Rachel Hollis - Curo trgni se

Rachel Hollis
Curo, trgni se!

knjiga 158.
glavni urednik:
Drago Glamuzina
izvršna urednica:
Sandra Ukalović
Rachel Hollis
Curo, trgni se!
izdavač:
V.B.Z. d.o.o
10010 Zagreb, Dračevička 12
tel: +385 (0)1 6235 419
faks: +385 (0)1 6235 418
e-mail: info@vbz.hr
www.vbz.hr
za izdavača:
Mladen Zatezalo
urednica knjige:
Koraljka Penavin
lektura i korektura:
Branka Trbović
grafički urednik:
Siniša Kovačić
grafička priprema:
V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
Znanje d.o.o., Zagreb
prosinac 2019.

Rachel Hollis
Curo,
trgni se!
Prestani vjerovati u laži o sebi i
postani ono što ti je suđeno biti
s engleskoga prevela:
Nikolina Dadić
2019.

knjiga 158.
naslov izvornika:
Rachel Hollis
GIRL, WASH YOUR FACE
copyright © 2018 by Rachel Hollis
Published by arrangement with Thomas Nelson,
a division of HarperCollins Christian Publishing, Inc.
All rights reserved.
copyright © 2019. za hrvatsko izdanje:
V.B.Z. d.o.o., Zagreb
Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati
ni u kojem obliku niti pohranjivati u bazu podataka bilo koje namjene
bez prethodnog pismenog dopuštenja vlasnika autorskih prava, osim
kad je riječ o kratkim navodima. Zabranjeno je kopiranje bilo kojeg
dijela knjige.
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 001050270.
ISBN: 978-953-52-0246-2

SADRŽAJ
Uvod: Bok, curo! 9
1. LAŽ: Nešto drugo će me usrećiti 17
2. LAŽ: Započet ću sutra 27
3. LAŽ: Nisam dovoljno dobra 37
4. LAŽ: Bolja sam od tebe 51
5. LAŽ: Dovoljno je samo da ga volim 61
6. LAŽ: Ne je konačan odgovor 75
7. LAŽ: Loša sam u seksu 93
8. LAŽ: Ne znam kako biti mama 101
9. LAŽ: Nisam dobra mama 111
10. LAŽ: Dosad sam trebala postići više 125
11. LAŽ: Tuđa su djeca puno urednija/
organiziranija/pristojnija 135
12. LAŽ: Moram se smanjiti 147
13. LAŽ: Udat ću se za Matta Damona 157
14. LAŽ: Loša sam spisateljica 167
15. LAŽ: Nikada to neću preboljeti 175
16. LAŽ: Ne mogu reći istinu 183
17. LAŽ: Određuje me tjelesna težina 197

18. LAŽ: Moram nešto popiti 209
19. LAŽ: Postoji samo jedan pravi način 219
20. LAŽ: Trebam junaka 229
Zahvale 237

Za Jen, koja je triput poljuljala moj svjetonazor:
jedanput s Interruptedom,
drugi put s putovanjem u Etiopiju
i posljednji put tako što nas je sve naučila
da pravi vođa govori istinu, čak i na svoju štetu.

UVOD
Bok, curo!
Ovo je veliki uvod u moju knjigu, dio u kojem ti govorim o
svim stvarima za koje se nadam da će ti se dogoditi. Ovo je
trenutak u kojem ti izlažem svoje namjere i – ako si već odlučila
nastaviti čitati – ovo je trenutak u kojem te želim još više
zainteresirati za ono što možeš očekivati. Ovo je i važan uvod
za one koje upravo sada stoje u knjižari i pokušavaju odlučiti
trebaju li kupiti ovu knjigu ili možda Čaroliju pospremanja koja
će vam promijeniti život – a riječi koje upravo čitaju odlučit će
umjesto njih. Mislim, to je veliki pritisak za jedan maleni
uvod, ali eto.
Ovo je knjiga o gomili bolnih laži i jednoj važnoj istini.
Kojoj istini? Ti, i samo ti si na kraju priče odgovorna za ono
što ćeš postati i koliko ćeš biti sretna. To je bit.
Nemoj me krivo shvatiti. Ispričat ću ti stotine zabavnih, čudnih,
sramotnih, tužnih ili ludih priča, ali svaka od njih sadrži
istu jezgrovitu istinu vrijednu Pinteresta: tvoj život ovisi o tebi.
9

