QRious?

Br. 1, godina 1., siječanj 2020. Magazin Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok Br. 1, godina 1., siječanj 2020.
Magazin Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok

09.02.2020 Views

tema brojabav, nemoguće dokazati: Ljubavje jedna stvar koja prelazivrijeme i granice (usp.: ChristopherNolan: Interstellar).Ipak, za razliku od bogova iliBoga, ljubav, evolucijski gledano,posjeduje svrhu. Ljubavroditelja prema djeci rezultiraroditeljskom brigom, potrebomda djecu hrane, osigurajuim opstanak, a samim timei produljenje ljudske vrste.Tako je ljubav relikt instinktapreživljavanja koji se danaskostimira u nešto od velikevrijednosti te se prilaže kaodokaz čovječnosti, a zapravoproizlazi iz životinjskog instinktapohranjenog u nama.Slična je i uloga boga – simpatičnaje to priča koju pripovijedamosami sebi prikazujućije kao nešto više od pukepotrebe za potrebom.Nada, prilika i zlatnašansaZanimljiva je činjenica kakou boga, baš kao i u duhovete svemirce, vjerujemo jersmo sami sebi nedostatni uizdržavanju očajnoga strahaod samoće, ne na osobnoj,već na razini ljudske rase. Bogkoji nije u polju znanosti, kojije nemjerljiv i nedokaziv, kojije apstraktan, a ne konkretan– takav je bog nada, prilika,zlatna šansa u mogućnostiznanstvenoga utvrđivanjačinjenice koja govori kakone postoji život nakon smrti,kako smo sami u svemiru ilikako ljudski život ne posjedujesvrhu. Na taj način bogotvara prostor za tumačenje,za cjenkanje. On popunjavarupu u ljudskoj svijesti kaoantiteza nihilizmu ili kao antidotpatnji.Ateisti, nihilisti,teolozi...Ateistički i nihilistički misliocipoput Friedricha Nietzscheazagovornici su tezeo životu koji kao takav nijeništa doli ništavila i patnje.Čovjek se može spasiti jedinodosegne li razinu Nadčovjeka(Ubermensch), odnosnojedino ako pokori vrijednostiizgrađene na lažnim idealimate izgradi vlastite.Kontrast ateističkim misliocimačine oni teološkipoput Jordana Petersona. Onizagovaraju stav o postojanjutemeljnih vrijednosti primjenjivihsvakome pojedinomčovjeku čak i iz potpunoobjektivnoga gledišta u religioznomesvjetonazoru.Koju stranu zauzeti u ovomeneredu filozofskoga žargona,čemu se prikloniti? Štoje TEBI najsmislenije?Rasprava nije binarna. Uzateističke i teološke misliocepostoji i treća opcija – agnostici.Agnostici ne pristajupotpuno ni uz jednu ovdjenavedenu struju filozofa, onine zauzimaju čvrsto stajalište.Slažu se s pojedinim tezamaateista, ali isto tako neke tezepobijaju. Isto je s njihovimpoimanjem teoloških teza. Jedanod predstavnika agnostika,veliki mislilac, Joe Rogan,u ovome bi trenutku potpunobezazleno upitao: Jesmo liuopće sposobni voditi ovuraspravu?Zaista, nismo mnogo višeod sofisticiranih majmuna,naša narav i sva ponašanjakoja proizlaze iz nje u svojojsu esenciji životinjska. Nismonaoružani odgovarajućimosjetilima, naš mozak nijeodgovarajući ključ pomoćukojega se ulazi u nešto što sekrije s one strane.Nova dimenzijaspoznajeS