Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Bestseler koji slavi slobodu i snagu pojedinca te potiče čitatelje da pronađu vlastiti životni put Ovo je priča za ljude koji slijede svoje srce i postavljaju svoja pravila… ljude koji vjeruju u svoje snove… ljude koji su sretni kad su u nečem dobri… ljude koji znaju gledati dalje no što im seže pogled. Galeb Jonathan nije obična ptica. On u životu želi učiniti nešto vrijedno i nezaboravno. Umjesto da zaranja u more u potrazi za hranom kao drugi galebovi i shvaća život kao puko preživljavanje, on sanja o letenju, visinama, dalekim i nepoznatim prostranstvima i brzinama. Iako ga njegovo jato ne podržava i prisiljen je voditi život odmetnika, on ne odustaje od svojeg cilja – biti slobodan, biti savršen u svojoj vještini i prenijeti je na druge. Alegorijska priča o galebu Jonathanu već je desetljećima jedan od najprodavanijih klasika duhovno-filozofske literature, i milijuni ljudi smatraju da im je promijenila život. Ilustracije: Siniša Kovačić Prevoditeljica: Dijana Pavičić-Haniš https://www.vbz.hr/book/galeb-johnatan-livingston/
Bestseler koji slavi slobodu i snagu pojedinca
te potiče čitatelje da pronađu vlastiti životni put
Ovo je priča za ljude koji slijede svoje srce i postavljaju svoja pravila… ljude koji vjeruju u svoje snove… ljude koji su sretni kad su u nečem dobri… ljude koji znaju gledati dalje no što im seže pogled.
Galeb Jonathan nije obična ptica. On u životu želi učiniti nešto vrijedno i nezaboravno. Umjesto da zaranja u more u potrazi za hranom kao drugi galebovi i shvaća život kao puko preživljavanje, on sanja o letenju, visinama, dalekim i nepoznatim prostranstvima i brzinama. Iako ga njegovo jato ne podržava i prisiljen je voditi život odmetnika, on ne odustaje od svojeg cilja – biti slobodan, biti savršen u svojoj vještini i prenijeti je na druge.
Alegorijska priča o galebu Jonathanu već je desetljećima jedan od najprodavanijih klasika duhovno-filozofske literature, i milijuni ljudi smatraju da im je promijenila život.
Ilustracije: Siniša Kovačić
Prevoditeljica: Dijana Pavičić-Haniš
https://www.vbz.hr/book/galeb-johnatan-livingston/
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Richard</strong> <strong>Bach</strong><br />
<strong>Galeb</strong> <strong>Jonathan</strong> <strong>Livingston</strong>
iblioteka<br />
OD 10 DO 110<br />
glavni urednik:<br />
Drago Glamuzina<br />
izvršna urednica:<br />
Sandra Ukalović<br />
<strong>Richard</strong> <strong>Bach</strong><br />
<strong>Galeb</strong> <strong>Jonathan</strong> <strong>Livingston</strong><br />
ilustrirao:<br />
Siniša Kovačić<br />
izdavač:<br />
V.B.Z. d.o.o., Zagreb<br />
10010 Zagreb, Dračevička 12<br />
tel: +385 (0)1 6235 419, fax: +385 (0)1 6235 418<br />
e-mail: info@vbz.hr<br />
www.vbz.hr<br />
za izdavača:<br />
Mladen Zatezalo<br />
urednica knjige:<br />
Irena Španić<br />
korektura:<br />
Mirta Škrlec<br />
grafički urednik:<br />
Siniša Kovačić<br />
tisak:<br />
Denona d.o.o., Zagreb<br />
rujan, 2019.
