Caffe Montenegro br. 165

ŽIVI SMO<br />
DOK PRI-<br />
RODE IMA<br />
Ne sviđaju mi se sve te tužne pjesme<br />
o jeseni. Tražila sam i u poeziji i u<br />
lakim notama neku veselu pjesmu o<br />
jeseni, nema je, osim u dječijim pjesmama.<br />
I to govori nešto, đeca se<br />
raduju svemu, i snijegu, i jeseni, i kiši<br />
čak, a odrasli kukaju kad ljeto prođe,<br />
uvuće se u njih jesenji strah, strepe<br />
od zime... dozivaju proljeće, u proljeće<br />
„jedva čekaju ljeto“, u ljeto jedva čekaju<br />
„da vrućina prođe“, i tako u krug...<br />
Jesen uglavnom opisuju kao umiranje.<br />
Ja veselijeg godišnjeg doba ne znam,<br />
makar kod nas koji ih još uvijek imamo<br />
četiri. Što se mene tiče na fotografijama<br />
ove jeseni su mi ljudi srećniji nego na<br />
onim ljetnjim sa plaža. Igraju se odrasli<br />
poput đece. Nikad se čini mi se nijesmo<br />
toliko kitili prirodom kao ovog oktobra.<br />
Nosili smo jesen kao broš na reveru,<br />
valjali se po lišću, i nikad, nikad nije bilo<br />
toliko fotografija na društvenim mrežama<br />
sa opisom „jesen u mom sokaku“<br />
(citiran Predrag Živković Tozovac).<br />
Ništa ne inspiriše kao priroda, a njena<br />
jesen ponajviše, ukrala je sve boje<br />
za sebe, one najradosnije, milion<br />
nijansi boje limuna i narandže.<br />
Kitimo prirodom svadbe smještajući<br />
ih u njen dekor i niej čudo što se<br />
je jesen vrijeme svadbi...Kitimo njome<br />
ono malo zemlje oko objekata, tamo<br />
gdje je beton makar zasadimo busen<br />
donešen odnekud. I grančica, suvo lišće,<br />
šišarka... kad se unesu u stan i „mrtva<br />
priroda“ oživljava prostor i čini ga srećnijim.<br />
Pa i jelku kitimo za Novu godinu<br />
da bi imali imitaciju drveta u kući, ako<br />
je ne daj Bože ne kitimo posječenu,<br />
eto može u saksiji samo da je živa...<br />
A priroda, priroda je kao prirodno<br />
lijepa žena: ne treba joj mnogo<br />
šminke ni nakita, samo može nauditi<br />
njenoj ljepoti, nekad i zdravlju.<br />
Najteže je prirodu ukrasiti. Ustvari može<br />
li se to uopšte. Ko uspije da izgradi nešto<br />
a da ne naruši prirodu, ko uspije da u njoj<br />
boravi a da joj se ne zamjeri, ko prirodu<br />
14 CAFFE MONTENEGRO