Global 28

POSEBNI PRILOG Intervjui sa sedam ključnih novinskih glavnih urednika 

Kakve novinare i novinarstvo 

trebamo u Hrvatskoj? 

Broj 28 

Godina III, lipanj 2017. 

NOVINE 

PO MJERI 

STUDENATA 

/GlobalNovine 

@GlobalNovine 

@global_novine 

ISSN 1849-4722 

BOLESNA LOGIKA 

Studente liječe 

tek kad se sruše! 

Str. 2-3 

LUKA ŠATARA/GLOBAL 

JURICA GALOIC/PIXSELL LUCIJA ADŽIĆ/GLOBAL 

Kurikularna 

reforma 

Bitka lijevih 

i desnih 

zasjenila bitku 

za znanje Str. 4-5 

Sezonski poslovi 

'Prijetili su mi 

da će me baciti 

niz stube' Str. 9 

Matea Parlov 

Kako se 

pripremiti za 

prvenstvo kad 

nemamo gdje 

trenirati? 

Umjetnost 

Str. 11 

Ples ne smije 

biti na margini, 

evidentiran 

kao aktivnost 

za cure Str. 16-17

2 Studentski život 

BROJ 28, lipanj 2017. 

NOVINE STUDENATA FPZG-a 

Izdavač 

Fakultet političkih 

znanosti 

Lepušićeva 6, Zagreb 

Za izdavača 

prof. dr. sc. 

Lidija Kos-Stanišić 

Voditelj projekta 

doc. dr. sc. Igor Kanižaj 

Glavni urednik 

Igor Weidlich 

Zamjenica glavnog 

urednika 

Matina Tenžera 

Izvršna urednica 

Zrinka Medak 

Urednik – mentor 

Zlatko Herljević 

Uredništvo 

Studentski život, 

Srednja: 

Hana Ivković 

Božica Kopić 

Željka Škreblin 

Društvo: 

Hanan Nanić 

Tamara Horvat 

Svijet: 

Hanan Nanić 

Mihael Gelo 

Intervju: 

Zrinka Medak 

Reportaža: 

Matina Tenžera 

Novac: 

Mia Musulin 

Kultura: 

Tina Ozmec-Ban 

Vanessa Curman 

Lara Perošević 

Sport: 

Edi Džindo 

Ivan Pavić 

Karijera: 

Antonija Šipušić 

Tehnologija: 

Marija Edita Feldi 

Lifestyle: 

Patricija Topić 

Zadnja: 

Patricia Ivić 

Fotografija: 

Matea Petrović 

Lektura 

Snježana Babić Višnjić 

Voditeljica promocije 

Kristina Balun 

promocija@GlobalNovine.eu 

Promocija: 

Dora Slivar, Nives Jekić, 

Alen Kozić, Patricija 

Topić, Lara Lovrek, Ena 

Atlija, Paula Čuturić 

Društvene mreže: 

Mia Planinić, Natalija 

Kolar, Nika Romek, Lucija 

Relić, Nikolina Žužul, 

Iva Prpić, Ivana Buljan, 

Katarina Krnčević, 

Magdalena Pervan 

Fotoagencija 

Pixsell 

Dizajn i prijelom 

Atlantis 

Tehnička podrška 

Story Editor 

redakcijski sustav 

Tisak 

Tiskara Zagreb 

Radnička cesta 210, 

Zagreb 

Kontakt za čitatelje 

redakcija@GlobalNovine.eu 

/GlobalNovine 

@GlobalNovine 

@global_novine 

ISSN 1849-4722 

Zdravlje na milost i nemilost sustava Iako Ministarstvo zdravstva tvrdi drukčije, praksa poka 

Bolesna logika: ako nisi iz Za 

te tek kad se srušiš na 

Tekst: Zrinka Medak, Arijana 

Tkalčec, Josipa Vrankulj, 

Silvija Vuković 

Foto: Luka Šatara/Global 

imati liječnika i tamo – a to nije 

moguće. Neki studenti ne žele 

promijeniti liječnika opće prakse 

jer ih njihov prati već godinama 

i poznaje njihove zdravstvene tegobe. 

"Kad dođeš na Hitnu, prevrću 

očima jer, prema njihovom, nisi 

za Hitnu i onda čekaš satima", 

objašnjava Viktorija Škrinjarić i 

dodaje kako su studenti doslovno 

prepušteni sami sebi i dobroj 

volji pojedinaca u zdravstvenom 

sustavu. Svjesni toga da im slučajevi 

nisu uvijek hitni, studenti 

odgađaju posjet Hitnoj pomoći. 

No odgađanje problema često ih 

dovede u još gore stanje. 

"Nisam u Zagrebu imala liječnika, 

a kronično sam kašljala dok 

mi nisu od naprezanja popucale 

žile, pa sam završila na Hitnoj i 

cijeli dan provela tamo, a sve što 

mi je trebalo je običan sirup", 

rekla je Ivana Buljan, koja sirup 

nije mogla dobiti jer u Zagrebu 

nema izabranog liječnika opće 

prakse. Svoju "anegdotu" s Hitne 

pomoći prepričala nam je i studentica 

Iva Mrvica. 

"Kad sam imala upalu pluća, 

išla sam na Hitnu, gdje su me 

uvjeravali da to nije hitno i da 

odem k svom liječniku. Ja sam 

im objašnjavala da mi je liječnik 

u Šibeniku i da nemam kamo 

otići osim na Hitnu. To uvjeravanje 

trajalo je sigurno 45 minuta. 

Primili su me kada sam počela 

iskašljavati krv", objašnjava Iva. 

HZZO ističe da se studenti 

mogu upisati kod svakog liječnika 

obiteljske medicine koji ima 

ugovor s HZZO-om, ali moraju 

imati prijavljeno boravište u Zaimpressum 

Studentica Daniela 

otišla je fakultetskoj 

liječnici u 

Zagrebu jer se nekoliko 

dana nije 

osjećala dobro. Pokazalo 

se da joj je tlak previsok, 

170/120. Iako je bila na rubu 

nesvijesti, liječnica joj nije mogla 

pomoći te ju je poslala da sama 

ode na Hitnu. Naime, studentski 

liječnici ne mogu liječiti studente, 

što pripada kurativi, nego 

mogu samo provoditi preventivne 

preglede kao što je sistematski 

pregled. 

"Nisam znala ni kamo bih trebala 

ići, na koju Hitnu, trebam 

li nešto platiti ili ne", ispričala 

je Daniela, koja je ipak otišla na 

Hitnu pomoć, gdje se onesvijestila. 

Daniela nije iz Zagreba te je 

upravo zbog toga pomoć potražila 

kod studentske liječnice. 

Prebacivanje kartona 

Njezina priča nije iznimka, što 

nam je potvrđeno u razgovoru s 

dvadesetak studenata koji su se 

zbog studiranja preselili u Zagreb. 

Problemi s kojima su se susretali 

u suprotnosti su sa službenim 

tvrdnjama Ministarstva 

zdravstva i Hrvatskog zavoda za 

zdravstveno osiguranje (HZZO), 

prema kojima studenti s privremenim 

boravištem u Zagrebu 

nisu u gorem položaju kada 

je riječ o dostupnosti javnog 

zdravstva. Iako nijedan student 

nije zakonski zakinut za pravo 

na zdravstvenu zaštitu, naše je 

istraživanje, fokusirano na praksu 

u Zagrebu, pokazalo da oni 

koji imaju privremeno boravište 

u mjestu studiranja nailaze na 

razne administrativne i druge 

probleme u slučajevima kada im 

je potrebna liječnička pomoć. 

Trenutačno studenti imaju opciju, 

kao i svi drugi hrvatski građani, 

prenijeti svoj karton bilo 

kojem liječniku kojeg su odabrali 

u mjestu u kojem borave. 

Studenti koji u Zagreb dolaze 

na studij uglavnom ne prenose 

liječničke kartone jer nisu upoznati 

s činjenicom da to trebaju 

napraviti. Na naše pitanje o broju 

studenata koji prenose karton 

zbog odlaska na studij u Zagreb, 

HZZO nije imao odgovor. 

Osnovni je problem što studenti, 

iako studiraju izvan mjesta prebivališta, 

mnogo vremena provode 

u rodnom mjestu pa bi trebali 

Studenticu Ivu Mrvicu s upalom pluća na Hitnoj su uvjeravali da nije 

hitan slučaj i slali je njezinu liječniku, koji joj je bio nedostupan jer je u 

Šibeniku. Primili su je tek kad je počela iskašljavati krv 

Grad Zagreb zatvorio Dom zdravlja studenata 2002. 

Dom zdravlja studenata (DZS) prestao je s radom 

2002. godine, a tamo se provodio zdravstveni 

odgoj, sistematski pregledi, bili su zaposleni 

okulisti, oftamolozi, zubari, ginekolozi, dermatolozi 

i psiholozi. Jedan od razloga za zatvaranje Doma 

bio je problem s prostorom koji je bio u zgradi 

koja je u vlasništvu Hrvatske akademije znanosti 

i umjetnosti (HAZU). Problem su tijekom godina 

pokušali riješiti ministri zdravstva i Gradski ured 

Na pitanje o broju studenata 

koji prenose karton zbog 

odlaska na studij u Zagreb, 

HZZO nije imao odgovor 

grebu. Prema navodima studenata 

koji su u privatnom, a ne 

domskom smještaju, većina ih 

nailazi na problem prijave boravišta. 

Naime, mnogo njih stanodavci 

ne žele upisati kao privremene 

podstanare. Tako studenti 

ulaze u začarani krug. Da današnji 

sustav ne ide na ruku studentima 

smatraju i neki liječnici. 

"Zaista smo ostavili studente 

na milost i nemilost", kaže dr. 

Vesna Jureša, specijalistica školske 

i adolescentne medicine. 

Bilo je bolje '90-ih 

"Pokazalo se da jedna ozbiljna 

prava zdravstvena zaštita studenata, 

s obzirom na potrebe 

onih studenata koji ne žive blizu 

Zagreba, nedostaje. Ti studenti 

nemaju dobru zdravstvenu 

zaštitu", ističe Jureša, koja već 

godinama upozorava na manjka- 

'Zaista smo 

ostavili 

studente na 

milost i nemilost', 

kaže 

dr. Vesna 

Jureša 

za zdravstvo, a konačnu odluku o zatvaranju donio 

je grad Zagreb, unatoč neslaganju liječnika. Osim 

problema s prostorom, DZS se suočio s problemima 

privatizacije, kada je liječenje studenata, odnosno 

kurativa, jednostavno ukinuta. Devedesetih godina 

promijenio se Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom 

osiguranju, a prema doktorici Jureši, već 

tada se model zdravstvene zaštite studenata počeo 

urušavati. 

Stručnjaci ponudili rješenja 

vosti sustava zdravstvene skrbi 

studenata. Smatra da su studenti 

imali bolju zdravstvenu zaštitu 

do '90-ih godina kada su na raspolaganju 

imali Dom zdravlja za 

studente (DZS). 

S njom se slaže i dr. Marina 

Kuzman, ravnateljica Nastavnog 

zavoda za javno zdravstvo "dr. 

Andrija Štampar". Na pitanje 

smatra li da su studenti koji u 

Zagrebu nemaju boravište diskriminirani 

zbog toga što više 

nemaju mogućnost ići u DZS, 

odgovara potvrdno. 

Danas svaka osnovna, srednja 

škola i fakulteti imaju svoj tim 

školske i adolescentne medicine, 

koji se sastoji od minimalno jednog 

liječnika i jedne medicinske 

sestre. U Zagrebu je trenutačno 

36 takvih timova. Njihovi su 

glavni zadaci sistematski, namjenski 

i preventivni pregledi, 

Liječnici i stručnjaci zainteresirani za područje zdravstva već godinama 

uzaludno nude brojna rješenja za poboljšanje zdravstvene 

zaštite studenata. To je potvrdila i dr. Vesna Jureša, ali pojašnjava da 

to nije moguće zbog trenutačnog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ona 

je tražila da se omogući da liječnici koji su u sustavu javnog zdravstva 

dio radnog vremena rade u sustavu javnog zdravstva, a dio u 

studentskoj zaštiti. No, kao i sva ostala rješenja, ni ovo nije zaživjelo 

zbog brojnih administrativnih razloga. 

Jedno od rješenja je i organizacija u dispanzerskom obliku, objašnjava 

dr. Kuzman i navodi kako bi za reorganizaciju bilo i prostora i 

liječnika, ali su potrebne dozvole Ministarstva zdravstva i određena 

sredstva. "Ta sredstva ne bi trebala biti viša od milijun kuna na 

godinu, pa sad vi vidite je li to problem ili nije, a rjiešilo bi se mnogo 

toga", dodaje. Prema njezinu mišljenju, HZZO ne razumije studentski 

problem sa zdravstvenom zaštitom. Dr. Kuzman navodi kako bi 

Zavod mogao podnijeti administraciju još dodatna četiri tima koja 

bi se priključila instituciji koja već ima organizaciju za određenu 

populaciju, poput Zavoda "dr. Andrija Štampar". 

DAVOR VIŠNJIĆ/PIXSELL


Studentski život 3 

zuje da su studenti koji zbog fakulteta mijenjaju prebivalište uveliko diskriminirani 

greba, liječe 

Hitnoj! 

dok su sve ostale mjerodavnosti, 

poput laboratorijskih pretraga, 

prepuštene obiteljskim liječnicima. 

"Kada student pokuša zdravstveni 

karton prenijeti nekamo 

u Zagreb, onda nailazi na teškoće 

jer liječnici imaju zaključene 

liste, ne žele primati nove pacijente, 

to im je vrlo komplicirano 

i zapravo su tu u nezavidnoj situaciji", 

pojašnjava Kuzman i navodi 

kako su oni kao mjerodavni 

za školsku medicinu često isticali 

taj problem. 

"To nije nailazilo na plodno tlo 

iz razloga koji su uglavnom organizacijske 

i financijske naravi 

i nikome se to nije učinilo vrlo 

važnim", dodaje i navodi kako su 

nakon toga, potkraj '90-ih godina, 

ponudili opciju dvojnih ugovora 

za liječnike školske medicine, 

prema kojima bi oni mogli 

provoditi kurativu i preventivu, 

ali i taj prijedlog Ministarstvo 

nije odobrilo, iako je to praksa u 

brojnim europskim zemljama. 

Odbačen europski model 

Doktorice Jureša i Kuzman 

surađivale su i sa Studentskim 

zborom Sveučilišta u Zagrebu u 

pokušaju da nešto promijene u 

korist studenata, ali glavni akteri 

ipak su Grad Zagreb i ministar 

zdravstva. 

"Sad smo zapeli na tome da 

napokon jedan ministar treba 

biti spreman i reći da će odobriti 

da se osnuju takvi timovi, važno 

je da zažive u kampusima i da 

patronat nad time imaju sveučilišta", 

kaže Jureša. 

Studentski zbor Sveučilišta u 

Zagrebu ističe pritom da Medicinski 

fakultet Sveučilišta u Zagrebu 

ima uređene prostorne kapacitete 

i opremljene ambulante 

koje su otvorene 2013. godine, 

u kojima bi se studentima koji 

nisu iz Zagreba mogla pružati 

primjerena zdravstvena zaštita 

za vrijeme boravka u Zagrebu te 

je sam fakultet iskazao interes i 

spremnost za preuzimanje odgovornosti 

za navedene studente. 

Iz Zbora ističu da ambulanta 

na Medicinskom fakultet trenutačno 

funkcionira kao zdravstveno 

savjetovalište za studente u 

kojima se pruža oblik specifične 

zdravstvene zaštite studentima 

(mahom strancima) koji su na 

privremenom boravku u Zagrebu 

(razmjene, studijski posjeti 

itd.), i to odlično funkcionira. 

"Iz naše perspektive ne vidimo 

razlog zbog kojega se to pozitivno 

iskustvo ne bi primijenilo i na 

domaće studente te na taj način 

uz političku volju svih kojih se 

studenti tiču, pitanje studentske 

zaštite i sustavno riješilo", kažu 

iz Zbora. Međutim, ni ovaj prijedlog 

rješenja nije se ostvario. 

Što se čeka? 

Ministarstvo je jedino službeno 

tijelo koje je priznalo da 

problem postoji, rekavši da su 

"studenti kao i učenici u nepovoljnoj 

situaciji ako se školuju 

izvan mjesta prebivališta". Iz 

toga je očigledno da su mjerodavne 

institucije svjesne situacije 

u praksi, pa se postavlja 

pitanje što se točno čeka da se 

nešto konkretno i poduzme u 

rješavanju problema koji muči 

velik dio populacije. HZZO, kao i 

Gradski ured za zdravstvo grada 

Zagreba, ne slažu se s Ministarstvom, 

jer smatraju da studenti 

nisu diskriminirani ni zakinuti. 

Upite s detaljnim pitanjima vezanim 

uz ovaj problem poslali 

smo i Hrvatskom zavodu za 

javno zdravstvo iz kojeg nakon 

nekoliko poslanih e-poruka nije 

došao odgovor. 

Ministarstvo je 2015. godine 

izjavilo da je "Strateškim planom 

razvoja javnog zdravstva 

2013.-2015." predviđeno 

redefiniranje djelatnosti 

sveučilišne medicine. 

Tim se planom trebalo 

riješiti pitanje 

organiziranja cjelovite 

zdravstvene zaštite 

studenta i učenika 

koji zbog školovanja 

napuštaju obiteljski dom. 

Nakon brojnih upita e-poštom 

i prekinutih telefonskih poziva, 

Ministarstvo je odgovorilo da oni 

stalno rade na razvoju i unapređivanju 

"kvalitete i dostupnosti 

zdravstvene zaštite u sklopu postojećih, 

ograničenih resursa". 

Iako su na kraju na dio novinarskih 

upita odgovorili, dio upita 

u kojem se spominju primjeri 

negativnih iskustava studenata 

ignorirali su, a dio s prijedlogom 

stručnjaka za poboljšanje rekli 

su da će razmotriti. 

Dio studenata ne želi prenositi 

karton jer liječnik u 

njihovu mjestu dugo prati 

njihove zdravstvene tegobe. 

A dobar dio onih koji karton 

žele prenijeti - ne mogu 

naći slobodnog liječnika u 

novom prebivalištu 

Zbog prijašnjih 

iskustava, 

studenti čekaju 

da se jako razbole 

prije nego što odu 

liječniku 

Liječnici ne znaju što smiju, 

a što ne s pacijentom 

Novinarka Globala odlučila 

je i sama provjeriti 

kako radi fakultetska liječnica. 

Zbog osipa na prstu za 

koji bi joj trebala uputnica za 

dermatologa, nazvala je fakultetsku 

liječnicu Zoranu Galić. 

Nakon što je objasnila da nije 

iz Zagreba i nema ovdje svog 

liječnika, sestra joj je rekla da, 

prema novom zakonu, oni to ne 

mogu raditi, nego treba otići u 

najbliži Dom zdravlja. Nakon 

što je novinarka rekla da je čula 

da oni mogu izdavati uputnice i 

privatne recepte, sestra se otišla 

konzultirati s doktoricom Galić, 

koja je potvrdila da oni to ne 

mogu raditi te ju je odbila naručiti 

za pregled. Uputnicu bi mogla 

dobiti jedino da je osip primijećen 

na sistematskom, rekla 

je. To je pak suprotno iskustvu 

studentice Eme Pavlović. 

"Na sistematskom pregledu 

tražila sam od fakultetske liječnice 

uputnicu za daljnje pretrage, 

na što mi je ona rekla da 

nema ovlasti da bilo što napravi", 

pojašnjava Ema. 

Nakon toga kontaktirala je dr. 

Marinu Kuzman kako bi provjerila 

je li u međuvremenu došlo 

do promjene zakona. Objasnila 

je da je došlo do pogreške u komunikaciji 

i da liječnici to zaista 

ne mogu raditi, iako je prije 

izjavila da oni mogu eventualno 

uputiti na nekakvu dijagnostiku 

koja je ozbiljnija. 

"Ne može ga uputiti u laboratorij 

Doma zdravlja jer nismo u 

tom sustavu, ali mu može, ako 

procijeni da nije nešto ozbiljno, 

napisati ili potporni recept 

ili privatni recept ili, ako ništa, 

da ga oslobodite sumnje da 

ima pneumoniju ili je nekakva 

alergijska reakcija ili nekakve 

promjene na koži ", rekla je dr. 

Kuzman. 

Doktorica Jureša, također fakultetska 

liječnica, rekla je da 

ona studente može pregledati i 

napisati privatan recept, uputiti 

na bilo koju pretragu, ali da ne 

može, recimo, dati antibiotik. 

Doktorica Galić odbila je razgovarati 

o problemu zdravstvene 

zaštite studenata. Sustav, očito, 

funkcionira na dobroj volji pojedinaca, 

a ne na utemeljenoj 

zakonskoj regulativi.



Djeca medija 

Kurikularna reforma Nacionalni projekt, a ne projekt koji se povezuje s 

Bitka lijevih i desnih 

'Učenje nije formalno pitanje, o njemu se mora 

promišljati kompleksno, na temelju sadržaja', 

rekla je Kolar-Billege s Učiteljskog fakulteta 

Hrvatski projekt medijskog 

obrazovanja drugi najbolji u Europi 

Projekt Djeca medija koji provodi Društvo za 

komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) 

dobio je posebnu međunarodnu nagradu 

koju dodjeljuje zaklada Evens, vodeći promotor 

medijskog obrazovanja u Europskoj 

uniji. Cilj projekta, u kojem sudjeluje više 

od 100 volontera, jest edukacija nastavnika, 

djece i roditelja o nužnosti kritičkog 

sagledavanja medijskih sadržaja i medijskoj pismenosti 

općenito. Od svog osnutka 2008. godine, u sklopu 

projekta održano je više od 600 radionica za čak 12.000 

polaznika diljem Hrvatske. Nagradu su dobili, prema zakladi 

Evens, zbog "pristupa koji povezuje rad sveučilišnih nastavnika 

i volontera, načina kako se pristupa medijima, važnosti 

projekta u kontekstu Hrvatske, utjecaja koji ima na polaznike 

i volontere te posvećenog volonterskog pristupa kao pozadine 

rada organizacije". 

Nagrada će udruzi biti 

dodijeljena u Sarajevu 

21. rujna na europskoj 

konferenciji o 

medijskoj pismenosti 

pod nazivom "Media 

Meets Literacy". 

Hana Ivković 

Debata na FPZG-u 

Kako zaustaviti odlazak mladih 

Mladi često odluče budućnost potražiti izvan Hrvatske. 

Upravo se zato na Fakultetu političkih znanosti održala javna 

debata o odlasku mladih u inozemstvo. Debatu je organizirala 

Martina Kalčić, polaznica sedme generacije Studija o mladima 

za mlade. Cilj je tog događanja bio potaknuti raspravu 

o tom gorućem negativnom trendu. Debatne ekipe htjele su 

pokazati zašto bi mladi trebali ostati, a zašto otići. Na kraju 

debate obje su se ekipe složile da su Hrvatskoj potrebne 

promjene obrazovnog sustava, kao i one ekonomske. Ostaje 

samo pitanje kada će se promjene početi događati i kada će 

mladi budućnost zamišljati u Hrvatskoj. Željka Škreblin 

ŠTO TE MUČI, PROUČI! 

Studentski pravobranitelj Sveučilišta u Zagrebu 

Edina: Zanima me, koliko se obaveznih ispitnih termina 

mora održati u ljetnom semestru vezano uz jedan 

predmet? 

Odgovor: Draga Edina, prema Pravilniku o studiranju na Sveučilištu 

u Zagrebu, kada je nastava organizirana po semestrima, 

redoviti ispitni rokovi su zimski, ljetni i jesenski te svaki 

traje najmanje tri tjedna. Na svakom redovitom ispitnom roku 

za svaki predmet postoje najmanje dva ispitna termina. Također, 

najmanje osam dana mora proći između izlazaka na ispit 

iz istog predmeta. Međutim, ako se iz određenog predmeta 

znanje studenata provjerava kontinuirano tijekom cijelog 

semestra, tada se za taj predmet rokovi ne trebaju održavati 

na prethodno opisan način. U tom slučaju sastavnica sama za 

taj predmet definira broj i raspored ispitnih termina. 

DKMK 

Tekst: Božica Kopić 

Ivor Kruljac 

Foto: Ivan Gundić/Global 

Evidentno je da školski 

sustav i program ne 

funkcioniraju i ne idu 

u korak ni s vremenom, 

pa niti s djecom. Kada se zbog 

politike zaustavljaju inicijative 

za promjenu tog sustava, to me 

užasava i ljuti, naročito kada 

postane vrlo jasno da je to bitka 

između lijevih i desnih, a ne 

bitka svih za kvalitetno znanje. 

Sramotno je to gledati. Tim je 

riječima aktualna događanja s 

kurikularnom reformom komentirao 

Fabijan Komljenović, 

student Muzičke akademije. 

