Caffe Montenegro br. 165

MARAKEŠ<br />
HILJADU<br />
ČUDESA<br />
CRVENOG<br />
GRADA<br />
IMA NEŠTO METAFIZIČKO U MARAKEŠU ŠTO GA ČINI POSEBNIM. TAJ NEVJEROVATAN SPOJ AFRIKE I EVROPE,<br />
UTICAJ AZIJE, SLANI VJETROVI S ATLANTIKA I MEDITERANA KOJI SE MIJEŠAJU SA SUVIM VJETROVIMA IZ SAHARE,<br />
ČINE OVAJ GRAD KAO I CIJELI MAROKO AUTENTIČNIM I DRUGAČIJIM. ALI IPAK TOLIKO BLISKIM DA SVAKO OD NAS<br />
MOŽE U NJEMU PRONAĆI NEŠTO SVOJE. BILO DA JE TO NEKA ULICA, RADNJA, PARK, STARA KAFANA ILI KOMAD<br />
NAKITA, NEKA NERAZUMLJIVA PJESMA KOJU PRVI PUT ČUJETE, A ODNEKUD JE VRLO DOBRO ZNATE...<br />
TEKST I FOTOGRAFIJE: LEKA DEDIVANOVIĆ<br />
KONAČNO – MAROKO<br />
„Čuj stari, Marakeš je grad<br />
čiju ljepotu svim čulima<br />
ne možeš doživjeti“.<br />
Kao da je juče bilo kada smo<br />
moj saputnik Nenad Sambol i<br />
ja na Kubi divanili o ljepotama<br />
Maroka. Nenad je jedan od onih<br />
nepretencioznih ljudi koji lijepo<br />
pričaju priče. Čuo sam dosta<br />
njegovih doživljaja širom kugle<br />
zemaljske, ali ovu priču prekidoh<br />
nakon prve rečenice.<br />
„Prijatelju dragi, ne želim da<br />
mi dalje pričaš o Marakešu i<br />
Maroku. Ova jedna rečenica je<br />
dovoljna da me pokrene na put“.<br />
Prošla je od tada koja godina, a<br />
mene su putevi vodili na razne<br />
strane. Odzvanjala mi je Nenadova<br />
rečenica dugo u ušima, a ja sam<br />
je neumorno saopštavao putnicima<br />
i saputnicima širom svijeta.<br />
I onda je konačno došao dan da<br />
posjetim dugo sanjani Maroko.<br />
Konačno, ovog septembra<br />
2019. došao je i taj dan – pošao<br />
sam u dugo sanjani Maroko.<br />
Nakon više od šest sati vožnje<br />
vagonom druge klase iz Feza,<br />
omanji putni kofer „Debeljko“,<br />
McKinley ruksak i ja stigli smo na<br />
željezničku stanicu u Marakešu.<br />
Stara zgrada željezničke stanice<br />
zapamtila je mnoge svjetske putnike,<br />
avanturiste i lutalice koji su<br />
dolazili u „crveni grad“ u potrazi<br />
za nečim novim, neobičnim i<br />
jedinstvenim. I odlazili sa istog<br />
mjesta puni uspomena, lijepih<br />
momenata, nikad zaboravljenih<br />
slika, snova nedosanjanih ili<br />
razbijenih. Došao sam i ja u<br />
Marakeš sa istom namjerom,<br />
čvrsto uvjeren da se ne vratim<br />
slomljenih snova, srca ili u najboljem<br />
slučaju – glave. Došao i<br />
sa namjerom da napravim koju<br />
fotografiju, par pričica, ne sluteći<br />
da ću u Marakešu i – crtati.<br />
NOVO U DUHU STAROG<br />
Pored stare željezničke stanice<br />
nalazi se nova, napravljena u<br />
tradicionalnom marokanskom<br />
stilu. Kažu da je najljepša u cijeloj<br />
Africi. Nijesam vidio hiljade<br />
ostalih stanica širom ovog kontinenta,<br />
ali na neviđeno mogu<br />
da kažem da ova s punim pravom<br />
nosi epitet – najljepše.<br />
109