QRious?

Br. 1, godina 1., siječanj 2020. Magazin Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Br. 1, godina 1., siječanj 2020.
Magazin Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

09.02.2020 Views

tema brojaNapisali: Petra Sokolić, Andrian Curiš 3.mtIlustracija: Antonio Kušić, 4.dOpet si krenuo. Zašto počinješ? Štote muči? Jesi li svjestan koliko štetišprvenstveno sam sebi? Pokrećešnepotrebnu raspravu. Zar misliš da neshvaćam kako opet lažeš? O čemu se radi,jesi li ti zapravo dobro?Situacije kojene rezultirajupozitivnimposljedicama,a smatrajuse normalnima, uglavnomto nisu. Laganje se definirakao svjesno izrečena neistinaili obmana. Znanstveno jedokazano kako svaki čovjekprosječno laže barem jednomu životu. Laganjem se dovodimou nelagodne situacijekoje mogu proći neopaženoi mirno ili primijećeno i impulzivno.Za otkrivanje lažipostoji poseban aparat – poligraf.Koriste ga više institucijeu razotkrivanju zločinaca ilikriminalaca.Kompulzivno ipatološko laganjePostoje dvije kategorijelaganja. Riječ je o kompulzivnomi patološkom laganju.Patološko je laganje ono ukojemu se laž pretvara u nekontroliranunaviku unutarsvakoga razgovora. Drugaje kategorija kompulzivnolaganje. Ono se opisuje kaolaganje s jasnim motivom, aglani je cilj takvoga laganjapridobivanje pažnje ili stvaranjeprivida dominacije udruštvu. Patološko se laganjeu pojedinim radovimaopisuje kao poremećaj,međutim ovakva vrsta takozvanebolesti nedovoljnoje istražena da bi se moglanazvati poremećajem ilibolešću. Tako za nju ne postojistručan naziv. O kojojgod vrsti laganja bila riječ,ono se može opisati kao vrstadevijantnog ponašanja. Toje način ponašanja koji nijedruštveno prihvatljiv te gase smatra vrlo neugodnim ineprimjerenim u prirodnomeokruženju. Neki stručni radoviovakvu vrstu nelagodne navikeuspoređuju s mentalnimbolestima. Mentalne se bolestiopisuju kao poremećajfunkcije mozga koji utječe nanaše mišljenje, raspoloženje,osjećaje ili sposobnost komunikacijes ostatkom društva.Na koji su uopće način ovedvije potpuno različite stvaripovezane? Um bilo kojegapojedinca moguće je usporeditis mehaničkim sustavomprijevoznoga sredstva, automobila.Ako samo najmanjisegment ne funkcionirana način na koji bi trebao,postoji mogućnost potpunedisfunckije kompletnogaautomobila. Na isti se načinodvijaju procesi u ljudskomemozgu. Ako kod sebe zamijetimonajmanju manu usvrhu koje izokrećemo istinukako bismo je prikazali uljepšem svjetlu, tada postojimogućnost da se iste takvemane počnu nizati jedna zadrugom. Navedeno automatskimože prerasti u vrstunekontrolirane i potpunonepotrebne navike kojesami nismo svjesni. Okolina,pogotovo ona koja je svjesnoprotumačila problem skojim se borimo, vrlo lakomože primijetiti trenutakkada osoba počinje patološkilagati. Nije potrebna nikakvastručna praksa kako bi seprimijetili naizgled očiti verbalni,ali i neverbalni znakovipatološkoga laganja. Neki odneverbalnih znakova jesu:nekontrolirano znojenje,crvenilo u obrazima, ponavljanjeistih pokreta (dodirivanjenosa, ušiju), griženje usne,širenje zjenice oka. Verbalneje znakove lakše zamijetitinego neverbalne, no isto jetako potrebno osobu poznavatii promatrati je određenivremenski period kako bi seprimijetilo o kakvoj je vrstiproblema riječ. Radi li se oobičnome kompleksu ili pakvrsti mentalnoga poremećaja.Nema mi, nema domeneSigurni su pokazateljikoji otkrivaju patološkogalažljivca sljedeći: izmišljanjenemogućih priča, prikazvlastite ličnosti kao najbolje,kršenje vlastitih obećanja,poricanje problema, izostanakkajanja ili grižnje savjestiza vlastite postupke. Kao štoje već spomenuto, ovakveznakove primjećuju ljudiiz najbliže okoline koji urazličitim vremenskim razdobljimaprovode najviše vremenas osobama koje imajuproblem laganja.Zbog navike laganja u kojojsubjekt ne vidi ništa spornojer ne shvaća da laže, dolazido međuljudskih konflikatameđu osobamakoje primjećujuvrstu govornemanipulacijei osoba kojeim prenose teiste dezinformacijelaganjem.Takve osobetreba prihvatiti iusmjeriti na praviput, a prije svegaih je potrebno savjetovati.Bez obzira nato što činjenica nijeznanstveno dokazanai potvrđena, laganjese uvijek događa naodređenoj razinisvjesnosti,a samimtime osobasvojmentalnisklop dovodiukonfuzijujer mozak više nemože razaznati je liono što govori istina, iskrivljenaistina ili potpuna laž. PS..........42