obzirom na tvrdnje pojedinacakoji zagovaraju tezuo tome da je ljudski mozakzapravo prigušivač koji osobusprečava u percepciji onogašto ona ionako ne može shvatiti,možda se odgovor krije uilegalnim supstancama kojenavodno otključavaju novudimenziju ljudske spoznaje.Samo zamisao. Što ja mislimo svemu ovome? Postajemsebičan te nastavljam pisatio sebi.Kompliciran odnosMoje je poimanje religijekomplicirano. Odnos s onomvelikom i organiziranom– Religijom – posebno jekompliciran. Sjećam se riječijednoga profesora koji jetijekom predavanja vezanogauz ovu temu izjavio neštokao: Crkva je mafija. Neću rećida je u krivu. Individualno jevjerovanje stvar pojedinca,intitucionalizirana religija pakčesto zabrinjavajuće utječena pojedine aspekte svakodnevicena koje ne bi trebalani smjela utjecati. Tako onaizravno ili neizravno utječena politiku, što se pak kosi sIsusovim riječima: Caru carevo,a Bogu božje. Navedenonimalo ne koristi religiji. Upravosuprotno, potvrđuje riječiKarla Marxa: Religija je opijumza narod. Organizirana religijasebe prikazuje kao izrazitoželjnu svjetovne moći. Takvimponašanjem postaje sumnjivai narušava vjerodostojnostbilo kakvih dobrih namjerakojih su joj puna usta.Ne znam je li preuzeto iznaukovanja religije, ali vjernicise na gotovo isti načinmiješaju u tuđa posla smatrajućikako imaju božanskoopravdanje za svoja djela. Nataj način narušavaju neštomeni vrlo drago – osobnuslobodu. S druge strane, vrlosu dobri učenici.Nakon dvanaest godinaodslušanoga nastavnog predmetaVjeronauk, primljenihsakramenata Prve svete pričestii Svete potvrde, dodatnihsati provedenih u crkvi i nasvetoj misi – vjerske su miprodike izrazito naporne, a ijezive. Napominjem kako jemoje viđenje religije popriličnopozitivno i pitam se što jes onima koji nisu entuzijastičnipoput mene. Ipak, na satimaVjeronauka u školi uvijekje opuštena atmosfera. Sati suedukativni i zanimljivi. ŠkolskiVjeronauk naglasak stavlja natumačenje Biblije u alegorijskomesmislu, Biblija služi kaosredstvo izučavanja vrijednihi važnih pouka. Isti stav premaBibliji zauzima i Jordan Peterson,već spomenuti teološkimislilac. Za njega je Biblija nizmetaforičnih priča primjenjivihu svakodnevnome životu.Upravo bi takav trebao biti iReligija je u EuroVijeka, kada je pnepismena, a Biblijalatinskim jezikom, bdogma i time je svećriječ moglo uzeti štomodel nastavnoga predmetaVjeronauk u školi – sekularan,znanstven, edukativan pristupreligiji.Zbog navedenoga moje jeviđenje kršćanstva pozitivno.Otvoren sam prema idejipostojanja Boga (iako se tokosi s mojim drugim vjerovanjima).Kolektivni identitetKolektivni identitet i kulturadoprinose razvoju pojedinca,utječu na njegov svjetonazorte mu često odabiru / namećuvjeru i donekle izgrađujureligijske stavove. Događa sestoga da je život pojedinacaizgrađen na religiji, da onipropovijedaju religiju, a neznaju o čemu govore. Pojedincireligijom liječe vlastitekomplekse. Takva religija..........16

