Lidija Dimkovska - Non Oui
Biografsko putovanje dviju generacija u kojem se isprepliću prošlost i sadašnjost jedne obitelji razdvojene morem Kraj je Drugoga svjetskog rata. Nedjeljka, mlada Splićanka, zaljubljuje se u talijanskog vojnika Carla. Ne znajući što je očekuje, odlučuje poći za njim na Siciliju i ostaviti sve – obitelj, prijatelje, posao, svoj grad i domovinu. Vrlo brzo spoznaje da će u novoj sredini zauvijek ostati tuđinka, bez svoga jezika i kulture, a ni njezina nova obitelj nikada je neće potpuno razumjeti. Non-Oui roman je u formi dnevničkog zapisa u kojem se izmjenjuju slike prošlosti i sadašnjosti, Splita i Sicilije, s mislima i životnim iskustvima bake i unuke identičnog i simboličnog imena – Neda. Njihov imaginarni razgovor prikazuje živote dviju različitih žena i njihovu duboku međugeneracijsku povezanost. Odgajane u drukčijoj kulturi i različitom povijesnom kontekstu, često imaju različit pristup gotovo svemu. Ipak, kad govore o ljubavi, obiteljskom životu, ratu i migracijama – granice se brišu i neke vrijednosti postaju univerzalne, bez obzira na dobne, kulturološke i društvene razlike. Ugledna makedonska književnica Lidija Dimkovska ispripovijedala je u ovom romanu dirljivu i toplu priču o ljubavi, prijateljstvu, obitelji, identitetu, problemima s prilagodbom na novu sredinu, o fašizmu koji se vraća u Europu. Ljudska drama o usamljenosti, (ne)pripadanju i otuđenosti u kojoj se isprepliću splitske ulice, Drugi svjetski rat, jedan sicilijanski gradić, velika ljubav i pogubna mržnja. *** Čudesna proza! I opet izvrsna Lidija Dimkovska čije oko vješto pronalazi i u prvi plan stavlja male ljudske sudbine i čini ih velikima kroz potresno tkanje uzbudljive tapiserije života. Čvrste strukture koja se suprotstavlja burnim povijesnim događanjima, davnim kao i sadašnjim stradanjima, priča o jednoj baki i njezinoj unuci smještena u vremenski okvir od više desetljeća snagom sudbinske neminovnosti u ovoj prozi dobiva zaslužen himnični prizvuk. – Olivera Nikolova, makedonska književnica Knjige poput Non-Oui događaju se sve rjeđe, a roman makedonske spisateljice nije samo majstorski napisan, s iznimnom preciznošću i snagom, nego i sa ženskom nježnošću. Odličan, predivan roman. – Jakub Sobieralski, kritičar iz Poljske https://www.vbz.hr/book/non-oui/
Biografsko putovanje dviju generacija u kojem se isprepliću prošlost i sadašnjost jedne obitelji razdvojene morem
Kraj je Drugoga svjetskog rata. Nedjeljka, mlada Splićanka, zaljubljuje se u talijanskog vojnika Carla. Ne znajući što je očekuje, odlučuje poći za njim na Siciliju i ostaviti sve – obitelj, prijatelje, posao, svoj grad i domovinu. Vrlo brzo spoznaje da će u novoj sredini zauvijek ostati tuđinka, bez svoga jezika i kulture, a ni njezina nova obitelj nikada je neće potpuno razumjeti.
Non-Oui roman je u formi dnevničkog zapisa u kojem se izmjenjuju slike prošlosti i sadašnjosti, Splita i Sicilije, s mislima i životnim iskustvima bake i unuke identičnog i simboličnog imena – Neda. Njihov imaginarni razgovor prikazuje živote dviju različitih žena i njihovu duboku međugeneracijsku povezanost. Odgajane u drukčijoj kulturi i različitom povijesnom kontekstu, često imaju različit pristup gotovo svemu. Ipak, kad govore o ljubavi, obiteljskom životu, ratu i migracijama – granice se brišu i neke vrijednosti postaju univerzalne, bez obzira na dobne, kulturološke i društvene razlike.