Patološki je lažljivacosobakoja ima stalnupotrebu i navikulaganja te manipuliranjaostalima. Svaki sečovjek s vremena na vrijemekoristi sitnim lažima radibolje uspostave komunikacije.Patološkim lažljivcimaza svakodnevno laganje nijepotreban razlog.Patološko se laganje možeopisati kao način života kojipodrazumijeva namjernoiznošenje lažnih činjenica.Takvi lažljivci najčešće nisusvjesni svojih laži jer i samivjeruju u njih. Smatra se kakoveliki problem nastaje kadapatološko laganje usvoje kaosvakodnevno ponašanje, zatošto ne žele priznati svoj problemni potražiti pomoć.Intervjuirali smo psihoterapeutkinjuIvu Stasiow izCentra za psihološkosavjetovanje koja nam jePatološki je lažljivac osoba kojojse katkad divimo jer nas je svojimriječima sposobna uvjeriti u stanjekoje nam se čini puno ljepšim idrugačijim od onoga u kojemu semi trenutno nalazimo.rekla nešto više o patološkimlažljivcima i o tome kako ihprepoznati te im pomoći.Dobri u laganjuda lažu te znaju prestati kadashvate da ih je druga osobaotkrila. Drugi ih ljudi unatočtome uglavnom vole, zato štogovore ono što oni žele čuti.Patološkog lažljivca nijemoguće prepoznati takolako kao što neki misle. Onisu u laganju tako dobri dasu u stanju sami sebe uvjeritiu svoje laži. U razotkrivanjupatološkog lažljivca mogunam pomoći sljedeće smjernice:izmišljanje nevjerojatnihi nemogućih priča,prikazivanje vlastite osobe unajboljem svjetlu, obećanjakoja ostaju neispunjena, poricanjepostojanja problema,izostanak osjećaja kajanja iligrižnje savjesti za svoje postupke,prikazivanje vlastiteosobe kao žrtve, vjerovanje uizgovorene laži, strah od suočavanjasa stvarnošću.Stasiow navodi kako patološkolaganje možemopovezati s kompulzivnimlaganjem. To su dva jakoslična pojma koja se razlikujuu sitnicama. Kompulzivnilažljivci imaju potrebu uljepšavatistvari i sebe kako bi seprikazali u što boljem svjetlu.Oni govore ono za što smatrajuda ljudi žele čuti te imje cilj svidjeti se drugoj osobi.Za razliku od patološkihlažljivaca oni su svjesniNema im pomoćiNajveći je problem lažljivacataj što nisu svjesni problema,ne uviđaju svoje laži testoga ne vide razlog traženjuili prihvaćanju pomoći. Nijepreporučljivo ulaziti u raspravus takvim osobama. Onenikad neće priznati svojulaž. Iako su odlični u svojemposlu, patološki lažljivci većinomupadaju u nevolje.Važno je naglasiti kako nepostoje konkretne metodeliječenja patološkog laganja,osim ako u pitanju nijeneki drugi poremećaj kojise može primarno liječiti.Ipak, psihoterapija i stručnasavjetovanja mogu biti odvelike pomoći u uočavanjuproblema.IskustvoU našem mjestu, susjedstvupa čak i u školi zasigurnopostoji osoba za koju se možereći da je patološki lažljivac.Ta osoba ne laže iz koristi,već iz same potrebe da neštouljepša, da život prikaže drugačijim,boljim i zanimljivijim.Toj se osobi katkad divimo jernas svojim riječima i lažimauspijeva uvjeriti u stanje kojenam se čini puno ljepšim idrugačijim od onoga u kojemuse mi trenutno nalazimo.Takvi nam ljudi mogu postatiuzor jer se prikazuju u najboljemsvjetlu, približe namse svojim pričama koje mismatramo istinitima. Poznajemčovjeka koji je generacijamojega oca. On je godinamavlakom putovao na posaou Zagreb i svakodnevno sevraćao s posla. Njegova obiteljnije propitkivala je li toistina. Novčano je iskorištavaosvoju majku koja ga nije htjelaodati ili potražiti pomoć zanjega. Čovjek je lagao. Nijeimao zaposlenje. Da je njegovamajka reagirala na vrijemei nagovorila ga da potražipomoć, promijenila bi njegovživot. Možda se obitelj ne biraspala, a sasvim bi sigurnosve završilo sretnije.Među učenicima srednješkole provedena je anketa olaganju. Rezultati pokazujukako 95 % učenika zna štoznači patološki lagati. S patološkimse lažljivcima susrelo35 % učenika, njih 30 % nijese susrelo s istima, dok 35% učenika nije moglo procijenitije li se ikada susrelo spatološkim lažljivcem.Kako pomoći?Kako pomoći osobi kojalaže? Ako shvatimo da nekinaš prijatelj, rođak ili poznanikima probleme koje ne želipriznati, laže i preuveličavastvari, nemojmo to zanemaritii staviti sa strane. Pokušajmona neki način pomoćiosobi u rješavanju problema.Pokušajmo je nagovoriti dapotraži stručnu pomoć kakobi na vrijeme uvidjela i suočilase s problemom koji ima.Nemojmo ismijavati i odbacivatiosobe za koje znamo dasu patološki lažljivci, onisu bolesni ljudi i trebajupomoć. AC..........43