uistinu nema poveznice sizučavanjem božje volje, većse upotrebljava pogodno ipo potrebi. Tako je nekimapotrebna osuda homoseksualaca,dok u Evanđeljima nenailazimo na Isusove govoreo homoseksualnosti. Čak dahomoseksualnost i jest grijeh,kršćanski bi bilo prihvatiti gai oprostiti grešniku slijedećiIsusov princip – ovca najdaljaod stada Bogu je najmilija, nohomoseksualizam ne možebiti grijeh jer nije odabir.Grijeh je svjesno i samovoljnoodabiranje zla. Ako to nijenešto što se voljno odabire,moglo bi se reći kako je neštošto je dodijeljeno od Boga.Nadalje, citiranje Starogazavjeta još je besmislenije.Stari zavjet nije kršćanski,on daje kontekst Novomepi Srednjegaopulacija bilapisana isključivoila neosporivaenstvo za Božjuje god htjelo.zavjetu, upotpunjuje ga. Najbitnijidio Biblije kršćanima jeIsusova smrt i uskrsnuće kojedolazi kao spasenje nakonsvih patnji u Starome zavjetu.Ukoliko netko kao opravdanjesvoje homofobije citiraLevitski zakonik: Ne lijegaj smuškarcem kako se liježe saženom! To bi bila grozota! (18,22), osporava sve nauke Novogazavjeta i samu Isusovusmrt. Homofobija je, premanavedenome, bogohuljenje,a Gay pride najkršćanskijapojava.Zaista nema potrebe pozivatise na seksualne skandaleu Crkvi, dovoljno je zaključitikako su pojedini svećenicikoji zazivaju seksualnu izopačenostkada govore o homoseksualnosti– licemjeri.Pakao i rajČesta je rasprava o pobačaju.U tu se raspravu, kao iu onu o umjetnoj oplodnji,također upleće Crkva. Procesikoji se odvijaju u maternicižene definitivno nisu područjeu koje se trebaju miješatibilo politika, bilo Crkva. Moguli uistinu svećenici u celibatuznati što je najbolje za žene?Jedna od najvećih laži ukršćanstvu te ujedno i glavnametoda zastrašivanja pukajest priča o paklu i raju. Današnjase vizija pakla, odnosnoraja, ne temelji na Bibliji,već na pričama nastalimatisuću godina nakon pisanjaiste. Vizija se temelji na DanteovojBožanstvenoj komedijikoja na mnogo mjestaparodira i kritizira katoličkuCrkvu. Mnoge su naše zamisliživota nakon smrti rezultatumjetničkih interpretacija jerje Biblija umjetnicima vječniizvor inspiracije. Naposljetku– i sama je Biblija umjetnost!Biblijski su tekstovi pisani metaforički,bilo kakvo činjeničnotumačenje tekstova čestoje zlonamjerno i vjerojatnoskriva tajnu agendu.Temeljne vrijednostiRacionalno sagledavajućiproblematiku zaključujem dareligija ipak nudi neizbježnetemeljne vrijednosti dostupnesvakome. Zagovornici kršćanstva(ili Židovstva, poputBen Shapiroa) podupiru tezuo tome kako je Zapadni svijetizgrađen na judeokršćanskimvrijednostima, dakle, čak i akotvrdimo da smo posve sekularnodruštvo, moral i kulturaizgrađeni su nam na kršćanskimnaukama. Zbog togareligiozne osobe tvrde kakonijedna osoba ne može bitimoralna ako nije religiozna teda je sve suprotno religioznostinemoralnost.Neizbježan sukobSukob je neizbježan; ateistisebe ne smatraju nemoralnimosobama. Oni drže kako jeupravo religija ta koja dovodido netolerancije premaljudima različitih vjerskihusmjerenja, drugačijih seksualnihopredjeljenja i osobnihživotnih izbora. Sukladnonavedenome upravo religijadovodi do nemoralnosti.Također, ateisti vjeruju kakovrijednosti na kojima je izgrađenZapadni svijet potječu izgrčke i rimske kulture. Zapadje građen prvenstveno nademokratskim i liberalnimvrijednostima koje nisu konpatibilneinstitucionaliziranojreligiji. Dokaz su tome bliskoistočnezemlje (primjericeIran) u kojima je religija paravandiktaturi, a osobna slobodagotovo da i ne postoji.Naslov je ovoga eseja Religijaje opijum za narod. To suriječi Karla Marxa kojima je religijuizjednačio s ispiranjemmozga. Zadaća je religije usaditiodanost sistemu u kolektivnusvijest naroda. Sistemje iskvaren i tlači narod – radničkuklasu, proletarijat. Marxzamišlja revoluciju i ukidanjespomenute vrste poretka teuspostavu diktature proletarijatakao nove vodeće klase teukidanje organizirane religijejer bi ona u novome poretkupostala arhaična.Razmatranja su to iznjedrenaeuropskom poviješću u kojojje bilo sasvim uobičajenosvrgavati apsolutističke vladarekoji su svoju vladavinuopravdavali predstavljanjemsebe kao Božjih izaslanikana Zemlji. U Francuskoj sucarevima odrubljivane glave,u Rusiji je čitava kraljevskaobitelj upucana.Liberalni i religioznirevolucionariNešto je slično protresloarapski svijet nedavne 2011.godine; val revolucija zvaniharapsko proljeće (nazvanprema europskom proljećunaroda iz 19. stoljeća). Zarazliku od europske, arapskarevolucija mahom je neuspješna.Razlog? Nevoljkostodbacivanja organiziranereligije i religioznog ekstremizma.Jedino što liberalni ireligiozni revolucionari dijelejest želja da svrgnu ovog ilionog diktatora. Smatrajukako im je to dovoljno dabudu saveznici, no njihoveideje o tome što učiniti nakonuspjeha revolucije ne mogubiti različitije – religiozni želeislamizam, liberalni sekularnudemokraciju. U arapskomesvijetu upravo su diktatoriti koji jedini mogu obuzdatimuslimanski ekstremizam.Njihovim padom neizbježnodolazi do sukoba liberalnihi religioznih, a najočitiji jeprimjer Sirija gdje je svrgavanjemBashara al Assada mahnitomsilom nastao ISIL, nekadašnjisaveznik revolucionareSlobodne Sirijske Vojske.Religija je u Europi SrednjegaVijeka, kada je populacijabila nepismena, a Biblijapisana isključivo latinskimjezikom, bila neosporiva dogmai time je svećenstvo zaBožju riječ moglo uzeti što jegod htjelo. Danas se, kada jeprosječan čovjek educiraniji, aBiblija dostupna svima, govorio tome kako kako je religijapred izumiranjem što definitivnonije slučajnost.Umjesto zaključka: Štoradite svojem bližnjem, vi raditemeni / Odnosite se premadrugima kako biste htjeli da seoni odnose prema vama.Ove dvije rečenice držimesencijom kršćanstva. Sve suostalo nepotrebne lamentacije...........17