Ukratko je dodao i da, ako će 

cijela reforma biti u dosadašnjem 

tonu, onda je bolje da je i 

ne bude. 

Obrazovanje i/ili politika 

Govoreći o Kurikularnoj reformi, 

gotovo je nemoguće izbjeći 

brojna politički-ideološka previranja, 

optužbe i prozivanja, kako 

bivših tako i aktualnih odgovornih 

osoba za njenu provedbu. U 

prvi su plan došla osobna prepucavanja, 

a stranačka politika se 

ne prestaje miješati u obrazovni 

sustav. Zahtjevi protivnika dosadašnjeg 

Vladina smjera u provođenju 

reforme donekle su zadovoljeni 

smjenom sada već bivšeg 

Hrvatski studiji Provedeni izbori za studentske predstavnike 

Jedan od prvih poteza bit će izrada 

statuta i pravilnika Studentskog zbora 

ministra Barišića i dolaskom 

nove osobe na čelo obrazovnog 

sustava, Blaženke Divjak. 

Iako je ona odmah izjavila 

kako će se zauzimati za depolitizaciju 

obrazovanja, iz GOOD 

inicijative, koja je organizirala 

prosvjed, pitaju se hoće li uopće 

doći do željenih promjena u 

odgojno-obrazovnoj reformi, te 

hoće li se ponoviti netransparentne 

procedure i tako stvorena 

tijela koja su cjelovitu kurikularnu 

reformu stavila u službu jedne 

ideologije. 

Oko 20.000 građana prosvjedovalo 

je pod sloganom "Čekajući 

tramvaj zvan obrazovna 

reforma" u šest hrvatskih gradova, 

prozivajući bivšeg ministra 

i njegovo vodstvo zbog brojnih 

nepravilnosti u vođenju reforme, 

od netransparentnih izbora 

do stranačke pripadnosti članova 

izabrane Ekspertne 

radne skupine. 

Iako se primarno 

govorilo o potrebi 

depolitizacije 

reforme, Neven 

Budak, 

bivši predsjednik 

Posebnog 

stručnog 

povjerenstva 

za provedbu 

strategije 

obrazovanja, 

znanosti 

Na izborima je 410 

studenata izabralo listu 

nezavisnih kandidata 

HS-a i Studenti govore 

DORIAN VIŠNJIĆ/GLOBAL 

i tehnologije, 

rekao je da 

ipak politika 

mora upravljati 

procesom obrazovne 

reforme 

jer je ona za to i 

odgovorna. 

"No radi se o tome je li 

politika koja se provodi 

reformom stranačka 

ili je politika zastupanja 

nacionalnih interesa 

konsenzusa", rekao 

je Budak. 

Složila se s tim i profesorica 

Učiteljskog fakulteta 

u Zagrebu Martina Kolar 

Iako su kasnili, studentski izbori 

na Hrvatskim studijima 

održani su potkraj svibnja. 

Ivan Kučina, predsjednik biračkog 

odbora, potvrdio je kako je 

na izborima glasalo 410 studenata, 

a tijekom glasovanja nije 

bilo incidenata. Dvije su kandidatske 

liste upale u novi sastav 

zbora: Lista nezavisnih kandidata 

Hrvatskih studija s tri studenta 

i Studenti govore s njih osam. 

"Stupanjem na dužnost kao 

Studentski zbor, moramo izabrati 

predsjedništvo, studentske 

predstavnike u Znanstveno-nastavnom 

vijeću HS-a te predstavnika 

u Sveučilišnom zboru", 

objasnio je Duje Kovačević, 

kandidat SG-a, prve poteze koje 

ocjenjuje važnim jer je riječ o 

osoblju s kojim će studenti najviše 

komunicirati. Važan mu je 

i dobar kontakt s HS-om i rektoratom, 

baš kao i izrada statuta 

Studentskog zbora. 

"Do sada Zbor HS-a nije imao 

svoj statut ni pravilnik te smatramo 

da, paralelno s izradom 

pravnih akata Sveučilišnog odjela 

HS-a, treba postojati i statut, 

odnosno pravilnik koji uređuje 

rad SZ-a", zaključio je Kovačević. 

Matea Stanić, studentica kroatologije, 

glasovanje smatra obvezom, 

ali se nada i mogućim 

promjenama. Komentirajući 

prijašnji studentski zbor, Stanić 

je ustvrdila kako "nije bila dosta 

upućena, ali, prema nekim potezima, 

baš i nije bilo bajno". Monika 

Jerković, studentica povijesti, 

izbore smatra pozitivnima jer 

primjećuje postupne, ali sigurne 

konstruktivne promjene na 

Sveučilištu. "Izbori zaista nude 

ohrabrujući pregled kandidata 

koji su savršen primjer kako HS 

doista ima što ponuditi na obrazovnoj 

i intelektualnoj razini", 

ocjenjuje Monika. Ivor Kruljac


Studentski život 5 

pojedinačnim osobama, idejama ili strankama 

zasjenila bitku za znanje 

Billege koja je rekla da pitanje 

reforme trebaju rješavati stručnjaci 

iz pojedinih područja znanosti, 

bez obzira na to koja je i 

kakva je vlast. 

"Interdisciplinarni tim treba 

raspravljati o sadržaju poučavanja 

i na temelju konsenzusa 

odrediti čemu je u odgojno-obrazovnom 

sustavu mjesto, a čemu 

nije", komentirala je Kolar Billege. 

Važnost sadržaja poučavanja 

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović 

za HRT je rekla da 

reforma školstva treba biti nacionalni 

projekt, a ne se povezivati 

Kamo na Erasmus? 

zdravije. Ljubazni su, ali ne i 

pristupačni kao Hrvati nego 

su dosta rezervirani", rekla je 

Paula i dodala kako joj je bilo 

zanimljivo proučavati različite 

kulture i nacije koje žive u Njemačkoj. 

Prema QS World University 

Rankings 2016. - 2017. najbolje 

njemačko sveučilište je Technische 

Universität München 

koje na svjetskoj razini zauzima 

60. mjesto. 

Na svim je javnim sveučilištima 

na preddiplomskom 

studiju studiranje besplatno, 

samo treba platiti naknadu za 

troškove studiranja od oko 250 

eura. Što se tiče jezika, potrebno 

je položiti certifikat za prijavu 

na njemačka sveučilišta ili 

prijaviti one smjerove koji se 

održavaju na engleskom jezi- 

NJEMAČKA Zemlja s gotovo 400 visokih škola i sveučilišta 

Kvalitetno obrazovanje uz zdrav način života 

Tekst: Terezija Bošnjaković 

Njemačka je država s gotovo 

400 visokih škola i 

sveučilišta, a čak ih devet 

surađuje sa Sveučilištem u 

Zagrebu. Zemlja je to mnogih 

prirodnih ljepota, kulturne 

raznolikosti i vrhunskog obrazovanja 

te je idealna za one 

koji žele osjetiti malo drukčiju 

klimu ili vježbati jezik. Gradovi 

kao što su Berlin, Frankfurt, 

Köln i München europska su 

središta kvalitetnog studentskog 

života. Paula Surjan, 

studentica komunikologije i 

kroatologije na Hrvatskim studijima, 

prošle je godine otišla 

na razmjenu u gradić Braunschweig. 

"Najviše mi se svidjelo to 

što ljudi voze bicikle i žive 

Oko 20.000 građana prosvjedovalo 

je pod sloganom 

"Čekajući tramvaj zvan 

obrazovna reforma" 

s pojedinačnim imenima. Mnogi 

su nezadovoljni građani odlučili 

ne šutjeti i izaći na ulice, javno 

prosvjedujući zbog nastale situacije. 

"Razočarana sam jer se sve 

provodi ideološki i netransparentno, 

a trebalo bi biti javno. 

Čak i da nas se skupi više, narod 

ne može ništa promijeniti dok se 

ovi gore drže svojih fotelja", komentirala 

je jedna prosvjednica 

i dodala da u svemu vidi samo 

odugovlačenje, a ne promjenu. 

Djeca i mladi kao glavni motiv 

reforme ostali su, kako se 

čini, skupina koju nitko ništa ne 

pita. Ingrid Grgurić, studentica 

anketa 

Petar Parlov 

(FPZ) 

Mislim da će nova 

ministrica poduzeti 

konkretne korake 

skupa s cijelom 

vladom i da ćemo 

u sljedećih pet 

do deset godina 

imati konkretne 

rezultate koji će 

nas vinuti u sami 

vrh Europske 

unije, barem što 

se znanja tiče jer 

definitivno tamo 

pripadamo. Ovo 

je krajnje vrijeme 

za takvu stvar 

i zadnji vlak za 

spas. 

Tena Šibenik 

(PMF) 

Definitivno ne 

mislim da će se 

nešto poboljšati 

s dolaskom nove 

ministrice. Prema 

mom je mišljenju 

Divjak nesigurna 

u svoje izjave i 

potkopava samu 

sebe. Većina 

znanstvenika ne 

prihvaća ovakvu 

reformu i mislim 

da ćemo čekati 

još stoljećima da 

se nešto promijeni, 

a u svemu 

ovome najviše 

gube djeca. 

Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, 

rekla je da su ona i njezini kolege, 

kao budući djelatnici u školskom 

sustavu, svjesni potrebe za 

promjenom nakon što se vrate s 

prakse koju imaju svake godine 

u školama. 

"Nas se već sad na našem studiju 

potiče na drukčiji tip nastave 

nego što smo je sami iskusili 

u djetinjstvu. Slušamo kolegije 

koji nas pripremaju na to da moramo 

biti svjesni da su generacije 

koje dolaze zahtjevnije i da se 

i mi sami moramo više truditi", 

kazala je Ingrid. 

Često se govori o promjenama 

u obrazovanju i njenoj moderni- 

Tehničko Sveučilište u Münchenu 

ku, također uz položeni certifikat. 

Životni je standard u Njemačkoj 

dosta viši od hrvatskog 

pa su tako i cijene nešto više. 

Na svim je javnim sveučilištima 

na preddiplomskom 

studiju studiranje besplatno, 

samo treba platiti 

naknadu za troškove studiranja 

od oko 250 eura 

TECHNISCHE UNIVERSITÄT MÜNCHEN 

zaciji, ali važno je odrediti sadržaj 

poučavanja, govori Kolar-Billege, 

te definirati ciljeve i ishode 

kako se ne bi pojavljivale rupe u 

znanju. Sam izbor sadržaja treba 

prepustiti stručnjacima i učiteljima 

koji su za to kompetentni. 

Nije formalno pitanje 

"Učenje nije formalno pitanje, 

o učenju se mora promišljati 

kompleksno jer je to proces u 

kojem stječemo znanja, vještine, 

razvijamo mišljenja i stavove, i 

to na temelju sadržaja", istaknula 

je Kolar-Billege. Dodala je i 

kako se sadržaj ne može poučavati 

jednako jer ne uče svi učenici 

jednako. Nekima će prikladniji 

način učenja biti istraživački 

način, neki će lakše učiti sami, 

neki u paru, a neki uz pomoć vizualnih 

i auditivnih medija. 

U novoj ministrici Blaženki 

Divjak mnogi vide osobu s 

dovoljno kompetencija za provođenje 

obrazovane reforme. 

Konkretne mjere poduzela je u 

prvom svom tjednu, kojim je zabranila 

daljnja zapošljavanja na 

Sveučilištu u Zagrebu zbog prekoračenih 

koeficijenata. Neven 

Vrček, dekan Fakulteta organizacije 

i informatike na kojem je 

Divjak aktivna profesorica, kaže 

kako je ona sposobna za jednu 

ministarsku dužnost i provođenje 

kurikularne reforme. 

"Mislim da zaslužuje široku 

podršku jer uistinu ima energije, 

volje i znanja da reforma uspije. 

Ako ne uspije, cijelo naše društvo 

bit će na gubitku", izjavio je 

Vrček. 

Prosječna mjesečna najamnina 

iznosi nešto manje od 300 

eura, ali postoji i mogućnost 

stanovanja u domovima. Smještaj 

u kampusu je 240 eura na 

mjesec, što je prihvatljivije. 

"Osim prijevoza, skupi su 

izlasci i restorani, tako da sam 

izlazila samo jednom na tjedan. 

Kao alternativu za izlaske, 

često bismo organizirali roštilje", 

rekla je Paula. 

Njemačka kao pomoć nudi 

brojne stipendije domaćim i 

stranim studentima. Najveće 

organizacije koje ih nude su 

DAAD (Deutscher Akademischer 

Austauschdienst) i njemačko 

Savezno ministarstvo 

za obrazovanje i istraživanje, 

čije se ponude mogu pronaći 

na njihovim internetskim stranicama. 

studentsk@psiha 

prof. psih. Ivana Mrgan 

kognitivno-bihevioralna 

terapeutkinja 

Centar za osobni 

razvoj Apsiha 

E-mail: ivana@apsiha.hr 

Stres: negativac ili 

saveznik? 

Dolaze rokovi i mnogima je to 

razdoblje pojačane zaboravljivosti, 

baš kad im je to najmanje 

potrebno, faza u kojima ih 

ukućani izbjegavaju jer postanu 

otresiti i vrijeme kad imaju 

najbolju liniju u godini, zahvaljujući 

padu apetita uzrokovana 

ispitnim rokovima. Ove, ali 

i mnoge druge pojave, prepoznajemo 

kao znakove stresa. 

Intenzitet stresne reakcije uvelike 

će porasti u slučaju da neki 

događaj tumačimo kao nepovoljan 

za nas i/ili nemamo osjećaj 

da se možemo nositi sa zahtjevima. 

Ukratko, stres će biti intenzivniji 

ako procjenjujemo da 

nemamo volje niti koncentracije 

za učenje te kako je gradivo 

neprobavljivo. Kako pretvoriti 

stres u saveznika? 

1. Promjena situacije - napravite 

plan polaganja ispita, 

prođite scenarije, od najboljega 

do najgorega. To daje prigodu 

da si bolje organizirate vrijeme 

i definirate prioritete. Možete 

izmijeniti iskustva s kolegama 

koji su već polagali određeni 

ispit. Ako vam se teško disciplinirati, 

pronađite partnera za 

učenje i provjeru znanja. Samotestiranje 

u uvjetima što sličnijim 

ispitnoj situaciji smanjuje 

tjeskobu i jedna je od najučinkovitijih 

strategija. 

2. Promjena načina razmišljanja 

o situaciji - procjena 

da je situacija beznadna, 

a mi bespomoćni, potencira 

stres. Pokušajte kroz dnevne 

aktivnosti i učenje obratiti pozornost 

na svaku od njih na poseban 

način - namjerno, svjesno, 

u sadašnjem trenutku. 

Kad učite samo učite, kad se 

odmarate, samo se odmarajte. 

Dodatno, možete pronaći ohrabrujuće 

rečenice koji pomažu 

u nošenju sa stresom. Neki od 

korisnih mentalnih trikova - 

odaberite pozitivno tumačenje 

dvosmislenih situacija, koristite 

humor i/ili paradoks, stavljajte 

situaciju u širi kontekst, usmjerite 

se na ono što možete, a ne 

na prepreke i sl. 

3. Odmaknite se (privremeno) 

od situacije - određene 

relaksacijske tehnike mogu pomoći 

da ublažite fokus na negativno 

i date si prostora za 

učinkovite daljnje korake. Tako 

možete periodički raditi vježbe 

disanja, baviti se tjelovježbom, 

otići u prirodu tijekom stanke, 

pripaziti na uravnoteženu prehranu 

i organizaciju dana.



MEDIJSKO POKROVITELJSTVO 

Studij u inozemstvu Ujesen se na Sajmu stipendija predstavljaju nove prilike 

BiH je top-odredište, tamo studira 

više od 3000 hrvatskih studenata 

Tekst: Hana Ivković 

Stipendija koju ću imati 

u Londonu pokriva mi 

sve troškove studija i 

života. Omogućava mi 

da ostvarim sve ono što sam htio 

ostvariti u akademskom smislu, 

kaže Nino Kadić koji na studij 

odlazi na King's College u Londonu. 

U traženju stipendije pomogao 

mu je Institut za razvoj 

obrazovanja (IRO). 

"Moj je savjet studentima da, 

ako mogu, uzmu pola godine ili 

cijelu godinu samo za pripremu 

kvalitetne prijave za sveučilište 

koje ih zanima. Također, neka 

se obvezno prijave na više sveučilišta, 

primjerice, na njih pet do 

deset", dijeli svoje iskustvo Nino. 

A da takva znanja uz profesionalnu 

pomoć stručnjaka mogu 

donijeti pozitivne rezultate mladima 

koji svoje studiranje žele 

obogatiti i inozemnim iskustvima, 

već se godinama potvrđuje 

na Sajmu stipendija i visokog 

obrazovanja, koji i jest jedan od 

najvažnijih projekata IRO-a. 

Sajam će se ove godine održati 

u Zagrebu, 17. listopada, te u Rijeci, 

19. listopada, dok je Global 

ponovno medijski pokrovitelj 

tog događanja. 

Na Sajmu se predstavljaju stipendije 

i drugi oblici financijske 

potpore, kao i studijski programi 

i šira obrazovna ponuda dostupna 

za visoko obrazovanje u Hrvatskoj 

i inozemstvu. 

A da je interes za studiranje 

u inozemstvu velik, pokazuju i 

brojke. Naime, prema podacima 

UNESCO-a iz 2016., u inozemstvu 

studira više od 8700 hrvatskih 

studentica i studenata. 

Najviše njih, više od 6000, 

završi na studiju u jednoj od pet 

najzastupljenijih zemalja, a od 

toga čak više od 3000 na studij 

odlazi u susjednu Bosnu i Hercegovinu. 

Taj broj ne uključuje studente 

u programima kratkoročne razmjene, 

kao što je Erasmus, nego 

je isključivo riječ o mladima koji 

Prema podacima UNESCO-a iz 2016., u inozemstvu studira više od 

8700 studenata iz Hrvatske, a taj se broj tiče samo mladih koji su izvan 

zemlje upisali cjelokupni studijski program 

Na Sajmu stipendija mogu se pronaći detaljne informacije o studiranju u inozemstvu 

Luka Manola, 

ETH Zurich 

Smatram da studij u 

inozemstvu ima velik broj 

prednosti, primarno u 

smislu rada sa studentima 

iz različitih zemalja. Svim 

studentima koji imaju 

želju prijaviti se na studij u 

inozemstvu, bih svakako 

rekao da je to dobra 

odluka jer predstavlja 

kvalitetnu nadopunu znanju 

stečenom u hrvatskom 

obrazovnom sustavu. 

Ivan Roško, Jagelonsko 

sveučilište u Krakovu 

Stipendija mi je esencijalna 

za život u stranoj 

zemlji. Uz pomoć stipendija 

studenti se mogu 

osloniti na sebe tijekom 

svog školovanja. Ono što 

mi se najviše sviđa jest 

upoznavanje novih ljudi, 

kultura, različitih mišljenja 

i perspektiva. Studiranje 

u inozemstvu je nešto što 

definitivno ne smijete propustiti. 

Život je prekratak, 

a svijet prevelik. Istražite 

ga što prije! 

Luka Ignac, 

Depaw University, SAD 

Da nije bilo Vera Scholarshipa, 

nikada si ne bih 

mogao priuštiti studiranje 

u Americi. Sloboda, tolerancija, 

multikulturalnost, 

inkluzivnost i neograničenost 

prigoda - to je 

ono što mi se sviđa pri 

studiranju u inozemstvu. 

Iskoristite prigode koje 

vam se nude. Nikad, ali 

nikad nemojte dati da 

vas itko uvjeri da vi to ne 

možete, jer je to najbolje 

što možete učiniti. 

Ariana Pavlin, 

Sveučilište u Ljubljani 

Jako mi se sviđa obrazovni 

sustav u Sloveniji, posebno 

na studiju politologije. 

Sviđa mi se doticaj s 

različitom kulturom, što je 

zanimljivo jer smo jako blizu 

Hrvatske. Ponajviše mi 

se sviđa što sam u četiri 

godine studiranja naučila 

novi jezik. Kod studiranja 

u Sloveniji mi je jedino 

problem financiranje jer 

im je viši standard života. 

EDIN TUZLAK 

TOP 5 zemalja 

1. 

Bosna i Hercegovina 

2. 

Italija 

3. 

Austrija 

4. 

Slovenija 

5. 

Sjedinjene Američke 

Države 

su upisali cijeli studijski program 

u inozemstvu. 

Nekoliko je opcija koje studenti 

mogu koristiti za nastavak 

studija u inozemstvu. Student 

se može istodobno prijaviti na 

studijski program i za financijsku 

potporu, ali ih to ograničava 

u izboru jer je najčešće zadan i 

program i institucija te država. 

S druge strane, student može 

sam pronaći program u Europi, 

SAD-u ili ostalim državama, pa 

zatim od institucije na koju se 

prijavljuje, a ako je potrebno i iz 

drugih izvora, zatražiti financijsku 

potporu za program na koji 

je primljen. 

Sve detaljnije informacije o 

stipendijama i proceduri upisa 

fakulteta u inozemstvu, ali 

i u Hrvatskoj, zainteresirani u 

IRO-u mogu dobiti besplatno, 

dok se na Sajmu stipendija može 

dobiti i još i više - tamo su i same 

obrazovne institucije kod kojih je 

moguće dobiti izravnu informaciju 

o ponuđenim stipendijama, 

mogućnostima upisa i programima 

studija. 

MEDIJSKO POKROVITELJSTVO


Srednja 7 

Poduzetništvo Ambiciozne ekonomistice iz Srednje škole Vrbovec pobijedile na 'Poslovnom izazovu' 

Nisu čekale faks da stvore 

uspješnu poslovnu prigodu 

Pobjednička ideja mladih ekonomistica bila je proizvodnja piva od meda, istog piva koje su proizvodili Zrinski 

Tekst: Ramona Ščuric 

Kada su Hrvatska, Srbija, 

Crna Gora, te 

Bosna i Hercegovina 

zajedno odlučile poticati 

mlade ljude na zajedništvo 

i kreativnost, dogodio se 

pravi boom mladih koji se žele 

uključiti u poduzetničke vode. 

Ove su godine ekonomistice iz 

Srednje škole Vrbovec, Monika 

Perolić, Ines Kuzmek i Veronika 

Đuranec postale najbolje 

mlade poslovne osobe u Hrvatskoj, 

pobijedivši na natjecanju 

"Poslovni izazov". 

Svaka zemlja jedan član 

Natjecanje organizira Visoka 

škola za ekonomiju, poduzetništvo 

i upravljanje Nikola 

Šubić Zrinski i njime se želi 

potaknuti srednjoškolce da se 

uključe u ekonomiju i poduzetništvo, 

koristeći vlastito znanje, 

kreativnost i snalažljivost. Projekti 

su fokusirani na poboljšanje 

i modernizaciju ekonomije 

na globalnoj te lokalnoj razini. 

"To je nešto sasvim drukčije 

od stalnog i dosadnog štrebanja", 

opisala je Veronika natjecanje. 

Ovogodišnji je zadatak 

bio predstaviti poslovni projekt 

FOTO: "POSLOVNI IZAZOV" 

i plan na temu Zrinskih. Ideja 

mladih ekonomistica bila je 

proizvodnja piva od meda, istog 

piva koje su Zrinski proizvodili. 

Svojom su idejom pobijedile te 

se samim time plasirale na međudržavno 

natjecanje "Poslovni 

izazov Zapadnog Balkana" 

koje se održalo u Beogradu. 

Kako se uz poduzetnišvo podupire 

i zajedništvo, dokazuje 

to da na međudržavnom natjecanju 

"Poslovnog izazova" 

nema timova iz pojedine zemlje. 

Stvaraju se novi timovi, 

FOTO: "POSLOVNI IZAZOV" 

'To je nešto 

sasvim 

drukčije od 

dosadnog 

štrebanja', 

opisala je 

srednjoškolka 

Veronika 

Đuranec 

a svaki član dolazi iz druge države. 

"Ljudi nisu stvarali nikakve 

razlike između naših razmišljanja, 

kultura ili država iz kojih 

dolazimo", rekla je Ines. 

Škole ne čine dovoljno 

No to nije jedino natjecanje 

takvoga tipa u Hrvatskoj. Već 

se dugo godina održava natjecanje 

"Ideja godine" u organizaciji 

portala srednja.hr. "Ideja 

godine" natjecanje je slično 

"Poslovnom izazovu" na kojem 

se učenici natječu u stvaranju 

poslovne ideje utemeljene na 

tehnologiji, a za koju je potrebna 

inovativnost i upornost. 

"Smatram da škole ne čine 

dovoljno kako bi motivirale 

učenike da se u takvo što uključe. 

