Caffe Montenegro br. 165

Foto: Irena Bajčeta<br />
uspije da okiti a da joj ne naudi taj je car.<br />
Jer graditi i raditi se mora, ali budimo<br />
pravedni prema prirodi jer priroda svima<br />
godi – svi u njoj traže mir, spas i zdravlje,<br />
inspiraciju i ilustraciju za svoj život.<br />
I dok uživamo u jesenjim bojama<br />
šuma, kao da se rasuo neki suton s<br />
neba po njima... uzimamo od jeseni<br />
sve što možemo, za tijelo, za dušu...<br />
nesvjesni prolaznosti i jeseni i sebe.<br />
Ne možemo nikad stvoriti atmosferu<br />
ni ugođaj ni u jednom spa centru<br />
ni u kući i stanu, ni niđe unutra<br />
kao što je vani đe prirode ima.<br />
Kitimo se prirodom, ona je ovu<br />
našu zemlju okitila, ne sakatimo<br />
E koliko se posjeklo drveća ove jeseni u Crnoj Gori, zna li iko...<br />
O tom drveću tužne pjesme treba pisati, a ne onom što lista...<br />
no to ne bi bile pjesme no tužbalice<br />
je sve će nam se sto put gore vratiti.<br />
Kad shvatimo biće kasno.<br />
A svi možemo samo ako se ponašamo<br />
baš kao ona, da dajemo ne otimamo.<br />
Uništavanjem i nebrigom mi<br />
sebi i drugima zlo činimo, i nema tu<br />
„Bože oprosti im ne znaju šta čine“.<br />
E koliko se posjeklo drveća ove jeseni u<br />
Crnoj Gori, zna li iko... O tom drveću<br />
tužne pjesme treba pisati, a ne onom<br />
što lista... no to ne bi bile pjesme<br />
no tužbalice.<br />
Živi smo dok prirode ima. Sve češće u<br />
njoj tražimo spas. Zato spasimo se dok<br />
možemo.<br />
15