<strong>Richard</strong> bach<br />
<strong>Galeb</strong><br />
<strong>Jonathan</strong><br />
<strong>Livingston</strong><br />
S engleskoga prevela:<br />
Dijana Pavičić-Haniš<br />
2019.
iblioteka<br />
OD 10 DO 110<br />
copyright © 1970 by <strong>Richard</strong> <strong>Bach</strong><br />
All rights reserved.<br />
Original publisher:<br />
Scribner, a Division of Simon and Schuster, Inc.<br />
copyright © 2019. za hrvatsko izdanje:<br />
V.B.Z. d.o.o., Zagreb<br />
copyright za ilustracije © 2019. Siniša Kovačić<br />
All rights reserved.<br />
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu<br />
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu<br />
pod brojem 001039851.<br />
ISBN: 978-953-52-0180-9
SADRŽAJ<br />
9 Prvi dio<br />
39 Drugi dio<br />
65 Treći dio<br />
93 Bilješka o autoru
Pravom galebu <strong>Jonathan</strong>u<br />
koji živi u svima nama
Prvi dio
Bilo je jutro i mlado se sunce zlatasalo na<br />
na m reškanoj povr ši ni mir nog mora.<br />
Milju daleko od obale iz ribar skog čamca bacali su<br />
mamce – poziv Jutarnjem jatu širio se zra kom, sve<br />
dok mnoštvo od tisuću ga lebova ne nasrne otimajući<br />
se za ko madićke hrane. Zapo če novi rad ni dan.<br />
A ondje, na pučini, potpuno sam, daleko od čamca i<br />
obale, vježbao je galeb Jo nathan <strong>Livingston</strong>. Na vi sini<br />
od trideset metara pru žio je svoje opnaste no žice i<br />
uzdigao kljun silno se upi njući da kri lima izvede<br />
bolno težak okret izvijenog tijela. Taj je okret zna čio<br />
da će letjeti polagano, pa je usporavao let sve dok mu<br />
vjetar nije postao šapat u lice, dok ocean nije ostao<br />
nepomičan pod njim. Stis nuo je oči da bi usmjerio<br />
pažnju, za držao je dah, na preg nuo sve snage da iz vede<br />
još samo… dva-tri… centimetra… tog… ok reta… A<br />
on da mu perje zaleprša, on izgubi brzinu i padne.<br />
11
Kao što znamo, galebovi ne zna ju za nesigurnost<br />
u letu ni za gubljenje brzine. Gubljenje si gur nosti i<br />
brzine u zraku za njih je sramotno i nečasno.<br />
Ali galeb <strong>Jonathan</strong> Livin g ston, ne sti deći se, raširi<br />
krila i ponovi onaj isti drhtavi teški okret – usporavajući<br />
sve više let, još jednom izgubi brzinu – jer nije<br />
bio obična ptica.<br />
Većina galebova ne haje da na uči više doli osnove<br />
letenja – kako da stigne od obale do hrane i natrag.<br />
Jer većinu galebova ne zanima let, već jelo. A ovog<br />
galeba nije zanimalo jelo, već let. <strong>Galeb</strong> Jo nathan<br />
<strong>Livingston</strong> najviše je volio letjeti.<br />
Takav način razmišljanja, uvi dio je, ne pridonosi<br />
popularnosti među pticama. Čak su i njegovi roditelji<br />
očajavali promatrajući Jo nathana kako provodi<br />
dane osam ljen, uvježbavajući niske letove,<br />
eksperimentirajući.<br />
Nije mogao shvatiti zašto, na primjer, pri udaljenosti<br />
od vode manjoj od polovice raspona svojih krila<br />
može ostati u zraku dulje i s manje napora. Njegova<br />
slijetanja nisu završavala uobičajenim pljus kanjem<br />
12
ispruženih no žica po po vršini vode, već du gačkim<br />
ravnim tragom što bi ga ostav ljao za so bom kada<br />
