2. Klasifikacija tla

Mehanika tla i stijena str. 1 

Vlasta Szavits-Nossan 3. predavanje 

KAPILARNOST, KLASIFIKACIJA TLA, ZBIJANJE TLA 

1. Kapilarnost u tlu 

Voda u tlu ima veliki utjecaj na njegova mehanička svojstva. Taj utjecaj očituje se kroz 

nekoliko vidova. Molekula vode u električnom je smislu dipol pa ju čestice tla, koje su 

većinom negativno nabijene, jako privlače. Smatra se da je tanki sloj molekula vode uz 

čestice gline za njih relativno čvrsto vezan i da gotovo ima svojstvo krutog tijela. 

Nadalje, u vodi mogu biti otopljene različite tvari koje svojim kemijskim svojstvima 

utječu na mehanička svojstva glina. Promjena tih tvari ili njihove koncentracije, izazvane 

strujanjem vode, mogu izazvati promjene mehaničkih karakteristika tla. To može biti 

značajno pri projektiranju glinenih prepreka kod odlagališta otpadnih tvari. S druge 

strane, istraživanja su pokazala da su viskozna i difuzna svojstva vode u tlu, u dijelu u 

kojem privlačne sile čestica više ne djeluju, gotovo ista onima u slobodnoj vodi. To znači 

da linearni zakon procjeđivanja, o kojima će riječi biti kasnije, kao i linearni zakon 

difuzuje (na primjer zakon gibanja zraka kroz vodu) vrijede u tlu neovisno o veličini pora 

i veličini čestica pored kojih se voda giba. 

Voda u tlu može samo djelomično ispunjavati pore, kada kažemo da je tlo djelomično 

zasićeno vodom, ili ih potpuno ispunjava, kad kažemo da je tlo zasićeno vodom. U 

slučaju djelomično zasićenog tla ili u slučaju zasićenog tla na njegovoj granici sa zrakom, 

pojavljuje se neposredno sučelje vode i zraka. Na tom se sučelju javlja površinska 

napetost u vodi koja je, među ostalim, odgovorna za pojavu kapilarnih sila. 

T s 

� 

R s 

zrak 

u w 

u a 

voda 

T s 

h c 

menisk 

kapilara 

u = - � w h c 

u = u w - u a 

Slika 3-1 Dizanje vode u kapilari i hidrostatički pritisci u mirnoj vodi (ua = tlak zraka, uw = tlak vode, u = 

relativni tlak vode u odnosu na tlak zraka, tlak koji se mjeri uobičajenim tlakomjerima) 

- 

z 

0 

+ 

u = � w z



Sučelje vode i zraka ima svojstvo membrane u kojoj se javlja vlačna sila. Obzirom na 

močivi karakter vode i čestica tla, ta se vlačna sila prenosi na čestice, a time i na čitav 

skelet tla. Veličina vlačne sile u površinskoj membrani ovisna je o temperaturi, a za 

temperature od 0 do 100 o C kreće se u relativno uskom rasponu između 76 i 59 mN/m. 

Vlačna sila u membrani omogućuje joj zakrivljenu površinu u slučaju da je pritisak zraka 

veći od pritiska vode. Ta se zakrivljena površina naziva menisk. Ako se s u a označi 

pritisak zraka, s u w pritisak vode, s T s membranska sila (izražena kao sila po jedinici 

dužine presjeka membrane), a s R s polumjer zakrivljenosti meniska (slika 3-1), tada 

slijedi iz jednadžbe ravnoteže membrane da je 

u u 

a w 

2T 

R 

s 

s 

(3.1) 

Veličina ( ua u w) 

naziva se kapilarni ili matrični usis i važna je veličina u analizama 

djelomično zasićenih tla. 

