QRious?
Br. 1, godina 1., siječanj 2020.
Magazin Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok
Br. 1, godina 1., siječanj 2020.
Magazin Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok
tema brojaJesu li videoigre zaista toliko loše za nas?Da odmah razriješimo jednustvar. Postoji velika razlikaizmeđu strastvenog igranja iovisnosti. Ovisnik se kao i koddrugih sredstava ovisnosti nemože kontrolirati jer je žudnja za igranjemprevelika. Ovisnik također nemakontrole nad svojim ponašanjem, sveviše i više vremena provodi igrajući. Kadne igra, na površinu izlaze apstinencijskisimptomi, zanemaruju se alternativnazadovoljstva, kućne i školske obaveze.Unatoč problemima koje mu ovisnostuzrokuje, ovisnik ne mijenja obrazacponašanja te neprestano tone dublje.Videoigre također imaju sposobnostpružanja lažnih očekivanja jer je svijetvideoigara ipak izmišljen i nema nikakveveze s našim stvarnim životom. Nasilnevideoigre mogu imati negativne posljedicepoput navikavanja i tolerancijena nasilje, odnosno da osoba postaneneosjetljiva na nasilje, ne osjeća nikakvuempatiju prema drugima, a čak i samamože postati nasilna. Da me ne shvatitepogrešno, pogotovo kolege gameri, sveto zavisi od osobe do osobe, jer su ljudirazličiti i svatko će na neki sadržaj reagiratidrugačije.Pretjerivanje već klasificiranokao bolestSvjetska zdravstvena organizacija jene tako davno ovu ovisnost dodala nalistu poremećaja kao takozvani “gamingdisorder“. Svaka ovisnost pa tako i ovaostavlja teške posljedice na pojedinca ina njegove bližnje. Uz puno volje i vjereu sebe, svakom se problemu može statina kraj. Velika Britanija odlučila je “probitiled“ u ovoj sferi te je postala prva državakoja je otvorila specijalizirane klinike zaliječenje ove vrste poremećaja.Od stručne suradnice Društva za komunikacijskui medijsku kulturu, TineRegg, saznali smo gdje potražiti pomoćza sebe ili nekog svog poznanika zakojeg smatrate da mu je ista pomoćpotrebna. -U Hrvatskoj se to može učinitiu zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici “SvetiIvan” u Jankomiru gdje je ove godineotvorena prva Dnevna bolnica za liječenjeovisnosti o internetu i videoigrama.Pomoć se može potražiti i u Kliničkombolničkom centru Sestre milosrdnice iKlinici za psihijatriju Vrapče gdje se primajusamo punoljetni ovisnici- objašnjavanam Tina Regg.Pretjerivanje nije jediniproblemKao i u pravom životu i drugim sferamainterneta, u online igrama takođerdolazi do maltretiranja i vrijeđanja, poznatijegkako cyberbullying. Riječi kojesu vam napisane u razgovoru imaju većutežinu čak i od onih koje su vam izgovoreneuživo, zato što žrtva može više putavidjeti što joj je zlonamjerna osoba napisala.Pravila ponašanja koja se poštuju uOsobe kojeigraju uče neštonovo u životu,poput sportskogponašanja,razvijanjastrategije ipronalaženjarješenja, digitalnemedije upoznajuna zabavan način.pravom životu trebala bi se poštivati i nainternetu, a pogotovo u igrama koje nisuizmišljene kako biste vi izgovarali psovkei strahote koje se sami bojite izgovoriti,ali ste se u poletu, većinom poraza,jednostavno morali istresti na nekome.Ako ste to radili, imajte na umu da nereagiramo svi na izgovoreno i napisano.Dok će se jedni smijati, drugi će moždarazmišljati o samoubojstvu.Problem maltretiranja u igrama rješivje samoedukacijom mladih, koji činenajveći postotak igrača, te redovnimkontroliranjem i zabranama igranjazlonamjernim igračima od strane samihproizvođača igara. Mnoge igre sadržeopciju prijave ako vam se prijetilo ili vasse omalovažavalo na bilo koji način, opcijomreport player (prijavi igrača). Vjerujteda takvi ne prolaze uvijek