stolnjak je bio sav čađav. „Gle ti to“, rekla je. „Kako je vruće. I sve puno čađe. Baš me ljuti ta planina koja riga vatru.“ „Kad bi se barem nalazila malo bliže, mogao bih pronaći pritiskivač za papire od prave lave“, rekao je tata čeznutljivo. Bilo je uistinu vruće. Mumintrol je ležao uz veliku baru i promatrao nebo koje je bilo svjetlucavobijelo i izgledalo kao srebrna ploča. Čuo je morske ptice kako se dozivaju tamo na moru. „Izgleda da će biti munja“, pomislio je Mumintrol pospano i ustao iz mahovine. I, kao i uvijek kad bi se vrijeme mijenjalo, ili kad je bio zalazak sunca ili neka čudna svjetlost, počeo je čeznuti za Snusom. Snus je bio njegov najbolji prijatelj. Naravno, strašno je volio i Snorkicu, ali ipak to nije isto jer ona je cura. Snus je bio smiren i znao svašta o svačemu, ali nije mnogo govorio bez razloga. Samo je ponekad znao pričati o svojim putovanjima i onda se osjećaš ponosnim, kao da ti je dopušteno biti članom nekog tajnog saveza. 15

Kad bi pao prvi snijeg, Mumintrol je uvijek sa svima drugima spavao zimski san. A Snus bi krenuo prema jugu i tek se sljedećeg proljeća vratio u Mumindol. Ovoga se proljeća nije vratio. Mumintrol ga je čekao čim se probudio iz zimskog sna, ali ništa nije rekao drugima. Kad su jata ptica počela prelijetati dolinu i snijega je na sjeveru nestalo, postao je jako nestrpljiv. Nikada nije ovoliko kasnio. Već je bilo ljeto, a na mjestu gdje je Snus uvijek postavljao šator uz rijeku sve je bilo zaraslo i zeleno, kao da tamo nitko nikada nije bio. Mumintrol je i dalje čekao, ali više ne tako usrdno, nego prijekorno i pomalo umorno. Jednom je Snorkica načela tu temu za vrijeme večere. „Ove godine Snus baš nešto kasni“, rekla je. „Tko zna, možda neće ni doći“, dodala je Mymla. „Sigurno ga je pojela Mȍra!“ povikala je Mala My. „Ili je pao u neku rupu i od njega je ostala samo palačinka!“ „Mir, mir“, rekla je brzo Mumintrolova mama. „Snusu se nikada ništa loše ne dogodi.“ „Ali možda mu se ipak dogodilo“, razmišljao je Mumintrol dok je polako šetao uz rijeku. Jer postoje Mȍre i policajci. I provalije u koje možeš upasti. Možeš se smrznuti i odletjeti u zrak i pasti u jezero i zagrcnuti se i ugušiti i još svašta drugo. Velik svijet je opasan. Nitko tamo ne zna što voliš i čega se bojiš. I ondje sada Snus hoda sa svojim starim zelenim šeširom… A tamo je i čuvar parka koji je njegov velik neprijatelj. Opasan, opasan neprijatelj… 16

Tanjur Male My bio je, naravno, jako malen i stajao je<br />

nasred stola u sjeni vaze s cvijećem.<br />

Mumintrolova je mama dogalopirala preko vrtnog<br />

puteljka.<br />

„Nema žurbe, draga moja“, rekao je Mumintata. „Nešto<br />

smo malo prigrizli u smočnici.“<br />

Mama je otpuhnula na verandi i stala te pogledala<br />

postavljeni stol. Stolnjak je bio sav čađav.<br />

„Gle ti to“, rekla je. „Kako je vruće. I sve puno čađe. Baš<br />

me ljuti ta planina koja riga vatru.“<br />

„Kad bi se barem nalazila malo bliže, mogao bih pronaći<br />

pritiskivač za papire od prave lave“, rekao je tata<br />

čeznutljivo.<br />

Bilo je uistinu vruće.<br />

Mumintrol je ležao uz veliku baru i promatrao nebo koje<br />

je bilo svjetlucavobijelo i izgledalo kao srebrna ploča. Čuo<br />

je morske ptice kako se dozivaju tamo na moru.<br />

„Izgleda da će biti munja“, pomislio je Mumintrol pospano<br />

i ustao iz mahovine. I, kao i uvijek kad bi se vrijeme<br />

mijenjalo, ili kad je bio zalazak sunca ili neka čudna svjetlost,<br />

počeo je čeznuti za Snusom.<br />

Snus je bio njegov najbolji prijatelj. Naravno, strašno je<br />

volio i Snorkicu, ali ipak to nije isto jer ona je cura.<br />

Snus je bio smiren i znao svašta o svačemu, ali nije<br />

mnogo govorio bez razloga. Samo je ponekad znao pričati<br />

o svojim putovanjima i onda se osjećaš ponosnim,<br />

kao da ti je dopušteno biti članom nekog tajnog saveza.<br />

15

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!