uistinu nema poveznice s

izučavanjem božje volje, već

se upotrebljava pogodno i

po potrebi. Tako je nekima

potrebna osuda homoseksualaca,

dok u Evanđeljima ne

nailazimo na Isusove govore

o homoseksualnosti. Čak da

homoseksualnost i jest grijeh,

kršćanski bi bilo prihvatiti ga

i oprostiti grešniku slijedeći

Isusov princip – ovca najdalja

od stada Bogu je najmilija, no

homoseksualizam ne može

biti grijeh jer nije odabir.

Grijeh je svjesno i samovoljno

odabiranje zla. Ako to nije

nešto što se voljno odabire,

moglo bi se reći kako je nešto

što je dodijeljeno od Boga.

Nadalje, citiranje Staroga

zavjeta još je besmislenije.

Stari zavjet nije kršćanski,

on daje kontekst Novome

pi Srednjega

opulacija bila

pisana isključivo

ila neosporiva

enstvo za Božju

je god htjelo.

zavjetu, upotpunjuje ga. Najbitniji

dio Biblije kršćanima je

Isusova smrt i uskrsnuće koje

dolazi kao spasenje nakon

svih patnji u Starome zavjetu.

Ukoliko netko kao opravdanje

svoje homofobije citira

Levitski zakonik: Ne lijegaj s

muškarcem kako se liježe sa

ženom! To bi bila grozota! (18,

22), osporava sve nauke Novoga

zavjeta i samu Isusovu

smrt. Homofobija je, prema

navedenome, bogohuljenje,

a Gay pride najkršćanskija

pojava.

Zaista nema potrebe pozivati

se na seksualne skandale

u Crkvi, dovoljno je zaključiti

kako su pojedini svećenici

koji zazivaju seksualnu izopačenost

kada govore o homoseksualnosti

– licemjeri.

Pakao i raj

Česta je rasprava o pobačaju.

U tu se raspravu, kao i

u onu o umjetnoj oplodnji,

također upleće Crkva. Procesi

koji se odvijaju u maternici

žene definitivno nisu područje

u koje se trebaju miješati

bilo politika, bilo Crkva. Mogu

li uistinu svećenici u celibatu

znati što je najbolje za žene?

Jedna od najvećih laži u

kršćanstvu te ujedno i glavna

metoda zastrašivanja puka

jest priča o paklu i raju. Današnja

se vizija pakla, odnosno

raja, ne temelji na Bibliji,

već na pričama nastalima

tisuću godina nakon pisanja

iste. Vizija se temelji na Danteovoj

Božanstvenoj komediji

koja na mnogo mjesta

parodira i kritizira katoličku

Crkvu. Mnoge su naše zamisli

života nakon smrti rezultat

umjetničkih interpretacija jer

je Biblija umjetnicima vječni

izvor inspiracije. Naposljetku

– i sama je Biblija umjetnost!

Biblijski su tekstovi pisani metaforički,

bilo kakvo činjenično

tumačenje tekstova često

je zlonamjerno i vjerojatno

skriva tajnu agendu.