tem

a br

oja

Napisali: Petra Sokolić, Andrian Curiš 3.mt

Ilustracija: Antonio Kušić, 4.d

Opet si krenuo. Zašto počinješ? Što

te muči? Jesi li svjestan koliko štetiš

prvenstveno sam sebi? Pokrećeš

nepotrebnu raspravu. Zar misliš da ne

shvaćam kako opet lažeš? O čemu se radi,

jesi li ti zapravo dobro?

Situacije koje

ne rezultiraju

pozitivnim

posljedicama,

a smatraju

se normalnima, uglavnom

to nisu. Laganje se definira

kao svjesno izrečena neistina

ili obmana. Znanstveno je

dokazano kako svaki čovjek

prosječno laže barem jednom

u životu. Laganjem se dovodimo

u nelagodne situacije

koje mogu proći neopaženo

i mirno ili primijećeno i impulzivno.

Za otkrivanje laži

postoji poseban aparat – poligraf.

Koriste ga više institucije

u razotkrivanju zločinaca ili

kriminalaca.

Kompulzivno i

patološko laganje

Postoje dvije kategorije

laganja. Riječ je o kompulzivnom

i patološkom laganju.

Patološko je laganje ono u

kojemu se laž pretvara u nekontroliranu

naviku unutar

svakoga razgovora. Druga

je kategorija kompulzivno

laganje. Ono se opisuje kao

laganje s jasnim motivom, a

glani je cilj takvoga laganja

pridobivanje pažnje ili stvaranje

privida dominacije u

društvu. Patološko se laganje

u pojedinim radovima

opisuje kao poremećaj,

međutim ovakva vrsta takozvane

bolesti nedovoljno

je istražena da bi se mogla

nazvati poremećajem ili

bolešću. Tako za nju ne postoji

stručan naziv. O kojoj

god vrsti laganja bila riječ,

ono se može opisati kao vrsta

devijantnog ponašanja. To

je način ponašanja koji nije

društveno prihvatljiv te ga

se smatra vrlo neugodnim i

neprimjerenim u prirodnome

okruženju. Neki stručni radovi

ovakvu vrstu nelagodne navike

uspoređuju s mentalnim

bolestima. Mentalne se bolesti

opisuju kao poremećaj

funkcije mozga koji utječe na

naše mišljenje, raspoloženje,

osjećaje ili sposobnost komunikacije

s ostatkom društva.

Na koji su uopće način ove

dvije potpuno različite stvari

povezane? Um bilo kojega

pojedinca moguće je usporediti

s mehaničkim sustavom

prijevoznoga sredstva, automobila.

Ako samo najmanji

segment ne funkcionira

na način na koji bi trebao,

postoji mogućnost potpune

disfunckije kompletnoga

automobila. Na isti se način