Kako bi se to postiglo, sve bi 

škole trebale otvoreno predstaviti 

svim učenicima takve projekte 

i pojasniti im prigode koje 

s time mogu dobiti", zaključuje 

Monika. Da se takva natjecanja 

premalo potiču, misli i profesorica 

Veronika Sorić. 

"Ono istinsko dobro rada u 

školi su djeca. Sustav je jadan, 

ali unatoč svemu, meni je još 

izazov raditi s djecom", smatra 

ona. 

fakulteti na pladnju 

studenti budućim kolegama predstavljaju svoje smjerove 

NOVINARSTVO 

(Fakultet političkih znanosti) 

KARLA VIDOVIĆ: Novinarstvo je 

odličan studij za one koji se time 

žele baviti u životu. Jedino što 

zamjeram jest što nema više izbornih 

kolegija koji su novinarski 

nego je većina politološka. Voljela 

bih da smo počeli pisati još na 

prvoj godini, ali zadovoljna sam 

praksom i količinom truda koji 

profesori ulože s namjerom da 

nas zaista nešto i nauče. 

MATEJA ŠEREG: Na Učiteljskom 

je fakultetu stvarno lijepo 

studirati. Atmosfera nije napeta 

UČITELJSKI STUDIJ 

(Učiteljski fakultet) 

FOTO: UČITELJSKI FAKULTET 

nego je jako ugodna. Kolegiji 

su stvarno raznovrsni, a može 

se birati i niz izbornih kolegija 

kao što su plivanje, šah, zbor, 

planinarenje... Kao i na svakom 

drugom faksu, potrebno 

je učiti. Najveći su izazov na 

fakultetu kolegiji Glazbenog 

praktikuma i Glazbene kulture, 

na kojima, uz note i teoriju 

glazbe, moramo naučiti svirati 

sintisajzer, gitaru ili klavir. 

KARLA VIDOVIĆ 

MATEA BUKAL 

RAČUNARSTVO 

(Fakultet elektrotehnike i računarstva) 

MIJA BEGIĆ: Studij računarstva 

iznimno je zahvalan. 

Kombinacija teorijskog znanja 

i laboratorijskih vježbi priprema 

nas na prilagođavanje i 

snalaženje u budućem radnom 

prostoru. Učimo mnoge 

programske jezike te imamo 

prigodu birati dodatne vještine. 

Profesori su iznimno susretljivi 

te prijateljski nastrojeni. 

DORIAN VIŠNJIĆ 

KEMIJSKO INŽENJERSTVO 

(Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije) 

PATRICIJA KRUŠLIN: Kemijsko inženjerstvo 

nudi široko područje znanja te 

povezuje inženjerske predmete i kemiju. 

Dosta se pozornosti pridaje samostalnim, 

ali i grupnim vježbama. No kao velik 

nedostatak istaknula bih lošu aparaturu 

koja uzrokuje pogrešne rezultate. Najveća 

je prednost to što kemijski inženjeri 

imaju vrlo širok spektar poslova koje 

mogu obavljati nakon što završe fakultet, 

od farmaceutske industrije, industrije 

nafte, prehrambene do zdravstva ili 

forenzike.

8 Društvo 


komentar 

Pseudoljevičari i 

predizborne lampice 

g 

Ivan Gundić 

Ako se po jutru poznaje dan, onda će se lipanj u Hrvatskoj 

poznavati po novim i ustrajnim podjelama u 

društvu. Naime, već prvoga u mjesecu, u večernjim 

satima, u Zagrebu su se održala dva velika skupa: 

prosvjed pobornika Jokićeve obrazovne reforme 

na Tomislavcu, a nedugo nakon toga na obali Save 

svečano otvorenje novog svjetlosnog dekora na 

Hendrixovu mostu, u režiji Milana Bandića. 

Kad promatram prosvjede, kako političke i predizborne, 

tako i ove građanske apolitične, od samog 

okupljanja uvijek me više zanima ono što će uslijediti 

idući dan, kad euforija i kolektivna svijest počnu 

polako jenjavati. 

Tako sam dan nakon prosvjeda, čitajući naslove 

na portalima, naišao na zanimljiv fenomen. Dva 

su portala s desne pozicije na političkom spektru 

20.000 prosvjednika za obrazovnu reformu nazvali 

pseudoljevičarima. Pseudo, u značenju "onaj koji se 

pretvara, lažan, patvoren". Ono što je zaista zanimljivo 

jest da su novinari dvaju desničarskih portala 

zaista gadno pomiješali stvari. 

Prava pseudoljevica toga dana nije bila na Tomislavcu 

nego na obali Save, i to u organizacijskim redovima. 

Tamo je naime uprizoreno svečano otvorenje 

pet milijuna kuna interaktivnih šarenih žaruljica 

kojima je zagrebački gradonačelnik odlučio ukrasiti 

Hendrixov most. 

Cijeli je skup nalikovao na predizborni skup koji je 

netko pokušao maskirati u alternativno okupljanje 

– i to vrlo loše. Stari je željeznički most dobio ime 

po legendarnom grafitu ''Jimi Hendrix'' koji su vlasti 

prošle godine pokušale prebojiti nakon čega je uslijedila 

prava građanska pobuna. Isti taj most, simbol 

alternativne kulture i građanskog otpora establišmentu, 

danas stoji okićen šarenim svjetiljkama za 

bor i postaje sinonim za kič i neukus. 

Postojeći je establišment iskoristio simbol otpora 

istom tom establišmentu za svoju vlastitu predizbornu 

promociju. Ne samo to, nego i s ciljem dodvoravanja 

alternativnijem dijelu zagrebačkih birača. 

Zato je ona prava pseudoljevica jučer bila dosta 

daleko od mjesta koje su naveli desničarski portali. 

Onu pravu, u punom smislu riječi prijetvornu i lažnu 

ljevicu nikako nije činilo mnoštvo od 20.000 ljudi na 

Tomislavcu. Takva je ljevica palila i gasila lampice 

na obali Save. 

Hrvatska u EU Promjene i posljedice nakon četiri godine članstva 

'Neće Europa čarobnim 

štapićem rješavati naše 

kućne probleme' 

Odlazak mladih može biti pozitivan ako se vrate s vještinama i znanjem. No 

sadašnji trend iseljavanja ugrožava opstanak mirovinskog sustava u zemlji 

Tekst: Patricia Ivić 

Nakon desetak godina 

pregovora, Hrvatska 

je 1. srpnja 2013. 

godine postala 28. 

zemlja članica Europske unije. 

S obljetnicom pristupanja 

postavlja se pitanje kako je 

Hrvatska iskoristila potencijal 

i povlasticu članstva u Europskoj 

uniji. Od dana kada je 

primljena u EU, Hrvatskoj su 

se otvorile brojne mogućnosti, 

od pristupa tržištu od pola milijarde 

ljudi, do kretanja ljudi i 

kapitala te korištenja europskih 

fondova. 

Kretanje ljudi i kapitala 

Kristijan Kotarski, profesor 

na Fakultetu političkih znanosti, 

tvrdi da je Hrvatska prvenstveno 

profitirala u trgovini jer 

je robni izvoz prije pet godina 

bio na razini devet milijardi 

eura, a sada se, kako kaže, 

popeo na više od 12 milijardi, 

čemu je najviše pridonijelo EUovo 

tržište. 

Što se tiče pritiska na provođenje 

reformi, dodaje kako EU 

nije tu da rješava naše kućne 

probleme. EU može eventualno 

usmjeravati policymakere da 

pokušaju nešto poduzeti, međutim, 

ako pogledamo iskustva 

Grčke i nekih drugih zemalja, 

nastavlja, samo članstvo u EU 

ne znači da ćemo čarobnim štapićem 

riješiti probleme. 

Kotarski smatra da, govoreći 

o faktorima proizvodnje, jedna 

od velikih prednosti članstva u 

EU je mogućnost iseljavanja. 

Budući da imamo nereformiran 

sustav koji nije u mogućnosti u 

nekom srednjem roku riješiti 

problem nezaposlenosti, nastavlja, 

kratkoročno je iseljavanje 

definitivno pozitivan faktor. 

"Ako imate opciju A, da ti ljudi 

sjede kod kuće, prekriženih 

ruku bez posla, proživljavajući 

osobne frustracije, i opciju B 

da ti ljudi odu van, nauče jezik, 

vještine, steknu neki kapital i 

poslije se vrate u Hrvatsku, mislim 

da ćemo se složiti kako je 

opcija B ona zdravorazumska", 

kaže Kotarski. 

S druge strane, Sandra Benčić 

iz Centra za mirovne studije 

pak tvrdi da je odlazak mladih 

ljudi iz zemlje negativan faktor, 

jer odljev mnogo ljudi ne prati 

priljev ljudi u Hrvatsku - nema 

DANIJEL BERKOVIĆ/PIXSELL 

anketa 

Klara Pinjuh 

(FPZG): 

EU nam je pružio 

mnoštvo 

mogućnosti, 

a na nama je 

koliko ćemo 

iskoristiti taj 

potencijal. 

Konkretnije, 

sufinanciranje 

u gradnji Pelješkog 

mosta 

je trenutačno 

najnovija 

beneficija. 

Jasminka 

Dimšić 

(PMF): 

Treba iskoristiti 

ono što EU-ovi 

fondovi pružaju, 

ali pitanje 

je postaje li 

Hrvatska u 

ekonomskom 

smislu ovisna 

o njima te ne 

nastoji naći 

druga financijska 

rješenja. 

dvosmjernog procesa. Time 

gubimo bazu radno aktivnog 

stanovništva, što će dugoročno 

imati iznimne posljedice na 

mirovinski sustav do te razine 

da već sada imamo rasprave o 

njegovoj održivosti, objašnjava 

Benčić. 

EU-ovi pritisci 

Benčić smatra da se ono najpozitivnije 

dogodilo u pretpristupnom 

procesu, kada smo 

zbog ispunjavanja kriterija ulaska 

zaista morali iznimno mnogo 

uložiti u gradnju institucija. 

Bez tih institucija, smatra, danas 

bi nam bilo teško, navodeći 

kao primjer Povjerenstvo za su- 

Luka Batarelo 

(EFZG): 

EU nam je 

donio brdo 

mogućnosti 

i prigoda. No 

postoji i druga 

strana, velik 

je problem to 

što je ulazak 

u EU doveo 

do propasti 

industrijske 

proizvodnje u 

Hrvatskoj. 

Ivona 

Grubešić 

(PFOS): 

Pozitivna 

je mogućnost 

rada u 

inozemstvu, 

što može za 

Hrvatsku biti 

dvosjekli mač 

– kratkoročno 

riješiti problem 

nezaposlenosti, 

ali i izgubiti 

mnogo radno 

sposobnih 

ljudi. 

kob interesa pri Vladi i Saboru. 

Kao izrazito negativnu stranu 

izdvaja pritisak za potpisivanje 

velikih regionalnih trgovačkih 

sporazuma kao što je CETA. 

Smatra da će CETA zbog pritisaka 

biti izglasana u Saboru, iako i 

ekonomske studije pokazuju da 

neće imati značajan ekonomski 

efekt na Hrvatsku. To bi, kako 

kaže, zapravo moglo imati negativan 

efekt na poljoprivredu 

i prehrambenu industriju u Hrvatskoj 

koje su, nastavlja, već 

na udaru zbog situacije s Agrokorom. 

Isto tako će, objašnjava, 

sigurno imati negativne efekte 

u pogledu privatizacije javnih 

dobara i usluga.


Društvo 9 

Sezonski poslovi Vrijedi li svakodnevni mobing na poslu 14.000 kuna na mjesec? 

'Prijetili su mi da će 

me baciti niz stube!' 

Tekst: Tamara Horvat 

Kada dođe inspekcija, 

ako vas pitaju, kažete 

da radite 40 sati na 

tjedan sa slobodnim 

danom, a u stvarnosti odradimo 

dvaput toliko, kaže Alen koji je 

radio kao kuhar u Malinskoj za 

plaću od 14.000 kuna na mjesec. 

Smjene su mu obično trajale po 

12 ili 14 sati, a nerijetko je išao i 

kao ispomoć. Alen kaže da su se 

mladi Slavonci doslovno ubijali 

od posla bez slobodnog dana, a 

najteže je podnosio svakodnevni 

mobing na poslu koji je šef 

provodio nad njim i kolegama. 

Zbog toga je i dao otkaz, unatoč 

visokoj plaći, nakon što se jedna 

djevojka slomila jer joj je šef 

prijetio otkazom zbog toga što je 

pronašao dlaku na ulazu u hotel, 

i to nakon što je kroz njega 

prošlo 100 ljudi. Sav novac koji 

je zaradio nije mu isplaćen. 

Sanitarne iskaznice 

Mobingu na poslu svjedočila 

je i Jadranka, koja je radila kao 

sobarica na Hvaru, te je završila 

u bolnici zbog posljedica iscrpljenosti 

i loših uvjeta na poslu. 

Dok je u bolnici ležala bespomoćna 

i bez trunke snage, poslodavci 

su je, kako kaže, posjetili i 

optužili da je lijena i odbija raditi, 

te joj rekli da se "izvoli vratiti 

na posao". 

No da situacija bude gora, 

kada je odlučila dati otkaz i vratiti 

se kući, nije to mogla. Poslo- 

Neki poslodavci otvoreno prijete, tjeraju 

zaposlenike da rade i dvostruko više od 

dopuštenoga, ne isplaćuju plaće i - izvuku se 

davci su joj oduzeli dokumente 

i tako je pokušali zadržati protiv 

njezine volje. Situacija je bila riješena 

kada su po nju došli otac 

i dečko i tada joj je majka poslodavca 

uputila ozbiljne prijetnje. 

"Rekla mi je da će me baciti 

niz stube i da me trebalo zatvoriti 

u podrum i tući", govori Jadranka. 

Prema Zakonu o zaštiti pučanstva 

od zaraznih bolesti, 

poslodavac je dužan podmiriti 

troškove izrade sanitarne iskaznice 

svoga djelatnika. Znao je 

to i Patrick koji je radio u jednoj 

konobi na otoku Pagu. Uz 

katastrofalan smještaj, radno 

vrijeme od 14 sati, neisplaćenu 

plaću i učestali mobing, poslodavac 

mu je odbio isplatiti troškove 

za izradu sanitarne iskaznice 

bez koje nije mogao početi 

raditi. 

Znao je da bi mu poslodavac 

taj novac trebao isplatiti, ali 

nije, uz stalna obećanja: "Danas, 

sutra će biti isplata na račun". 

Jadranka, koja je radila kao 

Radno vrijeme kod nekih 

poslodavaca zna biti i više 

od 14 sati na dan, iako pred 

inspekcijom o tome svi šute 

li njezini 

poslodavci 

uopće izradili njezinu 

sanitarnu iskaznicu, i 

ako jesu, kako. 

sobarica kaže da su se njezini 

poslodavci pobrinuli za izradu 

sanitarne iskaznice 

te da su na njezin 

upit zašto radnici 

to sami ne 

riješe odgovorili 

da se 

ne brine, 

da je situacija 

već 

riješena. 

Otvoreno 

je pitanje 

jesu 

Tužba ili šutnja? 

Zbog prijetnji i 

oduzimanja dokumenata, 

Jadranka 

se ipak nije odlučila 

na podnošenje tužbe 

jer se, kako kaže, 

samo htjela maknuti 

iz konobe u kojoj je 

radila. 

Ali čak i kada se sezonski 

radnici odluče 

na podnošenje tužbe, 

Crna lista poslodavaca i 

djelatnika na Facebooku 

Stranicu "Crna lista poslodavaca i djelatnika" 

na Facebooku osnovao je Marko Novosel. On 

je, kaže, i osnivač jednog od prvih oglasnika na 

Facebooku, "Tražim posao - Dajem posao" kojemu 

je priključeno 90.000 članova. Negativna 

iskustva tih korisnika potaknula su ga da zaštiti 

korisnike osnivanjem crne liste poslodavaca. 

Iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kažu 

pak da svaka osoba koja se vrati sa sezonskog 

zapošljavanja i 

ponovno 

prijavljuje 

u 

evidenciju 

Zavoda, 

na 

sastanku 

sa svojim 

savjetnikom za 

zapošljavanje daje 

povratnu informaciju o 

iskustvu sezonskog rada. 

No ističu da Zavod nema mogućnost 

represivnog djelovanja, 

nego samo savjetodavnog. 

Na upit o broju inspekcijskih 

nadzora inspektora rada koji su 

obavljeni na zahtjev sezonskih radnika, 

iz Inspektorata rada kažu da 

ne raspolažu statističkim podacima. 

LUIS_MOLINERO - FREEPIK.COM 

pravda je spora. Alen je prijavio 

svoga poslodavca u hotelu u 

Puli sanitarnom inspektoratu iz 

nekoliko razloga - tjerao ga je da 

prodaje robu kojoj je istekao rok 

trajanja, nije ga prijavio s početkom 

radnog odnosa niti mu 

isplatio cijelu plaću. Sanitarni 

inspektorat u Puli se, kako ističe, 

na njegovu prijavu oglušio. 

Marija je zajedno s još četiri 

Slavonca radila u Crikvenici, na 

poslovima konobara i kuhara, te 

su svi zajedno tužili poslodavca 

zbog neisplate plaća još 2014. 

godine. Iako su ona i sestra dobile 

presudu u svoju korist, novac 

nisu vidjele jer su navodno 

računi njezinih bivših poslodavaca 

blokirani. Unatoč sedam 

blokiranih računa, Marija kaže 

da oni i dalje otvaraju nove restorane 

i nesmetano rade. 

Priznanja Uz festival 'On The Record' okončan i projekt 'Balkan Bridges' 

Mladi novinari ozbiljno shvatili profesiju 

Tekst: Tamara Horvat 

Foto: Nika Pereš/Global 

Ove godine na Međunarodnom 

festivalu 

studentskih radijskih, 

televizijskih i multimedijskih 

priloga On The Record studentima 

Fakulteta političkih znanosti 

pripale su tri nagrade. Istog dan, 

9. lipnja 2017. obilježen je i kraj 

projekta Balkan Bridges. Projekt 

pod pokroviteljstvom američkog 

veleposlanstva osvijestio je 

mlade novinare o važnosti tema 

izbjegličkih kriza. U sklopu festivala 

ujutro je održana projekcija 

radova finalista na FPZG-u. 

Profesorica Tena Perišin rekla 

je da je jako važno da ljudi upoznaju 

druge kulture jer u suprot- 

Televizijski prilog 'Prosvjed u Phoenixu' publika 

je proglasila najboljim, dok je tročlani žiri titulu 

najboljeg dodijelio prilogu 'Metamorfoze' 

Završetak 

projekta 

proslavljen 

je u Tvornici 

Kulture 

nom ne znamo kako izgleda svijet 

oko nas i ne možemo ostvariti 

kontakte koji su i njoj pomogli u 

novinarskoj karijeri. U dodjeli 

nagrada sudjelovala je i publika 

te su odlučno proglasili televizijski 

prilog studentica Rebeke 

Lesac i Renate Šimić "Prosvjed 

u Phoenixu" pobjedničkim. Rebeka 

je studentica FPZG-a, a 

ove godine je osvojila čak dvije 

nagrade. 

"Ovo je moja zadnja godina 

na fakultetu i odlazim s dvije 

nagrade On The Recorda, koji 

je dobar festival i koji se treba 

nastaviti održavati svake godine 

da bi se poticalo mlade novinare 

da ustraju na novim formama", 

kaže Rebeka. 

Nagrada za radijski prilog pri- 

pala je Filipu Uzelcu, Uni Krlič i 

Ivani Berti s Univerziteta u Novom 

Sadu za "Biznis preko granice". 

"Tragovi balkanske rute", 

najbolji internetski prilog/tisak, 

izradile su Rebeka Lesac, Katarina 

Šapina i Tijana Jakovljević. 

Televizijski prilog "Metamorfoze" 

studenata Sare Kekuš, Antonija 

Penića, Mislava Pislaka i 

Eugenije Prše proglašen je pobjedničkim 

jer je priča emotivno 

iznesena i novinarski off nije niti 

bio potreban, kaže žiri. Novinarka 

N1 Ivana Dragičević koja 

je sudjelovala u stručnom žiriju 

rekla je da su se svi jednoglasno 

složili samo o dodjeli nagrade 

televizijskog priloga "Metamorfoze" 

jer se vidi da studenti ozbiljno 

pristupaju svojoj profesiji.

10 Svijet 

globalno 

Tekst: Mihael Gelo 

Nemirno razdoblje u 

Velikoj Britaniji 

Posljednjih je nekoliko 

tjedana Ujedinjeno Kraljevstvo 

pogođeno nizom 

incidenata i kriza. Osim što 

je u terorističkim napadima 

na Manchester i London ubijeno 

tridesetoro ljudi, žrtve 

požara koji je sredinom lipnja 

zahvatio 24-katni londonski 

neboder još se zbrajaju, a, 

prema nekim procjenama, 

moglo bi se pokazati da je 

poginulo i stotinu ljudi. Ozračje 

u Britaniji narušeno je 

i krizom vlasti; na izborima 

8. lipnja konzervativci nisu 

uspjeli osigurati potrebnu 

većinu, pa premijerka May 

mora pregovarati i ulaziti u 

koalicije s drugim strankama, 

ali popularnost joj je u 

padu. 

Ofenziva na središte 

Islamske države 


Bliski istok Početkom lipnja nekoliko zaljevskih zemalja blokiralo najbogatiju državu svijeta 

Katar na diplomatskom udaru 

Saudijske Arabije i susjeda 

Tekst: Hanan Nanić 

Nakon ozbiljnih diplomatskih 

kriza 1996., 

2002. i 2014. godine, 

Katar se ovaj mjesec 

opet našao na suprotnoj 

strani od većine susjeda i dijela 

GCC-a (Gulf Cooperation 

Council), što je rezultiralo 

ekonomskom i zračnom blokadom 

te male države i međunarodnog 

praćenja krize. 

Naime, nakon nekoliko tjedana 

povišenih napetosti između 

Katara i njegovih GCC susjeda 

u vezi s vanjskom politikom, 5. 

lipnja vlade Saudijske Arabije, 

Ujedinjenih Arapskih Emirata, 

Bahreina, Egipta, Maldiva 

te nestabilnih Jemena i Libije 

objavile su prekid odnosa s 

tom poluotočnom i najbogatijom 

svjetskom državom. 

Al Jazeera, nezavisna medijska kuća sa sjedištem u Dohi, također se 

našla na meti hakerskih i političkih udara 

Od početka lipnja u tijeku je 

masovna ofenziva na Raqqu, 

glavno i najjače uporište 

ISIL-a u Siriji, te de facto 

glavni grad samoproglašenog 

kalifata Islamske države. 

Silnicu napada provode snage 

SDF-a (Syrian Democratic 

Forces) sastavljene od arapskih 

i kurdskih milicija uz 

zračnu podršku koalicije na 

čelu sa SAD-om, ali i Sirijska 

vojska prilazi gradu iz smjera 

zapada. SDF je već zauzeo 

područja na rubovima grada, 

no to je popraćeno civilnim 

stradanjima kao posljedicom 

stalnih koalicijskih zračnih 

napada. 

Trumpov pritisak na 

Kubu 

Američki predsjednik Donald 

Trump odlučio je promijeniti 

načela Obamina povijesnog 

otvaranja Kubi, kojim je 

bivši predsjednik prekinuo 

pedesetogodišnje neprijateljstvo 

između dviju država. 

Trump je izjavio kako SAD 

neće tolerirati komunističku 

opresiju, pa njegova nova 

politika, uz strožu regulaciju 

turističkih putovanja na 

Kubu, podrazumijeva sprečavanje 

financiranja kubanske 

vlade američkim dolarima. 

Trump je ipak ostavio mnoge 

Obamine promjene, uključujući 

američko veleposlanstvo 

u Havani i nastavak diplomatskih 

odnosa s Kubom. 

Stogodišnje natjecanje za 

premoć 

U fokusu raznih neartikuliranih 

optužbi upućenih Kataru 

su "povezanost s terorizmom", 

odnosno katarska podrška 

organizacijama poput Muslimanskog 

bratstva (najstarije 

egipatske islamske organizacije 

s demoislamskim konceptom, 

prisutne u arapskom i 

muslimanskom svijetu), te Hamasa 

(demokratski izabrane 

vlasti u Gazi koju je okupirao 

Izrael) i libanonskog Hezbollaha. 

Također, Al Jazeera, nezavisna 

medijska kuća sa sjedištem 

u Dohi i jedna od najsnažnijih 

svjetskih kuća, našla se na meti 

hakerskih udara, kao i političke 

propagande protiv Katara, a 

važnu ulogu u kontekstu regije 

igra i Iran, s kojim Katar, jedini 

od sunitskih zemalja GCC-a 

ima dobre odnose, a to smeta 

Saudijskoj Arabiji, ali i SAD-u. 