Temeljne vrijednosti

Racionalno sagledavajući

problematiku zaključujem da

religija ipak nudi neizbježne

temeljne vrijednosti dostupne

svakome. Zagovornici kršćanstva

(ili Židovstva, poput

Ben Shapiroa) podupiru tezu

o tome kako je Zapadni svijet

izgrađen na judeokršćanskim

vrijednostima, dakle, čak i ako

tvrdimo da smo posve sekularno

društvo, moral i kultura

izgrađeni su nam na kršćanskim

naukama. Zbog toga

religiozne osobe tvrde kako

nijedna osoba ne može biti

moralna ako nije religiozna te

da je sve suprotno religioznosti

nemoralnost.

Neizbježan sukob

Sukob je neizbježan; ateisti

sebe ne smatraju nemoralnim

osobama. Oni drže kako je

upravo religija ta koja dovodi

do netolerancije prema

ljudima različitih vjerskih

usmjerenja, drugačijih seksualnih

opredjeljenja i osobnih

životnih izbora. Sukladno

navedenome upravo religija

dovodi do nemoralnosti.

Također, ateisti vjeruju kako

vrijednosti na kojima je izgrađen

Zapadni svijet potječu iz

grčke i rimske kulture. Zapad

je građen prvenstveno na

demokratskim i liberalnim

vrijednostima koje nisu konpatibilne

institucionaliziranoj

religiji. Dokaz su tome bliskoistočne

zemlje (primjerice

Iran) u kojima je religija paravan

diktaturi, a osobna sloboda

gotovo da i ne postoji.

Naslov je ovoga eseja Religija

je opijum za narod. To su

riječi Karla Marxa kojima je religiju

izjednačio s ispiranjem

mozga. Zadaća je religije usaditi

odanost sistemu u kolektivnu

svijest naroda. Sistem

je iskvaren i tlači narod – radničku

klasu, proletarijat. Marx

zamišlja revoluciju i ukidanje

spomenute vrste poretka te

uspostavu diktature proletarijata

kao nove vodeće klase te

ukidanje organizirane religije

jer bi ona u novome poretku

postala arhaična.

Razmatranja su to iznjedrena

europskom poviješću u kojoj

je bilo sasvim uobičajeno

svrgavati apsolutističke vladare

koji su svoju vladavinu

opravdavali predstavljanjem

sebe kao Božjih izaslanika

na Zemlji. U Francuskoj su

carevima odrubljivane glave,

u Rusiji je čitava kraljevska

obitelj upucana.

Liberalni i religiozni

revolucionari

Nešto je slično protreslo

arapski svijet nedavne 2011.

godine; val revolucija zvanih

arapsko proljeće (nazvan

prema europskom proljeću

naroda iz 19. stoljeća). Za

razliku od europske, arapska

revolucija mahom je neuspješna.

Razlog? Nevoljkost

odbacivanja organizirane

religije i religioznog ekstremizma.

Jedino što liberalni i

religiozni revolucionari dijele

jest želja da svrgnu ovog ili

onog diktatora. Smatraju

kako im je to dovoljno da

budu saveznici, no njihove

ideje o tome što učiniti nakon

uspjeha revolucije ne mogu

biti različitije – religiozni žele

islamizam, liberalni sekularnu

demokraciju. U arapskome

svijetu upravo su diktatori

ti koji jedini mogu obuzdati

muslimanski ekstremizam.

Njihovim padom neizbježno

dolazi do sukoba liberalnih

i religioznih, a najočitiji je

primjer Sirija gdje je svrgavanjem

Bashara al Assada mahnitom

silom nastao ISIL, nekadašnji

saveznik revolucionare

Slobodne Sirijske Vojske.

Religija je u Europi Srednjega

Vijeka, kada je populacija

bila nepismena, a Biblija

pisana isključivo latinskim

jezikom, bila neosporiva dogma

i time je svećenstvo za

Božju riječ moglo uzeti što je

god htjelo. Danas se, kada je

prosječan čovjek educiraniji, a

Biblija dostupna svima, govori

o tome kako kako je religija

pred izumiranjem što definitivno

nije slučajnost.

Umjesto zaključka: Što

radite svojem bližnjem, vi radite

meni / Odnosite se prema

drugima kako biste htjeli da se

oni odnose prema vama.

Ove dvije rečenice držim

esencijom kršćanstva. Sve su

ostalo nepotrebne lamentacije.

..........17

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!