Visina dizanja vode u pravilnoj kružnoj kapilari polumjera jednakom polumjeru 

meniska R s proizlazi iz uvjeta ravnoteže između težine stupca vode visine h c i 

vertikalne komponente rezultante sila površinske napetosti T s . Za slučaj kad je kut 

močivosti 0 , slijedi iz uvjeta ravnoteže da je 

h 

c 

R 

2T u u 

s a w 

s w w 

(3.2) 

gdje je w obujamska težina vode (≈ 10 kN/m 3 ). U vodi ispod meniska kao i u vodi 

bazena u kojeg je kapilara uronjena vladat će hidrostatički tlak čija veličina raste linearno 

s dubinom (u smjeru gravitacije), za svakih z m za veličinu wz . Iz izraza (3.2) slijedi 

da je visina kapilarnog dizanja obratno proporcionalna promjeru kapilare. 

Kapilarnost je prisutna i u tlu s tom razlikom da kapilare nisu pravilne i glatke 

cjevčice, već mreža nepravilnih i međusobno spojenih pora. Zbog toga razina kapilarnog 

dizanja u tlu neće biti jasno izražena. Što više, kako se razina vode u tlu ciklički mijenja s 

vremenom zbog promjena u hidrološkim prilikama, dio vode će se naći „ovješen“ u tlu. 

Zbog toga će dio pora ostati samo djelomično zasićen. Stupanj zasićenosti obično će 

opadati u višim razinama tla iznad slobodnog vodnog lica, osim ako priljev vode s 

površine, na primjer od kiše ili otapanja snijega, ne poremeti tu sliku. Moguće prilike u 

tlu mogu postati još složenije ako temperatura i mala vlažnost zraka na površini tla ne 

pojačaju isparavanje vode. 

Kako kapilarno dizanje ovisi o polumjeru pora, to će u tlima s manjim porama visina 

kapilarnog dizanja biti veća. Prosječni promjer pora iznosi oko 20% efektivnog promjera 

zrna D 10 što može poslužiti za grubu procjenu veličine kapilarnog dizanja u tlu. 

Kapilarno dizanje za krupni pijesak iznosi oko 3 cm do 15 cm, za fini pijesak oko 30 cm 

do 3,5 m, za prašinasta tla do 12 m, a za glinovita tla i daleko iznad 12 m.



Uslijed promjena u hidrološkim prilikama, u tlu dolazi do gibanja vode koje 

nazivamo procjeđivanjem. Procjeđivanje izaziva dodatno opterećenje skeleta tla u odnosu 

na sile uzgona o čemu će biti podrobno riječi kasnije. 

Osim opisanih utjecaja vode na skelet tla, njena velika krutost na promjenu volumena 

također je vrlo značajna za mehanička svojstva tla. U slučaju potpuno vodom zasićenih 

pora, a zbog velike krutosti samih čestica tla, tlo ne može promijeniti volumen pri 

opterećenju bez da istisne dio vode iz pora. Tek time tlo može smanjiti volumen na račun 

smanjenja volumena pora. Kako promjena volumena pod vanjskim opterećenjem ima 

bitan utjecaj na čvrstoću i krutost tla, to je utjecaj vode na deformacije u tlu vrlo 

značajan. U usporedbi s odgovarajućim modulom čelika, voda je oko 100 puta, a u 

usporedbi s betonom oko 10 puta mekša. S druge strane, voda je mnogo kruća na 

promjenu volumena od bilo kojeg tla u praktičnom rasponu pritisaka pa se često u 

usporednim analizama sa skeletom tla, ona smatra apsolutno krutom (nestišljivom). 

2. Klasifikacija tla 

Od do sada opisanih svojstava tla, granulometrijski sastav i Atterbergove granice tečenja i 

plastičnosti, prvo za krupnozrna, a drugo za sitnozrna tla, najpraktičniji su grubi 

pokazatelji ostalih mehaničkih svojstava tih tala. Zato je razvijeno nekoliko različitih 

klasifikacija tla u odnosu na te grube pokazatelje. Najčešće se u praksi koristi jedinstvena 

klasifikacija tla (USCS – Unified Soil Classification System) ili jedna od njenih 

podvarijanti. 