Na temu odnosa snaga i glavnih 

sila u regiji, Borna Zgurić, 

docent na Fakultetu političkih 

znanosti, tvrdi da se posljednje 

stoljeće za postizanje statusa 

hegemona na Bliskom istoku 

natječu Egipat, Saudijska Arabija, 

Turska i Iran, od kojih se 

Iran, zbog toga što je jedina zemlja 

s većinski šijitskom populacijom, 

smatrao protivnikom 

ostale tri zemlje, iako su i međusobno 

bile protivnici. 

'Na dva stolca' 

Zgurić dodaje da je Saudijska 

Arabija u želji da bude 

vodeća država Bliskog istoka, 

ali i islamskog svijeta, kaznila 

Katarska prijestolnica Doha profilirala se kao važno financijsko i ekonomsko središte na Bliskom Istoku 

Katar zbog sjedenja na "dva 

stolca". Naime, poznato je da 

Katar ima dobre odnose s Iranom 

i da uz pomoć Al Jazeere 

ostvaruje soft power utjecaj u 

islamskom svijetu (Al Jazeera 

proziva saudijsku vladajuću 

obitelj), ali i, kaže Zgurić, financijski 

podupre aktere s kojima 

je Rijad u sukobu. 

S druge strane, Petar Popović, 

docent na FPZG-u, ističe 

da je sprečavanje katarskog 

sponzoriranja terorističkih organizacija 

samo izgovor i alibi 

Saudijskoj Arabiji, kako bi putem 

blokade Katara učvrstila 

regionalni položaj hegemona. 

Popović tvrdi da je takva saudijska 

pozicija posljednjih 

godina ugrožena jer Rijad ne 

kontrolira globalni medijski 

Posljedice za Qatar Airways 

Katar je kažnjen zbog 

širenja vlastitog utjecaja i 

približavanja Iranu, navodi 

Borna Zgurić s FPZG-a 

prostor (za razliku od Katara); 

ideološki su se otvoreno svrstali 

uz sunite u regionalnom 

sukobu sa šijitima (dok katarski 

ugled globalno raste zbog 

diplomatskih pokušaja za medijacijom 

sukoba); Saudijska 

Arabija doživljava ekonomski 

pad s padom cijena nafte dok 

zbog izvoza plina, Katar jača 

ekonomski. 

U vezi s Iranom, koji se po- 

Blokada zračnog prostora u velikoj mjeri utječe na Qatar Airways, 

katarsku aviokompaniju, pa je tvrtka izgubila osamnaest odredišta, 

oko pedeset letova na dan. No nova reklama QA u vrlo političkom 

tonu tvrdi da bi nebo trebalo biti slobodno od zabrana. Direktor 

aviokompanije Akbar Al Baker optužio je zaljevske države da krše 

konvenciju iz 1944. koju su potpisali UAE i Bahrein, kao i sve ostale 

susjedne zemlje koje su ugasile urede Qatar Airwaysa u svojim državama. 

Kako bi nadoknadili izgubljene letove, QA organizira nova 

odredišta te namjerava u idućih dvanaest mjeseci uvesti još 24 destinacije. 

Al Baker je istaknuo kako Qatar Airways nije političko tijelo 

nego aviokompanija, i da ova blokada krši zajamčena prava. 

sljednje dvije godine oporavlja 

od sankcija i antiiranske politike, 

za razliku od Obamine 

politike normalizacije odnosa 

s Iranom, koja je narušila američke 

odnose sa Saudijskom 

Arabijom i Izraelom, nova 

Trumpova politika je, kaže 

Zgurić, zapravo stara politika 

Amerike jačanja odnosa sa S. 

Arabijom i Izraelom protiv Irana, 

što će donijeti nove nestabilnosti. 

Napeto susjedstvo 

S druge strane, što se tiče 

sudbine političke međunarodne 

organizacije regionalnog 

tipa, GCC je posljednjih godina 

u krizi zbog pada cijena 

nafte, a kriza najmanje, ako ne 

uopće, ne pogađa samo Katar 

– Popović smatra da je zbog 

svih dosadašnjih kriza i zategnutosti 

odnosa s Katarom, 

jasno da je GCC instrument u 

rukama Saudijaca i njihovih 

saveznika. Nakon turske intervencije 

u diplomatsku krizu 

na strani Katara i aktivacije 

ugovora o vojnoj suradnji iz 

2015., Popović tvrdi da se kriza 

neće riješiti samo uz tursku 

pomoć nego širu diplomatsku 

intervenciju i pritisak europskih 

država, Britanije i Rusije 

te SAD-a.


Intervju 11 

Kako se pripremiti za prvenstvo 

kad nemamo gdje trenirati? 

Hrvatska atletičarka 

Matea Parlov višestruka 

je rekorderka 

i prvakinja Hrvatske. 

Iako je odmalena gajila 

veliku ljubav prema rukometu, 

Nina Katalinić, koja je inače 

trenerica dječjih pogona Atletskog 

kluba Agram, prepoznala 

ju je kao trkački potencijal na 

jednom od školskih natjecanja. 

Danas ne žali zbog prijelaza 

u atletiku jer je upravo u tom 

sportu postigla vrhunske rezultate. 

Samo neki od tih su: 

mlađa seniorska rekorderka 

Hrvatske na 3000 metara sa 

zaprekama, seniorska rekorderka 

na 2000 metara sa zaprekama 

te seniorska rekorderka 

na 3000 metara. Članica 

je Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac, 

ali samo do studenoga 

kada će i službeno prijeći u 

klub Svetice, gdje već sada surađuje 

sa Slavkom Petrovićem 

i Darijem Nemecom. 

Uz to sve još je i vrhunska 

studentica četvrte godine na 

Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. 

Kako uspijeva živjeti 

život vrhunske sportašice, i to 

uskladiti sa studentskim životom 

Matea je prenijela za Global. 

◼◼Kako usklađuješ svoje 

sportske i akademske obveze? 

Dosta mi pomaže što mi profesori 

izlaze u susret. Imam 70 

posto izostanaka, ali to mi nije 

usluga jer, zapravo, moram 

biti na predavanjima, inače 

ne mogu pratiti gradivo. Bilo 

bi bolje kad bi mi prilagodili 

termine kolokvija, ali igram fair-play 

pa radije tražim da ga 

prije pišem, a ne da mi pomiču 

termin za kasnije. 

◼◼Što te privuklo na studij 

kineziologije? Vidiš li se u 

tome u budućnosti? 

Odmalena živim sportskim 

načinom života pa je to bio logičan 

izbor. U budućnosti se ne 

vidim u trenerskim vodama jer 

više uživam u radu sa studentima. 

Trenutačno sam demonstratorica 

na kolegiju atletike 

hodanja i trčanja pa mi je cilj 

upisati doktorat i ostati raditi 

na fakultetu kao profesorica. 

U radu na fakultetu pomaže mi 

mentorica usmjerenja atletike 

Vesna Babić, bivša rekorderka 

na 400 metara s preponama, i 

od koje mogu mnogo naučiti. 

◼◼Koliko treniraš na dan? 

Treniram dva puta na dan 

kako bih bila što spremnija 

RAZGOVOR S MLADOM NADOM HRVATSKOG SPORTA 

JURICA GALOIĆ/PIXSELL 

'Sprinteri i bacači imaju uvjete za trening i ljeti i zimi jer mogu 

trenirati u improviziranim dvoranama, ali su trkači srednje dugih 

disciplina u najgorem položaju. Zimi trčimo po snijegu i ledu' 

Pobjeda u tuđim, dva 

broja većim tenisicama 

Tekst: Kate Gudelj, Iva Prpić 

'U budućnosti 

se 

ne vidim u 

trenerskim 

vodama jer 

više uživam 

u radu sa 

studentima', 

kaže Matea 

Parlov 

◼◼Koja je najzanimljivija anegdota s 

natjecanja? 

S kadetskom reprezentacijom u 

Mađarskoj prije utrke ostavila sam 

svoje stvari pokraj staze samo 

da odem na WC. Kada sam 

se vratila, netko mi je uzeo 

stvari. Uzeli su mi sve, novac, 

mobitel i putovnicu. Među ostalim, 

nije bilo ni mojih sprinterica pa sam 

morala trčati u dva broja većim tenisicama 

koje mi je kolegica posudila, ali unatoč svemu 

sam pobijedila. Kako bih izašla iz države, morali 

smo ići u veleposlanstvo u Budimpešti da mi 

daju dokumente. 

IGOR KRALJ/PIXSELL 

za nadolazeća natjecanja. Ako 

radimo na kilometraži, treniramo 

sat vremena, a ako je u 

pitanju trening dionica, onda 

dva sata. Drugi trening najčešće 

bude neko rastrčavanje 

koje traje 40-ak minuta. 

◼◼Kakvi su uvjeti za atletiku 

u Hrvatskoj? 

Nisu dobri kao u ostalim državama 

Europe ili pak Amerike, 

ali se nadam njihovu poboljšanju. 

Sprinteri i bacači 

imaju uvjete za trening i ljeti i 

zimi jer mogu trenirati u improviziranim 

dvoranama, ali 

su trkači srednje dugih disciplina 

u najgorem položaju. 

Zimi moramo trčati po snijegu 

i ledu jer jednostavno nemamo 

dvoranu. Nadam se da će 

je uskoro sagraditi. Zato se mi 

ne možemo pripremiti za zimsko 

europsko prvenstvo jer nemamo 

gdje trenirati. Također, 

kada su ljetne vrućine, užasno 

je teško trčati na suncu, ali zato 

kažem da uz uvjete u Hrvatskoj 

- mi smo svjetski prvaci. 

◼◼Koja ti je najdraža utrka, 

a koja najteža? 

Zasad je to Hanžekovićev 

memorijal 2015. godine gdje 

sam otrčala seniorski rekord 

Hrvatske na 3000 metara, koji 

je do tada držala Lisa Kristina 

Stublić. Na ovogodišnjem 

Dinamovu mitingu trčala sam 

utrku na 5000 metara, gdje 

sam skinula svoj osobni, ali i 

rekord mitinga, pa mi je i to 

jako draga utrka. Svaka disciplina 

sa sobom nosi svoje teškoće. 

Utrka na 1500 metara 

kraljica je atletike jer prevladava 

brzinska izdržljivost. Također, 

tri kilometra je teško jer 

je relativno duga disciplina, a 

cijelo vrijeme ritam mora ostati 

na razini. Na pet kilometara 

kažu kako kriza dođe u tijeku 

četvrtog kilometra, a ti zapravo 

imaš otrčati još više od kilometra, 

što je psihički i fizički jako 

zamorno. Za srednje duge pruge 

stvarno treba biti 'životinja'. 

◼◼Imaš li kakve planove za 

Olimpijske igre u Tokiju 

2020. godine? 

Plan mi je istrčati normu u 

nekoj disciplini na stazi, ali ako 

ne uspijem, prebacit ću se na 

maraton. Nijedna norma nije 

laka za skidanje, ali norma na 

maratonu nosi najmanje bodova. 

Trener me upozorio da već 

sada moram početi trčati duže 

dionice kako bih se pripremila 

za to, zato se i ove sezone baziram 

na pet kilometara 

◼◼Kako si se osjećala kao 

ambasadorica 34. krosa 

Sportskih novosti? 

Kada su me pozvali, bila sam 

oduševljena jer trčim taj kros 

od malih nogu i smatram da 

sam se kroz njega i izgradila 

kao atletičarka. To mi je stvarno 

bila posebna čast. 

◼◼Kako financiraš sportsku 

opremu? 

Atletika je skup sport, ali 

sam uz velike napore ove godine 

uspjela doći do kvalitetnih 

sponzora koji mi uvelike olakšavaju 

karijeru. 

◼◼Imaš li slobodnog vremena 

za druženje s prijateljima? 

Zbog obveza, što na fakultetu 

što u atletici, nemam mnogo 

slobodnog vremena. Mogu 

otići na kavu, u šetnju ili na 

neku večeru, ali baš ne izlazim 

u klubove. Čak i ako ne pijem 

alkohol, poslije izlaska mi treba 

mnogo vremena da se oporavim 

jer se i nedostatak sna 

odmah odrazi na treningu. Prijatelji 

imaju razumijevanja jer 

znaju da sam se potpuno posvetila 

atletici. 

◼◼Čija podrška ti je najvažnija? 

Uz trenere, najvažnija mi je 

obitelj jer me podržavaju u svemu 

i uz mene su u usponima i 

padovima. Važnu ulogu u mojoj 

karijeri ima i dečko koji je 

nogometni trener pa razumije 

sve moje probleme. 

◼◼Koji su ti planovi za skoriju 

budućnost? 

Utrku na pet kilometara trčat 

ću i na nadolazećoj Univerzijadi 

u Kini, što mi je najvažnije 

natjecanje ove godine. Također 

se radujem utrci na Hanžeku 

u rujnu ove godine gdje ću odmjeriti 

snage s najboljim trkačicama 

svijeta. 

MATEA PARLOV Hrvatska prvakinja i rekorderka u atletici

12 Fotoreportaža 


Ljeto nam se 

vratilo u grad 

Autorica: Matea Petrović 

I svake nam se godine vraća. Animatori su to dobro opjevali, iako nisu ni sami pretpostavili kakav ih Zagreb 

čeka u budućnosti, skoro pa dvadeset i pet godina nakon objavljivanja kultne pjesme. Današnji ljetni 

Zagreb stasao je u grad u kojemu se turisti zadrže, a gradska ljetna vibra postala je privlačna i sugrađanima 

koji više ne čekaju mrak da izmigolje iz domova. Priznajmo, letargičan i usporeni Zagreb stvar je 

prošlosti. Vrijeme je za novu pjesmu.

POSEBNI PRILOG 

Intervjui sa sedam ključnih novinskih glavnih urednika 

KAKVE NOVINARE I NOVINARSTVO 

TREBAMO U HRVATSKOJ? 

POKROVITELJ 

PRILOGA 

Političke će se elite naći u velikom 

problemu nestanu li novine 

Dražen Klarić nemirno 

je koračao predavaonicom 

Fakulteta 

političkih znanosti, 

gdje je gostovao u sklopu kolegija 

Novinska redakcija, prisjećajući 

se svoje dugogodišnje 

karijere. Studentske novine 

Puls, interni radio na Savi, TV 

Mreža, CCN, zamjenik glavnog 

urednika Večernjeg lista, osnivanje 

vlastite televizije Kapital 

Network, predavanje na fakultetu 

i povratak u Večernji list. 

Ovako "nemirno", kao i njegov 

stav, izgleda ogoljena karijera 

tog medijskog profesionalca. 

Napravivši "puni krug", od 

prve ljubavi, televizije, do provratka 

u - novine. Danas je 

glavni urednik Večernjeg lista 

za koji kaže da je njegova najveća 

ljubav. 

◼◼Prošla je vlada četiri godine 

radila na medijskoj strategiji, 

a nije ništa napravljeno. 

Mislite li vlasti imaju 

ozbiljne namjere s novinama? 

Ono što mogu sa stopostotnom 

sigurnošću reći jest da 

političke elite nisu svjesne u 

kakvom su problemu tiskani 

mediji, ali što je još gore, nisu 

svjesni što bi se dogodilo kada 

bi tiskani mediji nestali. U ovoj 

količini informacija netko te 

informacije mora krčiti i mora 

ih staviti u kontekst, inače će 

se svi na Facebooku zgražati 

Todorićevu dugu od 40 milijardi 

kuna. A svi se zgražaju jer 

nitko ne zna čitati. Netko je to 

zalijepio da ljudi komentiraju. 

Znači netko treba pratiti Agrokor 

cijelo vrijeme, netko mora 

razumjeti ekonomiju. Mediji 

su učinili Hrvatsku boljom, 

oni su otkrivali sve afere, nisu 

političari međusobno, to je realnost, 

to su činjenice. Sad kad 

maknemo sve na stranu. Jesmo 

li griješili? Jesmo. Griješimo li? 

Griješimo, ali u dobroj namjeri. 

◼◼Večernji list poznat je po 

karikaturama Srećka Puntarića 

Feliksa. Jeste li ikad, 

zbog ekonomske situacije, 

razmišljali da zamijenite karikature 

nekim oglasom? 

Evo, to mi stvarno nije palo 

napamet. Meni je on institucija. 

Jednostavno treba pustiti 

da se ti ljudi izražavaju. Imaju 

'Dočepali smo se snimke u kojoj slovenska strana na nezakonit 

i korupcijski način pokušava potkupiti suce Arbitražnog suda. 

Neke su mi tajne službe sjele na mobitel i prisluškivale me, pa 

sam morao komunicirati dobrim starim fiksnim telefonom' 

Tekst: Lucija Adžić, Iva Badanjak, Tanja Gojsilović, Ana Imbriovčan 


svoju povijest, obiteljsko 

i životno iskustvo i žive 

na području koje je 

bremenito samo po 

sebi i puno teških 

sudbina. 

◼◼Zašto u većini 

drugih zemalja broj 

tiskanih izdanja raste, 

a u nas pada? 

Mislim da naše 

tržište, s ob- 

Portali ovise o tisku 

Mediji su učinili Hrvatsku boljom, 

oni su otkrivali sve afere, 

nisu političari međusobno, to 

je realnost, to su činjenice. Sad 

kad maknemo sve na stranu. Jesmo 

li griješili? Jesmo. Griješimo 

li? Griješimo, ali u dobroj namjeri 

zirom na veličinu, ima 

previše tiskanih izdanja. 

Hrvatska ima mnogo 

dnevnih novina: Slobodna 

Dalmacija, Jutarnji 

list, Večernji 

list, Novi list, Glas 

Istre, Glas Slavonije, 

24sata, Zadarski list, 

Sportske novosti. To 

je previše za zemlju 

koja ima četiri milijuna 

stanovnika. 

◼◼ 

Vidite li budućnost 

u premium 

sadržajima? 

Tri sam se godine 

inatio s tim premium-sadržajem. 

Bio sam 

sretan kad su mi rekli da 

su rezultati bolji od Bildovih. 

Moja generacija, a 

pogotovo vaša, nije spremna 

plaćati sadržaj na 

internetu, što znači da je 

bitka izgubljena. Osim 

dobrih tekstova, moramo 

ponuditi još nešto što 

je korisniku korisno, što ga 

u životu zanima. 

◼◼Kako gledate na budućnost novina? 

U sljedećih se deset godina ne trebamo brinuti, a za poslije nisam siguran. Druge 

zemlje imaju PDV na novine nula ili tri posto, a samo mi 22 posto. Druge zemlje spašavaju 

svoje novine jer još jedino u novinskim redakcijama postoje specijalizirani novinari. 

Danas je samo u redakciji Večernjeg lista u Zagrebu 90 novinara specijalizirano za 

neko područje. Netko prati samo nogomet, a netko košarku. Zahtjevnije tekstove pišu 

novinari tiskanih izdanja jer su oni specijalisti u tome. Zamislite da danas, dok smo mi 

ovdje, nestane Večernji.hr, Jutarnji.hr, 24sata, Novi list i Slobodna Dalmacija. Što bi za 

pet dana objavljivao cijeli niz portala u Hrvatskoj? Još u ovih pet redakcija postoji oko 

500 rudara novinara koji svaki dan traže informacije i pišu ih. 

◼◼Zašto ste se odlučili na redizajn? 

Kako je publika reagirala 

i je li se isplatilo? 

Novine su živo biće. Naša je 

odluka, još od pojave 24sata, 

da se Večernji list pomakne 

prema ozbiljnim novinama. To 

se i dogodilo, ali naš prijelom 

je dosad bio tabloidan. Procijenili 

smo da je vrijeme da prijeđemo 

na smiren layout. Proces 

prijelaza trajao je sedam-osam 

mjeseci. Bilo je poziva čitatelja 

koji su se žalili na novi dizajn, 

ali stvarno malo. Prošlo je 

stvarno iznad svih očekivanja. 

◼◼U srpnju 2015. došli ste do 

snimke s Arbitražnog suda 

zbog koje se podigla velika 

prašina. Kako ste to uspjeli? 

Dočepali smo se snimke u kojoj 

je slovenska strana na nezakonit 

i korupcijski način pokušava 

potkupiti suce Arbitražnog 

suda. Proces objavljivanja razvijao 

se u dva stadija. U prvom 

smo izašli s velikom pričom u 

novinama Gubimo Piranski zaljev 

- slovenska strana nezakonito 

potkupila suce. Nastala je 

velika uzbuna u Vladi. Tek kad 

je došlo do vrhunca napada na 

nas, objavili smo snimku. Dok 

sam je tražio, neke su mi tajne 

službe sjele na mobitel i prisluškivale 

me. Znale su da će se 

u pitanje dovesti i druge odluke 

Arbitražnog suda ako se dokaže 

da je korumpiran. Stoga sam 

morao komunicirati dobrim 

starim fiksnim telefonom. Zbog 

ovog pitanja prvi i jedini put 

sastali su se Karamarko i Milanović 

i odlučili da će Hrvatska 

izaći iz arbitraže. To je priča 

koja je obilježila ne samo ovu 

godinu nego posljednjih 20 godina 

istraživačkog novinarstva 

u Hrvatskoj. Priču je napisala 

Sandra Veljković koja je namirisala 

da se nešto sprema. 

Uvijek se javlja sumnja je li 

nam tu snimku dostavila politika 

i jesu li novinari samo kuriri 

te da rade u nečijem interesu, 

ali novinari takvu snimku ne 

mogu odbiti. Nakon objave, u 

Sloveniji se digla uzbuna. Slovenski 

šef tajnih službi dao je 

ostavku, a ja sam posredovanjem 

prijatelja, slovenskog novinara, 

poručio da im kaže da 

su hrvatske službe zbilja sposobne 

snimiti ovakve stvari. 

DRAŽEN KLARIĆ glavni urednik Večernjeg lista

2 

POSEBNI 

PRILOG 


GORAN OGURLIĆ glavni urednik Jutarnjeg lista 

Goran Ogurlić novinarsku 

i glavnouredničku 

karijeru započeo 

je u riječkom omladinskom 

listu Val. Pokrenuo je 

dvoje novine, tjednik Kronika i 

dnevni list naziva Primorsko– 

goranski dnevnik. Uređivao je 

neka revijalna izdanja Novog 

lista, surađivao u Slobodnoj i 

Nedjeljnjoj Dalmaciji i Globusu. 

U Jutarnjem listu od osnivanja 

1998. bio je urednik deska, a potom 

pomoćnik glavnog urednika, 

da bi 2006. prihvatio ponudu 

Večernjeg lista i bio glavni urednik 

punih devet godina. Na mjesto 

glavnog urednika Jutarnjeg 

lista vratio se prije dvije godine. 

◼◼Radili ste u regionalnim listovima 

i onda prešli na list 

koji obuhvaća državni teritorij 

- kakva je to promjena? 

Promjena je u fokusu. Dok u 

jednom trenutku vodiš neki regionalni 

medij, glavni ti je fokus 

nekakav gradonačelnik ili župan. 

Kad to prevedeš na nacionalnu 

razinu, onda se otvaraju mnogo 

širi fokusi. Nacionalne novine 

ne idu toliko duboko, u samu srž 

problema lokalne zajednice. Nacionalne 

dnevne novine nemaju 

resurse da se spuste tamo gdje 

mogu ići lokalni mediji. Iako je 

lokalna zajednica htjela čitati 

stvari o njima na nacionalnoj razini. 

Posljednja istraživanja kažu 

da su lokalni mediji pokazali 

mnogo veću stabilnost u nakladi 

u doba krize nego nacionalni. 

◼◼Kako urednik prepoznaje 

dobrog novinara? 

Kod mladog novinara cijenim 

strast i želju. Ako želite izaći 

nekamo i želite napraviti dobru 

priču, to je ono što se posebno 

cijeni i ja odmah vidim tko će 

biti stvarno dobar novinar. Kad 

postoji ono, što mi kažemo, želja 

da se grize, da nikad nije dovoljno, 

da se dodatno istraži nešto 

i da si potpuno siguran da imaš 

sve argumente jedne priče. 

Redakcija otvara mnogo mogućnosti, 

od putovanja do susreta 

s mnogo ljudi različitih profila. 

Može se dogoditi da jedan 

dan radiš intervju s kriminalcem, 

a drugi dan s nobelovcem, i 

to je realan život. To je nešto što 

se bez problema može dogoditi 

u jednoj redakciji. Upravo je ta 

nepredvidljivost dosta uzbudljiva, 

i to je specifičan posao za 

koji se mora imati strast za priču 

bilo kakve vrste. Od priče sa zagrebačke 

tržnice do priče koja se 

bazira na ozbiljnim dokumentima 

koje je netko u redakciju dostavio, 

a sadrže kompletan dosje 

neke velike priče. Ljudi koji čitaju 

medije, koji prate medije, još 

više vjeruju medijima nego policiji. 

Još misle da mediji imaju 

mnogo veći utjecaj da riješe neki 

problem, da utječu na to da se 

ispravi neka nepravda. Nama se 

često događa da prije tužiteljstva 

imamo dokumente. 