nekažnjeno,ali sankcije bi svakako mogle biti strože.Među ostalim opcijama možete blokiratiigrača, a najbolje bi bilo da o tome porazgovarates roditeljima ili psihologomkoji će vam pomoći da se lakše nosites tim. Također, najbolje bi bilo porukesačuvati kako biste kasnije imali dokaz, azlostavljaču nikako ne odgovarajte. Akosve ode predaleko, slučaj prijavite policijiili Centru za sigurniji Internet.Nije sve tako crnoVideoigre su po nečemu slične nama.Mi imamo svoje prednosti i mane patako i videoigre s kojima igrači imaju ipozitivnih iskustava. Osobe koje igrajuvideoigre ujedno uče nešto novo u životu,poput sportskog ponašanja, odnosnopobjede i poraza, timski rad, poštivanjepravila, uče razvijati strategije i pronalazitirješenja, digitalne medije upoznajuna zabavan način, upoznaju nove ljudei stječu nova iskustva i osjećaje, ali iprijateljstva te uče o drugim kulturama ijezicima. Videoigrama se mogu vježbatiNapisao: Bojan Štefanović, 3.mtrazne sposobnosti kao što su koordinacijaruke i oka, razmišljanje te smisao zaorijentaciju i kreativnost.Igranje također pomaže razvoju logičkograzmišljanja te povećava vizualnuoštrinu. Još neke pozitivne strane suponavljanje akcija, što dovodi do jačanjaveza između moždanih stanica što činiosnovu za razvijanje pamćenja i učenje.Kada igramo nenasilne videoigre, našmozak aktivira dio mozga koji je zaduženza emocionalne sukobe te počinjelučenje dopamina koji se ispušta umasovnim količinama kada igramo. Igrekoje od nas traže reakcije u stvarnomvremenu, poput Space Invadera aktivirajudio mozga zaslužan za senzorskepokrete, dok igre poput Tetrisa od nastraže logičko razmišljanje i treniraju našedonošenje odluka.Zato sljedeći put kada vas majka, djevojkaili žena opominju kako ćete otupjetipred ekranima i kako samo trošitevrijeme, pokažite im ovaj članak, neka sesame uvjere kako ipak ima nešto u timvideoigrama osim nasilja, podočnjaka iglavobolja od plave svjetlosti koje odašiljuekrani. Tko zna, možda ju nagovoriteda vam se pridruži pa se zajedno odmakneteod ovog ponekad zamornog idosadnog stvarnog života.Mnoga djeca, mladi, pa i odrasli, danasuistinu puno vremena provode igrajućivideoigre. Nekako se čini da svi oniuživaju tako provoditi svoje slobodnovrijeme. No, gledamo li na duge staze, tastrast može prerasti u pravu ovisnost, ada to zapravo niti ne primijetimo. Neki sustrastveni igrači videoigara čak rekli dasu se osjećali kao robovi.Mi ćemo o toj temi porazgovarati sravnateljicom Centra za socijalnu skrbZabok, Tanjom Cujzek...........28
Igranje videoigaratrebala bi biti samojedna vrsta zabaveza mlade, a mladinikako ne bi trebalisve svoje slobodnovrijeme provoditiigrajući ih.Ravnateljice, recite nam kako se sastajališta stručnjaka analizira ovajčarobni svijet videoigara?Kao i svaku aktivnost kojom se bavedjeca i mladi, potrebno je i svijet videoigarasagledati sveobuhvatno kako bismodobili potpunu sliku. S jedne strane to jeoblik zabave koji je mladima, ali i onimanešto starijima, zanimljiv i stimulirajući iujedno često provode puno svojeg slobodnogvremena u toj aktivnosti. S aspektastručnjaka koji se bave mentalnimzdravljem djece i mladih videoigre supredmet istraživanja i proučavanja upravokako bismo doznali kako ta aktivnostutječe na njihov razvoj i odrastanje.U videoigrama mladi uživaju,možemo reći da nas one i vesele, aistina je da igranje videoigara imasvoje prednosti, ali i negativne strane.Možemo li malo i o jednima i odrugima?Upravo tako. Često čujemo samojednu stranu priče, neki govore kako suvideoigre loše i ističu samo negativneaspekte, dok ih drugi hvale i nabrajajunjihove prednosti. Istina