Darko Cvijetic - Ježene kožice
Drugi ljudi, druge sudbine, a njih je u Ježenim kožicama mnogo, dio su Cvijetićeve otkupiteljske arke koja plovi po našim tragedijama i užasima kao orahova ljuska na olujnom moru. Na toj arci Cvijetić pokušava ispisati pojedinačne sudbine, sačuvati od zaborava nemoćne, strijeljane, ubijene i ponižene. Stoji na krmi i gleda kroz mračnu i olujnu noć u kojoj još uvijek bjesni ljudska potreba da uništi drugog čovjeka, noć u kojoj besmisao ratovanja razgara taj siloviti vjetar tjeran opsjenama, mitologiziranjima ili narcisoidnim poremećajima dojučerašnjih naroda – susjeda. Hoće li ta oluja ikad prestati, hoće li se tko spasiti, nije pitanje koje treba postaviti pjesniku, njegove su ruke ionako zauzete, oči su mu pune slika, srce mu je slomljeno, duša iskrzana gelerima.
U svemu tome poezija Darka Cvijetića, koliko god bila zasićena smrću, otežala od rasapa, u sebi čuva iskru nade, kao nakon teških bolesti, kad netko ustane iz kreveta i sporo dobaulja do kuhinje da uzme jabuku. Prestravljeni gledamo u to čudo. I čekamo da se vrati na kauč, ili da se zauvijek sruši. O takvom pitanju govori ova knjiga, hoćemo li, nakon svega, moći do te jabuke, do tog novog života?
Ivica Prtenjača
https://www.vbz.hr/book/jezene-kozice-tu/
Drugi ljudi, druge sudbine, a njih je u Ježenim kožicama mnogo, dio su Cvijetićeve otkupiteljske arke koja plovi po našim tragedijama i užasima kao orahova ljuska na olujnom moru. Na toj arci Cvijetić pokušava ispisati pojedinačne sudbine, sačuvati od zaborava nemoćne, strijeljane, ubijene i ponižene. Stoji na krmi i gleda kroz mračnu i olujnu noć u kojoj još uvijek bjesni ljudska potreba da uništi drugog čovjeka, noć u kojoj besmisao ratovanja razgara taj siloviti vjetar tjeran opsjenama, mitologiziranjima ili narcisoidnim poremećajima dojučerašnjih naroda – susjeda. Hoće li ta oluja ikad prestati, hoće li se tko spasiti, nije pitanje koje treba postaviti pjesniku, njegove su ruke ionako zauzete, oči su mu pune slika, srce mu je slomljeno, duša iskrzana gelerima.
U svemu tome poezija Darka Cvijetića, koliko god bila zasićena smrću, otežala od rasapa, u sebi čuva iskru nade, kao nakon teških bolesti, kad netko ustane iz kreveta i sporo dobaulja do kuhinje da uzme jabuku. Prestravljeni gledamo u to čudo. I čekamo da se vrati na kauč, ili da se zauvijek sruši. O takvom pitanju govori ova knjiga, hoćemo li, nakon svega, moći do te jabuke, do tog novog života?
Ivica Prtenjača
https://www.vbz.hr/book/jezene-kozice-tu/
Priča mi dječak sa down sindromom ujutro na bus stanici Otišao je po vrapce u moj crveni goblen Tako mi je baka objasnila Djedovu smrt Više se ne osvrćeš Al svejedno ti pocrnjuje Košuljski okovratnik Kao šav na mlijeku Prije naviranja u dojke Znaš li ti da Ruže u sebi Misle crnih latica I da se glinom Odvojiš od govorenja Ako šutiš samo par dana 11
Četvrta bilješka na svisvete Otac i ja smo kupili Porodičnu grobnicu Na gradskom Kraj ceste uz toplovodne cijevi Za četiri osobe plus mogu još dva Mala suha masovna Betonirana Na dva kata Ni kapi vode usprkos svim poplavama Sve suho potpuno Tata i ja silazili Našao sam i blato sebe Kako s neba sastrugano Skroz u ćošku Boji se pitati da malo izađe van Da u nekoj saksiji S balkonskom ružom Čeka latice 12
- Page 2 and 3: Darko Cvijetić Ježene kožice
- Page 4 and 5: Darko Cvijetić Ježene kožice 202
- Page 6 and 7: sadržaj ZAKOPAVANJE SESTRE........
- Page 8: ZAKOPAVANJE SESTRE
- Page 11: Lepe Radić dva U ulici do moje S i
- Page 15: Kao kad led razbiješ čekićem U l
Četvrta bilješka na svisvete<br />
Otac i ja smo kupili<br />
Porodičnu grobnicu<br />
Na gradskom<br />
Kraj ceste uz toplovodne cijevi<br />
Za četiri osobe plus mogu još dva<br />
Mala suha masovna<br />
Betonirana<br />
Na dva kata<br />
Ni kapi vode usprkos svim poplavama<br />
Sve suho potpuno<br />
Tata i ja silazili<br />
Našao sam i blato sebe<br />
Kako s neba sastrugano<br />
Skroz u ćošku<br />
Boji se pitati da malo izađe van<br />
Da u nekoj saksiji<br />
S balkonskom ružom<br />
Čeka latice<br />
12
Change language