CURO, TRGNI SE!
Ali istina nikada neće biti uvjerljiva ako najprije ne shvatiš laži
koje joj stoje na putu. Neizmjerno je važno shvatiti da sama odabireš
svoju sreću, da sama upravljaš svojim životom. To je jedna
od onih stvari koje uhvatimo objeručke i pričvrstimo ih na plutenu
ploču kao podsjetnik... ali to nije jedino što moraš razumjeti.
Moraš i prepoznati – i sustavno uništiti – svaku laž koju si
govorila sebi cijeli život.
Zašto?
Zato što nije moguće ići nekuda, postati nešto novo, a da
najprije ne znaš gdje se nalaziš. Samosvijest koja proizlazi iz
istinskog preispitivanja onoga što misliš da jesi neprocjenjiva je.
Jesi li ikada pomislila da nisi dovoljno dobra? Da nisi
dovoljno mršava? Da si odbojna? Da si loša mama? Jesi li ikada
pomislila kako zaslužuješ da se loše odnose prema tebi? Da
nikada nećeš ništa postići u životu?
Sve su to laži.
Sve su to laži koje propagiraju društvo, mediji, obitelj iz koje
smo potekli, ili da budem iskrena – zato što sam pentekostalka
– sâm vrag. Te su laži opasne i razorne za naše samopoštovanje
i sposobnost funkcioniranja. Najzlokobnija stvar u vezi s njima
jest da su gotovo nečujne. Rijetko čujemo laži koje smo stvorile
same o sebi zato što su nam toliko glasno i toliko dugo
odzvanjale u ušima da su postale pozadinski šum. Omraženi
nas narativ bombardira svaki dan, ali ipak ne shvaćamo da je
tamo. Stvar je u sljedećem: kad prepoznamo laži koje smo naučile
prihvaćati o sebi, postat ćemo bolje osobe. Ako možemo
prepoznati bît svojih problema, dok istovremeno spoznajemo
da njima možemo upravljati, onda možemo potpuno promijeniti
svoju putanju.
10

Bok, curo!
Zato radim to što radim. Zato vodim mrežnu stranicu i
govorim o tome kako izraditi stolni aranžman, kako strpljivo
odgajati djecu ili učvrstiti brak. Zato sam istražila trideset
različitih načina za čišćenje perilice rublja prije nego što sam
svoje pleme poučila kako se to radi. Zato znam savršen omjer
balzamičnog octa i limuna potreban da bi pečenje imalo odličan
okus. Istina, pokrivam cijeli raspon tema na svojoj online
platformi, ali na kraju se sve svode na jednu stvar: ovo su dijelovi
moga života i želim ih obavljati dobro. Moje objave pokazuju
kako napredujem i učim te želim da pomognu drugim
ženama i ohrabre ih. Pretpostavljam da bih, da me je zanimalo
školovanje od kuće, pletenje, fotografija ili makrame, iskoristila
i te stvari i pokušala poboljšati sebe i ohrabriti svoje prijateljice.
Ali to me ne zanima. Zanimaju me teme povezane sa
stilom života i zato sam usredotočena na proizvodnju sadržaja
koji spadaju u domenu lifestyle medija.
Međutim, rano sam u svojoj karijeri shvatila da mnoge žene
objave koje se odnose na životni stil smatraju onim čemu bi trebale
težiti. Mnoge od tih objava nisu realne – još jedna laž koja
nam se nameće – zato se trudim biti iskrena od samog početka.
Zaklela sam se da ću biti autentična i iskrena pa sam uz svaku
predivno stiliziranu fotku kolača dijelila i fotku sebe s facijalnom
paralizom. Kad bih išla na neki otmjeni događaj poput dodjele
Oscara, uravnotežila bih to s objavom o svojoj borbi s debljinom
i fotkama sebe na kojima sam dvadeset kilograma teža. Govorila
sam o svemu: o bračnim problemima, poslijeporođajnoj depresiji
i osjećajima ljubomore, straha, ljutnje, neprivlačnosti, nedostojnosti,
nevoljenosti. Pokušala sam biti potpuno iskrena o tome
tko sam i odakle dolazim. Ozbiljno, najpoznatija stvar koju sam
11