Jedinstvena klasifikacija dijeli vrste tla na skupine i podskupine dajući im nakon 

klasificiranja oznaku od obično dva slova, prvo koje označava skupinu a drugo koje 

označava podskupinu unutar te skupine. Prednost te klasifikacije je njena široka 

prihvaćenost u svijetu što olakšava nužno potrebno sporazumijevanje među 

zainteresiranim stručnjacima. Treba naglasiti da je ta klasifikacija, ma koliko god bila 

razrađena, ipak dobrim dijelom proizvoljna (zato nije ni jedina) pa ne može obuhvatiti 

svu složenost i šarolikost među svojstvima tla. Ako ju se kao takvu prihvati, može u 

praksi biti vrlo korisna. 

Jedinstvena klasifikacija dijeli tla na: krupnozrna tla (šljunak i pijesak), sitnozrna tla 

(prah i glina) i organska tla. Organska tla čine malu skupinu (raspoznaju se po tamnoj 

boji i jakom vonju), ali su izdvojena jer se ne mogu svrstati u ostale skupine tla. 

Krupnozrna se od sitnozrnih tla razlikuju u odnosu na D = 0,06 mm, što predstavlja 

promjer zrna na granici pijeska i praha. Krupnozrna tla su, prema jedinstvenoj 

klasifikaciji, ona kojima je prosječno zrno, D 50 , veće od 0,06 mm. Sitnozrna tla su ona 

kojima je prosječno zrno manje od 0,06 mm. 

Dalje se krupnozrna tla dijele u dvije skupine, šljunke i pijeske, kojima se daje prvo 

slovo oznake klasifikacije G (gravel), odnosno S (sand). Podjela se određuje temeljem 

pretežnosti pijeska, odnosno šljunka u granulometrijskom sastavu. Daljnja podjela 

skupine ide prema obliku granulometrijskog dijagrama i postotku sitnozrnog tla (mase



uzorka sa zrnima i česticama promjera manjeg od 0,06 mm). Tom podjelom dodjeljuje se 

drugo slovo klasifikacijske oznake. 

- Ako sitnozrnog tla u uzorku pijeska ili šljunka ima do 5 %, iz granulometrijske se 

krivulje odrede D10, D30 i D60. Zatim se odrede koeficijent jednolikosti CU i 

koeficijent zakrivljenosti CZ: 

C 

U 

D 

D 

60 

10 

C 

Z 

D 

30 

2 

D D 

10 60 

(3.3) 

Ako je, za šljunak, CU > 4 i 1 < CZ < 3, onda je šljunak dobro graduiran (W – well 

graded) - GW. Ako bar jedan od ova dva uvjeta nije ispunjen, šljunak je loše (slabo) 

graduiran (P – poorly graded) - GP. 

Ako je, za pijesak, CU > 6 i 1 < CZ < 3, onda je pijesak dobro graduiran (W – well 

graded) - SW. Ako bar jedan od ova dva uvjeta nije ispunjen, pijesak je loše (slabo) 

graduiran (P – poorly graded) - SP. 

- Ako sitnozrnog tla u uzorku pijeska ili šljunka ima više od 12 %, drugo je slovo 

simbola C (glina – clay) ili M (prah – švedski mjala), što se određuje iz 

Casagrandeovog dijagrama plastičnosti, kao za klasifikaciju sitnozrnog tla: GC – 

glinoviti šljunak; GM – prašinasti šljunak; SC – glinoviti pijesak; SM – prašinasti 

pijesak. 

