QRious?

kuć
a sla
vni
h
Razgovarali smo
s umirovljenom
profesoricom
Škole za umjetnost,
dizajn,
grafiku i odjeću
u Zaboku
Tijekom svojeg profesorskog
radnog staža
bila je profesorica
bilska s učenicima,
imala je prijateljski
odnos sa svim kolegama u
školi, sve su je njezine generacije
jako voljele, pamte je i dan
danas. To je profesorica Sofija
Keča, profesorica Hrvatskog
jezika u Školi za umjetnost, dizajn,
grafiku i odjeću u Zaboku.
Nakon četerdeset i tri godine
radnog staža zasluženo je otišla
u mirovinu. Svi je se zaista rado
sjećamo. Rad s učenicima jako
ju je veselio, svoje učenike nije
podučavala samo o književnosti
i gramatici hrvatskog jezika,
već i o tome kako biti čovjek i
zrela osoba. Više o svojem radu
u školi, stajalištima i anegdotama
otkrila nam je u razgovoru.
Razvijanje školstva i
odabir profesije
Kao što i sami znamo, profesorica
Sofija Keča mnogo
je godina provela u školstvu.
Zamolili smo je da nam ispriča
kako je teklo razvijanje školstva
od njezinoga prvog radnog
dana do onoga zadnjeg prvog
rujna 2019. godine.
- Tijekom svoje profesorske
karijere koja je trajala 43
školske godine svjedočila sam
mnoštvu pokušaja promjena
obrazovne politike. Imala sam
22 godine kada sam diplomirala
na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu i odmah se zaposlila u
Zaboku kada su se tri postojeće
srednje škole udružile u veliki
Školski centar. Dočekala me
prva reforma, tzv. Šuvarova
reforma, čiji je smisao bio tješnje
povezivanje obrazovnih
institucija i radnih organizacija.
Prve dvije godine (razreda) svi
su učenici slušali isti program,
a u trećem su se razredu odlučivali
za zanimanje. Reforma je
doživjela oštre kritike jer nije
polučila očekivane rezultate.
Reformiranje sustava nastavilo
se zahtjevima za rasterećenjem
programa jer se uočilo da su
obrazovni programi preopširni,
uči se previše činjenica bez
primjene. Zatim su slijedile promjene
koje su trebale uskladiti
obrazovne programe s novom
tehnološkom revolucijom, a
Napisala: Patricia Kranjčić, 3.mt
Otvarala sam sva vrata da doprem
do dječjih srca i umova, nikada ne
zaboravljajući da će djeca jednoga
dana postati odrasli ljudi i da će
nešto od onoga o čemu govorim
ponijeti sa sobom u život.
danas ste i sami svjedoci još
jednog pokušaja promjene. -
Uz samo razvijanje školstva
zanimalo nas je kako se naša
draga profesorica odlučila
izabrati baš tu profesiju.
- Nije bilo nekog posebnog
odlučivanja jer sam još od
osnovne škole znala da ću biti
profesorica. Moji su roditelji
nadasve cijenili moje profesore
i kada bih se samo poželjela
požaliti na nekoga, moja me
mama već pitala koliko sam
učila i jesam li došla spremna
na nastavu. Rasprave nije bilo!
Zarana sam u takvome obiteljskom
okruženju shvatila kako
važan posao rade profesori,
koliko mi daju otvarajući mi
nove svjetove i na tome sam im
do danas zahvalna! -
Tajna uspjeha
Kao što smo saznali, profesoricu
Sofiju Keču voljela je
baš svaka njezina generacija,
htjeli smo saznati tajnu njezina
uspjeha.
- Nema neke osobite tajne,
kao uostalom ni recepta, kako
biti dobar profesor. Željela sam
biti profesorica i predala sam se
svom pozivu svim srcem! Nisam
odrađivala samo posao, veselio
me svaki dan s učenicima,
njihova postignuća, gledanje
kako promišljaju radeći ono
što bih im zadala, otkrivaju
ono o čemu nisu razmišljali,
stvaraju vlastite zaključke. Kako
književnost nije suhoparna
činjenična građa, uvijek postoji
mogućnost pogleda na ljude i
svijet iz različitih perspektiva,
otvarala sam sva vrata da doprem
do dječjih srca i umova
nikada ne zaboravljajući da će
djeca jednoga dana postati
odrasli ljudi i da će nešto od
onoga o čemu govorim ponijeti
sa sobom u život. Čitajući sada
komentare bivših učenika,
pokazalo se da je takav pristup
bio dobar. I sama sam morala
puno toga naučiti, a kada sam
uspjela uspostaviti ravnotežu
između unutarnjeg, osobnog
svijeta i svijeta koji me okružuje,
sve je postalo lakše. Potpora
i razumijevanje obitelji vrlo su
važni, prvo roditeljska, a zatim i
suprugova. -
Anegdote na školskim
satovima
Svi mi pamtimo neke važne
trenutke, a posebno one smiješne.
Jednu nam je anegdotu
sa školskog sata izdvojila profesorica.
- Rado sam se šalila s učenicima,
smijali smo kad god smo
bili u prilici! Jedna od mnoštva
..........50