CURO, TRGNI SE!
ikada napravila bila je da sam na internetu objavila fotku strija i
viška kože na svom trbuhu. A ipak...
A ipak još uvijek dobivam poruke. Žene iz cijeloga svijeta
još mi uvijek šalju e-mailove i pitaju me kako sve uspijevam
kontrolirati dok se one muče. Osjećam bol u tim e-mailovima.
Čujem sram u riječima kojima se koriste kako bi opisale svoje
tegobe i zbog toga me boli srce.
Zato im odgovaram. Svakoj kažem koliko je lijepa i jaka.
Zovem ih ratnicama, hrabrima, borcima. Kažem im da ne
odustaju. To mi se čini primjereno reći potpunim neznankama.
Ali to nije sve što želim reći. Svojoj sestri ili najboljoj prijateljici
koje su povrijeđene ne bih rekla samo to. Samo to ne
bih željela kazati ni nekadašnjoj sebi. Svoje najbliže podupirem
i ohrabrujem... ali i odlučno odbijam gledati ih kako se prepuštaju
jadu.​
Istina je da jesi jaka, da si hrabra i da se boriš... ali to ti govorim
jer želim da sama u sebi vidiš te osobine. Želim te zgrabiti
za ramena i protresti te dok ti zubi ne zacvokoću. Želim ti se
unijeti u lice dok ne skupiš hrabrosti pogledati me u oči i sama
vidjeti odgovor. Želim vikati iz sve snage dok ne spoznaš tu veliku
istinu: ti upravljaš svojim životom. Imaš jednu i samo jednu
priliku za živjeti, a život prolazi kraj tebe. Prestani se omalovažavati,
i kvragu, prestani dopuštati drugima da te omalovažavaju.
Prestani prihvaćati manje od onoga što zaslužuješ. Prestani
kupovati stvari koje si ne možeš priuštiti kako bi zadivila ljude
koji ti se zapravo i ne sviđaju. Prestani jesti kako bi se nosila sa
svojim osjećajima umjesto da se s njima suočiš. Prestani kupovati
ljubav svoje djece hranom, igračkama ili prijateljstvom jer je to
lakše nego biti roditelj. Prestani zlostavljati svoje tijelo i um.
12

Bok, curo!
Prestani! Makni se s tog puta bez kraja. Tvoj život trebao bi biti
putovanje od jednog jedinstvenog mjesta do drugog; ne bi trebao
biti vrtuljak koji te iznova vraća na isto mjesto.
Tvoj život ne treba izgledati poput moga. Dovraga, tvoj
život ne treba izgledati poput ičijega, ali trebao bi barem biti
tvoje djelo.
Hoće li biti teško? Naravno! Ali ako ideš linijom manjeg
otpora, završiš na kauču, s dvadeset i tri kilograma viška, dok
život prolazi kraj tebe.
Hoće li se promjena dogoditi preko noći? Nema šanse! Ovo
je cjeloživotni proces. Isprobat ćeš različite alate i tehnike, od
kojih će se neke činiti dobrima, možda će se jedna činiti kao
odgovor, a ostalih trideset i sedam izgledat će kao smeće. Onda
ćeš se probuditi sutradan i učiniti sve iznova. I iznova. I iznova.
I nećeš uspjeti.
Posrnut ćeš. Pojest ćeš pola torte dok nitko ne gleda, vikati
na muža ili cijeli mjesec piti previše vina. Upast ćeš u rutinu
zato što je to život i tako to ide. Ali jednom kad shvatiš kako si
upravo ti ona koja upravlja situacijom, ustat ćeš i pokušati
ponovno. I nastavit ćeš pokušavati sve dok se upravljanje situacijom
ne počne činiti prirodnijim od gubitka kontrole. To će
postati način života, a ti ćeš postati žena kakva si uvijek trebala
biti.
Vrijedi pitati, upravo sad, unaprijed, kakvu ulogu u svemu
ovome ima vjera. Kao kršćanka odrasla sam učeći da Bog
upravlja svime, da Bog ima plan za moj život, i svim svojim
bićem vjerujem da je to istina. Vjerujem da Bog voli svakog od
nas bezuvjetno, ali ne mislim da to znači da možemo potratiti
darove i talente koje nam je dao samo zato što smo već
13