S druge strane, sitnozrna se tla, glina (C), prah (M) i organsko tlo (O) dijele na 

niskoplastična i visokoplastična, ovisno da li im je granica tečenja, wL, manja, odnosno 

veća od 50 %, a ovisno o tome pridodaje im se drugo slovo oznake klasifikacije, L (low 

plasticity) odnosno H (high plasticity). Ponekad se, kao u Hrvatskoj, ova podjela 

profinjuje pa se tla kojima je granica tečenja ispod 50 % dijele na srednjeplastična (I – 

intermediate plasticity) i niskoplastična (L) s razdjelnicom na granici tečenja od 35 %. 

Osnovna podjela na glinu, prah i organsko tlo, provodi se temeljem Casagrandeovog 

dijagrama plastičnosti, gdje je na apscisi granica tečenja wL, a na ordinati indeks 

plastičnosti IP. Za svako se sitnozrno tlo, u ovaj dijagram unese jedna točka s 

koordinatama (wL, IP). U tom se dijagramu definira jedan pravac, A-linija, prema izrazu 

IP(%) 0.73( w L(%) 

20) 

(3.4) 

Točke (wL, IP) iznad A-linije odgovaraju glinama (C), a ispod A-linije prahovima (M) i 

organskim tlima (O). U Casagrandeov se dijagram plastičnosti ponekad ucrtava i U-linija 

definirana izrazom 

IP(%) 0.9( w L(%) 

8) 

(3.5) 

Ova linija predstavlja granicu iznad koje se ne bi smjele pojavljivati točke (wL, IP). Ako 

se neka točka pojavi iznad U-linije, vjerojatno se radi o grešci u podacima.



Razlika između anorganskih (M) i organskih tala (O) procjenjuje se po mirisu i boji: 

organska tla smrde po truleži i tamne su do crne boje. 

Detalje jedinstvene klasifikacije tla prikazuje Tablica 3-1. U toj su tablici za sitnozrno 

tlo prikazani samo simboli za visokoplastična i niskoplastična tla. Međutim, na 

Casagrandeovom dijagramu plastičnosti prikazani su i simboli za srednjeplastična tla. 

Osim simbola s po dva slova, za mnoge se slučajeve koriste dvostruki simboli. Ti su 

slučajevi sljedeći: 

- Ako u krupnozrnom tlu ima između 5 % i 12 % zrna i čestica sitnozrnog tla: 

GW-GC; GW-GM; GP-GC; GP-GM; SW-SC; SW-SM; SP-SC; SP-SM; dakle, 

prvo je slovo oba dijela simbola isto (G ili S); drugo slovo prvog dijela označava 

je li tlo dobro (W) ili loše (P) graduirano, a drugo slovo drugog dijela, radi li se o 

glini (C) ili prahu (M) iz Casagrandeovog dijagrama plastičnosti. 

- Ako u uzorku ima podjednako šljunka i pijeska: 

GW-SW; GP-SP; GC-SC; GM-SM; ovdje su ista druga slova prvog i drugog 

dijela simbola. 

- Ako u uzorku ima podjednako krupnozrnog i sitnozrnog tla: 

GC-CL; GC-CI; GC-CL; GM-ML; GM-MI; GM-MH; 

SC-CL; SC-CI; SC-CL; SM-ML; SM-MI; SM-MH; ovdje su ista drugo slovo 

prvog dijela i prvo slovo drugog dijela simbola; drugo slovo drugog dijela 

simbola označava razinu plastičnosti sitnozrnog tla. 

- Ako je točka s koordinatama (wL, IP) u Casagrandeovom dijagramu plastičnosti 

iznad A-linije, a indeks plastičnosti je 4 < IP < 7: CL-ML. 


blizu A-linije: CL-ML; CI-MI; CH-MH. 


blizu linije za wL = 50%: CH-CI; MH-MI; OH-OI. 


blizu linije za wL = 35%: CI-CL; MI-ML; OI-OL.