je negdje između,odnosno videoigre imaju i svojepozitivne i negativne strane.Od pozitivnih strana možemo izdvojiti:Mogu nam pomoći protiv rastreseno-sti, odnosno poboljšavaju naše mentalnesposobnosti koncentracije i fokusiranjakoje nam onda mogu biti od koristi i udrugim situacijama (učenje, praćenjenastave i sl.)Pomažu nam i u vježbanju logičkogzaključivanja i bržeg rješavanja zadataka.Igre poput slagalica (“puzzle”) ili pustolovneigre, kao i igre riječima, mogu nampomoći u razvitku sposobnosti vezanihuz brže rješavanje problema, dokazanoje kako sudoku znatno povećava sposobnostlogičkog zaključivanja!Videoigre nas mogu naučiti i mnogenove stvari o svakodnevnom životu,na primjer virtualne igre čiji su subjektiživotinje mogu nas naučiti kako seponašati ispravno, kako usvojiti novenačine i nova pravila postupanjai suživota s domaćom životinjom,ljubimcem i kako se brinuti o njemu.Ako igramo online videoigre, one nammogu pomoći da upoznamo nove ljudei sklopimo nova prijateljstva, ali oprez -nisu svi oni za koje se predstavljaju!Što se tiče negativnih aspekata, onjima se možda i puno češće govori.Najčešće se spominju pretjeranoigranje uslijed čega dolazi do premalefizičke aktivnosti, a pretjerivanje uigranju predstavlja i opasnost za razvojovisnosti. Isto tako, ovisno o tomekakve videoigre igramo, ukoliko biramovideoigre nasilnog sadržaja, iste mogudovesti do navikavanja na nasilje, aukoliko igramo videoigre neprimjereneza našu kronološku dob, one nam moguiskriviti sliku stvarnosti i dovesti dopogrešnih očekivanja od života.Što više vremena djeca provodeigrajući videoigre, to one imaju većiutjecaj na njihovo ponašanje. Kakavje trend danas?Videoigre su danas djeci i mladima dostupnijeno ikada prije, a broj videoigarau ponudi raste iz dana u dan. Također,mogu ih igrati na različitim uređajima,npr. mobitelu ili tabletu koji obično istalno nose sa sobom. Samim time većije rizik da će mladi više vremena provoditiu igranju igrica i da neće imati uvidu to koliko vremena doista provodeigrajući ih.Koliko je ovakav način zabave dobarza mlade?Igranje videoigara trebala bi biti samojedna vrsta zabave za mlade, a mladinikako ne bi trebali sve svoje slobodnovrijeme provoditi igrajući ih. U slobodnovrijeme trebali bismo se baviti različitimaktivnostima koje nas vesele i koje sudobre za nas i naše zdravlje - kretanje posvježem zraku, druženje s prijateljima,fizička aktivnosti, hobiji... Preporuka zasrednjoškolce je do sat vremena dnevno,a za mlađe manje, ukupno koristeInternet, računala, mobitele i ostaletehnologije za zabavu (znači igranje,društvene mreže i sve ostale aktivnosti)tijekom školskih dana, dok to vikendommože biti i malo više ukoliko smo riješilisve školske obaveze, kućanske zadatkete nam je ostalo dovoljno vremena.Nikako se ne preporuča igranje videoigaraprije spavanja jer nas one dovodeu stanje pobuđenosti te onda možemoimati problema s uspavljivanjem, ružnimsnovima i sl.Sve je više studija koje govore omanama i nedostatcima videoigara– smatra se kako one potiču dječjuagresivnost. Možemo li to prokomentirati?Neke su osobe u opasnosti da postanuneosjetljive na nasilje ako je njihova“zabavna” aktivnost često posvećenavideoigrama koje su jako nasilne. Zna seda industrija videoigara, da bi privuklapažnju korisnika i kako bi povećalaprodaju, ima tendenciju stvaranja pričakoje su posebno okrutne, a koje dugoročnomogu doista oštetiti naše mentalnozdravlje i učiniti nas neosjetljivima nanasilje (pa i na tuđu, stvarnu patnju).Dakle, tu je od presudne važnostikakve videoigre biramo. Je li opsesijanekom od videoigara podjednakološa kao ovisnost o