QRious?

Br. 1, godina 1., siječanj 2020. Magazin Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Br. 1, godina 1., siječanj 2020.
Magazin Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

09.02.2020 Views

tema brojaDa je pušenje štetno znajuveć i ptice na granama jerse djeci od najranije dobiusađuje ta ideja s ciljemda, kad dođu u kritičnegodine, ne pokleknu podpritiskom društva i neizlože se opasnostima koje ova ovisnostnosi.Pušenje je jedan od vodećih uzrokapreventabilnih smrti u svijetu. Svjetskazdravstvena organizacija pušenju pripisuješest milijuna smrti godišnje. Nažalost,prema svim statistikama, očekujese da će se do 2030. taj broj povećati naviše od osam milijuna smrti na godišnjojrazini. Odlučila sam provesti anketu na500 ispitanika o čijim ću rezultatima pisatiniže u ovom članku. Rezultati anketeporažavajući su, ali nažalost, očekivani.Edukacije kao dobra ideja zaprevencijuInformiranje o pušenju vrlo je važno uranim godinama kada se životni stavovii ideali tek formiraju, ali je također važnoi u adolescentskim godinama, kada jemlade potrebno usmjeriti. Osim mladih,važno je educirati i njihove roditelje kakobi znali razgovarati sa svojom djecom,a da ne postignu suprotnu reakciju kojaje, ako se djetetu pristupi s osuđivanjemi prijetnjama, suprotna od one željenei dosta česta. Prevencija pušenja nijenimalo lak zadatak, to priznaje Svjetskazdravstvena organizacija koja nije zadovoljnapostignutim rezultatima. Osim usklopu nastave, učenici o spomenutojovisnosti uče i na dodatnim predavanjimakoja se odvijaju barem jednom tijekomnastavne godine. Učinkovitost prevencijepostiže se raznim radionicama,ali i marketingom na društvenim mrežama,koji je nažalost u manjem obujmuod negativnog utjecaja i populariziranjapušenja među mladima na internetu.Loši, ali nažalost očekivanirezultati anketeKako bih sebi, a i ostalima potvrdila činjenicena koje sam naišla istražujući ovutemu, odlučila sam sama napraviti anketui provesti je među svima koji ju imajuželju ispuniti. Nisam se željela ograničavatidobnim granicama jer sam htjelasaznati kakva je slika općenito. Anketuje ispunilo 500 ljudi s područja Zaboka iokolice, bila je anonimna i provedena jeNapisala: Ema Mihaliček, 2.mtIlustracija: Antonio Kušić, 4.dOsim mladih, važno je educirati i njihove roditeljekako bi znali razgovarati sa svojom djecom, a dane postignu suprotnu reakciju koja je dosta često,ako se djetetu pristupi s osuđivanjem i prijetnjama,suprotna od one željene...........46