Tablica 3-1. Jedinstvena klasifikacija tla (Unified Soil Classification System – USCS) 

naziv tla simbol laboratorijski kriteriji 

sitnež gradacija plasti- 

krupnozrna tla (više od 50% zrna veća od 0,06 mm: 

D50 > 0,06 mm) 

sitnozrna tla (više od 50% zrna manja 

od 0,06 mm: D50 < 0,06 mm) 

šljunci (više od 50% krupnozrne 

frakcije veličine šljunka) 

pijesci (više od 50% krupnozrne 

frakcije veličine pijeska) 

prašine i gline niske 

plastičnosti (wL < 50) 

prašine i gline visoke 

plastičnosti (wL > 50) 

dobro graduirani šljunci, 

pjeskoviti šljunci, s malo ili 

ništa sitneži 

slabo graduirani šljunci, 

pjeskoviti šljunci, s malo ili 


prašinasti šljunci, prašinasti 

pjeskoviti šljunci 

glinoviti šljunci, glinoviti 

pjeskoviti šljunci 

dobro graduirani pijesci, 

šljunkoviti pijesci, s malo ili 


slabo graduirani pijesci, 

šljunkoviti pijesci, s malo ili 


(%) 1 

GW 0-5 CU > 4 

1 < CZ < 3 

čnost 2 

GP 0-5 ne 

zadovoljava 

GW kriterije 

- 

GM > 12 - ispod Alinije 

ili 

IP < 4 

GC > 12 - iznad Alinije 

i 

IP > 7 

SW 0-5 CU > 6 

1 < CZ < 3 

SP 0-5 ne 

zadovoljava 

SW kriterije 

prašinasti pijesci SM >12 - ispod Alinije 

ili 

IP < 4 

glinoviti pijesci SC >12 - iznad Alinije 

i 

IP > 7 

neorganske prašine, 

prašinasti ili glinoviti sitni 

pijesci, niske plastičnosti 

neorganske gline, prašinaste 

gline, pjeskovite gline, niske 

plastičnosti 

organske prašine, organske 

prašinaste gline, niske 

plastičnosti 

neorganske prašine visoke 

plastičnosti 

neorganske gline visoke 

plastičnosti 

organske gline visoke 

plastičnosti 

ML plastičnost prema A-dijagramu 3 : 

CL 

OL 

MH 

CH 

OH 

A linija: IP (%) = 0,73 (wL(%) - 20) 

U linija: IP (%) = 0.90 (wL(%)- 8) 

- 

- 

- 

nap. 

dvojni simboli za postotak sitneži između 5 % i 12 %, 

dvojni simboli ako iznad A-linije i 4 < IP < 7 

0 20 40 60 80 100 

w L (%) 

1 pod sitneži se ovdje podrazumijevaju čestice veličine manje od 0,06 mm (prah i glina) 

2 plastičnost se određuje za sitnež 

3 ovdje je uvedena kategorija srednjeplastičnih sitnozrnih tala (s drugim slovom I u simbolu) radi tako 

uvriježene prakse u Hrvatskoj, mada je, prema nekima, takvo profinjenje klasifikacije nepotrebno 

80 

60 

40 

I P (%) 

20 

0 

CL-ML 

7 

4 

CL 

ML 

35% 50% 

CI 

MI OI 

CH 

U-linija 

MH OH 

A-linija



3. Zbijenost i zbijanje tla 

Krupnozrna tla, pijesci i šljunci, ne pokazuju zamjetno smanjenje volumena pri 

smanjenju vlažnosti pa tako niti svojstvo plastičnosti. Jedan od razloga je taj što su im je 

efektivni promjer zrna ( D 10 ), pa tako i pora među njima, preveliki za razvoj značajnijih 

kapilarnih sila koje bi stezale skelet tla. Znači da je krupnozrnom tlu teško smanjiti 

volumen i dovesti ga u zbijenije stanje primjenom statičkog opterećenja. Ali, ako se 

uzorak rahlog krupnozrnog tla malo potrese, on će značajno smanjiti volumen na račun 