CURO, TRGNI SE!
dovoljno dobri. Gusjenica je lijepa, ali ako bi se zaustavila na
tome – ako bi odlučila da je dobro jednako što i dovoljno dobro
– propustili bismo prekrasno biće koje bi postala.
Više si od onoga što si postala.
To želim reći ženama koje mi pišu i traže od mene savjet.
Možda to nije ugodno čuti, ali taj zaključak slijedi slatka istina:
više si od onoga što si postala i jedino o tebi ovisi što ćeš učiniti
s tom spoznajom.
I tako mi je pala na um jedna ideja.
Što ako napišem cijelu knjigu o svemu s čim sam se mučila
i zatim objasnim korake koji su mi pomogli prevladati te trenutke?
Što ako progovorim o svim svojim neuspjesima i sramotnim
trenutcima? Što ako ti kažem da se strašno stidim što
se nekad toliko razljutim da vrištim na svoju djecu? Ne uzviknem,
ne dreknem, ne ukorim ih odlučno, nego vrištim toliko
glasno da mi je muka poslije o tome razmišljati. Što ako ti
kažem da upravo sada najvjerojatnije imam tri karijesa jer se
nasmrt plašim zubara? Što ako ti kažem o svom celulitu ili o
čudnoj trećoj kvazidojci koja se stvori između ruke i prave
dojke kada nosim majicu s naramenicama? Jesam li spomenula
salo na leđima? Ili dlaku koja mi raste iz madeža na licu? Ili
stvari koje me čine nesigurnom? Što ako započnem knjigu tako
da ti kažem kako sam se jednom popiškila u gaće kao punoljetna
osoba, kao odrasla žena, a to nije bilo ni prvi put niti će biti
zadnji? I što ako ti kažem da se unatoč svojim priznanjima –
bila ona smiješna, sramotna, bolna ili odvratna – dobro osjećam
u svojoj koži? Da volim sebe čak i kada napravim stvari
kojima se ne ponosim? I da je to moguće jer znam da sam na
kraju krajeva ja ta koja upravlja promjenama? O meni ovisi
kakva ću osoba postati. Voljom Božjom probudit ću se sutra i
14

Bok, curo!
imati još jednu priliku poboljšati svoj život. Voljom Božjom u
trideset i pet godina velikog truda sada briljiram u nekim
područjima svoga života (recimo, u pripremi nabujka sa sirom).
A kad je riječ o drugim područjima (poput kontroliranja tjeskobe),
neprekidno tražim nove načine na koje se borim s istim
problemom.
To je cjeloživotno putovanje, ali uzdam se u spoznaju da
svaki dan učim i sazrijevam, zbog čega sam mirna sama sa
sobom.
Stvari koje su me mučile? Laži o sebi u koje sam vjerovala
toliko dugo?
Popis je kilometarski. Toliko je zapravo dugačak da sam mu
odlučila posvetiti cijelo poglavlje. Svako poglavlje ove knjige
počinje s laži u koju sam vjerovala, a nakon te laži slijede priče
o tome kako me ta specifična laž sputavala, povrijedila, a u
nekim slučajevima i navela da povrijedim druge. Ali priznavanjem
tih laži, oduzela sam im moć. Podijelit ću s tobom način
na koji sam napravila promjene u svom životu i prebrodila svoje
muke – neke zauvijek, a s nekim se nesigurnostima i dalje
borim jer me prate cijeli život.
Koje su moje nesigurnosti? Pa, evo nekih od mojih najvećih
i najgorih, bez određenog redoslijeda. Nadam se da će te ohrabriti.
Nadam se da će ti ideje pomoći. Više od svega, nadam se
da ćeš spoznati da možeš postati bilo tko i bilo što želiš, moja
slatka prijateljice. A u danima koji se čine najtežima, sjetit ćeš
se da je pomak prema naprijed jedini uvjet – milimetar po
milimetar ili kilometar po kilometar.
S ljubavlju,
Rach
15

