QRious?

naslikala sve volontere, a ja sam
joj pomogla nacrtati neke likove
iz crtanih filmova. S vremena
na vrijeme i mi bismo izašle
i pričale s Deom i Lucijom, a
znao nam se pridružiti i Toma.
Začudo, za ručak nitko nije bio
gladan pa sam otišla sama. U
restoranu je bila velika gužva.
Čekala sam pedesetak minuta.
Naručila sam pizzu. Nisam je
mogla do kraja pojesti. Zamolila
sam da mi ono što je ostalo
spreme u kutiju ako će netko
od ekipe slučajno htjeti omastiti
brk. Ušla sam u kino s kutijom
od pizze u rukama i svi su
me čudno gledali. Kino je bilo
puno i svi su čekali ulazak na
projekciju. Brzo sam ostavila
pizzu i stala ispred vratiju
kako netko ne bi ušao. Ostatak
ekipe čistio je dvoranu. Nakon
toga gužva se smanjivala, a mi
smo razgovarali i grickali dio
pizze koji je ostao.
Povratak u akvarij
Šesti smo dan snimali u akvariju
van centra grada. Tamo sam
bila tek jednom, u petome
razredu osnovne škole. Bilo
je zanimljivo vratiti se. Prvo
snimanje, a potom
ragledavanje.
Akvarijem se
orio naš smijeha.
Ubrzo nakon
što sam stigla
na volontiranje
uhvatio me umor.
Pitala sam Tomu
mogu li negdje
odmoriti. Rekao je
da mogu odspavati
u kinu ako mi ne
smeta buka. Sjela
sam u red s najmanje
svjetlosti. Mislila sam
kako ću odmah zaspati,
ali nisam. Spavala
sam otprilike dvadeset
minuta, a onda me radnja filma
počela zanimati. Bio je to ruskofrancuski
film o baletu. Nisam
više spavala. Nažalost, film nije
zadovoljio moja očekivanja. Po
završetku filma ispratila sam
gledatelje i počistila dvoranu.
Nakon volontiranja otišla sam
s Lunom i Deom na projekciju
studentskih filmova u Istarsko
narodno kazalište. Filmovi su
bili kratkometražni, raznih
tematika, ali svi jako zanimljivi.
Na kraju su nam se predstavili
autori i ispričali nešto o sebi i
svojemu filmu. Kasno popodne
mi volonteri imali smo zajedničko
fotografiranje u Areni.
Jako mi je drago da je takvo
što bilo organizirano. Danas
imam prekrasnu fotografiju za
uspomenu.
Razbuđivanje čajem
Sedmi je dan bio zadnji dan
snimanja. Trebali smo snimati
na trgovima – Danteovom i
Piazzi. Izgubila sam se na putu
do tamo. Tražila sam Danteov
trg na Google Mapsu, ali sam ga
zaobišla dva puta. Ni sama ne
znam kako! Bila je treća sreća!
Time smo završili naš projekt
snimanja. Za sutradan nam je
preostala još samo montaža.
Kasnije mi se na volontiranju
ponovno spavalo, ali razbudio
me čaj koji sam popila s
Deom i Lucijom. Zamijetila sam
promjenu. Vani su organizirali
takozvano ulično kino. Odlično!
Toma je pronašao kredu,
a ja sam se sjetila kako bismo
mogli nacrtati školicu. Bila je
to filmska školica – imala je
kameru, scenu, projektor. Igrali
smo se kao predškolarci. Kasnije
sam opet išla na prikazivanje
studentskih kratkometražnih
filmova s Lunom. Ovoga su
puta bili još bolji. Bila su čak dva
sa stop-animacijom od kolaža.
Bili su zaista genijalni! U takvim
se filmovima odmah primijete
kreativnost, originalnost i talent
autora. Osjetila sam glad
i otišla po hranu, sama. Uzela
sam hot-dog. Jela sam putem,
ali vratila sam se u kino prije
no što sam dovršila. Povijest se
ponovila! Čudni pogledi, gužva.
Luna je također primijetila ovu
slučajnost ponavljanja pa smo
komentirale i smijale se.