odvijaju procesi u ljudskome

mozgu. Ako kod sebe zamijetimo

najmanju manu u

svrhu koje izokrećemo istinu

kako bismo je prikazali u

ljepšem svjetlu, tada postoji

mogućnost da se iste takve

mane počnu nizati jedna za

drugom. Navedeno automatski

može prerasti u vrstu

nekontrolirane i potpuno

nepotrebne navike koje

sami nismo svjesni. Okolina,

pogotovo ona koja je svjesno

protumačila problem s

kojim se borimo, vrlo lako

može primijetiti trenutak

kada osoba počinje patološki

lagati. Nije potrebna nikakva

stručna praksa kako bi se

primijetili naizgled očiti verbalni,

ali i neverbalni znakovi

patološkoga laganja. Neki od

neverbalnih znakova jesu:

nekontrolirano znojenje,

crvenilo u obrazima, ponavljanje

istih pokreta (dodirivanje

nosa, ušiju), griženje usne,

širenje zjenice oka. Verbalne

je znakove lakše zamijetiti

nego neverbalne, no isto je

tako potrebno osobu poznavati

i promatrati je određeni

vremenski period kako bi se

primijetilo o kakvoj je vrsti

problema riječ. Radi li se o

običnome kompleksu ili pak

vrsti mentalnoga poremećaja.

Nema mi, nema do

mene

Sigurni su pokazatelji

koji otkrivaju patološkoga

lažljivca sljedeći: izmišljanje

nemogućih priča, prikaz

vlastite ličnosti kao najbolje,

kršenje vlastitih obećanja,

poricanje problema, izostanak

kajanja ili grižnje savjesti

za vlastite postupke. Kao što

je već spomenuto, ovakve

znakove primjećuju ljudi

iz najbliže okoline koji u

različitim vremenskim razdobljima

provode najviše vremena

s osobama koje imaju

problem laganja.

Zbog navike laganja u kojoj

subjekt ne vidi ništa sporno

jer ne shvaća da laže, dolazi

do međuljudskih konflikata

među osobama

koje primjećuju

vrstu govorne

manipulacije

i osoba koje

im prenose te

iste dezinformacije

laganjem.

Takve osobe

treba prihvatiti i

usmjeriti na pravi

put, a prije svega

ih je potrebno savjetovati.

Bez obzira na

to što činjenica nije

znanstveno dokazana

i potvrđena, laganje

se uvijek događa na

određenoj razini

svjesnosti,

a samim

time osoba

svoj

mentalni

sklop dovodi

u

konfuziju

jer mozak više ne

može razaznati je li

ono što govori istina, iskrivljena

istina ili potpuna laž. PS

..........42

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!