PRVO POGLAVLJE
Laž:
NEŠTO DRUGO ĆE ME USREĆITI
Prošli tjedan upiškila sam se u gaće.
Nisam se dokraja upiškila u gaće, poput onog jednog puta
u ljetnom kampu kad mi je bilo deset godina. Igrali smo igru
„osvoji zastavu“ i nisam više mogla izdržati ni sekundu. Nisam
željela priznati da sam se upravo popiškila u gaće pa sam se
polila bocom vode. Zamisli, molim te, sva mi je odjeća bila
mokra i nitko, osobito ne Christian Clark, moja simpatija iz
kampa, ništa nije primijetio. Bila sam snalažljiva čak i tada.
Je li ostalima bilo čudno što sam odjednom potpuno mokra?
Vjerojatno.
U svakom slučaju, radije bih bila čudakinja nego popišanka.
Što se tiče prošloga tjedna, nije bilo tako strašno. Samo
nekoliko kapi, ta istisnula sam tri bebe iz svog tijela.
Porođaj je kao lansiranje svemirskog broda. Sve je uništeno
na putu prema van, što znači da se ponekad, drage moje,
17

CURO, TRGNI SE!
upiškim u gaće. Ako je ta spoznaja povrijedila tvoju tankoćutnost,
onda ću pretpostaviti da nikada nisi imala problema s
kontrolom mjehura – i čestitam ti. Međutim, ako ti je moje
iskustvo poznato, onda vjerojatno i ti imaš taj problem – što
znači da si se upravo nasmijala jer si bila u sličnoj neugodnoj
situaciji.
Skakala sam sa svojim dečkima iza kuće i netko mi je doviknuo
da se pravim važna što mogu dodirnuti nožne prste u
skoku. To je moja jedina poznata vještina na trampolinu i ako
skupim hrabrosti da se uzdignem na tu zamku smrti s oprugama,
vjeruj da ću dati sve od sebe. U nekom sam trenu letjela
zrakom poput jedne od onih sićušnih cura koje bacaju u zrak
kako bi izvodile salta na natjecanjima cheerleaderica, a već u
sljedećem hlače su mi bile mokre. Nitko nije primijetio – ako
ne računamo moj ponos – ali to se ipak dogodilo. Morala sam
nastaviti skakati kako bi stalni naleti vjetra osušili moje kratke
hlačice. Snalažljiva sam, sjećaš se? I trenutak je bio savršen jer
nakon nepunih pola sata pojavila se ranije programirana objava
na Facebooku na kojoj isprobavam haljine za dodjelu Oscara.
Prije nego što dobiješ krivi dojam – nisam dovoljno slavna
da idem na dodjelu Oscara. Ali zato sam udana za pravog frajera.
Nije ni on previše slavan, ali njegov posao zaista jest. To
znači da ponekad mogu nositi haljine poput princeze i piti
besplatno vino u blještavim plesnim dvoranama. Tom zgodom
na Instagramu ili Facebooku objavljujem fotografije na kojima
djelujemo dotjerani i glamurozni, a internet podivlja. To je idealan
materijal za ljude koji mi pišu komentare o tome koliko je
glamurozan moj život te koliko je pomodan, pun stila i savršen
moj svijet. A sve o čemu mogu razmišljati kada to poslije čitam
18