alkoholu?Pretjerivanje u bilo kojoj aktivnosti jeloše za nas. Ako želimo biti sretni i zadovoljnisvojim životom bitno je da pronađemobalans između različitih aktivnostiu životu, a one uključuju i naše obaveze,ali i naše interese te druženje s drugimljudima.Međutim, igranje videoigara u rijetkimsituacijama izaziva ovisnost.Podatak na koji smo naišli je dastručnjaci tvrde da se problemi svideoigrama javljaju tek u 0,5 %situacija. Je li to tako? Što na krajukonstatirati?Istraživanja ovisnosti o videoigramarelativno su nova, no činjenica je kako setakva ovisnost doista može dogoditi. Narazini svjetskih podataka smatra se kakoje 5 – 11 % djece širom svijeta ovisno oigranju videoigara. Za usporedbu, procjenjujese kako na svijetu postoji 4 – 6% ovisnika o kockanju.Neke osobe (možda si ti ta ili poznaješnekoga u svojoj sredini?) u velikoj suopasnosti postati potpuno ovisni o videoigrama.Oni jako zanemaruju sve oneaktivnosti koje bi u životu morale biti naprvom mjestu. Stručnjaci upozoravajuda se nekima (odraslima) dogodila tolikosnažna ovisnost da više ne odlaze naposao, a neka djeca ne odlaze u školu;neki ne jedu redovito kako ne bi prekidaliigranje; neki jedu jako brzo kako bi seponovno vratili igranju, što je nezdravo ištetno; a neki zaboravljaju da se morajukretati, da moraju vježbati i biti tjelesnoaktivni.Na kraju možemo zaključiti kako je uredu uživati u videoigrama ukoliko nasone vesele, no pri izboru trebamo bitimudri i odabrati one koje će nam koristitiu našem razvoju i koje su primjerenenašoj dobi. Isto tako, važno je da organiziramosvoj dan na način da u njemu imavremena za sve ono što volimo i sve onošto su nam obveze. Ukoliko se držimo tihjednostavnih pravila, dobit ćemo najboljemoguće i iz svijeta videoigara...........29
- Page 1 and 2: Magazin ŠUDIGO Zabok © Siječanj
- Page 3 and 4: U temi broja možeš pročitati: Re
- Page 5 and 6: tabulanova.sudigoz.hrgu, koji je iz
- Page 7 and 8: Učenici inastavniciŠkole zaumjetn
- Page 9 and 10: Srednja škola Bedekovčina spartne
- Page 11 and 12: nost, dizajn, odjeću i grafikuZabo
- Page 13 and 14: tema brojati, vjerokacijaiiznova ie
- Page 15 and 16: Ključna je sintagma osobnomišljen
- Page 17 and 18: uistinu nema poveznice sizučavanje
- Page 19 and 20: Napisala: Ema Mihaliček, 2.mtFotog
- Page 21 and 22: Stradaju kralježnica, koljena,unut
- Page 23 and 24: Kada ste se rodili,postali ste dios
- Page 25 and 26: Bez brojeva ne bismomogli znati kol
- Page 27: dogodi da privatni podatcispremljen
- Page 31 and 32: Osamnaestogodišnjakinjakojaje puna
- Page 33 and 34: Naši novinari Patricija iAndrian u
- Page 35 and 36: Janko Janić mladije influencer koj
- Page 37 and 38: Napisala: Ana Miklaužić, 2.mtFoto
- Page 39 and 40: uz stvaranje zdrave i ispravneslike
- Page 41 and 42: koji su stavljeni u situaciju u koj
- Page 43 and 44: Patološki je lažljivacosobakoja i
- Page 45 and 46: Sexting je dijeljenjeneprimjerenihp
- Page 47 and 48: preko interneta. Trajanje ankete bi
- Page 49 and 50: ..........49
- Page 51 and 52: anegdota zbila se na satu ponavljan
- Page 53 and 54: Marta Čaržavec, bivšaučenica Š
- Page 55 and 56: Napisala: Ana Miklaužić, 2.mtFoto
- Page 57 and 58: Škola za umjetnost, dizajn,grafiku
- Page 59 and 60: Napisali: Borna Banovec, 3.mt i Nik
- Page 61 and 62: Terenska nastava u VenecijiVenecija
- Page 63 and 64: naslikala sve volontere, a ja samjo
- Page 65 and 66: Napisao: Adrijan Krajcar, 3.mtVelik
- Page 67 and 68: vidljiva. Obožavam divljiživot i
- Page 69 and 70: ..........69
- Page 71: Napisala: Vanja Landripet, 4.dIlust
tem
a br
oja
Jesu li videoigre zaista toliko loše za nas?