Ugledna makedonska književnica Lidija Dimkovska ispripovijedala je u ovom romanu dirljivu i toplu priču o ljubavi, prijateljstvu, obitelji, identitetu, problemima s prilagodbom na novu sredinu, o fašizmu koji se vraća u Europu. Ljudska drama o usamljenosti, (ne)pripadanju i otuđenosti u kojoj se isprepliću splitske ulice, Drugi svjetski rat, jedan sicilijanski gradić, velika ljubav i pogubna mržnja.
***
Čudesna proza! I opet izvrsna Lidija Dimkovska čije oko vješto pronalazi i u prvi plan stavlja male ljudske sudbine i čini ih velikima kroz potresno tkanje uzbudljive tapiserije života. Čvrste strukture koja se suprotstavlja burnim povijesnim događanjima, davnim kao i sadašnjim stradanjima, priča o jednoj baki i njezinoj unuci smještena u vremenski okvir od više desetljeća snagom sudbinske neminovnosti u ovoj prozi dobiva zaslužen himnični prizvuk. – Olivera Nikolova, makedonska književnica
Knjige poput Non-Oui događaju se sve rjeđe, a roman makedonske spisateljice nije samo majstorski napisan, s iznimnom preciznošću i snagom, nego i sa ženskom nježnošću. Odličan, predivan roman. – Jakub Sobieralski, kritičar iz Poljske
https://www.vbz.hr/book/non-oui/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
pokraj kojeg svakodnevno prolaze žureći svojom svakodnevicom.<br />
Novinar koji je o tome proveo anketu naveo je i nekoliko<br />
primjera: jedna pedesetogodišnjakinja rođena u Firenci<br />
i zaposlenica odvjetničkog ureda u neposrednoj blizini katedrale<br />
Santa Maria del Fiore, koja na putu do posla i natrag<br />
svakodnevno prolazi pokraj katedrale i iako posljednjih godina<br />
redovito izlazi zapaliti cigaretu ispred zgrade s izravnim<br />
pogledom na katedralu, nikada u nju nije stupila, a kada je i<br />
pomišljala da to učini, uvijek je na ulazu bilo mnogo turista<br />
pa je posjet odgađala za „neki drugi put“ i tako do danas.<br />
Novinar je naveo slične slučajeve iz Pariza, Londona, Madrida<br />
i manjih mjesta s poznatim znamenitostima i gotovo<br />
posvuda je situacija bila ista. Sjetila sam se toga jer je tata rekao<br />
da su slovenski turisti posjetili Scopello već sljedeći dan<br />
nakon dolaska u Castellammare del Golfo, a gradić im se<br />
toliko dopao da su ga jučer, prije odlaska sa Sicilije, posjetili<br />
ponovno, ovaj put s ronilačkim klubom, kako bi istraživali<br />
stijene koje se izdižu iz mora i zahvaljujući kojima je Scopello<br />
poznat čak i u Sloveniji. Dvaput u sedam dana! Njegova se<br />
smjena za volanom minibusa poklopila s njihovim drugim<br />
povratkom s toga mjesta jučer, kad su ponovno bili oduševljeni<br />
građevinama, a posebice pogledom na more i stijene.<br />
Zamisli, rekao im je da razumije poneku riječ njihova jezika<br />
te im je na svom englesko-hrvatskom još rekao da si ti, njegova<br />
majka, iz Splita, Spalata, a oni su se iznenađeni nasmijali<br />
ponavljajući: „Split, da, Split, Hrvatska, Jugoslavija“ i dok ih<br />
je vozio do Castellammare del Golfa, miješajući engleski i<br />
talijanski s ponekom hrvatskom riječi, pričao im je o tebi, o<br />
nama, pa čak i o meni. Da se i ja po tebi zovem Nedjeljka, da<br />
jedina u cijeloj obitelji znam hrvatski, a oni su se čudili kako<br />
8
Change language