Caffe Montenegro br. 165
U novom (165.) izdanju magazina Caffe Montenegro čitaćete: ---------- Sasvim lično: Živi smo dok prirode ima Piše: Sanja Golubovic, urednica ---------- Caffe Montenegro preporučuje / Pripremila: Ana Đurković ---------- Garden lux: Za ljepši svijet oko nas ---------- Svjetski novitet: Jägermeister Manifest: Manifestovanje tradicije i umijeća #G3 Spirits ---------- Porodica Moric jedina u Crnoj Gori organski uzgaja masline: Tečno zlato sa Luštice Tekst: Leka Dedivanović Foto: Nenad Mandić ---------- Restoran Sočica u Plužinama: SVE što JESTE Piva Tekst: Sanja Golubović Fotografije: Irena Bajčeta, restoran Sočica ---------- Na večeri u restoranu Boutique Hotela Casa del mare: Gala večera za gala osjećaj Fotografije: Casa del Mare Boutique Hotels ---------- Henkell: Čini život pjenušavim od 1856. #G3 Spirits ---------- Gastro putovanja: Kultne pekare i poslastičare širom svijeta ---------- Damirove gastrolomije - Kuvajmo zajedno: Bundeva – jesenja poslastica i super hrana Tekst i fotografije: Damir Moškov ---------- Dušan Pejović, podgorički časovničar: Posljednji sajdžija Sat-kule Razgovarao: Leka Dedivanović Foto: Balša Rakočević ---------- Projekat Ministarstvo kulture Crne Gore Kreativna Crna Gora: Novo ruho naše baštine Tekst: Ana Đurković ---------- Vjenčanje u službi turizma, iz ugla wedding fotografa: #destinationwedding Montenegro Tekst i fotografije: Irena Bajčeta ---------- Montenegro outdoor and food foto tura: Chicken pumpkin curry na obroncima Bjelasice Tekst: Irena Bajčeta Fotografije: Montenegro Outdoor & Food ---------- Legenda kaže: Nekad tarski triftari, sada tarski rafteri Tekst: i fotografije: Vaso Knežević ---------- Marakeš: Hiljadu čudesa crvenog grada Tekst i fotografije: Leka Dedivanović ---------- Eko kamp Džogaska vrela: Skrivena raskoš Tekst i fotografije: Vaso Knežević
U novom (165.) izdanju magazina Caffe Montenegro čitaćete:
----------
Sasvim lično: Živi smo dok prirode ima
Piše: Sanja Golubovic, urednica
----------
Caffe Montenegro preporučuje / Pripremila: Ana Đurković
----------
Garden lux: Za ljepši svijet oko nas
----------
Svjetski novitet: Jägermeister Manifest: Manifestovanje tradicije i umijeća
#G3 Spirits
----------
Porodica Moric jedina u Crnoj Gori organski uzgaja masline: Tečno zlato sa Luštice
Tekst: Leka Dedivanović
Foto: Nenad Mandić
----------
Restoran Sočica u Plužinama: SVE što JESTE Piva
Tekst: Sanja Golubović
Fotografije: Irena Bajčeta, restoran Sočica
----------
Na večeri u restoranu Boutique Hotela Casa del mare:
Gala večera za gala osjećaj
Fotografije: Casa del Mare Boutique Hotels
----------
Henkell: Čini život pjenušavim od 1856.
#G3 Spirits
----------
Gastro putovanja: Kultne pekare i poslastičare širom svijeta
----------
Damirove gastrolomije - Kuvajmo zajedno: Bundeva – jesenja poslastica i super hrana
Tekst i fotografije: Damir Moškov
----------
Dušan Pejović, podgorički časovničar: Posljednji sajdžija Sat-kule
Razgovarao: Leka Dedivanović
Foto: Balša Rakočević
----------
Projekat Ministarstvo kulture Crne Gore Kreativna Crna Gora: Novo ruho naše baštine
Tekst: Ana Đurković
----------
Vjenčanje u službi turizma, iz ugla wedding fotografa: #destinationwedding Montenegro
Tekst i fotografije: Irena Bajčeta
----------
Montenegro outdoor and food foto tura: Chicken pumpkin curry na obroncima Bjelasice
Tekst: Irena Bajčeta
Fotografije: Montenegro Outdoor & Food
----------
Legenda kaže: Nekad tarski triftari, sada tarski rafteri
Tekst: i fotografije: Vaso Knežević
----------
Marakeš: Hiljadu čudesa crvenog grada
Tekst i fotografije: Leka Dedivanović
----------
Eko kamp Džogaska vrela: Skrivena raskoš
Tekst i fotografije: Vaso Knežević
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
jer oni jesu svjedoci prohujalih vremena<<strong>br</strong> />
i živi tragovi prošlosti. A zanatski rad je<<strong>br</strong> />
najcjenjeniji u svijetu, kod nas na žalost,<<strong>br</strong> />
zanatlije polako padaju u zaborav. <strong>Caffe</strong><<strong>br</strong> />
<strong>Montenegro</strong> je pokrenuo seriju tekstova<<strong>br</strong> />
o tim čuvarima tradicije, vrijednim ljudima<<strong>br</strong> />
vjernim svom poslu uprkos<<strong>br</strong> />
teškoćama i neisplativosti zanatskog<<strong>br</strong> />
rada kod nas.<<strong>br</strong> />
TAČAN KAO SAT<<strong>br</strong> />
Sa Dušanom Pejovićem, po dogovoru<<strong>br</strong> />
tog jutra, trebali smo da se u osam i<<strong>br</strong> />
po ura nađemo u maloj sajdžijnici, u<<strong>br</strong> />
podgoričkom naselju gradić “Pejton”.<<strong>br</strong> />