Da odmah razriješimo jednu
stvar. Postoji velika razlika
između strastvenog igranja i
ovisnosti. Ovisnik se kao i kod
drugih sredstava ovisnosti ne
može kontrolirati jer je žudnja za igranjem
prevelika. Ovisnik također nema
kontrole nad svojim ponašanjem, sve
više i više vremena provodi igrajući. Kad
ne igra, na površinu izlaze apstinencijski
simptomi, zanemaruju se alternativna
zadovoljstva, kućne i školske obaveze.
Unatoč problemima koje mu ovisnost
uzrokuje, ovisnik ne mijenja obrazac
ponašanja te neprestano tone dublje.
Videoigre također imaju sposobnost
pružanja lažnih očekivanja jer je svijet
videoigara ipak izmišljen i nema nikakve
veze s našim stvarnim životom. Nasilne
videoigre mogu imati negativne posljedice
poput navikavanja i tolerancije
na nasilje, odnosno da osoba postane
neosjetljiva na nasilje, ne osjeća nikakvu
empatiju prema drugima, a čak i sama
može postati nasilna. Da me ne shvatite
pogrešno, pogotovo kolege gameri, sve
to zavisi od osobe do osobe, jer su ljudi
različiti i svatko će na neki sadržaj reagirati
drugačije.
Pretjerivanje već klasificirano
kao bolest
Svjetska zdravstvena organizacija je
ne tako davno ovu ovisnost dodala na
listu poremećaja kao takozvani “gaming
disorder“. Svaka ovisnost pa tako i ova
ostavlja teške posljedice na pojedinca i
na njegove bližnje. Uz puno volje i vjere
u sebe, svakom se problemu može stati
na kraj. Velika Britanija odlučila je “probiti
led“ u ovoj sferi te je postala prva država
koja je otvorila specijalizirane klinike za
liječenje ove vrste poremećaja.
Od stručne suradnice Društva za komunikacijsku
i medijsku kulturu, Tine
Regg, saznali smo gdje potražiti pomoć
za sebe ili nekog svog poznanika za
kojeg smatrate da mu je ista pomoć
potrebna. -U Hrvatskoj se to može učiniti
u zagrebačkoj Psihijatrijskoj bolnici “Sveti
Ivan” u Jankomiru gdje je ove godine
otvorena prva Dnevna bolnica za liječenje
ovisnosti o internetu i videoigrama.
Pomoć se može potražiti i u Kliničkom
bolničkom centru Sestre milosrdnice i
Klinici za psihijatriju Vrapče gdje se primaju
samo punoljetni ovisnici- objašnjava
nam Tina Regg.
Pretjerivanje nije jedini
problem
Kao i u pravom životu i drugim sferama
interneta, u online igrama također
dolazi do maltretiranja i vrijeđanja, poznatijeg
kako cyberbullying. Riječi koje
su vam napisane u razgovoru imaju veću
težinu čak i od onih koje su vam izgovorene
uživo, zato što žrtva može više puta
vidjeti što joj je zlonamjerna osoba napisala.