smanjenja volumena pora i to tako da se njegova zrnca „bolje“ poslože. Čak se i pravilne 

kuglice mogu različito posložiti tako da tvore najrahliju strukturu, s pripadnim 

maksimalnim koeficijentom pora, e max , odnosno najzbijeniju strukturu, s pripadnim 

minimalnim koeficijentom pora, e min , (Slika 3-2 i tablica 3.2). Razlika između 

minimalnog i maksimalnog koeficijenta pora nekog zrnatog tla bit će to veća što ima 

pogodnije zastupljene pojedine veličine zrna u granulometrijskom sastavu (dobro 

graduirano tlo). 

(a) (b) 

Slika 3-2. Najrahlija (kubična), (a), i najzbijenija (heksagonalna), (b), struktura kuglica jednakog promjera 

Tablica 3-2. Minimalne i maksimalne gustoća nekih zrnatih tla 

opis koeficijent pora suha gustoća, Mg/m 3 

emax emin d min d max 

jednake kugle 0,91 0,34 - - 

Ottava pijesak 0,80 0,50 1,47 1,76 

čisti jednoliki pijesak 1,00 0,40 1,33 1,89 

jednoliki neorganski prah 1,10 0,40 1,28 1,89 

prašinasti pijesak 0,90 0,30 1,39 2,03 

sitni do krupni pijesak 0,95 0,20 1,36 2,21 

prašinasti pijesak i šljunak 0,85 0,14 1,43 2,34 

Za određivanje emin i emax koristi se izraz koji povezuje gustoću suhog tla s 

koeficijentom pora: 

d 

1 

s s 

e 

e 

d 

1 

Iz ovog izraza proizlazi da najrahlijem stanju, s maksimalnim koeficijentom pora, 

odgovara minimalna gustoća suhog tla i obrnuto, najzbijenijem stanju, s minimalnim 

koeficijentom pora, odgovara maksimalna gustoća suhog tla. 

Za krupnozrna tla standardizirani su pokusi određivanja minimalnog i maksimalnog 

koeficijenta pora. Minimalna gustoća suhog tla (ili maksimalni koeficijent pora e max )



određuje se, primjerice, „kišenjem“ (sipanjem) suhog uzorka tla kroz lijevak u posudu 

poznatog volumena. Ako se ova posuda vibrira (trese) dobije se maksimalna gustoća 

suhog tla (ili minimalni koeficijent pora emin). 

Stupanj zbijenosti nekog krupnozrnog tla u odnosu na minimalnu i maksimalnu 

zbijenost, kao indikator mogućih mehaničkih svojstava tog tla, opisuje se indeksom 

zbijenosti ili relativnom zbijenošću, I D , definiranom kao 

I 

D 

emaxe e e 

max min 

(3.6) 

Prema tom indeksu može se klasificirati zbijenost prirodnog krupnozrnog tla. Tablica 3-3 

prikazuje jednu takvu klasifikaciju. 

Tablica 3-3. Klasifikacija zrnatih tla prema indeksu zbijenosti I D (Mayne i dr. 2001) 

indeks zbijenosti opis zbijenosti penetracija šipkom debljine 13 mm SPT "N" 

0,00-0,20 vrlo rahlo lagano prodire ručnim utiskivanjem 0-4 

0,20-0,40 rahlo prodire jakim ručnim utiskivanjem 4-10 

0,40-0,70 srednje zbijeno lagano prodire pod udarcima čekića od 2 kg 10-30 

0,70-0,85 zbijeno prodire par cm pod udarcima čekića od 2 kg 30-50 

0,85-1,00 vrlo zbijeno prodire samo par mm pod udarcima čekića 

od 2 kg 

>50 

Znači, krupnozrna se tla mogu zbijati vibriranjem. S druge strane, za sitnozrna tla to 

ne vrijedi. Ako, međutim, sitnozrno tlo treba ugraditi, primjerice, u nasip, radi postizanja 