Nešto drugo će me usrećiti
jest da sam se upravo upiškila, u javnosti, okružena drugim ljudima.
Dok sam pokušavala natjerati svoje tetive u neprirodne
gimnastičke položaje ne bih li zadivila svoje trogodišnje dijete,
doslovce sam otišla na toalet u zraku.
Drage moje, posve sam neglamurozna.
I to ne onako kako slavni žele pokazati da su i zvijezde poput
nas, običnih smrtnika. Ovo nije isto kao kad je Gwyneth Paltrow
izišla van bez šminke i sa svojim savršenim tenom i anđeoski
plavom kosom pokušala sve nas uvjeriti kako je samo
obična cura u majici od četiri stotine dolara.
Ne, mislim to doslovno.
Nisam glamurozna. Tisuću sam posto jedna od najvećih
štreberica koje ćeš ikada susresti. Ako sam te nekako uspjela
uvjeriti u suprotno zato što vodim lifestyle stranicu s lijepim
slikama, ili zato što moja kosa katkad blista na Instagramu,
onda, sestro, dopusti da te razuvjerim. Nisam savršena žena, ni
savršena majka, ni savršena prijateljica ili šefica, i sasvim sigurno
nisam savršena kršćanka. Ni blizu. Nisam savršena ni u
čemu što radim – osim spravljanja jela koja se sastoje uglavnom
od sira i uživanja u njima – ali što je s drugim, životnim stvarima?
O, draga, mučim se.
Osjećam kako je važno da ti to kažem. Dovoljno važno da
cijelu knjigu utemeljim na toj ideji jer želim biti sigurna da ćeš
je doista čuti.
Imam mnoštvo svih mogućih mana, velikih i malih, ovih i
onih, a zarađujem za život tako što govorim drugim ženama kako
da poboljšaju svoje živote. Ja, sa svojim režimima tjelovježbe i
pilingom za osvježavanje kože iz kućne radinosti. Ja, sa svojim
savjetima za kuhanje blagdanske večere i popisom stavki za
odgajanje djece. Ja, podbacujem.
19

CURO, TRGNI SE!
Često.
Ovo je važno jer želim da razumiješ, moja slatka, draga prijateljice,
da svi ponekad ne uspijevamo. A ipak, i kad iznova
podbacim, ne dopuštam da me to zastraši. Još uvijek se budim
svaki dan i pokušavam postati bolja. Katkad mi se čini da se
približavam najboljoj verziji sebe. Katkad jedem sladoled za
večeru. Ali čar je života da sutra dobivamo još jednu priliku.
Negdje su usput žene pogrešno informirane. Ili, rekla bih,
dobile smo toliko pogrešnih informacija da smo od svega oprale
ruke. Živimo u društvu koje promiče kulturu „sve ili ništa“
i koje kaže da trebam savršeno izgledati, ponašati se, misliti i
govoriti ili jednostavno okačiti rukavice o klin i potpuno se
prestati truditi.
To me najviše zabrinjava – da si se prestala truditi. Dobivam
poruke od čitateljica i vidim tisuće komentara na društvenim
mrežama. Neke od vas osjećaju se toliko utučeno vlastitim
životom da su odustale. Izbačene su s broda i nosi ih plima.
Čini se da je preteško ostati u igri i zato su prestale igrati. Ma
jasno, ti si još uvijek tu. Još uvijek se pojavljuješ na poslu, još
uvijek pripremaš večeru i brineš se za svoju djecu, ali ne stižeš
sve obaviti. Uvijek se osjećaš kao da zaostaješ i zato si slomljena.
Život te ne bi trebao uništavati cijelo vrijeme. Smisao života
nije jednostavno preživjeti – smisao je živjeti.
Razdoblja ili trenutci neizbježno će se činiti kao da su izvan
tvoje kontrole, ali trenutci kada se osjećaš kao da se utapaš trebali
bi biti kratki. Ne bi trebali biti cijeli tvoj život! Dragocjeni
život koji ti je podaren nalikuje na brod koji plovi svojim
putem preko oceana, a ti bi trebala biti kapetan. Svakako će
biti razdoblja kada će te oluje valjati, poplaviti palubu ili
20

