QRious?

anegdota zbila se na satu ponavljanja
gradiva i pripreme za
ispit znanja. Jedan učenik nikako
nije mogao upamtiti ime
Hamletove majke i zamolio me
da mu još jednom ponovim,
nakon čega je glasno govorio:
Gertruda, Gertruda, Gertruda.
U ispitu je napisao: GETRIBA!
Komentirao je da mu se nešto
motalo na “g”, a onda se odlučio
za getribu jer mu ljepše
zvuči! -
Odnos s kolegama i
učenicima
Također, od brojnih kolega
profesorice Keče mogli
smo čuti samo riječi hvale za
nju. Pitali smo je kakav je bio
njen odnos s profesorima, a
samim time i učenicima.
- Odnos s dragim kolegama
i učenicima bio je nadasve
prijateljski, suradnički, pun
uvažavanja i iskazivanja poštovanja.
Ne može se raditi nikakav
posao, ne mogu se postizati
rezultati ako ne uvažavate
svoje suradnike, bez obzira na
godine, status, svjetonazor,
... I u najsloženijim
prilikama nastojala
sam njegovati
radnu
etiku koja
počiva na
navedenim
odrednicama.
-
Nove reforme
školstva
Zanimalo nas je stajalište
umirovljene profesorice u vezi
novih reforma školstva. Objasnila
nam je kako je s njom
djelomično upoznata, ali je nije
proučavala zbog toga što je
otišla u mirovinu.
-Sadašnjom reformom nisam
se bavila niti je proučavala jer
sam od početka školske godine
u mirovini. Djelomični uvidi i
razgovori s profesorima, mojim
bivšim učenicima, pokazali su
mi da sam mnoge metode primjenjivala
u svom radu. Želim
svima puno uspjeha u nadi
da će se odgoj i obrazovanje
što skorije približiti zacrtanim
ciljevima. -
Uspjesi tijekom rada
u ŠUDIGO-u
Profesorica nam je ukazala
na to da je zadovoljna svojim
pristupom učenicima te smo
mogli zaključiti da je u svom
poslu nadasve uživala.
- Zadovoljna sam što nisam
iznevjerila svoje ideale, bila
sam takva profesorica kakvom
sam se zamišljala na početku
karijere kada smo svi puni
ideala! Rad s učenicima me
neprestano nadahnjivao zahvaljujući
čemu sam i osobno
rasla i razvijala se. Svi su uspjesi
podjednako važni i dragi,
generacije krojača, kuhara,
konobara, medicinskih sestara
i tehničara, profesora, ekonomista,
psihologa, pedagoga,
liječnika, glumaca, dizajnera
govore o tome da sam bila
djelić njihovih života i da je moj
rad i utjecaj utkan u ostvarenje
njihovih životnih ciljeva! -
Mirovina
Mirovina, kao i svaka životna
sastavnica. Naša profesorica je
u mirovinu otišla ništa manje
nego zasluženo! Pitali
smo je kako se
sada osjeća i je
li zadovoljna.
Ispričala nam je
što voli raditi te ima li
sada više vremena za neke
stvari u odnosu na vrijeme
kada je radila posao profesorice.
-Čini mi se da odlaskom u
mirovinu imam manje vremena
no što sam ga imala dok sam
radila! Dakako, sada sama
raspolažem svojim vremenom,
nemam obavezni raspored,
smijem zakasniti, uraniti ili
uopće ne doći! Užitak je biti
neovisan o vremenu! Obveza
je napretek: osim onih svakodnevnih
tu su češći izleti,
putovanja, druženja s prijateljima,
čitanje koje se sada
proširilo na različita područja
osim književnosti, sudjelovanje
u kulturnom životu Zaboka i
ono što me najviše raduje, a za
što nisam imala toliko vremena
prije, igranje je s unucima,
dvojicom preslatkih dječačića
i praćenje kako u njima raste i
jača život!-
Poruka za profesore,
a i učenike
Pitali smo profesoricu Keču
koju bi poruku poslala profesorima.
-Na slavljeničkom ručku
povodom umirovljenja profesorima
sam poručila da će koračajući
korak po korak, radeći dan
za danom, godinu za godinom
vrijeme nemilice preletjeti i da
im želim da zdravi, radosni i
zadovoljni svojim doprinosom
odgoju i obrazovanju mladih
dočekaju mirovinu (ma koliko
im to sada izgleda utopijski)!-
Nama učenicima poručila je
sljedeće:
- Učenicima poručujem da
je srednjoškolsko obrazovanje
samo jedan od koraka da
ostvarite svoje životne ciljeve
koje ste sebi postavili kada ste
se upisali u ovu školu i odabrali
buduće zanimanje. I kada je
naporno, i kada je premalo vremena,
i kada vam se čini da je
nešto nesavladivo, imajte to na
umu! Najtežu borbu ipak uvijek
vodimo sa sobom! Ne zaboravite
čitati dobre knjige, one vas
mijenjaju nabolje, pokazuju
vam kojim smjerom trebate ići i
svakodnevicu čine lakšom! -
Najljepši trenuci
Zamolili smo profesoricu da
se osvrne i na najljepši trenutak
u učionici, no ona nam je bez
dvojbe objasnila:
- Toliko sam toga lijepoga
doživjela tijekom svoga radnoga
vijeka da bi bilo nesmotreno,
nepravedno, a čini mi
se čak i nemoguće izdvojiti
samo jedan trenutak! Moje su
43 godine života u školi bile
nizanje poznanstava s divnim
ljudima, godine prijateljevanja
i suradnje koja s mnogo bivših
kolega i učenika traje i danas.
Mogu samo izraziti duboku
zahvalnost životu što me darovao
tako divnim darovima:
ljepotom, vedrinom, radosti i
užitkom koji još uvijek ne presahnjuju!
-
Profesorica Sofija Keča
mnoge generacije naučila je
neizmjerno puno, od samih
strukovnih predmeta do životnih
savjeta. Profesorici želimo
ugodnu mirovinu punu veselja,
vedrine i pozitive. Radujemo se
svakom njenom posjetu našoj
školi. Zauvijek će ostati u našim
srcima kao profesorica koja nas
je naučila mnogo toga i uvijek
bila neizmjerno topla srca!
..........51