BORNA FILIC/PIXSELL 

Jedan dan 

radiš intervju s 

nobelovcem, drugi 

dan s kriminalcem 

'Nepredvidljivost je u novinarstvu ono što je uzbudljivo, to je 

specifičan posao za koji se mora imati strast' 

Priča mora biti 

dobra, bila ona 

crna ili pozitivna 

◼◼ 

Kako biste ocijenili kvalitetu 

novinskog sadržaja u Hrvatskoj? 

Stalno me uvjeravaju da publika 

ne voli loše priče, a onda pogledamo 

nakladu kad objavimo 

neku lošu priču, ona je mnogo 

bolja. Priča jednostavno mora 

biti dobra, bilo da je pozitivna 

ili nije pozitivna, prema mom 

je mišljenju potpuno nevažno. 

Ako je dobro napisana, ako 

ima kvalitetnu opremu koja će 

privući čitatelje, i jedno i drugo 

može biti uspješno. Nažalost, 

još su čitanije 'crne' priče, znači 

priče koje nisu pozitivne. To je 

statistički tako. 

Tekst: Ines Švagelj, Matea Vidić 

◼◼Koliko vi pišete kao urednik? 

Ništa ne pišem. Ne pišem zato 

što nemam koncentracije raditi 

neku ozbiljniju priču, osim što 

ponekad napravim neki intervju 

ili komentar, ali neku ozbiljniju 

priču ne radim. Toliko sudjelujem 

u cijelom procesu proizvodnje 

pa mi je nemoguće, ali veselim 

se danu kada ću opet pisati. 

◼◼Postoji li neki slučaj da je 

novinar odbio napisati priču 

iz osobnih razloga? 

U Statutu imamo obvezu da 

uvažimo razloge ako netko ima 

osobne razloge ili priziv savjesti 

ili nekakav razlog da se želi 

isključiti iz priče. Jedna je naša 

novinarka prije sedam-osam 

Posljednja 

istraživanja 

kažu da su 

lokalni mediji 

pokazali 

mnogo veću 

stabilnost 

u nakladi 

u vrijeme 

krize nego 

nacionalni 

Razlikovati važno 

od nevažnog 

◼◼Mislite li da se danas, s obzirom 

na velik pristup informacijama, 

s novinama vraćamo 

na početak? 

Mislim da da. Prednost portala je 

da je brz, jednostavan i besplatan. 

Nema nekog lijevka koji vam 

kaže, čuj, ovo je danas bitno, ovo 

morate pročitati. Ili ovih deset 

stvari morate znati, a ovo ostalo je 

stvarno višak, nemojte trošiti vrijeme 

na to. Kad vi krenete surfati 

i čitati, izgubite neviđenu količinu 

vremena dok nađete nešto što 

vam je doista važno i zanimljivo, 

treba vam neko vrijeme. Ono 

što je danas zapravo naš glavni 

zadatak u novinama je da ljudima 

damo ono što mi smatramo da 

je važno i smatramo da je to 

dovoljno da se zna. E sad, tu se 

sad treba vidjeti umijeće toga, tko 

to zna raditi bolje i tko će ostvariti 

veći uspjeh u tome. 

mjeseci rekla da ne može raditi 

priču iz osobnih razloga. Ti 

osobni razlozi mogu biti razni, 

može biti da je njezina obitelj 

uključena u tu priču pa neće biti 

objektivna, može biti u sukobu 

interesa, može imati nekakav 

drugi razlog, ali ako je taj razlog 

meni logičan, ja ću to jednostavno 

dati drugom novinaru. 

◼◼Jutarnji se financira od naklade 

i oglasa, ali dio financija 

čine i konferencije? 

To je novi oblik zarade, ali ne 

samo zarade nego i način da se 

okupe neki ljudi, da se promisli 

neka ozbiljna tema i da to bude 

neka funkcija medija. Iako je to 

u nas pokrenuto isključivo iz financijskih 

razloga jer oglašivači 

danas više ne žele toliko platiti 

oglas, žele sudjelovati u nekoj 

priči. 

◼◼Kako konkurencija između 

Jutarnjeg lista i Večernjeg lista 

danas donosi novitete u 

hrvatsko novinarstvo? Ako 

napravimo povijesni pregled, 

vidjet ćemo da je konkurencija 

Jutarnjeg i Večernjeg donijela 

nagradne igre koje su se 

očuvale do danas. 

Pa stalno jedni druge kopiramo. 

Čim netko izmisli nešto 

dobro, onda to ovaj drugi radi 

isto. Sad se šalim, ali doista. Te 

nagradne igre, takozvane strugalice, 

zapravo je donio Branko 

Lovrić, bivši direktor Večernjeg 

lista, donio ih je iz Daily Maila 

iz Londona. Vidjeli smo da to 

strahovito diže nakladu. Ljudi 

su stajali u redovima, ispred kioska, 

kupovali po deset primjeraka 

novina. Naravno, vlasnici novina 

su se polakomili. Mislim, to 

je genijalno, jedan čitatelj kupi 

deset novina, gdje ćeš bolje. U 

jednom trenutku nagrada je bila 

kuća, stan, milijun kuna, sve je 

bilo u jednom nagradnom boxu. 

A naklade su prelazile 350.000 

primjeraka. U jednom trenutku 

Večernji list je prodao čak milijun 

primjeraka. A normalna naklada 

je bila 180.000.

KAKVE NOVINARE I NOVINARSTVO TREBAMO U HRVATSKOJ? 

3 

Novinar mora imati 'upaljen' 

mozak 200 na sat 

Berislav Jelinić, glavni 

urednik obnovljenog 

Nacionala, novinar je 

kojem prijete. Bio je 

pod policijskom zaštitom, dio 

vremena prisiljen je provoditi 

na sudu, što ga ne sprečava da 

vodi neveliku novinarsku ekipu 

Nacionala koja je prošle godine 

aferom "Konzultantica" srušila 

Vladu i pokazala da istraživačko 

novinarstvo u Hrvatskoj još 

živi. Ušao je u uži izbor, ali nije 

proglašen novinarom godine. 

Ipak ne krije zadovoljstvo jer je 

vrijedna nagrada Hrvatskog novinarskog 

društva za istraživačko 

novinarstvo pripala njegovim 

novinarkama, Sandri Carić Herceg 

i Orhideji Gauri Hodak. 

Kao diplomirani kriminalist s 

apsolviranim studijem novinarstva 

jedan je od rijetkih koji se 

odlučio baviti isključivo istraživačkim 

novinarstvom. Danas je 

glavni urednik političkog tjednika 

Nacional, u kojem je izgradio 

veći dio profesionalne karijere. 

Radio je i kao novinar i urednik 

u tjednicima Globus, Studio, 

Arena, Aktual, Jutarnjem listu, 

na OTV-u, te autorski surađivao 

na projektima emitiranim na 

HTV-u i TV Mreži. 

◼◼Kako se osjećate s obzirom 

na nominaciju HND-a za novinara 

godine? 

Meni je sasvim u redu što sam 

nominiran. Nagradu HND-a vidim 

kao časnu, a nominaciju doživljavam 

kao neku vrstu iznimke 

od uobičajenih trendova. 

◼◼Možete li nam reći nešto o 

svom prvom novinarskom 

poslu? 

Prvi honorarni posao novinara 

dobio sam na OTV-u, u sklopu 

redakcije zagrebačkih vijesti, na 

kojem sam još prije kao student 

volontirao. Prvi mi je zadatak 

bio izaći na Zrinjevac s kamerom 

i pitati ljude jesu li iznenađeni 

snijegom koji je pao. To je 

bio moj prvi prilog i trema je bila 

velika, što se vidjelo u drhtanju 

moje ruke dok sam držao mikrofon. 

Sljedeće dvije-tri godine 

ostao sam tamo gdje sam učio i 

napredovao kao televizijski novinar. 

◼◼Kako ste se našli u Nacionalu? 

Odlučio sam se posvetiti ozbiljnom 

novinarstvu, što je za 

mene bilo istraživačko novinarstvo 

i tada između Ferala i 

Nacionala, ipak sam se odlučio 

okušati u Nacionalu. U tom 

sam razdoblju bio jako dobar sa 

Zdravkom Mamićem, kojeg sam 

nazvao i zamolio da me preporuči 

Ivi Pukaniću s kojim je on bio 

'Neće vijesti doći na vrata, pokucati i same se ponuditi nego 

se ljudi moraju družiti s ljudima, tražiti, kopati, komunicirati i 

povremeno tu i tamo navratiti' 

Tekst: Ariana Ladišić, Ela Roso, Antonela Petrov, Emina Prljača, Tea Uzbašić 


Sadržaj je uvijek ispred interesa oglašivača 

◼◼Kakav je osjećaj istodobno biti glavni urednik i suvlasnik Nacionala? 

Sadržaj mi je uvijek ispred interesa nekog oglašivača. U tom sam kontekstu hodajući 

sukob interesa jer sam istodobno direktor koji mora surađivati s oglašivačima i urednik. 

Svaki dan živim taj sukob interesa, ali ga živim tako da ga radim na štetu prihoda, 

a u korist sadržaja novina. Drugim riječima, možeš ti meni dati koliko god ti hoćeš 

novca, ali nećeš time kupiti da ja o tebi ne pišem. 

jako dobar prijatelj. Htio sam 

njegovu preporuku da ne bude 

baš da dolazim s ceste. Pukanić 

je tada napravio nešto što nikad 

nije, a to je da me zaposlio odmah, 

a da nisam objavio nijedan 

tekst. U Nacionalu sam brzo napredovao, 

dijelom zahvaljujući 

mojim sposobnostima, ali i zato 

što sam radio u respektabilnom 

timu s iskustvom i znanjem koji 

su ulagali u razvijanje mladog 

novinara, što sam jako cijenio. 

◼◼Kakav je vaš stav prema 

neprofitnim medijima? 

Imam potpuno atipičan stav. 

Mislim da je u državi jako malo 

neprofitnih medija, koji zapravo 

trebaju profit. Ne zato što oni 

ne rade dobro nego zato što to 

što oni rade možete naći u svim 

novinama: dnevnim, tiskanim, 

tjednim. To su ljudi koji rade 

posao kao i ja, ali ja za to ne tražim 

akreditaciju države. 

◼◼Prema vama, kako izgleda 

posao novinara? 

Novinarski posao ne 

može se raditi ako 

ga ne volite i ako ga 

potpuno ne živite. 

Nije dovoljno raditi 

četiri sata na dan 

i imati radno vrijeme 

od devet do 

četiri jer već se u 

šest sati navečer 

nešto može dogoditi. 

Stalno 

morate čitati, 

pratiti 

vijesti iz 

bilo čega 

što planirate 

raditi 

i uvijek 

biti potpuno 

informirani. U novinarstvu 

to je opća kultura 

praćenja tko je gdje i s 

kim, tko je na kakvoj dužnosti 

i kako je do nje došao. 

Novinar mora imati 

'upaljen' mozak 200 na 

sat. 

Stalno morate 

čitati, 

pratiti vijesti 

iz bilo čega 

što planirate 

raditi i uvijek 

biti potpuno 

informirani 

◼◼S obzirom na to da ste kriminalist, 

koliko vam to pomaže 

u istraživanju priča? 

Jedna od najboljih stvari koja 

mi se dogodila jest da sam završio 

kriminalistiku koja mi je 

mnogo pomogla u korištenju 

pravne terminologije. Jedno su 

izvidi, indicije, jedno osnovana 

sumnja, optužnice i niz proceduralnih 

sitnica koje su iznimno 

važne za priče koje radite. 

Ako koristite pogrešne 

izraze, netko tko to 

razumije prepoznat 

će da ne 'baratate' 

tim stvarima. 

◼◼ 

Moraju li novinari 

biti dobri 

s pripadnicima 

kriminalnog miljea 

i koja je crta 

do koje novinari 

smiju ići? 

Crta je ta da ja s njima ništa 

ne radim osim što smo u takvim 

odnosima da ih mogu nazvati i 

pitati što se 'događa'. Bitno je 

stvoriti neku vrstu povjerenja 

da od njih možete uvijek dobiti 

određenu informaciju. 

◼◼Jeste li ikad odustali od 

objave neke priče jer je prerizična? 

Iz sigurnosnih razloga - ne. 

Nismo objavili neke priče samo 

zato što smo putem rekonstruirali 

da to što se činilo kao tema 

zapravo nije tema. 

◼◼Što vam je najvažnije u temama 

koje objavljujete? 

Ako neka vijest potencijalno 

ide u prilog nekome iz politike 

tko nije moj favorit osobno, to 

nema nikakve veze. Mene ne zanima 

tko od čega profitira i tko 

što gubi ako je nešto činjenično 

točno. Interes je pokretačka 

snaga istraživačkog novinarstva. 

◼◼U trenutku kada imate dokumente 

koji bi mogli štetiti 

interesima države, što činite? 

Tada razgovaram s pojedincima 

iz državnih službi o detaljima 

uoči objave nekog dokumenta 

koji imam, a koji će možda 

štetiti državnim interesima u 

određenom pogledu tako da ih 

pripremim na to što će ići van. 

◼◼Kako je onda uopće moguće 

razotkriti kriminal? 

Ako je nešto označeno kao državna 

tajna s ciljem da se prekrije 

kriminal, to mi ništa ne znači. 

Tu vam je dužnost novina ključna. 

Ako je nešto problematično, 

ne postoji oznaka tajnosti. 

Ideja je otkrića korigirati 

sustav. 

◼◼ 

Kada mi kao novinari 

razgovaramo sa 

sugovornikom, moramo 

li biti sigurni 

da on govori istinu? 

Strogo gledajući, na 

sudu ne morate braniti 

je li nešto istina 

nego jeste li u vrijeme 

kada ste to 

objavljivali imali 

dovoljno razloga 

povjerovati da je 

nešto istina. 

◼◼ 

A kakvo je 

vaše gledanje 

na pristranost u 

novinarstvu? 

Ono što ja sebi 

pripisujem kao dobro 

jest to da smo mi 

iskorijenili objavljivanje 

tekstova, a da se ne 

kontaktira druga strana. 

Kod mene to ne funkcionira. 

BERISLAV JELINIĆ glavni urednik Nacionala

4 

POSEBNI 

PRILOG 


ZDRAVKO MILINOVIĆ glavni urednik Globusa 

Budućnost je u specijalistima, 

a ne u novinarima opće prakse 

'U hrvatskom novinarstvu danas više nije problem politika nego siromaštvo medija i izloženost pritisku korporacija' 

Nakon Studentskog lista 

i Poleta Zdravko 

Milinović, kao mladi 

novinar, nastavio je 

novinarsko-uredničku karijeru u 

Večernjem listu, a u Globus prvi 

put dolazi 1996. godine. Dvije 

godine poslije postaje dio tima 

koji pokreće Jutarnji list. Ipak, 

ljubav prema Globusu ostaje 

jaka i prije nešto više od godinu 

dana prihvaća poziv da postane 

glavni urednik. Smatra da novine 

nisu mrtve nego se samo 

moraju prilagoditi novim tehnologijama. 

◼◼Kako biste ocijenili kvalitetu 

novinskog sadržaja hrvatskih 

novina? Smatrate li da 

su dnevne novine požutjele? 

Nisu požutjele. To što vi sada 

možete nazvati žutim, to su možda 

24sata, ostale su novine relativno 

ozbiljne. Ne možeš sada 

raditi novine s plahtama teksta, 

koje sadrže samo najozbiljnije 

stvari, propast ćeš. 

◼◼Što mislite, koje bi kvalitete 

trebao imati novinar? 

Mislim da su opće obrazovanje 

i opća kultura važni već u startu. 

Potom neka vrsta specijalizacije 

prema interesu jer je budućnost 

na specijalistima. Neće biti mnogo 

novinara opće prakse. 

◼◼Koje specijalizacije vidite 

kao budućnost? 

Mislim da će to biti gospodarstvo. 

◼◼Jesu li danas mediji pod 

većim pritiskom oglašivača 

ili političara? 

Politički pritisak se uvijek intenzivira 

prije izbora, međutim, 

u hrvatskom novinarstvu danas 

više nije problem politika nego 

siromaštvo medija i izloženost 

pritisku korporacija. Dakle, ako 

se neka korporacija oglašava u 

tvojem mediju, automatski se 

stvara autocenzura jer ako nemaš 

taj oglas – gotov si. Takva 

vrsta pritisaka je kobna i 

mediji nemaju ekonomsku 

moć da se tome odupru. 

◼◼Zašto ste se odlučili 

vratiti u Globus? 

Kad su mi ponudili 

položaj u Globusu, 

bio sam 

urednik subotnjeg 

priloga 

Obzor u Večernjem 

listu. 

Tekst: Lucija Eichler, Doris Miloščić, Lana Radišić, Zrinka Medak Foto: Marija Edita Feldi/Global 

Imao sam jako dobru plaću za 

današnje uvjete, odličan položaj, 

uhodan posao. Došao sam iz 

pristojnosti, kolegijalnosti, poslušao 

njihovu ponudu i otišao 

kući razmišljajući da taj posao 

ne dolazi u obzir. Ali onda sam 

nakon tri dana shvatio da mi se 

Globus vrti po glavi. Tada mi je 

bilo 55 godina. Kad si stariji, nitko 

ti neće ponuditi nešto što ti je 

izazov. U pitanju je samo imaš li 

hrabrosti u to ući ili ne. I onda 

sam zaključio da me to zanima, 

pa sam prihvatio, izazova radi. 

Naravno, nikad ne treba stvari u 

životu raditi samo izazova radi, 

uvijek treba dobro pogledati što 

piše sitnim slovima u ugovoru. 

◼◼Ima li čovjek privatni život 

na takvom položaju? 

Naravno da imaš privatni život, 

samo se moraš organizirati. 

◼◼Kako vidite razliku u funkcioniranju 

dnevnika i tjednika? 

Razlika je dosta velika. U 

dnevnim novina postoji dnevni 

ritam koji te drži i nemaš mnogo 

prostora za razmišljanje, apsolutno 

si rob tog dnevnog radno-intenzivnog 

procesa. Moraš 

sve odraditi, predvečer su novine 

gotove i ideš kući. 

Kod tjednika imaš 

osjećaj da imaš 

jako mnogo vremena. 

Međutim, 

kod tjednika je ta 

komocija samo 

naoko. Ako 

svaki dan ne 

napraviš točno 

ono što trebaš, 

onda će ti doći 

dan kada 

Ima dobrih urednika koji 

nikad nisu bili dobri novinari 

◼◼Je li bolje biti novinar ili urednik? 

Svakako je bolje biti novinar, ali profitabilnije je 

biti urednik. Ima dobrih urednika koji nikad nisu 

bili dobri novinari, a ima dobrih novinara koji ne 

mogu biti urednici. Urednički posao je, među 

ostalim, komunikacija s ljudima i vođenje nekog 

projekta. Svaki tekst i istraživanje neki je projekt. 

Dakle, neki ljudi to mogu, a neki ne. Mene 

su rano stavili u urednike, ali mislim da je mnogo 

bolje dok ste mladi biti novinar. 

Stvar je dostojanstva 

i profesionalizma 

da 

kao novinar 

odeš 

na mjesto 

događaja, 

razgovaraš 

sa sugovornikom, 

vidiš 

kakav je, 

mulja li ti 

i laže 

moraš završiti, a nećeš imati 

ništa, nećeš stići, nećeš dobiti 

intervju koji hoćeš, bit će kasno. 

Kod tjednika postoji ta opasnost 

opuštanja. 

◼◼Na koji način birate koje 

teme objaviti? 

Pametan se urednik uvijek 

raspita prije odluke, a do teme 

dolazi tako da gleda televiziju, 

razgovara s ljudima, čuje i bira 

ono najatraktivnije. A kada se 

ista tema dulje proteže, pokušavamo 

napraviti priču iz drugog 

kuta, da ostanemo aktualni, ozbiljni 

i relevantni. 

◼◼Jeste li ikad bili u situaciji 

da vam netko pokuša ponuditi 

mito? 

Jesam. Ne od političara, oni 

samo prijete, nemaju novca. U 

biznisu se to zna dogoditi, pri 

poslovnim odlukama, pogotovo 

na početku privatizacije. Ali 

sada je toga sve manje, sada 

se to rješava preko oglasa na 

korporativnoj razini pa ne ide 

novinarima izravno. 

◼ ◼ Potičete li vi svoje 

novinare da izbjegavaju 

intervjue 

e-poštom i da idu na teren? 

Naravno, stvar je dostojanstva 

i profesionalizma da kao novinar 

odeš na mjesto događaja, 

razgovaraš sa sugovornikom, 

vidiš kakav je, mulja li ti i laže. 

◼◼Kako postupate s izvorima 

koji se odbiju naći u živo, a 

žele odgovoriti isključivo putem 

e-pošte? 

To je kao i u životu - ako ti nije 

pretjerano stalo onda ćeš reći da 

nema intervjua. Ako ti je strašno 

važna ta informacija, onda 

ćeš napraviti neki kompromis. 

Nećeš zbog svog principa odbiti 

ključnu informaciju. 

◼◼Neki su listovi za vrijeme 

afere Agrokor objavili vrlo 

neutralne, pa čak i pozitivne 

tekstove o Todoriću, ima li 

to neke veze s time što je on 

oglašivač? 

Novine su u teškoj financijskoj 

situaciji pa su zbog toga oprezne. 

A u situacijama kao što je 

ova s Agrokorom postoji nešto 

što se zove društvena odgovornost. 

Cijela situacija s Agrokorom 

vrlo je ozbiljna, ne samo za 

simpatične tete na blagajnama 

nego za nekoliko tisuća tvrtki 

čiji je novac u sustavu Agrokor. 

Zbog toga je za cijelu Hrvatsku 

važno da Agrokor ne padne na 

koljena. Tu se većina medija 

dovodi u situaciju hoće li lešinariti 

ili objavljivati relevantne 

i istinite činjenice, ili ipak malo 

razmišljati o društvenoj odgovornosti. 

Ne bi se svi novinari i 

urednici složili sa mnom, ali ja 

sam ipak za tu neku društvenu 

odgovornost. 

◼◼Bili ste u redakciji Globala. 

Što mislite o pokretanju tiska 

za mlade novinare, mlade 

čitatelje, podržavate li takav 

projekt? 

To je jako dobro ovdje na fakultetu. 

Prije, u socijalizmu, bio 

je drukčiji politički sustav i investiralo 

se u medije za mlade. 

Studentski listovi poput Poleta i 

Vala bili su inkubatori novinarstva 

i bilo je jako korisno i dobro. 

Ali ne vidim tko bi to mogao 

sada financirati, tko bi imao interes 

tako nešto napraviti. 

◼◼Interes je nas mladih novinara 

koji učimo. 

Jest, ali svatko će vam onda 

reći - dođite i honorarčite po 

redakcijama i tamo učite. Iako 

je ovo mnogo bolji put i brže čovjek 

napreduje kada rano počne 

raditi neke ozbiljnije 

stvari.


5 

Miodrag Šajatović, 

urednik, novinar, 

kolumnist i vlasnik 

poslovnog lista Lider, 

počeo je u omladinskom 

listu Polet, a danas je jedan od 

najutjecajnijih novinara koji pišu 

o poslovnom svijetu. S 47 godina 

otišao je iz Poslovnog dnevnika i, 

kako sam kaže, s ceste je zajedno 

s kolegama pokrenuo Lider. Nakon 

prvotnih kriza, kada novinari 

mjesecima nisu dobivali plaće, 

Lider danas, istaknuo je Šajatović, 

posluje u plusu. 

◼◼Kakva je vaša priča s Liderom? 

U EPH-u smo najprije pokrenuli 

Poslovni tjednik. Moram 

priznati da se tog razdoblja u 

jednom dijelu sramim jer sam 

sve pogreške kao urednik i izdavač 

napravio u te dvije godine. 

Poslovni tjednik su, naposljetku, 

pretvorili u Poslovni dnevnik 

koji danas izlazi u sklopu Styrije. 

Onda smo kolega Željko Vukelić 

i ja, uvrijeđeni, dali otkaz u EPH. 

Ja s 47 godina, a on s 50 doslovce 

smo otišli na cestu. Rekli smo 

si: 'Oni su nama ugasili Poslovni 

tjednik, idemo mi napraviti 

novi'. Odmah smo imali investitora 

milijunaša. Rekao nam je da 

taj novac ne želi nazad, ali uvjet 

je da napravimo ugledne poslovne 

novine bez žutila. 

No bit je priče da sam shvatio 

kako ne postoje te novine u kojima 

bih u tom trenutku pisao kao 

kolumnist. Da nisam pokrenuo 

Lider, cijelog bih se život pitao 

jesam li trebao probati. Pokušajte, 

makar i ne uspjeli. 