Nešto drugo će me usrećiti
prelomiti jarbol – ali tada se moraš izboriti da se vratiš na svoj
put, izbaciš svu vodu s broda, kantu po kantu. Tada se boriš
kako bi se vratila za kormilo. To je tvoj život. Trebala bi biti
glavna junakinja svoje priče.
To ne znači da trebaš postati sebična. To ne znači da trebaš
odbaciti svoju vjeru ili prestati vjerovati u nešto veće od sebe.
To znači preuzeti odgovornost za vlastiti život i vlastitu sreću.
Drugim, grubljim riječima, zbog kojih ćeš me vjerojatno poželjeti
maznuti u facu – ako si nesretna, sama si kriva.
Kada kažem nesretna, mislim nesretna. Ne mislim depresivna.
Prava depresija proizlazi iz tvoga genetskog sklopa i kemijske
ravnoteže u tvom organizmu. Kao netko tko se osobno
borio s depresijom, zaista suosjećam sa svakim tko to proživljava.
Isto tako ne mislim na tugu. Tuga ili žalost do koje su dovele
okolnosti izvan tvoje kontrole – poput gubitka voljene osobe
koji te razdire – nije nešto kroz što se može brzo ili lako prohodati.
S tugom i boli trebaš se suočiti i upoznati ih, ili ih
nikada nećeš moći preboljeti.
Kada kažem nesretna, mislim nezadovoljna, uznemirena,
frustrirana, ljuta – bilo koja od gomile emocija zbog kojih se
želimo sakriti od svojih života umjesto da ih prigrlimo raširenih
ruku poput one pjesme 1 benda Creed. Zato što sretni ljudi, oni
koji uživaju u svom životu 90 posto vremena, postoje. Vidjela si
ih. Ustvari, upravo čitaš knjigu koju je napisala jedna od njih.
Na kraju krajeva, mislim da je to ono što ljudi komentiraju
ispod mojih fotografija. Govore: „Tvoj život izgleda tako savršeno“,
ali mislim da time misle: „Tvoj život izgleda sretno.
1 „With Arms Wide Open”
21

CURO, TRGNI SE!
Izgledaš zadovoljno. Uvijek si optimistična i zahvalna. Uvijek
se smiješ.“
Želim objasniti zašto...
Nisam imala lagan početak. Zapravo, da budem iskrena,
riječ koju bih iskoristila kako bih opisala svoje djetinjstvo je
traumatično. Naš je dom bio kaotičan – pun najviših uspona i
najnižih padova. Velike zabave s obitelji i prijateljima, a nakon
toga vriska, svađa i suze. Rupe veličine šake u zidovima, razbijeni
tanjuri na kuhinjskom podu. Moj je otac stres ublažavao
ljutnjom, a majka bi se povukla u krevet na nekoliko tjedana.
Poput većine djece koja su slično odrastala, nisam znala da
postoje drukčije obitelji.
Onda, kad mi je bilo četrnaest, moj stariji brat, Ryan, počinio
je samoubojstvo. Stvari koje sam vidjela i koje sam proživjela
toga dana zauvijek će me progoniti, ali su me isto tako iz
temelja promijenile. Bila sam najmlađa od četvero djece i do
tog sam trenutka u velikoj mjeri živjela u neznanju o svijetu
izvan svog doma. Ali kada je Ryan umro, naš već turbulentan
i problematičan dom se urušio. Ako je život bio težak prije
nego što je on umro, nakon toga postao je neizdrživ.
Odrasla sam u tom jednom danu. I usred boli, straha i zbunjenosti
zbog njegove smrti, prepoznala sam važnu istinu: ako
želim imati bolji život od onoga u kojem sam rođena, moram
ga stvoriti sama.
Te godine kad je umro bila sam u prvom srednje i odmah
sam upisala koliko god sam školskih predmeta mogla kako bih
maturirala ranije. Nakon tri godine dobila sam svjedodžbu i
preselila se u Los Angeles, najbliži veliki grad mom malenom
kalifornijskom rodnom mjestašcu. Curi sa sela poput mene Los
22