najveće moguće čvrstoće i krutosti ugrađenog tla, treba ga ugraditi pri najvećoj mogućoj 

zbijenosti. Pokazalo se da je, za neku danu energiju zbijanja, najveću zbijenost moguće 

postići onda ako je tlo pri nekoj određenoj optimalnoj vlažnosti. Radi određivanja te 

optimalne vlažnosti koristi se Proctorov pokus (lagano zbijanje, energije zbijanja koja 

odgovara lakšim strojevima za zbijanje) i modificirani Proctorov pokus (teško zbijanje, 

energije zbijanja slična današnjim građevinskim strojevima za zbijanje). 

U Proctorovom pokusu vlažno se tlo ubacuje u standardni kalup u tri sloja. Svaki se 

sloj nabija batom mase od 2,5 kg koji pada s visine od 300 mm 27 puta. Pokus se 

ponavlja s uzorcima različite vlažnosti. Iz izmjerenog volumena tla nakon nabijanja, 

mase uzorka, mase osušenog uzorka te vlažnosti uzorka, izračuna se gustoća suhog tla. 

Rezultati se prikazuju grafički kao ovisnost gustoće suhog tla o vlažnosti (Slika 3-3). 

Optimalna vlažnost, w opt , je ona vlažnost koja odgovara najvećoj postignutoj gustoći 

suhog tla, d max . Tako dobivena optimalna vlažnost i maksimalna gustoća suhog tla (ili 

maksimalna zbijenost) nisu konstante ispitivanog tla, već ovise o energiji uloženoj u 

njegovo zbijanje. Kako su se od uvođenja Proctorovog pokusa u praksi razvili 

građevinski strojevi koji mogu zbijati tlo sa znatno većom energijom, danas se više 

koristi modificirani Proctorov pokus u kojem se tlo zbija s većom energijom. 

Kod modificiranog Proctorovog pokusu koristi se isti kalup kao kod Proctorovog 

pokusa, ali se tlo ugrađuje u pet slojeva. Bat za nabijanje mase je 4,5 kg i pada s visine



450 mm 27 puta. Daljnji je postupak isti kao kod Proctorovog pokusa. Energija nabijanja 

modificiranog Proctorovog pokusa 2,7 je puta veća od one za Proctorov pokus. 

suha gustoća, � d (Mg/m 3 ) 

2.4 



1.8 

1.6 

A = 

10% 5% 0% 

bat 4.5 kg 

bat 2.5 kg 

w opt 2 

w opt 1 

� d max 1 

� d max 2 

1.4 

0 5 10 15 20 25 30 

vlažnost, w (%) 

suha gustoća, � d (Mg/m 3 ) 




1.8 

1.6 

1.4 

A = 

10% 5% 0% 

15% 

20% 

GW 

SW 

ML 

CL 

CH 

0 5 10 15 20 25 30 

vlažnost, w (%) 

(a) (b) 

Slika 3-3. (a) Optimalna vlažnost i maksimalna gustoća suhog tla iz Proctorovog pokusa (bat 2.5 kg) i 

modificiranog Proctorovog pokusa (bat 4.5 kg); (b) očekivane krivulje zbijenosti prema Proctorovom 

pokusu za tipične vrste tla 

Na slici 3-3 ucrtane su, za ilustraciju, linije postotka zraka u uzorku ( A Va / V ). 

Slika 3-3b prikazuje gruba očekivanja izgleda i položaja krivulja iz Proctorovog pokusa 

za neke tipične vrste tla. Ona pokazuje da će tla s većim zrnima, pri istoj energiji zbijanja 

postići veću maksimalnu gustoću suhog tla od tla s manjim zrnima ili česticama. 

Referenca 

Mayne, P. W., Barry R. C., DeJong, J. (2001). Manual on Subsurface Investigations. National Highway 

Institute. Publication No. FHWA NHI-01-031, Washington, DC.

2. Klasifikacija tla

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?