bi dodirnuo površinu mora nogama čvr sto priljubljenim<br />
uz tijelo. Ali, kad je počeo slijetati na obalu<br />
kli zeći i ne odvajajući no ge od tijela i ostav lja jući tako<br />
dug trag kliza nja na pijesku, njegovi su se ro di telji<br />
užasavali.<br />
– Zašto, Jone, zašto? – pitala ga je majka. – Zašto<br />
ti je toliko teško biti kao ostale ptice iz jata? Pre pusti<br />
niske letove peli kanima i albatrosima. Što ne jedeš?<br />
Sine, sav si kost i perje!<br />
– Nije važno što sam omršavio, majko. Samo<br />
želim znati što mogu u zraku, a što ne, to je sve.<br />
Samo to želim znati.<br />
– Slušaj, <strong>Jonathan</strong>e – reče mu otac pri lično nježno.<br />
– Zima tek što nije stigla. Ne će više biti čamaca, a<br />
površinske će ribe zaroniti duboko. Ako već želiš<br />
učiti, proučavaj hranu i kako možeš doći do nje.<br />
Nemam ništa protiv tvojih maj storija u zraku, ali<br />
znaš i sam da te to neće prehraniti. Ne zaboravi da<br />
letimo zato da bismo se prehranili.<br />
13
<strong>Jonathan</strong> je poslušno kimnuo. Neko liko sljedećih<br />
dana nastojao se vladati kao ostali galebovi; zaista<br />
se trudio, borio se i kričao s jatom oko gatova i ribarskih<br />
bro dica i zaranjao za ostacima ribe i hrane. Ali<br />
to mu nekako nije uspijevalo.<br />
»Sve je to tako isprazno«, mislio je, na mjerno ispuštajući<br />
teško izborenu srdelu gla dnom i ostarjelom<br />
galebu što ga je sli je dio. »Sve ovo vrijeme mogao sam<br />
uvjež bavati letenje. Toliko toga treba još na učiti!«<br />
Nedugo zatim <strong>Jonathan</strong> se po novo po vuče u<br />
osamu. Učio je da leko na pučini, gladan i sretan.<br />
Cilj mu je bila brzina i već nakon tje dan dana vježbanja<br />
znao je o brzini više ne go ijedan živi ga leb.<br />
S visine od tristo metara, za mahujući krilima najsnažnije<br />
što je mogao, munjevito se sunovratio ravno<br />
prema valovima. Tada je shvatio zašto galebovi ne<br />
za ma huju krilima pri strmom poniranju. Već za šest<br />
sekundi postigao je brzinu od sto trideset kilometara<br />
na sat, brzinu pri kojoj krila gube si gurnost kod<br />
ponovnog penjanja.<br />
14
15
To mu se dogodilo bezbroj puta. Uza sav oprez,<br />
leteći na granici svojih mogućnosti, gubio je kon trolu<br />
pri velikoj brzini.<br />
Uspon do visine od tristo metara. Pu nom snagom<br />
leti ravno, zatim se ok reće zamahujući krilima i okomito<br />
po nire. I sva ki bi mu put lijevo krilo zatajilo i<br />
snažno bi se zanio nalijevo, te bi se des nim krilom<br />
izvukao, a onda bi se stre lovito sunovratio nadesno.<br />
Ni ovaj put nije bio dovoljno oprezan. De set puta<br />
je pokušao i svaki put, do segnuvši brzinu od sto trideset<br />
kilome ta ra na sat, pretvorio bi se u nekontroliranu<br />
i usko vitlanu gomilu perja i stropoštao se u<br />
more.<br />
»Rješenje je u tome«, razmišljao je dok se voda<br />
cijedila s njega, »da treba zadržati krila potpuno<br />
nepomična pri velikoj brzini – zamahivati samo<br />
do brzine od sto kilometara, a onda ih sasvim<br />
umiriti.«<br />
Pokuša još jednom s visine od šest sto tina metara,<br />
zaroni u dubinu, istegne kljun nadolje, raširi i stisne<br />