◼◼Naklade iz dana u dan padaju, 

jeste li imali problema 

s financijama? 

Imali smo velikih problema 

prije četiri godine. Praktički je 

bilo pitanje tjedna hoće li Lider 

izlaziti ili neće. No niti jedan novinar 

u tom kriznom razdoblju 

nije napustio redakciju Lidera, 

a dva mjeseca nismo imali za 

plaće. I to je bio najteži trenutak: 

gledate ljude, a niste im 

dva mjeseca dali novac i mislite 

si kako ćete za mjesec dana reći 

da se razilazite. Još nam se novine 

zovu Lider i da smo propali, 

onda bi nas do kraja života zvali 

Lider posprdno. Sva sreća, jedan 

je partner uložio u nas. Zapravo 

nam je trebalo malo novca, 

što smo i dobili. Posljednje tri 

godine Lider je u plusu. U međuvremenu 

smo kolega Vukelić 

i ja postali 92-postotni vlasnici 

Lidera, pa sad nemam nikoga na 

koga bih mogao svaljivati odgovornost. 

Siguran sam da će specijalizirani 

časopisi opstati. Zato 

mi je drago što sam pobjegao iz 

dnevnih novina. 

◼◼Koliko novinara imate u 

redakciji? 

Premalo i previše. U radnom 

ih je odnosu pet, pet je na ugovorima 

i još imamo osam. Prije 

krize smo ih imali 13 u radnom 

Uvijek morate pitati 

drugu stranu - 

otežajte si život, to 

je novinarstvo! 

'Alergičan sam na mailove i na mailing-novinarstvo. Razumijem 

nove tehnologije, ali živa riječ nema konkurenciju' 

Tekst: Tina Ozmec-Ban, Antonija Šipušić, Filip Ožbolt, Ivan Pavić 

Foto: Matea Petrović/Global 

Odgovor na neovisnost u novinarstvu 

vrlo je jednostavan. 

Ako si u plusu, neovisan 

si, ako nisi u plusu ovisan si 

odnosu. Kad je prigustilo, radili 

smo i s pet novinara. Da biste 

radili ozbiljne i kvalitetne tjedne 

novine, manje od 10 novinara ne 

smijete imati. U nas i urednici 

pišu. 

◼◼Koliko često vaši novinari 

idu na teren, a koliko skupljaju 

informacije na internetu 

i društvenim mrežama? 

Alergičan sam na mailove i na 

'mailing-novinarstvo'. Razumijem 

nove tehnologije, ali živa riječ 

nema konkurenciju. Moji novinari 

imaju normu od osam do 

devet tekstova na mjesec. Znam 

da imaju vremena s ljudima razgovarati 

uživo. 

Naši novinari svake srijede 

u 14 sati moraju na 

kolegiju predložiti 

nove teme. Onda 

sam opet alergičan 

ako je novinar 

taj dan pročitao 

novine i iz 

toga mi predlaže 

temu za 

Lider. Da je 

u tom 

tjednu bio na jednoj ili dvjema 

kavama s nekim, sigurno bi donio 

dobru temu. 

◼◼Kakav je odnos mladih novinara 

i urednika? 

Nije nikakav problem pogriješiti. 

Urednik treba štiti svog 

novinara, a ono što se događa 

iza zatvorenih vrata redakcije 

nešto je drugo. Najgori 

su oni urednici koji 

svaljuju sve na novinare. 

Ako smo nešto 

zeznuli, bez obzira na 

to je li to napravio novinar 

ili ja kao urednik, 

ako smo krivi 

i nazove vas taj koji 

je pogođen, onda je 

urednik kriv. Ako mene 

nazovu kao urednika, 

onda ja kažem: 

Mladi novinari moraju biti pošteni, pristojni i 

spremni učiti 

◼◼Koje bi osobine trebao imati mladi novinar koji dolazi pisati u Lider? 

Poštenje. Dakle, da mi ne mulja. Svi su naši urednici prošli od placa, preko utakmica, 

do uredničkog mjesta. Ne može nas nitko prijeći s forama. Prokužit ćemo vas odmah. 

Također, morate razumjeti kakva je uređivačka politika novina. Treća stvar je učenje. 

Četvrta je biti pristojan prema izvorima informacija. Nastojimo njegovati odnos 

s izvorima. Najviše mi smeta kada je neki moj novinar bezobrazan prema nekome, 

pa makar bio i u pravu. Želimo da sve ide na 'finjaka'. Imali smo mnogo talentiranih 

novinara koji su završili tko zna gdje jer nisu bili radišni. Neće vam se taj trud koji ćete 

uložiti, pogotovo u prvim godinama, financijski isplatiti. Često ćete se pitati jesam li ja 

'bedast' što tu radim, a to nije dobro nagrađeno. Jamčim vam, ima pravde i za nekoliko 

godina će vam se sve to vratiti. 

'Joooj, ti novinari, sredit ću ja 

njih, neće se to više ponoviti'. 

◼◼Pritišću li medije više 

oglašivači ili politika? 

Financijski stojimo pozitivno. 

Mogu si dopustiti da godišnje 

izgubim tri, četiri oglašivača koji 

su bezobrazni. Odgovor na neovisnost 

u novinarstvu je vrlo jednostavan. 

Ako si u plusu, neovisan 

si, ako nisi u plusu ovisan si. 

Ako popustiš jednom oglašivaču 

koji ti radi probleme jer si o njemu 

pisao loše, oni između sebe 

čuju i onda si gotov. No nitko se 

ne naljuti na korektan tekst. Uvijek 

morate pitati drugu stranu. 

Otežajte si život, to je novinarstvo. 

◼◼Kakva publika vas čita? 

Pretežno nas čitaju poduzetnici 

i menadžeri. Ono što nam se 

pokazalo tijekom 12 godina jest 

da su studenti koji su nekad čitali 

Lider danas šefovi marketinga. 

Bitno nam je da mlade generacije 

navučemo na čitanje ozbiljnijeg 

štiva. 

◼◼Koliko vas kao medij etabliraju 

konferencije koje organizirate 

više od 25 godina? 

Prihod nam je oko 30 milijuna 

na godinu. Pedeset posto od 

oglasa, 20 posto od prodaje novina 

i 30 posto od konferencija. 

Prije šest godina su mi rekli 

da će svi oglasi iz tiskanog izdanja 

prijeći na internet. Išli smo 

drugom logikom. Okupili smo 

poslovnu zajednicu. Ti ljudi su 

stalno na internetu i društvenim 

mrežama. Što je društvenih 

mreža više, to se ljudi više žele 

sastajati uživo. Počeli smo organizirati 

konferencije i sastajati 

se s čitateljima uživo. Sinergija 

sastajanja i tiskanog izdanja daje 

dobitnu kombinaciju. Da ostanemo 

samo na konferencijama, 

Lidera više ne bi bilo. 

◼◼Koliko je vama kao mladom 

novinaru pomogao rad 

u Poletu i koliko danas mladim 

novinarima pomaže rad 

u projektima poput Globala 

prije ulaska u redakcije tiskanih 

medija? 

Polet je bio u vlasništvu omladine. 

Predsjedništvo se mijenjalo 

svake dvije godine. Novo bi 

predsjedništvo uvijek dalo otkaz 

vrhu redakcije. I tako svake dvije 

godine. I moju su ekipu smijenili, 

ali bilo je super što smo za kaznu 

odlazili u Vjesnik i Večernji. 

Druga je stvar što smo se mogli 

igrati urednika kao što i vi radite 

u Globalu sa samo 20 godina. 

S 20 godina sam bio zamjenik 

glavnog urednika. Tad sam već 

pisao o ekonomiji, a i danas se 

moja kolumna zove Ekonomalije, 

koju sam pokrenuo '82 godine 

u Poletu. Možete misliti koliko je 

ljudi čitalo Ekonomalije u Poletu, 

osim moje tadašnje cure i 

redaktora. Tamo smo se vježbali 

novinarstvu, što je bila velika 

stvar, kao što je to danas za Globalove 

novinare. 

MIODRAG ŠAJATOVIĆ glavni urednik Lidera

6 

MARIO ZORKO glavni urednik Sportskih novosti 

POSEBNI 

PRILOG 


Znali smo se naći na 'piku' manje 

eksponiranih menadžera, ali 

nismo tome pridavali važnost 

'Najljepše je biti reporter, novinar reporter na terenu. To je kao otprilike u sportu razlika trener i igrač. Kada pitaju 

nekog trenera koji je bio bivši igrač što mu je bilo bolje, što mu je lakše, on obično kaže da je više volio biti igrač' 

Iako tvrdi da nikad nije potpuno 

iskoristio godišnji 

odmor ili slobodan vikend, 

Mario Zorko ne žali zbog 

iskustva stečenog u novinarstvu. 

Najviše iskustva stekao je u 

Sportskim novostima, u 35 godina 

rada bio je promaknut na razne 

položaje da bi 2016. godine 

došao do mjesta glavnog urednika. 

Impresivan staž imaju i same 

Sportske novosti, već 72 godine 

ostaju na položaju jedinog lista 

isključivo o sportu, ne samo u 

Hrvatskoj nego i šire. Globalov 

sugovornik s ponosom se prisjeća 

svoje karijere i ističe dinamičnost 

i marljivost kao bitne odlike 

u novinarstvu. 

◼◼Prošli ste sve etape i položaje 

u Sportskim novostima. 

Koji je položaj najteži, odnosno 

najzahtjevniji? 

Najljepše je biti reporter, novinar 

reporter na terenu. To je kao 

u sportu razlika trenera i igrača, 

kad pitaju nekog trenera koji 

je bio bivši igrač što mu je bilo 

bolje, što mu je lakše, on obično 

kaže da je više volio biti igrač. 

Igrač zapravo razmišlja samo o 

sebi, kako će se pripremiti, što 

će napraviti i što će sam pružiti, 

a kao trener mora razmišljati za 

sve, u nogometu je to za 20 i nešto, 

u košarci i rukometu nešto 

manje. Odgovoran si za ono što 

jesi, ali i za ono što nisi, ali jesi. 

◼◼Jeste li se ikad našli u situaciji 

da menadžeri određenih 

nogometaša iz velikih 

klubova ponude novac da 

biste pozitivno pisali o njihovim 

igračima? 

Znam da je mnogo takvih priča, 

ali to je više utemeljeno na 

glasinama. Više smo se znali 

naći na 'piku' manje eksponiranih 

menadžera, koji imaju manje 

poznate igrače pa izražavaju 

nezadovoljstvo koje onda često 

zna čak prerasti i u prijetnje, ali 

nismo tome pridavali važnost. 

A velikim menadžerima nije to 

toliko važno da bi tražili da neki 

njihovi igrači budu povlašteni. 

Sport je ipak bazično vrlo pošten. 

Ono što sportaš ima i u 

čemu je najbolji, to će pokazati 

na terenu. Pogotovo u današnje 

vrijeme tehnologije, kad se sve 

odmah vidi, radili bismo protiv 

Tekst: Silvija Glatki, Ivan Gundić, Melani Ivanac, Zlata Cetina Terzić, Silvija Valjin Foto: Luka Šatara/Global 

sebe kad bismo nekome pridavali 

značenje koje on objektivno 

nema. Recimo, na primjer, Pivarić. 

Možemo mi o njemu pisati 

ne znam kakve bajke, ali brojke 

su egzaktne. Dojam koji ostavlja 

na terenu takav je kakav je. Tu 

Čačić, kao izbornik, može imati 

svoju logiku, zašto ga drži u 

reprezentaciji, a mi se možemo 

s time slagati ili ne slagati. Možemo 

se i konfrontirati, to nam 

može biti i zanimljiva novinarska 

roba, ali daleko od toga da 

pokušavamo naći opravdanje da 

je Pivarić siguran igrač za Real 

ili Barcelonu. 

◼◼Kakva je situacija danas s 

oglašivačima? 

Mnogo su veći oglašivački proračuni 

nego što su bili 2004. go- 

dine, ali za razliku od nekih drugih 

novina ne možemo reći da 

bismo se mogli održavati samo 

sa 70 ili 80 posto od oglašavanja. 

Problem je u tome što je u nas 

malo izrazitih sportskih brendova 

koji bi se vezali uz tisak. Imamo 

velik sportski brend Nike, ali 

taj Nike vrlo malo ulaže u tiskana 

izdanja. Imamo pivovare koje se 

vole vezati uz velika nogometna 

događanja, ali isto tako od 

svog proračuna možda namijene 

samo dva ili tri posto za tisak. 

◼◼Ima novinara koji svakodnevno 

pišu o Luki Modriću, 

ali ga uopće ne poznaju nego 

ga prate na Instagramu. Što 

bi mladi novinari trebali 

znati kada prate tu tematiku 

preko društvenih mreža po- 

Sportske novosti 

su, kao 

niti jedan 

drugi medij, 

zapravo, ovisne 

o uspjehu 

hrvatskih 

sportaša. 

Nema te 

teme koja 

može 

pridonijeti 

novinama 

kao što je veliki 

sportski 

uspjeh 

Loša prodajna mreža odgovorna je za pad naklade 

◼◼Jeste li vi, kao urednik, u mogućnosti javiti tiražistima da povećaju nakladu u pojedinim 

četvrtima ovisno o uspješnosti lokalnih klubova? 

To je apsolutno naša stalna borba. I prije, a i u posljednje vrijeme bili smo nezadovoljni načinom 

na koji Tisak u vlasništvu Agrokora posluje. Mislim da je pad naklade novina općenito bar 20 posto 

uvjetovala politika Tiska. Prije, kada su to držali izdavači, prioritetno Vjesnik, u kojemu su radili 

ljudi koji su znali sve o novinskom poslu, onda se navečer određivala naklada. Danas Tisak mora 

dobiti potpune naklade za cijeli vikend i ponedjeljak. Evo na primjer, da se odlučuje o prvaku: jedna 

je naklada ako Rijeka dobije naslov, a drukčija je naklada ako Dinamo dobije naslov. Takve mogućnosti 

nema, a prije je za novinske izdavače bila puno sretnija politika. Danas je cijela prodajna 

mreža srezana za jedno 30 posto. Potpuno nelogična situacija. Na primjer, ja živim u Španskom 

i da bih subotom ujutro kupio novine, moram hodati 300 metara do prvog kioska jer čak ni ove 

male prodavaonice ne drže tiskovine, ne isplati im se zbog velike marže. 

Volio bih da je 

više novinarki u 

redakciji 

◼◼Kakva je situacija u redakciji 

s obzirom na broj muškaraca i 

žena, kako se one snalaze? 

Naravno da ima žena i ja bih volio 

da ih ima što više. Evo, opet ću 

iskoristiti priliku da ovdje bez 

obzira na spolnu diskriminaciju 

pozovem bilo koga tko hoće doći 

raditi u redakciji i u sportskom novinarstvu. 

Mislim da su Sportske 

novosti odlična odskočna daska 

za općenito bavljenje novinarstvom. 

Svatko tko je zainteresiran 

za rad kod nas, dapače. A što se 

novinarki tiče, dapače, bilo bi mi 

jako drago da ih je više u sportskom 

novinarstvu jer to pruža 

jedan novi i drukčiji, zanimljiviji 

pogled na sport nego što je to 

bilo do nedavno percipirano, kao 

nešto što je samo za muškarce. 

Iako, od toga ne možemo pobjeći 

jer prioritetno, prema istraživanjima, 

90 i više posto publike 

Sportskih novosti su muškarci. 

put Instagrama i Facebooka? 

Neki sportaši objavljuju sadržaje 

samostalno, a neki ne. Možemo 

to pojasniti na Rakitićevu 

primjeru. On i njegova supruga 

neko su vrijeme bili zaluđeni 

stavljanjem svega i svačega na 

društvene mreže i onda su došli 

u onu situaciju s bacanjem kamenja 

na prozor na ljetovanju 

prošle godine i sad su objavljivanje 

smanjili. Nisu bili svjesni da 

se objavljena slika na Instagramu 

prenosi dalje na portalima 

gdje je mnogo više i negativnih 

komentara i svačega nego na 

njegovu profilu. 

◼◼Mislite li da se danas sportsko 

novinarstvo uglavnom 

temelji na izvješćima i komentarima 

ili se mogu pronaći 

i kvalitetni primjeri 

istraživačkog novinarstva? 

Trudimo se u tiskanom izdanju 

imati upravo i takvih priča, 

uvjetno nazvano istraživačkih, 

prije bih ja to nazvao da su to 

nekim životnim pričama o sportašima. 

Sportske novosti su, kao 

ni jedan drugi medij, zapravo, 

ovisne o uspjehu hrvatskih sportaša. 

To je činjenica. Nema te 

teme, nema te novinarske robe 

koja može pridonijeti novinama 

kao što je veliki sportski uspjeh.


7 

Novinar mora biti obrazovan, 

etičan i - mora razumjeti smisao 

onoga o čemu piše 

Ante Gavranović, doajen 

hrvatskog novinarstva 

i prvi predsjednik 

Hrvatskog 

novinarskog društva u samostalnoj 

Hrvatskoj, novinarstvom 

se počeo baviti još dok 

je studirao na Pravnom fakultetu 

zagrebačkog sveučilišta. U 

novinarskoj karijeri, koja traje 

više od 60 godina, okušao se 

u svim novinarskim poslovima 

– bio je izvjestitelj, urednik 

rubrike, komentator i glavni 

urednik, te, naposljetku i direktor 

specijaliziranog gospodarskog 

lista Privredni vjesnik, 

gdje je proveo gotovo cijeli svoj 

novinarski radni vijek. 

Napisao je više desetaka knjiga 

i publikacija o gospodarstvu 

i poslovnom novinarstvu. Dobitnik 

je nagrade za životno djelo 

"Otokar Keršovani" i drugih 

priznanja. Na zadovoljstvo studenata, 

često gostuje kao predavač, 

osobito na studijima novinarstva. 

Prigodom gostovanja 

na FPZG-u poručio je studentima 

da se zauzmu za očuvanje 

kvalitetnog novinarstva koje sve 

više gubi utrku pred najezdom 

zabavnih i društveno nerelevantnih 

sadržaja. 

◼◼Možete li usporediti novinarstvo 

nekada i danas? 

Kad si došao u redakciju, onda 

te primao ozbiljniji novinar koji 

ti je bio mentor, koji te učio 

osnovama novinarstva i koji nije 

dopuštao da ti nakon mjesec 

dana izigravaš zvijezdu. Morao 

si se mukotrpno pomučiti da te 

potpišu pod članak i tome si se 

veselio kao dijete. Danas mladi 

dolaze u redakcije, često nespremni, 

često nedovoljno obrazovani 

za područja u kojima rade i 

postaju, osobito u elektroničkim 

medijima, male zvijezde čim se 

pojave tri puta na ekranu. Dakle, 

suštinske su promjene u 

novinarstvu u tom smislu da se 

više pazilo na sadržaj, na provjeru 

podataka, da se mnogo više 

tražilo da ne ideš samo s jednim 

nego da provjeravaš više izvora. 

Danas s mladim ljudima gotovo 

nitko ne radi. On sa svoga 

laptopa ili pametnog telefona 

šalje tekst, koji često nije ni lektoriran, 

izravno na desk. Taj je 

novi pristup sam po sebi vrlo zanimljiv, 

ali i zahtjevan. Mi smo 

imali urednike koji su prve radove 

bacali u koš da te naviknu 

da nisi Bogom dan i da se trgneš. 

Toga danas nema. Neću reći da 

'Pisano novinarstvo proživljava najveću krizu u svojoj povijesti. 

Razlog za to su novi tržišni izazovi, internet, novi izvori, novi 

čitatelji, nove ideje' 

Tekst: Gordana Galzina, Nika Obučina, Tadeja Pigac, Slavica Valdec, Valnea Vrević 

Foto: Marija Edita Feldi/Global 

je taj odgojni sustav bio najbolji, 

ali ti je stvarao osjećaj odgovornosti. 

Imali smo jednog od najcjenjenijih 

novinara, Ivu Mihovilovića, 

koji je sve svoje članke 

pisao u Kazališnoj kavani. Ali je 

znao znanje, znao je kako doći 

do izvora, mnogo je čitao. Novinar 

mora biti obrazovan, mora 

razumjeti smisao onoga o čemu 

piše. 

◼◼Bi li hrvatsko novinarstvo 

imalo bolje izglede kad bi 

postojala neka strategija države? 

Bio sam prvi predsjednik Hrvatskog 

novinarskog društva u 

slobodnoj Hrvatskoj. Mislim 

da smo obavili dosta dobar 

posao u vrlo teškim vremenima 

i moja je osnovna ideja 

bila da damo ljudima što više 

kvalitetnih informacija. HND 

se u jednom razdoblju 

dosta žestoko 

Prije, kada 

smo tek dolazili 

u redakcije, 

imali smo 

mentora. 

Danas s mladim 

ljudima 

gotovo nitko 

ne radi 

borio za novinarsku strategiju i 

za osnivanje Vijeća za medije, da 

se približimo tom nekom skandinavskom 

modelu. Nažalost, 

došla je velika kriza 2008. koja 

je to sve zaustavila i krenulo se u 

potpuno drugom smjeru. 

◼◼Koje su karakteristike dobrog 

poslovnog novinara i 

kakva je kvaliteta trenutačnog 

poslovnog novinarstva u 

Hrvatskoj? 

Kad sam ja počeo, a počeo 

sam u specijaliziranom listu, 

Privrednom vjesniku, onda, 

praktički, poslovnih novinara 

nije ni bilo. Tek potkraj '50- 

ih, kad se počelo govoriti o 

privrednoj reformi, onda 

su se javile, osobito u Vjesnikovoj 

kući, koja je bila 

dominantna u tom pogledu, 

jedna serija 

Prihodi od prodaje premašili prihode od oglašivanja 

◼◼U stručnoj javnosti prevladava mišljenje da su novine pod većim pritiskom oglašivača 

nego politike, je li to istina? 

Da, to je istina. Imate konkretan primjer Agrokora. Više se o njemu pisalo u posljednjih 

mjesec dana nego u 27 godina. Uvijek je bilo pritisaka, ali ne toliko koliko i sada. 

Ali prvi put prošle godine, u svjetskim razmjerima, prihodi od prodaje premašili su 

prihode od oglašivanja. I vraćamo se korijenima vjerodostojnosti, a ona se ne može 

temeljiti na PR-u i plaćenom novinarstvu. 

Rast lokalnih medija 

◼◼U nekim zemljama naklade rastu, dok u Hrvatskoj padaju. Što mislite o tome? Hoće li 

tisak opstati u Hrvatskoj? 

Dolazi do segmentacije, pojedinim naslovima naklade padaju, a ukupno masa naklade 

raste. Zanimljivo je da rastu lokalni mediji i oslanjanje na lokalne medije daje novu dimenziju. 

Posljednji podaci svjetske udruge novinskih izdavača pokazuju da globalno naklade 

padaju, ali raste broj izdanja i ukupan broj primjeraka koji se tiskaju veći je nego prije. 

vrhunskih privrednih novinara, 

Gavrović, Džeba, Kobali…. 

◼◼Danas prevladava mišljenje 

da su PR i novinarstvo u 

ratu i da se bore jedno s drugim, 

pogotovo s poslovnim 

novinarstvom. Kakvo je vaše 

mišljenje o odnosu PR-a i novinarstva? 

Napravljena je jedna svjetska 

anketa, koji novinari najviše 

surađuju sa PR-om. PR recimo 

pomaže za zabavne članke jer im 

daje 'štofa' za pisanje je li Severina 

imala crvene ili plave cipele 

i čitav niz elemenata. Međutim, 

cijeli niz drugih novinara ne voli 

taj dio, posebice analitičara i 

komentatora zato što ih usmjerava 

u jednom smjeru i odvodi 

od njihove osnovne misli. PR je 

apsolutno prisutan, posebno u 

poslovnom novinarstvu i njegov 

će utjecaj rasti, ali prema svakoj 

informaciji treba biti kritičan i 

ne uzimati je zdravo za gotovo. 

◼◼Postoji mišljenje da svatko 

može biti novinar. Koje su, 

prema vašem mišljenju, vrline 

dobrog novinara? 

Mora biti u prvom redu obrazovan, 

ja stavljam obrazovanje u 

prvi plan. Mora biti etičan, poštivati 

pravila novinarske struke 

i etike uopće. Opće pridržavanje 

moralnih načela u novinarstvu 

je sporno. To je pitanje profesionalnog 

odnosa, pitanje odgovornosti, 

pitanje vjerodostojnosti 

i pitanje kakav je naš društveni 

odnos prema tim pojavama. 

Danas svatko s pametnim telefonima 

pošalje sliku koja bi 

inače bila cenzurirana, a danas 

je glavni hit. Ako si ti profesionalan 

i educiran i vjerodostojan 

i odgovoran, onda tih problema 

nećeš imati. 

◼◼Kako mlade novinare 

usmjeriti na put poslovnog 

novinarstva? 