Pravila ponašanja koja se poštuju u
Osobe koje
igraju uče nešto
novo u životu,
poput sportskog
ponašanja,
razvijanja
strategije i
pronalaženja
rješenja, digitalne
medije upoznaju
na zabavan način.
pravom životu trebala bi se poštivati i na
internetu, a pogotovo u igrama koje nisu
izmišljene kako biste vi izgovarali psovke
i strahote koje se sami bojite izgovoriti,
ali ste se u poletu, većinom poraza,
jednostavno morali istresti na nekome.
Ako ste to radili, imajte na umu da ne
reagiramo svi na izgovoreno i napisano.
Dok će se jedni smijati, drugi će možda
razmišljati o samoubojstvu.
Problem maltretiranja u igrama rješiv
je samoedukacijom mladih, koji čine
najveći postotak igrača, te redovnim
kontroliranjem i zabranama igranja
zlonamjernim igračima od strane samih
proizvođača igara. Mnoge igre sadrže
opciju prijave ako vam se prijetilo ili vas
se omalovažavalo na bilo koji način, opcijom
report player (prijavi igrača). Vjerujte
da takvi ne prolaze uvijek nekažnjeno,
ali sankcije bi svakako mogle biti strože.
Među ostalim opcijama možete blokirati
igrača, a najbolje bi bilo da o tome porazgovarate
s roditeljima ili psihologom
koji će vam pomoći da se lakše nosite
s tim. Također, najbolje bi bilo poruke
sačuvati kako biste kasnije imali dokaz, a
zlostavljaču nikako ne odgovarajte. Ako
sve ode predaleko, slučaj prijavite policiji
ili Centru za sigurniji Internet.
Nije sve tako crno
Videoigre su po nečemu slične nama.
Mi imamo svoje prednosti i mane pa
tako i videoigre s kojima igrači imaju i
pozitivnih iskustava. Osobe koje igraju
videoigre ujedno uče nešto novo u životu,
poput sportskog ponašanja, odnosno
pobjede i poraza, timski rad, poštivanje
pravila, uče razvijati strategije i pronalaziti
rješenja, digitalne medije upoznaju
na zabavan način, upoznaju nove ljude
i stječu nova iskustva i osjećaje, ali i
prijateljstva te uče o drugim kulturama i
jezicima. Videoigrama se mogu vježbati
Napisao: Bojan Štefanović, 3.mt
razne sposobnosti kao što su koordinacija
ruke i oka, razmišljanje te smisao za
orijentaciju i kreativnost.
Igranje također pomaže razvoju logičkog
razmišljanja te povećava vizualnu
oštrinu. Još neke pozitivne strane su
ponavljanje akcija, što dovodi do jačanja
veza između moždanih stanica što čini
osnovu za razvijanje pamćenja i učenje.
Kada igramo nenasilne videoigre, naš
mozak aktivira dio mozga koji je zadužen
za emocionalne sukobe te počinje
lučenje dopamina koji se ispušta u
masovnim količinama kada igramo. Igre
koje od nas traže reakcije u stvarnom
vremenu, poput Space Invadera aktiviraju
dio mozga zaslužan za senzorske
pokrete, dok igre poput Tetrisa od nas
traže logičko razmišljanje i treniraju naše
donošenje odluka.
Zato sljedeći put kada vas majka, djevojka
ili žena opominju kako ćete otupjeti
pred ekranima i kako samo trošite
vrijeme, pokažite im ovaj članak, neka se
same uvjere kako ipak ima nešto u tim
videoigrama osim nasilja, podočnjaka i
glavobolja od plave svjetlosti koje odašilju
ekrani. Tko zna, možda ju nagovorite
da vam se pridruži pa se zajedno odmaknete
od ovog ponekad zamornog i
dosadnog stvarnog života.
Mnoga djeca, mladi, pa i odrasli, danas
uistinu puno vremena provode igrajući
videoigre. Nekako se čini da svi oni
uživaju tako provoditi svoje slobodno
vrijeme. No, gledamo li na duge staze, ta
strast može prerasti u pravu ovisnost, a
da to zapravo niti ne primijetimo. Neki su
strastveni igrači videoigara čak rekli da
su se osjećali kao robovi.
Mi ćemo o toj temi porazgovarati s
ravnateljicom Centra za socijalnu skrb
Zabok, Tanjom Cujzek.
..........28
Change language