Kao da nam satovi nijesu ispravni, i<<strong>br</strong> />
Balša i ja smo kasnili. Okružen desetinama<<strong>br</strong> />
satova Dušan nas je strpljivo<<strong>br</strong> />
čekao. Po kazaljkama na nekom od tih<<strong>br</strong> />
satova svakako smo stigli na vrijeme.<<strong>br</strong> />
“Dedivanoviću, jesi li ti sin onog<<strong>br</strong> />
glumca?”, pita Dušan s vrata.<<strong>br</strong> />
“Jesam”, spremno odgovorih.<<strong>br</strong> />
“Davno ste ostavili jedan zidni sat<<strong>br</strong> />
na popravku. Sestra je došla, platila,<<strong>br</strong> />
ali ga nikad nije odnijela. Spremio<<strong>br</strong> />
sam ti ga, ali ga nemoj i ti zaboravit”,<<strong>br</strong> />
kroz smijeh kaže Dušan.<<strong>br</strong> />
Daje mi sat, ustaje sa stolice i kaže:<<strong>br</strong> />
“’Ajmo do u “Tao” da popijemo nešto”<<strong>br</strong> />
Uputismo se put kafane čuvenih<<strong>br</strong> />
Arapovića, starih podgoričkih ugostitelja<<strong>br</strong> />
na prvu jutarnju kafu. Sijedamo za astal<<strong>br</strong> />
ZIDNI SATOVI<<strong>br</strong> />
Na zidovima u radnji vise raznovrsni satovi koje je stari zanatlija godinama<<strong>br</strong> />
skupljao. Ima onih starijih od jednog vijeka, neki su još uvijek u funkciji,<<strong>br</strong> />
a poneki samo služe kao dekoracija.<<strong>br</strong> />
- Novo vrijeme je dovelo kvarcne satove, pa ljudi više ne poklanjaju pažnju starim<<strong>br</strong> />
modelima sa mehanizmima, posebno onim na navijanje. Imam one sa jednim<<strong>br</strong> />
tegom koji im služi za pokretanje mehanizma, sa dva tega - jednim za mehanizam,<<strong>br</strong> />
a drugi da označi zvonom svakih pola sata i sat, a treći teg kod ponekih modela<<strong>br</strong> />
omogućava da se zvono oglasi i svaki kvarat, ili na 15 minuta, priča nam Pejović.<<strong>br</strong> />
Nekad se nezavisno od cijene ljudi vežu za sat pa neće da ga bace, nego ga uporno<<strong>br</strong> />
popravljaju. Često možete od mušterija čuti dirljive priče vezane za te satove, ljude<<strong>br</strong> />
i uspomene koji ih za njih vežu.<<strong>br</strong> />
i očas posla zađenusmo priču. Dušan je<<strong>br</strong> />
godinama mnogo bliži našim očevima,<<strong>br</strong> />
ali duh mu je kao u nekog momka. Iako<<strong>br</strong> />
se ovim zanatom bavi već pet decenija,<<strong>br</strong> />
ovaj penzionisani sajdžija još uvijek<<strong>br</strong> />
pomalo rabota u ulici Oktobarske revolucije.<<strong>br</strong> />
Radnju vodi sin Nikola koji je<<strong>br</strong> />
zanat naslijedio od oca.<<strong>br</strong> />
Dušan je preciznu mehaniku i časovničarski<<strong>br</strong> />
poziv zavolio kod svog tetka<<strong>br</strong> />
Boška Mijovića, sajdžije koji je radnju<<strong>br</strong> />
imao na Pogrebnom, kako Podgoričani<<strong>br</strong> />
nazivaju Trg Božane Vučinić. Pejović je<<strong>br</strong> />
još kao osnovac počeo da uči zanat koji<<strong>br</strong> />
će mu postati životni poziv. Kaže da ga je<<strong>br</strong> />
oduševljavalo to što je tim sitnim mehanizmima<<strong>br</strong> />
koji se pokvare trebalo ponovo<<strong>br</strong> />
udahniti život i vratiti ih u funkciju.<<strong>br</strong> />
- Bila su to lijepa vremena, kada je cio<<strong>br</strong> />
trg bio pun zanatlija i trgovaca koji su vrijedno<<strong>br</strong> />
radili, ali se i lijepo družili. Danas je<<strong>br</strong> />
Pogrebno zamrlo i nije ni blijeda sijenka<<strong>br</strong> />
nekadašnjeg trga koji je bio centralno<<strong>br</strong> />
mjesto tadašnjih podgoričkih<<strong>br</strong> />
zanatlija, tvrdi Pejović.<<strong>br</strong> />
SAT-KULA IMA SAT<<strong>br</strong> />
O spomeniku opjevanom u pjesmama<<strong>br</strong> />
građani, nažalost, ne znaju puno. Iako je<<strong>br</strong> />
najpoznatiji simbol grada nove generacije<<strong>br</strong> />
stanovnika ne znaju gdje joj je sat i<<strong>br</strong> />
čude se nazivu 16 metara visoke kamene<<strong>br</strong> />
kule. Naime, sat na Sat – kuli nije vidljiv<<strong>br</strong> />
sa strana ulice kralja Nikole i Bulevara<<strong>br</strong> />
Oktobarske revolucije kuda se odvija<<strong>br</strong> />
intenzivan sao<strong>br</strong>aćaj, već samo sa strane<<strong>br</strong> />
koja gleda na Staru varoš gdje je nekad<<strong>br</strong> />
bilo gradsko jezgro.<<strong>br</strong> />
Sat kula je preživjela ratove i razaranja<<strong>br</strong> />
kojih je od 1667. , kada je napravio<<strong>br</strong> />
74 CAFFE MONTENEGRO