preko interneta. Trajanje ankete bilo jeotprilike 24 sata. Začudila sam se dostavelikom odazivu u kratkom periodu.Prva, ali nekima ne iposljednjaOd 500 gore spomenutih ispitanikaviše od polovice prvu je cigaretu zapalilou razdoblju između 14 i 17 godina. Tompodatku se ne treba čuditi upravo izrazloga što sva istraživanja koja možetepronaći na internetu to potvrđuju. Onošto me iznenadilo više jest činjenica kakoje u našoj maloj sredini gotovo osam postoljudi nad kojima je provedena anketaprvu cigaretu zapalilo s manje od desetgodina. Pitanje je zašto? Što bi dijetemlađe od deset godina moglo natjeratida uzme cigaretu? Iako su odgovori zapretpostaviti, odlučila sam ih provjeriti.Razlozi koje najčešće čujemo su pustaznatiželja, društvo, želja za popularnošću,pokazivanje, osjećaj zrelosti. Mnogodjece ne zapali prvu cigaretu samoinicijativno,već su nagovarani od stranedruštva. Postoje oni koji se tome neodupiru, oni koji se pokušaju oduprijetii oni koji u tome uspiju. Sljedeće pitanjekoje si postavljamo je otkud maloljetnicimacigarete, a u Hrvatskoj vrijedi zakono zabrani prodaje duhanskih proizvodadjeci mlađoj od 18 godina. Jedno odpitanja u anketi glasilo je: Koliko je lakomaloljetnicima u Hrvatskoj kupiti cigarete?Odgovor je, nažalost, očigledan. Čak268 ljudi, odnosno 53,6 posto reklo jeužasno lako, dok tek deset ljudi, njih dvaposto, očito živi u zabludi te smatra daje nemoguće kupiti cigarete prije 18-egodine života.Cigareta za cigaretom,problem za problemomOsim zdravstvenih problema za kojesmo svi čuli barem jednom, postoje ioni psihički o kojima se ne govori tolikočesto jer se očito smatraju manje bitnimaod onih fizičkih. Malo ljudi zna kakoneki roditelji reagiraju kada saznaju danjihovo dijete puši, pogotovo u ranijimgodinama. Mnogo se djece susreće snasiljem i kaznom kao odgojnom metodomkojom njihovi roditelji pokušavajustati na kraj pušenju. Najčešće takvemetode postižu kontraefekt i uzrokujujoš više problema. Djeci bi trebalo objasnitizašto, a pri tome ne mislim na suhoparnečinjenice koje znaju već i pticena grani, već kako da se odupru društvui argumentirano im objasne zašto to nežele raditi. Mlade treba učiti da ne posustajanjupod nagovaranjem i pritiskom.Smatram da je najveći problem u tomešto nisu samouvjereni i imaju potrebuza dokazivanjem te zbog toga posežu zatakvim besmislenim metodama poputpušenja, opijanja i slično.Skupa aktivnostCigarete su od prije desetak godinado danas nekima nažalost, a nekimana sreću, znatno poskupjele. Čini se dacijena ima znatnu ulogu u prevenciji jersam na pitanje u svojoj anketi od 72,8posto ljudi dobila odgovor da cijenacigareta utječe na njihovo kupovanje ikonzumiranje istih. Ovo je očito jedinametoda koja djeluje u borbi smanjenjabroja pušača jer sam u anketi spomenulai fotografije koje se nalaze na kutijamacigareta i ispostavilo se da one utječu natek 11, 8 posto ispitanih. Otkud mladimanovac za kupnju cigareta na tjednoj ilipak na dnevnoj bazi? Odgovor će moždabiti manje poznat onima koji su više ilimanje stariji od mene i mojih vršnjaka jerse o tome toliko ne govori. Postoje onikoji dobivaju previše novca za džeparac,a postoje i oni koji se odreknu nekih ilisvih obroka kako bi džeparac spremili iod njega kupili cigarete. Takvi su slučajevisu vrlo česti i, nažalost, susrećem ses takvim ljudima na dnevnoj razini. Nijerijetkost da osobe zbog toga ostanubez svijesti ili se ne osjećaju dobro, alii nakon toga oni nastavljaju oduzimatinovac namijenjen za hranu i koristiti ga udruge, njima očito važnije svrhe.Tko će pomoći starijimpušačima?Većina je pušača razvila svoju ovisnostu mladim danima jer im edukacije nisupomogle. Postavlja se pitanje bi li edukacijenamijenjene prevenciji imale višekoristi kod već ustaljenih pušača. Rezultatiprovedene ankete pokazali su da jeviše od 73 posto pušača željelo prestatipuštiti, a 69 posto ih je pokušalo. Doduše,mali broj njih je uspio. Koja je tajnaprestanka pušenja? Ne postoji formulapo kojoj netko preko noći može u potpunostiprestati pušiti, svakom čovjekutreba individualno pristupiti kako bi seriješio njegov problem. Najveći je problempriznavanje same ovisnosti. Većinanjih kaže da oni zapale “tek tako uz kavu”i ne smatraju to problemom. Priznanjesamom sebi je jedan veliki korak uprestanku pušenja. Osim što štete sebi,aktivni pušači štete i svojim ukućanima,a da toga uopće nisu svjesni. Osobe koježive s pušačima i svakodnevno udišudim nazivamo pasivnim pušačima. Manjesu vjerojatnosti da će pasivni pušačioboljeti od neke bolesti uzrokovane timešto udišu dim, ali svejedno postoje i nisuzanemarive.Kako pasivni pušači mogupomoći sebi ako već ne mogusvojim ukućanima?Čak 52,4 posto ispitanika iz provedeneankete izjavilo je da njihovi ukućanipuše. Razlika između dvije vrste takvihpušača je što jedni puše u prostoriji ukojoj borave i ostali ukućani nepušači,dok su drugi malo obzirniji i puše u za topredviđenom prostoru. Kako bi očuvalisvoje zdravlje, pasivni bi pušači trebaliostvariti neku vrstu kompromisa s ukućanimakoji puše i objasniti im da dimšteti ostalima pa tako i djeci, ako ih ukući ima...........47

preko interneta. Trajanje ankete bilo je

otprilike 24 sata. Začudila sam se dosta

velikom odazivu u kratkom periodu.

Prva, ali nekima ne i

posljednja

Od 500 gore spomenutih ispitanika

više od polovice prvu je cigaretu zapalilo

u razdoblju između 14 i 17 godina. Tom

podatku se ne treba čuditi upravo iz

razloga što sva istraživanja koja možete

pronaći na internetu to potvrđuju. Ono

što me iznenadilo više jest činjenica kako

je u našoj maloj sredini gotovo osam posto

ljudi nad kojima je provedena anketa

prvu cigaretu zapalilo s manje od deset

godina. Pitanje je zašto? Što bi dijete

mlađe od deset godina moglo natjerati

da uzme cigaretu? Iako su odgovori za

pretpostaviti, odlučila sam ih provjeriti.

Razlozi koje najčešće čujemo su pusta

znatiželja, društvo, želja za popularnošću,

pokazivanje, osjećaj zrelosti. Mnogo

djece ne zapali prvu cigaretu samoinicijativno,

već su nagovarani od strane

društva. Postoje oni koji se tome ne

odupiru, oni koji se pokušaju oduprijeti

i oni koji u tome uspiju. Sljedeće pitanje

koje si postavljamo je otkud maloljetnicima

cigarete, a u Hrvatskoj vrijedi zakon

o zabrani prodaje duhanskih proizvoda

djeci mlađoj od 18 godina. Jedno od

pitanja u anketi glasilo je: Koliko je lako

maloljetnicima u Hrvatskoj kupiti cigarete?