Kad je pokrenut Lider, kolegama 

sam održao predavanje o 

poslovnom novinarstvu, i danas 

stojim pri stajalištu da je to najteži 

dio specijaliziranog novinarstva, 

da traži ozbiljno znanje 

i nikad ne smije potpasti pod 

utjecaje interesnih skupina. To 

je područje na kojem se ne postiže 

brzi uspjeh, ali ako se ozbiljno 

pristupi, može biti zanimljivo. 

Svakome tko ima barem malo 

sklonosti prema ekonomiji preporučio 

bih, jer spoj ekonomije 

i novinarstva za mene je idealna 

kombinacija za poslovno novinarstvu. 

ANTE GAVRANOVIĆ doajen hrvatskog novinarstva


Reportaža 13 

Na terenu Provjerili smo puls čitatelja - koliko studenti čitaju Global 

Rijetke čitatelje 

Globala vrijedilo je 

uloviti u objektiv 

našeg fotoaparata 

Hoćemo li propasti bez 

skandala i golotinje? 

Tekst: Hana Ivković 

Foto: Lucija Adžić, Hana 

Ivković/Global 

Ne prestajem slušati 

dobro o Globalu. Novine 

s porte Fakulteta 

političkih znanosti 

nestaju tolikom brzinom da 

svaki dan dodajemo nove primjerke 

na pult. Na društvenim 

mrežama naši se članci "lajkaju" 

i komentiraju diljem hrvatske 

medijske scene. 

"Sviđa mi se što Global stvaraju 

mladi ljudi koji vole svoj 

posao", napisala mi je kolegica 

i studentica medicine Mirela 

Veršić. Dino Topčagić, donedavni 

student Filozofskog fakulteta 

za naše je novine rekao 

je da mu je "posebno zadovoljstvo 

listati ga kad god mu se 

nađu u rukama". 

Vole nas jer imamo teme 

drukčije od svih ostalih novina. 

Ne zamaramo se žutilom, 

reklamama, Plenkovićima i 

Hasanbegovićima. Vole nas 

jer smo novine studenata, za 

studente. Netom prije izlaska 

lipanjskog broja, posljednjeg 

prije ljetne stanke, pošla sam 

na nekoliko najprometnijih fakulteta 

da se i sama uvjerim u 

sve što se već dvije godine piše 

o Globalu. Očekivanja su bila 

velika jer – tko ne zna za Global? 

Hladan tuš 

U četiri dana posjetila sam 

četiri fakulteta - Filozofski, 

Fakultet elektrotehnike i računarstva 

te Medicinski i Ekonomski 

fakultet. Razgovarala 

sam s gotovo stotinu ljudi. Od 

toga je možda dvadesetak njih 

čulo za Global. Od tih dvadesetak 

samo troje novine i pročita. 

Globalova reporterka obišla je četiri 'prometnija' zagrebačka 

fakulteta kako bi provjerila kakvo je globalno stanje. Gdje su 

novine, tko ih čita ili ne čita i - zašto ne? 

Hana se svojski potrudila propitati čitateljske navike naših vrlih sveučilišnih kolega 

no ne stignu još uzeti novine. 

Kad sjednu na kavu, to rade 

da bi razgovarali, a ne se informirali. 

Uostalom, oni su u 

svom svijetu. Ne zanimaju ih 

studentska pitanja nego struka, 

praksa, posao. Iz njihovih 

umornih očiju, podočnjaka do 

poda i blijedih lica dok izlaze s 

ispita, procijenila sam da govore 

istinu, pa sam ih pustila 

na miru. 

Dva dana, pa smeće 

"Pet minuta nakon što im 

date Global u ruke, završe u 

Sjedeći na stubama, s cigaretom 

u jednoj i kavom u 

drugoj ruci, studenti Fliozofskog 

nezainteresirano 

odgovaraju da - uopće ne 

čitaju novine 

Razlog zbog kojeg ispitani 

studenti ne čitaju Global ovisi 

od fakulteta do fakulteta. Studenti 

Filozofskog ne znaju ni 

da postoji. Neki misle, zbog 

njegova skromna opsega od 

24 stranice i činjenice da je besplatan, 

da je prospekt. Upitala 

sam ih bi li uzeli Global da znaju 

o čemu je riječ, da su to jedine 

studentske novine, k tome 

besplatne, koje se mogu čitati 

na cijelom zagrebačkom sveučilištu 

i u svim studentskim 

domovima te čak i pojedinim 

srednjim školama? Sjedeći na 

stubama, s cigaretom u jednoj 

i kavom u drugoj ruci, nezainteresirano 

su odgovorili da ne 

bi, jer - uopće ne čitaju novine. 

FER-ovci su se ipak bolje 

opravdali. Čuli su da postoje 

novine zvane Global, ali jednostavno 

- nemaju vremena za 

čitanje. Kažu, toliko su umorni 

od matematike (koja nema 

brojeva), programskih jezika, 

čipova i strojeva da jednostavsmeću", 

s kiselim mi osmijehom 

govori portir na Medicinskom 

fakultetu. Pokazuje mi 

mjesto gdje inače stoje novine 

kad ih donesu. 

"U roku dva dana, sve ovo 

završi u košari za smeće. Možda 

ih se 15 zapravo pročita", 

kaže mi. Vidjevši moje tužno 

lice, tješi me da uglavnom mlađi 

studenti bacaju novine. Starije 

je vidio kako sjede i čitaju. 

Moj razgovor s medicinarima 

potvrdio je portirove riječi; 

razgovarala sam s petnaestak 

studenata prve i druge godine. 

Kolektivni odgovor bio je da ih 

- ne zanima. 

Njih ne zanima Global, ne 

zanimaju ih mediji uopće, ne 

zanima ih informiranje. Pitala 

sam što ih zanima dok klikaju 

po portalima. "Nešto glupo", 

bio je odgovor koji je uslijedio, 

a koji sam valjda trebala i očekivati 

s obzirom na razgovor 

koji je prethodio. Svoj detaljan 

odgovor potkrijepili su pri- 

Neki misle, 

zbog skromne 

24 stranice i činjenice 

da je besplatan, 

da je Global samo - 

trgovački prospekt 

mjerima, navodeći 

članke koji u naslovu 

imaju riječi 

"frajer", "sise" ili 

"skandalozno". 

Što je gore od 

slušanja kako 

novine za koje 

pišeš završavaju u 

smeću? Njihov završetak 

u smeću. Na taj sam 

prizor naišla pri obilasku Ekonomskog 

fakulteta. Eh sada, 

ako bi vas netko pitao koji biste 

tekst voljeli ugledati ako 

već morate naći svoje novine 

u smeću, rekli biste sigurno – 

bilo čiji osim vlastitog, ali baš 

je moj intervju iz prošlog broja 

poslužio je kao podloga kanti 

za smeće, na koju su zatim nabacani 

ostaci od kave i grickalica. 

Tko ga voli, nek izvoli 

Na četiri fakulteta i među 

stotinu studenata našla sam 

troje čitatelja koji su pozitivno 

govorili o Globalu. Tih je troje 

studenata bilo vrijedno četiri 

dana jahanja po Zagrebu na 

30 stupnjeva. No moram se 

upitati - gdje se skrivaju čitatelji 

Globala? U kojim tajnim 

odajama i sjenovitim kutovima 

Sveučilišta? Nigdje nisam 

naišla one koji čitaju Global i 

ne vole ga. Ili ga ne čitaju uopće, 

ili ga čitaju i vole. 

Na jesen se vraćamo ponovno, 

a možda ćemo vrebati i s 

novih platformi. Možda ćemo 

se ponovno susresti na nekom 

od fakulteta, ovaj put s Globalom 

u vašim, a ne mojim rukama. 

A tko zna, možda nas čita 

netko od šumara, stomatologa, 

farmaceuta ili biologa? 

Tko ga voli, nek izvoli, ovdje 

smo za vas.

14 Novac 

Transakcije Većina ne zna što treba učiniti u izvanrednim situacijama 

'Neposlušni' bankomati: 

kako ne izgubiti živce? 

Bilo da 'zapne' kartica u bankomatu ili se novac ne isplati, a skine s 

računa - problem se najbrže riješi ako se to dogodi na bankomatu 

matične banke 

Tekst: Mia Musulin 

Tijekom srednje škole 

džeparac je još nešto 

što se dobiva "na 

ruke", u gotovini. Studentski 

život sa sobom nosi bliski 

susret s otvaranjem računa, 

karticama i bankomatima. Koliko 

god jednostavno djelovao 

cijeli taj proces, ne teče s bankomatima 

uvijek sve glatko. 

Kako najbrže do kartice koja 

zapne u bankomatu, kome se 

sponzor rubrike* 

obratiti ako bankomat ne funkcionira 

te koliko je pametno podizati 

novac na drugim bankomatima 

ili onima u inozemstvu, 

relevantna su pitanja na koja se 

odgovor traži tek u spomenutim 

okolnostima. 

Tvrdoglava kartica 

Studentica Ekonomskog fakulteta 

Nika Crnek dva se puta 

susrela sa situacijom da joj je 

kartica bila tvrdoglavija od nje 

same. Sreća u nesreći u njezinu 

je slučaju bila da su oba 

puta bankomati bili u sklopu 

poslovnice banke i za vrijeme 

radnog vremena pa nekih većih 

problema nije bilo, a kartica joj 

je vraćena odmah. 

"Kod bankomata iste banke 

kartica koja se vadi vraća se 

klijentu, a u tom nezgodnom 

trenutku najbolja opcija jest da 

kartica zapne u bankomatu koji 

je u sklopu poslovnice jer se 

ona odmah vraća. Kartice svih 

stranih kartičara uništavaju 


* Sponzorstvo rubrike oglašivačima omogućuje plasman logotipa na istaknuto mjesto na vrhu stranice, ali ne uključuje mogućnost utjecaja na uređivanje rubrike 

Rukovanje bankomatima ne teče uvijek tako jednostavno 

SPONZORIRANI ČLANAK 

OTPetica: program 

vjernosti za pet 

Multifunkcionalna aplikacija omogućava korisnicima skupljanje bodova i 

osvajanje nagrada kao i većina drugih programa vjernosti 

Jedinstven i jednostavan, 

zabavan i inovativan – to je 

program vjernosti OTP banke 

OTPetica, drukčiji od svih 

sličnih programa na tržištu! 

Ta multifunkcionalna aplikacija 

omogućava korisnicima 

skupljanje bodova i osvajanje 

nagrada kao i većina drugih 

programa vjernosti, ali ima 

i dodatni element: korisnici 

bodove, osim korištenjem 

usluga banke, mogu skupljati 

i testiranjem poznavanja bankarskih 

proizvoda i usluga, 

što programu daje i edukativnu 

dimenziju. 

Aplikacija je besplatna, 

dostupna je svim klijentima 

OTP banke, koji joj mogu jednostavno 

pristupiti putem 

bančinih internetskih kanala: 

u ELEMENT@ internetskom 

bankarstvu dostupan je link 

za prijavu, a za pristup putem 

mobilnog bankarstva potrebno 

je ažurirati aplikaciju OTP 

m-banking putem internetskih 

prodavaonica Google 

Play ili Apple App Store. 

Kako početi? Vrlo jednostavno 

- aplikacija je koncipirana 

tako da, ispunjavajući 

Korisnici bodove, osim 

korištenjem usluga banke, 

mogu skupljati i testiranjem 

poznavanja bankarskih 

proizvoda i usluga, 

što programu daje i edukativnu 

dimenziju 

odabrane izazove, skupljate 

bodove na računu OTPetice. 

Bodovi se automatski zbrajaju, 

što znači da što više izazova 

riješite, prikupit ćete više 

bodova na računu OTPetice. 

U svakom trenutku u aplikaciji 

imate pregled riješenih 

izazova i prikupljenih bodova, 

a na stranici banke dostupan 

je i pregled svih izazova i broj 

bodova koje možete prikupiti 

rješavanjem svakog od njih. 

Bodovi prikupljeni rješavanjem 

izazova i odgovaranjem 

na pitanja mogu se zamijeniti 

za atraktivne nagrade partnera 

OTP banke; trenutačno je 

na popisu najpoznatijih imena 

Vipnet, DM-drogerie markt, 

Konzum, eKupi, Sport&- 

Moda, INmusic festival te niz 

restorana, a popis partnera 

dodatno će se proširivati. Mislite 

li da će vam aplikacija 

brzo dosaditi, varate se! Ona 

se stalno dopunjava novim 

izazovima i pitalicama kako bi 

korisnicima pružila nove mogućnosti 

da testiraju znanje, 

prikupljaju bodove i – dobro 

se zabave. 

SPONZORIRANI ČLANAK 

se iz sigurnosnih razloga, zbog 

čega se onda čeka izrada nove, 

ali tu često postoji mogućnost 

dogovora", ističe Doria Turk iz 

pozivnog centra jedne banke. 

Dodaje da su najčešći slučajevi 

da kartica zapne na bankomatima 

koji nisu u sklopu poslovnica, 

a tada nastupa zvanje 

pozivnog centra te prijavljivanje 

situacije koja se javlja mjerodavnim 

djelatnicima za nadopunjavanje 

bankomata. Čeka 

se zatim otvaranje bankomata 

te izvlačenje kartice, koja se potom 

šalje u matičnu poslovnicu, 

a to sve skupa može potrajati i 

do nekoliko dana. Jedan je od 

problema i nedostatak novčanica 

u bankomatima, koji se 

vrlo često dogodi na nešto manje 

frekventnim lokacijama u 

velikim gradovima ili manjim 

mjestima. Rješenje je podizanje 

veće novčanice ili odlazak na 

neki drugi bankomat, što vrlo 

često, posebno studentima koji 

u prosjeku najviše i dižu novčanice 

od 100 kuna kojih često 

uzmanjka, znači "gubitak živaca". 

"Punjenje bankomata ovisi 

o frekventnosti lokacije, normalno 

je da će se bankomati na 

Trgu bana Jelačića puniti češće 

nego bankomati u nekim manje 

naseljenim mjestima, poput 

recimo Cresa. U slučaju nedostatka 

novčanica savjet je da se 

odmah obavijesti pozivni centar 

koji šalje informaciju dalje 

kako bi se bankomat što prije 

napunio", ističe Turk i dodaje 

da osim odlaska na drugi bankomat 

ili podizanja novčanica 

koje su dostupne, treće opcije 

nema. 

Bankomati 

prilagođeni 

studentima 

Mnoge banke danas imaju 

pogodnost dizanja minimalno 

50 kuna s bankomata smještenih 

u blizini zgrada fakulteta, 

što se pokazalo kao pun 

pogodak među studentima. 

U strahu od krađe podataka s 

kartice, prilikom internetskog 

kupovanja, optimalno je imati 

prepaid debitnu karticu jer na 

njoj nema podataka i s njom 

vam nitko ne može napraviti 

veliki račun, jer jednostavno 

– koliko je novca na kartici, 

toliko se troši. 

Kod problema s podizanjem 

novca uvijek se može nazvati 

pozivni centar banke 

čiji je broj ispisan na samom 

bankomatu 

Što s neisplaćenim novcem? 

Nepovoljna situacija u kojoj 

se netko može naći jest i novac 

skinut s računa, a neisplaćen. U 

tim slučajevima, novac će biti 

vraćen tek nakon riješene reklamacije. 

Krajnji rok za prijavu 

ovisi o banci, od 30 do čak 

90 dana. 

"Reklamacija se može podnijeti 

u najbližoj poslovnici banke 

ili kontaktiranjem pozivnog 

centra. Bez obzira na to je li 

sporna transakcija nastala na 

bankomatu matične banke ili 

neke druge, reklamacija se podnosi 

banci koja je izdala karticu", 

objašnjava Turk. 

"Ako se to dogodilo u matičnoj 

banci, klijent odmah može 

ući u poslovnicu, prijaviti što se 

dogodilo i najkasnije u roku 24 

sata novac će biti dostupan na 

tekućem računu. Ako se to dogodi 

u inozemstvu, rok za rješenje 

reklamacije je u prosjeku 45 

dana. U svim spomenutim situacijama 

najbolji je recept - što 

prije prijavite, to će prije biti ispravljena 

pogreška", zaključuje 

Turk.


Karijera 15 

Tehnološki park Velesajam postao još jedna oaza za startup tvrtke 

Zagrebačka 'Silicijska 

dolina' od jeseni krcata 

Tekst i foto: Marija Edita Feldi 

Naš tehnološki park 

mjesto je gdje se 

dobre ideje pretvaraju 

u poduzetničke 

priče, ističe Ivana Čuljak, voditeljica 

najvećeg takvog parka u 

Hrvatskoj. Ideja za širenje tog 

projekta, kaže Čuljak, došla je 

iz potrebe. 

"Prvi tehnološki park bio je 

smješten u Voltinu i prostirao 

se na 1000 četvornih metara. 

Drugi je na Žitnjaku i ima istu 

kvadraturu, a treći i znatno 

veći otvorio se prije tri mjeseca 

na Velesajmu", dodaje voditeljica. 

Na prve dvije lokacije 

svakodnevno djeluje 25 tvrtki. 

Na Velesajmu ih je oko 40. Trenutačno 

nisu popunili ni pola 

kapaciteta od 7300 četvornih 

metara na kojem se prostire 

novi zagrebački inkubator za 

poduzetnike. S druge su strane 

zaprimili nekoliko stotina prijava, 

a u jesen očekuju da će svi 

uredi biti u pogonu. 

Studenti povlašteni 

"Dodatno na ovim prostorima 

planiramo laboratorije, 

odnosno tehnološke centre. 

Tamo će tvrtke razvijati proizvode, 

prototipove, provodit 

će testiranja i slično. Moći će 

koristiti 3D printere, skenere. 

Jedan nam je prostor rezerviran 

za izradu elektroničkih 

komponenti. Drugi laboratorij 

koristit će se za Internet of 

things, a bit će opremljen sofisticiranijim 

računalima i softwerima", 

objašnjava. 

Za opremanje tih laboratorija 

u Tehnološkom parku na 

Velesajmu povukli su 16 milijuna 

kuna iz europskih sredstava. 

U jedan od kapaciteta do 

kraja lipnja trebali bi useliti 

studente na šest prostora koji 

su u procesu predinkubacije. 

"U pravilu se tu u posljednje 

vrijeme, u partnerstvu sa studentskim 

udrugama, najviše 

organiziraju razne edukacije, 

natjecanja i meetupi", kaže Čuljak. 

Ostali poduzetnici početnici, 

koji su tvrtku osnovali u 

posljednje dvije godine, imaju 

pravo koristiti uredske prostore 

besplatno godinu dana. Jedan 

od projekta koji je u najranijoj 

fazi inkubacije u TPZ-u je 

Twibl, koji djeluje pod tvrtkom 

Flow and Form. Oni zasad prikupljaju 

sredstva za daljnji razvoj 

svoje društvene live video 

platforme. 

Poduzetnici početnici koji su tvrtku osnovali u posljednje dvije godine 

imaju pravo koristiti uredske prostore besplatno godinu dana 

Twibl je u prostore 

uselio odmah nakon 

otvaranja parka 

"Za TPZ smo čuli putem medija 

i od znanaca. Sama ideja 

još nije jasno definirana, ali to 

je zato što građenje tima i ispitivanje 

tržišta stavljamo na 

Mali grad inovacija u Zagrebu podsjeća 

na pravi park 

prvo mjesto. Tu smo i zbog financijskih 

olakšica samog prostora", 

rekao je direktor Marko 

Pavlović. 

"Naglasak je na mladim i 

Naglasak je na mladim tvrtkama. 

Ako su već krenuli 

u poduzetničke vode, cilj 

nam je dati im podršku za 

realizaciju ideja, rekli su iz 

Tehnološkog parka 

Parkovi su budućnost 

U Tehnološkom parku, kaže Davorin Štetner, predsjednik mreže 

poslovnih anđela CRANE, trenutačno su oni startupi koji već imaju 

gotov proizvod - poput pametnog novčanika Bagizzma Wiseward. 

Prema njegovu mišljenju, oni su budućnost i morat će se još više 

razvijati. "Da je Ivan Mrvoš na projektu pametnih klupa ranije imao 

pristup nekom tehnološkom parku u kojem bi imao opremu, instrumente 

i alat, to bi ubrzalo razvoj njegove inovacije", ističe Štetner. 

S Tehnološkim parkom na Velesajmu CRANE je napravio prvi korak 

sredinom lipnja kada se tamo održala prva startup srijeda. 

Interaktivne prostorije odličan su poticaj za suradnju između startupa 

novonastalim tvrtkama. Ako 

su već krenuli u poduzetničke 

vode, cilj nam je dati im podršku 

za realizaciju ideja", ističu 

iz Tehnološkog park u kojem 

je tijekom našeg posjeta bilo 

samo nekoliko ljudi. 

Poticaj poduzetnicima 

Veliki problem s kojim se 

studenti inovatori susreću nedostatak 

je novca. S ovim su se 

problemom susreli i osnivači 

tvrtke DECODE, koji su prije 

pet godina, bez kune u džepu, 

osnovali tvrtku. 

"Mi smo u Tehnološkom 

parku bili od osnutka, 2012. 

godine do proljeća 2015. godine 

kada smo preselili u novi, 

veći ured“, objašnjava Dina 

Popović, izvršna marketing 

menadžerica iz DECODE-a, i 

ističe kako su im iz parka ostale 

samo lijepe uspomene. Kada 

su se uselili, osnivači su imali 

25 godina, a danas je najmlađi 

član njihova tima web-programer 

koji će ove godine napuniti 

26 godina. 

"Neke od pozitivnijih situacija 

su bile networking i upoznavanje 

sličnih tvrtki s kojima 

smo dijelili uspone i padove, 

kao i to da nam je osoblje Tehnološkog 

parka kontinuirano 

davalo podršku korisnim savjetima 

i informacijama", kaže 

Popović. Svim mladim poduzetnicima 

preporučuje dolazak 

u park "jer je to 'vjetar u leđa' 

koji je upravo ono što takvim 

mladim tvrtkama treba u početku". 

Z NANJE 

JE MOĆ 

by Tonka 

Stiglo je ljeto, a edukacija 

i konferencija u gradu više 

nema. Kako pravi entuzijasti 

za dašak znanja ne bi 

bili uskraćeni ni sljedeća 

tri mjeseca, pripremili smo 

dvije online-stranice na 

kojima se možete educirati 

kad god poželite. 

EDUKACIJE 

NA EDX 

Ovoj internetskoj platformi 

koju su 2012. godine osnovali 

Harvard i Institut tehnologije 

u Massachusstesu 

(MIT), pristup ima svatko 

tko je spojen na internet. 

Na EdX će pronaći različite 

edukacije iz područja 

znanosti, od arhitekture do 

glazbe. Prijevoda na hrvatski 

još nema, ali je svaka 

edukacija na engleskom 

jeziku. Naravno, najprije 

se morate prijaviti na 

stranicu kako biste mogli 

pristupiti tečaju. Prednost 

je te stranice što unaprijed 

ima detaljan opis edukacija, 

kao i profesora koji 

je drži. Na kraju dobijete 

i certifikat koji možete 

upisati u svoj životopis. 

TED ED 

KLUBOVI ZA 

STUDENTE 

Ovo je stranica koja putem 

animiranih kratkih videa 

pruža odgovore na razna 

pitanja, od toga koliko je 

dubok ocean do toga kako 

dobiti najbolji odgovor 

postavljajući retorička 

pitanja. Videoradovi od 

otprilike pet minuta imaju 

više od milijun pregleda, 

a može ih pogledati bilo 

tko. Pozivaju studente da 

se priključe njihovom TED 

Ed klubu kojih trenutačno 

ima 3000 u 115 zemalja. 

Unutar klubova studenti 

na fakultetu razmjenjuju 

ideje, rade kratke snimke 

u kojima te ideje šire i 

imaju prigodu povezati 

se sa studentima diljem 

svijeta.

16 Kultura 

Ljetni festivali 


Plesna umjetnost Publiku treba educirati od malih nogu, slažu se plesni umjetnici Maša Kolar, 

Ples ne smije ostati na mar 

evaluiran kao aktivnost za 

Glazba, film i 

dobro društvo 

Osim dobrog starog odlaska na 

more, koje priželjkujemo čim upišemo 

zadnju ocjenu u indeks, ljeto 

je pravo vrijeme da si priuštimo i 

nešto više zabave - one glazbene, 

filmske i, naravno, kamperske! Ako 

još dosad niste odlučili u kojem 

smjeru ćete krenuti, kalkulirate s 

prijateljima, prijevozom i investitorima 

(čitajte: roditelji, poslodavci, 

bake na moru), kulturna redakcija 

vam je odlučila pomoći i sumirati 

najbolje od najboljeg ovoga ljeta. 