krila onog časa kad prijeđe brzinu od sto kilometara.<br />
16
To je zahtijevalo silnu snagu, ali je uspio. Za deset<br />
sekundi dosegne brzinu od sto šezdeset pet kilometara<br />
na sat. <strong>Jonathan</strong> je postigao svjetski rekord u<br />
brzinskom letu za galebove!<br />
Ali, radost je bila kratka vijeka. Onog trenutka<br />
kada se pokušao izviti, onog trenutka kada je promijenio<br />
nagib krila – pri brzini od sto šezdeset pet<br />
kilometara – osjeti udar kao od eksplozije. <strong>Jonathan</strong><br />
prsne usred zraka i surva se u more, koje mu se učini<br />
tvrdo poput stijene.<br />
Bila se već spustila noć kad se osvijestio – plutao je<br />
po mjesečinom obasjanom oceanu. Krila su mu bila<br />
teška poput olova, ali je mnogo teže podnosio neuspjeh.<br />
Priželjkivao je da ga breme neuspjeha odvuče<br />
na dno i da se tako sve završi.<br />
Ali, dok je lagano tonuo, odjekne u njemu neki<br />
čudni, nepoznati glas. »Što jest, jest. Ja sam galeb.<br />
Mogućnosti su mi ograničene. Da sam stvoren da<br />
besprije korno letim, imao bih navigacijske karte<br />
umjesto mozga. Da sam stvoren da letim velikim<br />
brzinama, imao bih sokolova kratka krila i hranio<br />
17
ih se miševima, a ne ribom. Otac je imao pravo.<br />
Moram zaboraviti ovu ludost. Moram odletjeti<br />
natrag svome jatu i pomiriti se s onim što jesam,<br />
jadni, ograničeni galeb.«<br />
Glas utihne, a <strong>Jonathan</strong> se složi s njim. Noću<br />
je galebu mjesto na obali. Zareče se sam sebi<br />
da će ubuduće biti običan galeb. Svi će zato biti<br />
sretniji.<br />
Umorno se otisne od tamne vode i poleti prema<br />
obali, sretan zbog svega što je naučio o niskim<br />
letovima.<br />
»Ali ne«, pomisli. »Više nisam ono što sam bio,<br />
moram zaboraviti sve što sam na učio. Ja sam galeb<br />
kao i svaki drugi i letjet ću kao i ostali.« Jedva se<br />
nekako popne na visinu od trideset metara, teško<br />
mlatarajući krilima, i udari prema obali.<br />
***<br />
Osjećao se bolje nakon odluke da bude kao i svi drugi<br />
galebovi iz jata. Više ga neće tjerati da uči kao dosad,<br />
neće više bi ti prkosa ni neuspjeha. Bilo je ugodno ne<br />
18
19
misliti ni na što i letjeti kroz mrak prema svjetlima<br />
iznad žala.<br />
Mrak! Onaj potmuli glas najavi uz bu nu. <strong>Galeb</strong>ovi<br />
nikad ne lete po mraku!<br />
<strong>Jonathan</strong> se nije obazirao na to. »Baš je lijepo«,<br />
mislio je. »Mjesec i svjetla trepere u vodi, isijavaju<br />
zrakaste odbljeske kroz noć, i sve je tako mirno i<br />
blago…«<br />
Sleti! <strong>Galeb</strong>ovi nikad ne lete po mra ku! Da si<br />
stvoren da letiš po mraku, imao bi oči poput sove.<br />
Imao bi u glavi navigacijske karte! Imao bi sokolova<br />
kratka krila!<br />
Tu u noći, na visini nešto više od trideset metara,<br />
galeb <strong>Jonathan</strong> Livin g ston – zatrepta. Bol i odluka<br />
začas iš čez nuše.<br />
Kratka krila! Sokolova kratka krila!<br />
»To je rješenje! Kakva sam bio budala! Potrebna su<br />
mi samo mala kratka krila, valja ih, dakle, presaviti i<br />
letjeti samo vršcima krila! Kratka krila!«<br />
20
Change language