Nešto drugo će me usrećiti
Angeles se činio poput mjesta na kojem se svaki san mogao
ostvariti. Imala sam sedamnaest godina, nisam bila dovoljno
odrasla ni da uvedem telefonsku liniju ili unajmim stan bez
potpisa odrasle osobe, ali mogla sam se usredotočiti na to da
sam konačno pobjegla. Godinama sam živjela u kaosu rodne
kuće misleći kako ću se „jednoga dana izvući odavde i onda biti
sretna“.
Kako ne bih bila sretna u Los Angelesu? Upijala sam svaki
milimetar grada od trenutka kada sam zakoračila u njega. Upijala
sam frenetičnu holivudsku energiju i prilagodila se ritmu
valova koji su se valjali do obale uz Pacifičku autocestu. Zbog
multidimenzionalne sam se linije horizonta osjećala svjetski.
Divila sam se pogledima koje su mogli uočiti jedino došljaci.
Većina ljudi ne primjećuje drveće u Beverly Hillsu. Previše
su zaokupljeni maštajući o vilama ispod njega, ali jedna od
prvih stvari koje sam ja zapazila bilo je drveće. Uživala sam u
toj čistoj ljepoti jer takve stvari nisu postajale ondje gdje sam
odrasla. Stvar je u tome da je sve drveće na Beverly Hillsu u
harmoniji. Na bilo kojoj ulici vidjet ćeš nizove savršene simetrije
– menažeriju kanarskih borova, stabala kamfora i datulja.
Projektirao ih je prvi pejzažni arhitekt početkom dvadesetog
stoljeća. Grle široke ulice u besprijekornim redovima, tihi
čuvari jednog od najbogatijih gradova na svijetu. Nakon života
punog kaosa, oduševljavao me red.
Konačno, pomislila sam, ondje sam gdje pripadam.
Vrijeme je prolazilo i godišnja su se doba izmjenjivala, a moj
me je novi grad s vremenom podučio jednoj od najbitnijih lekcija
koje sam ikada naučila. Preseliti se, otputovati ili maknuti
se? To je samo zemljopis. Seoba te ne mijenja. Samo mijenja
23

CURO, TRGNI SE!
pogled s tvog prozora. Moraš odabrati da budeš sretna, zahvalna
i ispunjena. Ako svaki dan to odabereš, bez obzira na to gdje
si ili što se događa, bit ćeš sretna.
Svoju najbolju prijateljicu, Amandu, vidim nekoliko puta na
godinu. Svaki put kad se družimo, razgovaramo dok ne izgubimo
glas i smijemo se dok nas ne zaboli trbuh. Amanda i ja
bismo se jednako dobro zabavile družeći se u mojoj dnevnoj
sobi kao i ležeći na plaži u Meksiku. Dobro, priznajem, Meksiko
je ljepši, vrijeme je bolje i imale bismo lakši pristup koktelima
sa suncobrančićima... ali možemo se dobro zabaviti i u
mom dvorištu i iza kontejnera kod lokalnog Walmarta jer smo
jako uzbuđene što se družimo jedna s drugom. Kada si prisutna
i aktivna i odabireš uživati u životu, nije važno tko si, ili da
budem iskrena, koje ti se negativne stvari događaju. Još uvijek
ćeš pronaći sreću jer nije stvar u tome gdje si već tko si.
POMAŽE...
1. Prestani se uspoređivati. Prestala sam se uspoređivati s
drugim ljudima, a prestala sam se uspoređivati i s bilo kime
za koga sam mislila da bih trebala biti. Usporedba ubija
radost i jedina osoba od koje trebaš biti bolja ona je koja si
bila jučer.
2. Okruži se pozitivnim stvarima. Neugodno mi je to i napisati
jer zvuči kao nešto s plakata na zidu dvorane za tjelesni
u osmom razredu – ali bilo to isfurano ili ne, to je Božja
riječ. Postaješ ono čime se okružuješ. Postaješ ono što unosiš
u sebe. Ako se nađeš u silaznoj putanji ili se osjećaš kao da
živiš u negativnom prostoru, dobro promotri koga i što
viđaš svaki dan.
24

Nešto drugo će me usrećiti
3. Otkrij što te čini sretnom i time se bavi. Ovo se doima
kao najočitija ideja na svijetu, ali na kraju dana vrlo malo
ljudi namjerno odabire stvari koje im donose radost. Ne, ne
mislim da možeš izgraditi život oko masaža i raskošnih
večera (ili možda možeš, šminkerice!). Mislim da trebaš
provesti više vremena radeći ono što hrani tvoj duh: više
dugih šetnji sa psom, manje volontiranja za ono prema
čemu osjećaš obvezu a što u biti mrziš. Ti upravljaš svojim
životom, sestro, i u njemu nema nijedne stvari kojoj nisi
dopustila da bude tamo. Razmisli o tome.
25