Meni se nikud ne žuri
Osmi se dan na radionici
radilo na montaži. Bila sam
jako umorna. Nije lako ustajati
svaki dan u šest sati. Dala sam
prednost drugima u montiranju.
Ležerno sam razgovarala s
onima jednako umornima. Iako
nam je slijedila premijera filma,
polako smo se počeli opraštati.
Mojim je novim prijateljima bilo
žao što sljedeće godine neću
moći ponovno sudjelovati na
radionici s njima. Ne mogu jer
je dobna granica šesnaest godina,
ali uvijek možemo snimati
filmove u vlastitom angažmanu!
S jednom sam se djevojkom
dogovorila kako ćemo sljedeće
godine zajedno volontirati, a s
drugima ću se naći na piću ako
ništa više. Uspješno montiranje
proslavili smo uz sok i grickalice.
Na volontiranje sam došla puna
energije. Vjerojatno me držao
adrenalin od radionice. Kratkometražni
filmovi s Lunom nakon
nekoliko sati volontiranja postali
su dio svakodnevne tradicije,
veselilo me to. Toga smo dana
zajedno otišle po hranu. Radni
je dio bio isti kao prethodnih
dana: brojanje gledatelja i čišćenje
dvorane. Kad smo sve
napravile, sjele smo i razgovarale.
Dogovarale smo kako
bismo mogle osmisliti i snimiti
animirani film 2D računalnom
animacijom. To bi bilo sjajno!
Deveti dan volontirala sam
ujutro. Bila sam sama u smjeni.
Nedostajalo mi je moje društvo,
ali sam pogledala film – dva i
vrijeme je prošlo. Poslije sam
otišla po pizzu i na autobusni
kolodvor dočekati sestru koja je
dolazila na ljetovanje.
Deseti se dan prikazivao film
koji smo napravili na radionici.
Svi su bili oduševljeni i hvalili
nas. Za nas je to bio veliki
uspjeh, bili smo jako ponosni.
Još smo se jednom odlučili
sastati te svi zajedno proslaviti.
Otišli smo u McDonald’s. Nakon
toga vratila sam se na posao u
kino. Poslije par sam odrađenih
sati sa sestrom i bakom pogledala
dva filma: satiričnu komediju
Posljednji Srbin u Hrvatskoj
i napeti triler F20. Nakon toga
smo zajedno otišle doma.
Jedanaesti dan radila sam
ujutro i nisam imala puno posla.
Iznenadile su me Tanja i Pepa.
Došle su mi praviti društvo.
Razmjenjivale smo iskustva s
volontiranja. Shvatila sam da
je i ona upoznala zanimljive
ljude i pogledale dobre filmove.
Nakon druženja s njima otišla
sam pogledati Blank kratkometražne
filmove. I sama sam
članica Blanka koji me ni ovaj
put nije razočarao. Filmovi su
bilo odlični.
Spektakularni završetak
Dvanaesti je dan bio posljednji
dan Pulskoga filmskog
festivala. Volontirala sam ujutro.
Svi smo se mi volonteri okupili
do podneva te smo zadnji dan
proveli zajedno. Razgovarali
smo i razmjenjivali događaje,
smijali se i na kraju otišli na
zajednički ručak. Uvijek ću pamtiti
te ljude, jako su mi prirasli
srcu. Navečer se prikazivao novi
film – Kralj lavova – u Areni te
sam ga pogledala sa sestrom,
bakom i svojom prijateljicom
Martom. Bilo je spektakularno!
Gledati film pod vedrim nebom
i uz zvijezde – jednostavno
fantastično. Našla sam svoj novi
najdraži način gledanja filmova.
Da zaključim ovaj osvrt na
živopisan tjedan i nešto više
dana: Pulski filmski festival
pamtim kao izuzetno vrijedno
iskustvo, kao događaj koji mi
je donio nova poznanstva,
nova znanja te puno smijeha i
zabave. Rano ustajanje nikad
se nije više isplatilo! Da mogu,
ponovila bih radionicu i sljedeće
godine. Volontiranje svakako
hoću.
..........63