Odgovor je, nažalost, očigledan. Čak

268 ljudi, odnosno 53,6 posto reklo je

užasno lako, dok tek deset ljudi, njih dva

posto, očito živi u zabludi te smatra da

je nemoguće kupiti cigarete prije 18-e

godine života.

Cigareta za cigaretom,

problem za problemom

Osim zdravstvenih problema za koje

smo svi čuli barem jednom, postoje i

oni psihički o kojima se ne govori toliko

često jer se očito smatraju manje bitnima

od onih fizičkih. Malo ljudi zna kako

neki roditelji reagiraju kada saznaju da

njihovo dijete puši, pogotovo u ranijim

godinama. Mnogo se djece susreće s

nasiljem i kaznom kao odgojnom metodom

kojom njihovi roditelji pokušavaju

stati na kraj pušenju. Najčešće takve

metode postižu kontraefekt i uzrokuju

još više problema. Djeci bi trebalo objasniti

zašto, a pri tome ne mislim na suhoparne

činjenice koje znaju već i ptice

na grani, već kako da se odupru društvu

i argumentirano im objasne zašto to ne

žele raditi. Mlade treba učiti da ne posustajanju

pod nagovaranjem i pritiskom.

Smatram da je najveći problem u tome

što nisu samouvjereni i imaju potrebu

za dokazivanjem te zbog toga posežu za

takvim besmislenim metodama poput

pušenja, opijanja i slično.

Skupa aktivnost

Cigarete su od prije desetak godina

do danas nekima nažalost, a nekima

na sreću, znatno poskupjele. Čini se da

cijena ima znatnu ulogu u prevenciji jer

sam na pitanje u svojoj anketi od 72,8

posto ljudi dobila odgovor da cijena

cigareta utječe na njihovo kupovanje i

konzumiranje istih. Ovo je očito jedina

metoda koja djeluje u borbi smanjenja

broja pušača jer sam u anketi spomenula

i fotografije koje se nalaze na kutijama

cigareta i ispostavilo se da one utječu na

tek 11, 8 posto ispitanih. Otkud mladima

novac za kupnju cigareta na tjednoj ili

pak na dnevnoj bazi? Odgovor će možda

biti manje poznat onima koji su više ili

manje stariji od mene i mojih vršnjaka jer

se o tome toliko ne govori. Postoje oni

koji dobivaju previše novca za džeparac,

a postoje i oni koji se odreknu nekih ili

svih obroka kako bi džeparac spremili i

od njega kupili cigarete. Takvi su slučajevi

su vrlo česti i, nažalost, susrećem se

s takvim ljudima na dnevnoj razini. Nije

rijetkost da osobe zbog toga ostanu

bez svijesti ili se ne osjećaju dobro, ali

i nakon toga oni nastavljaju oduzimati

novac namijenjen za hranu i koristiti ga u

druge, njima očito važnije svrhe.

Tko će pomoći starijim

pušačima?

Većina je pušača razvila svoju ovisnost

u mladim danima jer im edukacije nisu

pomogle. Postavlja se pitanje bi li edukacije

namijenjene prevenciji imale više

koristi kod već ustaljenih pušača. Rezultati

provedene ankete pokazali su da je

više od 73 posto pušača željelo prestati

puštiti, a 69 posto ih je pokušalo. Doduše,

mali broj njih je uspio. Koja je tajna

prestanka pušenja? Ne postoji formula

po kojoj netko preko noći može u potpunosti

prestati pušiti, svakom čovjeku

treba individualno pristupiti kako bi se

riješio njegov problem. Najveći je problem

priznavanje same ovisnosti. Većina

njih kaže da oni zapale “tek tako uz kavu”

i ne smatraju to problemom. Priznanje

samom sebi je jedan veliki korak u

prestanku pušenja. Osim što štete sebi,

aktivni pušači štete i svojim ukućanima,

a da toga uopće nisu svjesni. Osobe koje

žive s pušačima i svakodnevno udišu

dim nazivamo pasivnim pušačima. Manje

su vjerojatnosti da će pasivni pušači

oboljeti od neke bolesti uzrokovane time

što udišu dim, ali svejedno postoje i nisu

zanemarive.

Kako pasivni pušači mogu

pomoći sebi ako već ne mogu

svojim ukućanima?

Čak 52,4 posto ispitanika iz provedene

ankete izjavilo je da njihovi ukućani

puše. Razlika između dvije vrste takvih

pušača je što jedni puše u prostoriji u

kojoj borave i ostali ukućani nepušači,

dok su drugi malo obzirniji i puše u za to

predviđenom prostoru. Kako bi očuvali

svoje zdravlje, pasivni bi pušači trebali

ostvariti neku vrstu kompromisa s ukućanima

koji puše i objasniti im da dim

šteti ostalima pa tako i djeci, ako ih u

kući ima.

..........47

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!