EXIT FESTIVAL 

1. (5.-9. srpnja) 

Glazbeni i kamperski raj za sve 

ljubitelje dobrog provoda. Ove godine 

glavni izvođači su The Killersi, 

Liam Gallagher, Years&Years, Jason 

Deruli i mnogi drugi strani i domaći 

glazbenici. 

MOTOVUN FILM 

2. FESTIVAL 

Jedan od najpoznatijih filmskih festivala 

u Hrvatskoj ove godine slavi 

20 godina postojanja. Ovaj festival 

nije samo rezerviran za ljubitelje 

filmova nego i za sve pustolove 

kojima nije problem spavati u 

šatorima i uživati u odličnoj glazbi 

i društvu. 

TABOR FILM FESTIVAL 

3. (6.-9. srpnja) 

Još jedan festival za ljubitelje 

filmova (doduše onih kratkih) i 

dobre glazbe. Smješten u dvorcu 

Veliki Tabor, na 15. izdanju svirat će 

Urban&4, My Baby, M.O.R.T, Let 3 i 

mnogi drugi. 

ZADAR CRAFT BEER 

4. FESTIVAL 

(24.-26. kolovoza) 

Tridesetak vrsta craft piva i koncerti 

očekuju vas na trećem festivalu 

craft piva, pa ako ipak više volite 

udovoljvati svojem nepcu i uživati 

u zvukovima Morskih orgulja, Zadar 

je pravo mjesto za vas. 

5. DIMENSIONS 

FESTIVAL 

(31. kolovoza - 3. rujna) 

Naš popis festivala završit ćemo 

nešto dalje od rock-glazbe - onom 

elektroničkom. Smješten u Puli na 

tvrđavi Monte Christo, Dimensions 

je jedan od najpoznatijih ljetnih 

festivala elektroničke glazbe. Ove 

godine će ga otvoriti Grace Jones, 

a od ostalih dana možete poslušati 

Jeff Millsa, Ninu Kravitz te mnoge 

druge. 

 

Tina Ozmec-Ban 

Tekst: Tina Ozmec-Ban 

Plesna umjetnost jača 

posljednjih nekoliko 

godina. Vidimo to u 

otvaranju odsjeka Suvremenog 

plesa na Akademiji 

dramskih umjetnosti, sve većem 

interesu mladih da se upuste u 

učenje i stvaranje ovog oblika 

izvedbene umjetnosti, kao i medijskom 

praćenju problema Zagrebačkog 

plesnog centra. 

Pogoršanjem stanja u državi, 

plesna umjetnost odlazi na 

financijske margine. Kako im 

može pomoći publika i kako se 

treba utjecati na stvaranje mlađe 

i educiranije publike rekli su 

nam Maša Kolar, cijenjena hrvatska 

koreografkinja i plesačica 

suvremenog plesa, Ante Gluščević, 

plesač street dancea te plesni 

pedagog, te Andrea Solomun 

i Ema Janković, plesačice i koreografkinje 

suvremenog 

plesa koje stoje iza 

plesne kompanije 

&M. 

◼◼Kakav 

je Maša Kolar 

odziv publike 

na vaše 

predstave? 

Maša Kolar: S 

obzirom na to da ih 

nemam mnogo, niti 

ih često igram, 

predstave su dobro 

posječene, popunjene. 

Ante Gluščević: 

Odziv na predsta- 

'Teško je održavati umjetnost na visokoj razini ako nema ulaganja u 

nju, a još teže ako nema publike koja bi je vidjela', objašnjavaju Andrea 

Solomun i Ema Janković 

ve je 'očekivan', što znači da uvijek 

možemo očekivati iste 

ljude koji posjećuju street 

plesne 

izvedbe. 

Pritom 

mislim i 

na natjecanja, 

festivale, 

platforme, a 

ne samo kazališne 

izvedbe. To su obično 

polaznici, roditelj ili 

bliži prijatelji plesača i 

pokoji zalutali gledatelj. 

&M: Možemo se pohvaliti 

da kazalište uvijek 

popunimo. Predstava 

'Prison of Decision' imala 

je premijeru prije dvije 

godine, a izvodi se dandanas 

i uvijek ima super odziv. 

◼◼Kako i čime privlačite publiku? 

Maša Kolar: Publiku privlačim 

aktivnom prisutnošću na nezavisnoj 

plesnoj sceni i, nadam se, 

jamstvom neke kvalitete izvedbe. 

Ante Gluščević: Putem društvenih 

mreža najvećim dijelom, 

a kako smo mala grupa, dosta 

posjetitelja za predstave dozna 

i usmeno, uglavnom po plesnim 

studijima. 

&M: Platforme koje koristimo 

većinom su Facebook i Instagram, 

ali i novine i portali. Pokušavamo 

svaki put novim idejama 

privući publiku putem nagradnih 

igara, slikama, videima i sličnim. 

◼◼Koliko je otprilike udio 

neplesača u publici? 

Maša Kolar: Iskreno, mislim 

da neplesača ima 90 posto. 

Ante Gluščević: Rekao bih oko 

70 posto. 

&M: Našu publiku čine uglavnom 

neplesači. Teme su svevremenske 

i jasne te se publika 

može lako povezati s emocijom 

koju prenose. 

◼◼Kako bi se mogla razviti 

navika odlaska na plesne 

predstave u društvu? 

Maša Kolar: Navika se može 

razviti upućenošću, zanimljivim 

razgovorima, prije i poslije, 

i adekvatnom pripremom za to 

što se ide gledati. 

Ante Gluščević: Sve počinje u 

školama. Ako škole ne razvijaju 

duh razumijevanja izvedbenih 

umjetnosti u djece, teško da će 

djeca postati odrasli ljudi s navikom 

posjećivanja plesnih događaja 

bilo koje vrste. 

Plesne predstave moraju pokazati 

veliku dozu 'atraktivnosti' 

ili biti medijski jako popraćene, 

gurane 'pod nos' kao nešto što 

je u trendu, da bi se u ovom trenutku 

tome doskočilo s publikom 

koja nema utkanu naviku 

posjećivanja plesnih predstava. 

Međutim, postavlja se pitanje 

koliko bi zapravo želja za kulturnim 

uzdizanjem mogla pomoći 

kada bi se na takav način gradila 

publika. 

&M: Trebalo bi krenuti od malih 

nogu, i to tako da se djecu 

Glazba Mimika Orkestar svira u Londonu i Zagrebu, a međunarodnu publiku zabavljaju žanrov 

Jazz ima magičnu moć spajan 

Tekst: Filip Šerić 

Mimika orkestar i kolektiv 

pliva u različitim 

glazbenim žanrovima, 

a najčešće izvode alternativni 

suvremeni jazz, odnosno 

glazbu glavnog i odgovornog 

saksofonista Maka Murtića. 

Skladbe su sastavljene od različitih 

glazbenih cjelina pa 

tako u njihovim izvedbama, 

osim najzastupljenijeg i dominantnog 

alternativnog, ali i 

tradicionalnog jazza, možemo 

pronaći i londonski hip-hop, 

rock, svjetski folklor, klasiku, 

ali i urbane suvremene zvukove 

poput elektronike. 

Mak Murtić otkrio je pozadinu 

osnutka ovog šarmantnog 

kolektiva. 

Spajanje nespojivoga 

"Pojavila se ideja o radu na 

gotovo filmskoj razini. Svaki 

album, odnosno projekt stvara 

jedan novi svijet u kojem se 

pojavljuju karakteri (opisani 

kao glazba, glazbenici, solisti), 

scene, naracije i tekstovi vezani 

uz temu i samo scenu u priči", 

objasnio je Mak. Bend je dosad 

izdao dva albuma, a uskoro 

izlazi i treći - "Divinities of 

the Earth and the Waters", koji 

svoje glavne motive nalazi u 

staroslavenskoj mitologiji. 

"Na tom albumu, uz korištenje 

elektroničke manipulacije 

Novi, treći album 'Divinities of the Earth and 

the Waters' svoje glavne motive nalazi u 

staroslavenskoj mitologiji


Kultura 17 

Ante Gluščević te Andrea Solomun i Ema Janković iz plesne kompanije &M 

gini, 

cure 

vodi na predstave s kojima se 

mogu povezati na osobnoj razini, 

a ne samo na predstave s 

kojima se smatra da bi se trebali 

povezati. Neizmjerno je važan 

i konstantan angažman obitelji 

i edukatora kako bi se kultura 

cijenila i prepoznala. Ples bi se 

trebao i odmaknuti od kazališta 

kao jedine platforme, te bi valjalo 

organizirati vanjske pozornice, 

plesati u muzejima ili na 

ulici te tako zaintrigirati ljude 

da zapravo kroče u kazališta. Još 

jedan korak unaprijed, a koji i 

mi prakticiramo, kolaboracija je 

više grana umjetnosti - glume, 

fotografije, filma i ostalih. 

◼◼Koliki utjecaj u tome imaju 

institucije i mediji? 

Maša Kolar: Jako velik, 

gotovo isključiv. 

Ante Gluščević: 

Utjecaj je velik ako 

ne i presudan. Ples ne 

smije ostati na margini 

umjetnosti, evaluiran kao 

aktivnost za cure. 

Ministarstva 

moraju evaluirati 

ples kao 

prirodan oblik 

kretanja, nešto 

što je svakom 

urođeno. 

Ne trebaju svi 

biti plesači, ali ne 

trebaju niti svi 

igrati nogomet 

ili preskakati 

Plesač 

Ante Gluščević 

skim koktelom koji miješa motive ljudskih borbi, ali i slavenske mitologije 

ja različitih glazbenih struja 

instrumentima, pokušavamo 

ostvariti i određeni snovit (čitaj: 

trippy) učinak, s obzirom 

na temu koja se bavi osobnim 

gubicima i osjećajima", pojasnio 

je Mak. 

Mak Murtić rođeni je Zagrepčanin 

te ujedno i samouki 

skladatelj koji svoju glazbenu 

praksu započinje učenjem tenor 

saksofona. Očaran različitim 

glazbenim djelima poput 

Suita Dukea Ellingtona, ubrzo 

započinje i s glazbenom analizom, 

kako njih, tako i različitih 

glazbenih djela hrvatske i ostale 

folklorne glazbe. Zanimljivo 

je da Murtića zapravo ne zanimaju 

glazbeni žanrovi, a njegova 

prva ljubav, jazz, slaže se 

vijaču ili igrati graničara, 

što je zapravo još 

u većini škola opis sata 

tjelesne i zdravstvene 

kulture. Višestruko 

loše poruke koje se 

daju dječjem umu u plesu 

nema zato što je ples 

igra koju skupa mogu 

igrati curice i dečki. 

&M: Mislimo da mogu 

uvelike pomoći time da se 

ulaže u umjetnike i njihov 

rad kako ne bi sve 

IVANA BOTIĆ 

svime, te sve može biti jazz koji 

je otvoren različitim interpretacijama. 

Upravo je zato kombinacija 

svih ovih različitih 

žanrova toliko i efektna. 

"Mimika se, ukratko, bavi 

društvom, kako pojedinačno, 

'Na ovom albumu korištenjem 

elektroničke manipulacije 

instrumentima 

pokušavamo ostvariti i 

jedan snovit (trippy) učinak', 

objasnio je saksofonist 

Mak Murtić 

stagniralo. Teško je održavati 

umjetnost na visokoj razini ako 

nema ulaganja u nju, a još teže 

ako nema publike koja bi je vidjela. 

◼◼Kakvo je trenutačno stanje 

plesne scene u Hrvatskoj? 

Maša Kolar: Samo googlaj slučaj 

ZPC i sve je jasno. 

Ante Gluščević: Plesni profesionalizam 

u Hrvatskoj je prisutan 

na svakom uglu. Stanje je dobro 

jer se pojedinci svim silama 

tako i većim strukturama, ali 

još više u srži. Taj sastav je 

glazbeni output u kojemu se 

svi 'stilovi' spajaju, a veže ih 

ljepilo i sloboda suvremenog, 

neopterećenog jazza, nekad 

kompleksnijih, a nekad jednostavnijih 

glazbenih ideja, i 

vrsnih glazbenika koji nam se 

uvijek pridružuju“, otkrio je 

Mak. 

Izvanžanrovska glazba 

Najčešći motivi prožeti u njihovim 

skladbama prikazi su 

različitih ljudskih stanja, kao 

i, naravno, nepresušan izvor 

inspiracije, ljubav, ali i mitovi, 

ljudska borba i nošenje s 

različitim životnim nedaćama 

Plesna kompanija 

&M - Andrea Solomun 

i Ema Janković 

IVICA BOHOC 

'Ne trebaju 

svi biti 

plesači, ali 

ne trebaju 

niti svi igrati 

nogomet ili 

preskakati 

vijaču ili 

igrati graničara, 

što 

je zapravo 

još u većini 

škola opis 

sata tjelesne 

i zdravstvene 

kulture', 

objašnjava 

Ante Gluščević 

trude držati ples na nekoj razini, 

Ako govorimo o financijskoj 

strukturi, hrvatski ples je na vrlo 

lošoj razini u usporedbi s inozemnim. 

&M: Mi stvaramo bez obzira na 

novac. Radimo na tome da ples 

učinimo isplativom karijerom 

makar migrirali u komercijalne 

vode. 

Kombiniramo ono što oni žele 

vidjeti s onim što mi želimo reći i 

to funkcionira. Napredak je spor, 

ali je ipak napredak. 

kao što je, na primjer, gubitak. 

Glavna vokalistica ovog kolektiva 

je Maja Rivić, kojoj, zanimljivo, 

prva ljubav nije bila 

glazba nego arhitektura. Orkestar 

se može pohvaliti mnogobrojnim 

suradnjama s različitim 

glazbenim sastavima kao 

što su Phaze Theory, Maya and 

the Brassberries te Captain of 

the Awesome Machine. 

"Mimika trenutačno postoji 

kao orkestar u Londonu i kao 

kolektiv u Zagrebu, razlika su 

neki članovi, ali će od listopada 

započeti i razvijanje nekih 

konkretnijih smjerova unutar 

zagrebačkog kolektiva kao dogovor 

s glazbenom scenom iz 

regije", potvrdio je Mak. 

o kulturi 

KULTURNO 

g Vanessa Curman 

Ne tolerancija 

nego istinsko 

prihvaćanje 

Početkom lipnja našim se 

gradom zavijore zastave duginih 

boja i rasplamsaju brojne 

rasprave. Preispituje se nužnost 

Povorke ponosa, financijskog i 

medijskog pokrivanja manifestacije, 

kao i općenita prisutnost 

LGBT osoba u javnom i kulturnom 

životu. 

Čini se kako se konzervativnija 

strana Hrvatske ne želi suočiti 

s postojanjem "drugih", koji 

ne pristaju u kalup idealnog 

"hrvatstva", posebice ako se ti 

drugi usude biti prisutni u medijskom 

prostoru, što itekako jesu. 

Statistički gledano, udio LGBT 

osoba u kreativnoj, odnosno 

kulturnoj industriji mnogo je veći 

nego u općoj populaciji. Zato 

ne čudi da su teme vezane uz 

život LGBT osoba česte teme u 

filmovima, knjigama i glazbi. 

Umjetnost je oduvijek bila kanal 

za izražavanje osobnih emocija 

ideja i stavova, čak i u društvima 

koja ih nisu prihvaćala. Emocije 

izražene kroz književnost i 

likovnu umjetnost često su drvo 

za potpalu 

plamena 

revolucije – 

javna reakcija 

Queer osobe 

kulturnim i 

umjetničkim 

djelovanjem 

pokazuju 

kako je biti 

'onaj drugi' 

nužna je da 

bi došlo do 

promjene. Od 

Stonewalla, 

krize s aidsom 

osamdesetih 

godina, te borbe 

za bračnu 

jednakost, 

queer osobe 

izražavaju se kulturnim djelovanjem 

i široj zajednici oslikavaju 

kako je to biti obilježen kao 

"onaj drugi". 

Čini se kako ljudi koji nisu dio 

LGBT zajednice, ili uključeni u 

borbu za jednakost, tek trebaju 

shvatiti da različitost u "njihovim" 

prostorima (kao što su 

mainstream mediji, ili doslovnim 

prostorima kao što su ulice) nije 

nikakva uzurpacija ili otimanje. 

Ona je jednostavno refleksija 

postojanja stvarnih ljudi, sa 

stvarnim osjećajima i željama. 

Jedna od tih želja nije samo 

tolerancija, koja sama po sebi 

znači samo podnošenje nečeg 

nepoželjnoga, nego istinsko 

prihvaćanje u zajednici. Kada 

smo cijeli život u javnom prostoru 

navikli gledati osobe poput 

nas, slavljenje različitosti može 

učiniti da se osjećamo kao netko 

drugi - čin se da taj osjećaj nije 

nimalo ugodan.

18 Tehnologija 


gadgeti 

Tekst: Silvio Šipušić 

BIKI 

BIKI je podvodni dron koji 

izgleda i "ponaša se" poput 

ribe. "Pliva" u bazenu i moru 

uz pomoć svoje "repne peraje". 

Prilično je primamljiv dron, 

sa svim modernim funkcijama 

poput 4K kamere, izbjegavanja 

prepreka, povratka na 

polazište, GPS-a itd. Može se 

spustiti na 60 metara dubine 

i plivati brzinom od 1,8 kilometara 

na sat. Velike dubine i 

plićake možete slikati i snimati 

4K kamerom, objektivom širokim 

150 stupnjeva i stabilizacijom 

slike, koje se spremaju 

na pohranu od 32GB. Pri 

snimanju možete uključiti 

dvostruka svjetla na prednjoj 

strani snage 114 lumena, a 

snimati možete od 90 do 120 

minuta. BIKI-jem upravljate 

vodootpornim daljinskim 

upravljačem ili mobilnom 

aplikacijom. Njime možete 

upravljati i unaprijed postavljenim 

putom kretanja, a BIKI 

će ga slijediti te pritom paziti 

na prepreke. Kada ste gotovi s 

vožnjom, BIKI se može vratiti 

na mjesto blizu vašeg mobitela 

putem GPS-a. Taj podvodni 

drone neće smetati podvodnoj 

biosferi i pliva vrlo tiho, glasnoćom 

od 55 decibela. Ako 

želite hibrid ribe i dronea, BIKI 

je trenutačno na Kickstarteru, 

a na tržištu će stajati 1025 

dolara (6783 kuna). 

XYZ Printing Da Vinci 

Mini 

Da Vinci Mini 

jednostavan je 

3D printer koji 

može printati 

3D modele 

dimenzija do 

15x15x15cm. U 

usporedbi s većim, skupljim 

3D printerima, Da Vinci Mini 

ima malu podlogu za printanje 

objekata, ali za početne 

korisnike veličina prostora je 

sasvim adekvatna. Printanje 

3D predmeta obavlja se PLA 

plastikom, biorazgradivim materijalom. 

Za printanje možete 

koristiti računalo i mobilne 

uređaje kojima putem aplikacije 

možete slati naredbe. 

Materijale za printanje možete 

skinuti s online servisa XYZ 

3D Gallery, ali ako želite nešto 

unikantno i novo, 3D modele 

možete stvoriti u programu 

XYZmaker. Da Vinci Mini 

jedan je od jeftinijih printera s 

cijenom od 269 dolara (1780 

kuna) bez PLA materijala. 

Digitalno izdavaštvo Sve je više mladih pisaca koji svoje knjige izdaju sami 

Od e-knjiga profitiraju i 

čitatelji i novi autori 

Tekst: Ramona Šćuric 

Foto: Marija Edita Feldi/Global 

Mnogim ljubiteljima 

književnosti 

e-knjige olakšale 

su pristup omiljenim 

naslovima, a autorima 

izdavanje knjige. O toj je 

temi udruga Cygnus, koja se 

bavi promicanjem kulture i 

umjetnosti, održala Tribinu o 

samoizdavaštvu u Zagrebu, u 

sklopu njihova projekta "Labuđe 

ljeto". Cilj tribine bio je 

upoznati mlade autore s e-izdavaštvom, 

gdje bez posredovanja 

izdavača mogu objaviti 

vlastitu knjigu i pritom zaraditi. 

Made in Hrvatska 

Na tribini su bili gosti koji 

su postigli uspjeh na elektroničkoj 

platformi izdavanja 

e-knjiga. Jedna od njih je i 

Maja Škvorc, spisateljica pod 

pseudonimom Maya Starling. 

Slavu je stekla u svijetu fantasyja 

sa svoja dva romana, 

Dragon's Treasure i Dragon's 

Prize u elektroničkom izdanju, 

koje je sama izdala. 

"Autorima koji nemaju prethodno 

iskustvo objave knjige 

neizmjerno je teško izbaciti 

knjigu na tržište, pogotovo 

ako nisu dovoljno financijski 

potkovani. Stoga je e-izdavaštvo 

odličan odgovor za svakoga 

tko je spreman objaviti svoj 

roman jer će njegova knjiga 

biti dostupna svakome tko ima 

'pametni' telefon ili računalo", 

komentira Ana Miljanić, predsjednica 

udruge Cygnus. 

Prva aplikacija koja nudi 

besplatne e-knjige, Croatia 

Reads, nosi etiketu Made in 

Hrvatska. Miljanić ju je probala, 

ali tvrdi kako ju je "ubrzo 

uklonila sa svog telefona jer 

je bila nepraktična i nudila je 

mali broj naslova". 

Danas, 46 godina od prve 

e-knjige, može se imitirati list 

papira na posebno osmišljenim 

e-čitačima kako bi doživ- 

Aplikacije 

1 

iReadItNow 

Ova aplikacija omogućuje 

spremanje 

najdražih odlomaka. 

Možete čitati knjige, 

a pritom ih organizirati 

u više opcija. 

Knjige koje čitate 

trenutačno, knjige 

koje želite pročitati 

i knjige koje ste već 

pročitali. 

'Loše napisanu knjigu neće spasiti ni lijepo tiskano ni elektroničko 

izdanje', kaže Igor, profesor književnosti 

Papirnate knjige više nisu 'in', mnogi knjigoljupci sve češće posežu za gadgetima 

ljaj bio što sličniji originalu. 

E-papir (elektronički papir) 

dizajniran je posebnom tehnologijom 

koja omogućuje da 

"tinta" i papir u skladnom odnosu 

svjetla i kontrasta vizualno 

podsjećaju na pravu knjigu. 

Omiljena izdanja kupe 

Najpoznatiji e-čitači su 

Kindle, Nook i Kobo, čije baterije 

mogu potrajati i do dva 

mjeseca. Od celuloznog papira 

do digitalne imitacije jedina je 

razlika u njihovoj isplativosti. 

Najčešća mana, koju ističu 

ljubitelji tiskanih knjiga, jest 

da im kod e-knjiga nedostaje 

osjećaj knjige pod prstima. 

2 

OverDrive 

Ukratko, ova aplikacija 

je doslovno 

virtualna knjižnica. 

Knjige posuđujete 

i imate određeni 

rok posudbe, nakon 

kojeg knjiga jednostavno 

nestaje. Bez 

obzira na to pročitali 

li je ili ne, zvuči kao 

dobro treniranje za 

držanje rokova! 

3 

Kindle 

U NSK-u preko eLektire knjige 

možete i slušati 

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i eLektire 

zajedno imaju više od 500 knjiga u zvučnom izdanju. Hrvatske 

audioknjige, pjesme, novele i romane omogućeno 

vam je slušanje putem eLektire, dok je NSK u svjetskoj 

bazi besplatnih audioknjiga - Open Culture. Open Culture 

osnovan je 2006. godine, a u svojoj bazi podataka ima 

više od 900 naslova knjiga na engleskom jeziku. I sve je 

besplatno. 

'E-izdavaštvo odličan je 

odgovor za svakoga tko je 

spreman objaviti svoj roman, 

jer će njegova knjiga 

biti dostupna svakome tko 

ima pametni telefon ili računalo', 

kaže Ana Miljanić 

Kindle je sinkroniziran 

s Amazonom. 

Sve knjige koje 

kupite možete bez 

problema čitati na 

bilo kojem uređaju. 

Uz to, sama aplikacija 

sadrži više 

od milijun izdanja 

knjiga. 

4 

Audiobook 

Player 

Za one lijena oka, 

postoji aplikacija 

za slušanje knjiga. 

Sadrži više od 2300 

besplatnih audioknjiga 

na engleskom 

jeziku. 

"E-knjiga nikad neće moći 

zamijeniti onaj osjećaj koji 

pruža prvo otvaranje nove 

knjige, miris papira i zvuk krckanja 

korica kada se otvara", 

kaže Matea, studentica Filozofskog 

fakulteta i ljubiteljica 

tradicionalnih knjiga. Suprotno 

tome, fanovi e-knjiga ističu 

njihovu ekološku osviještenost 

jer se ne moraju rušiti 

šume kako bi se proizveo papir. 

Uz to, glavni su im aduti 

izdanja. 

"Ljudi koji čitaju e-knjige 

čitaju mnogo više na e-čitaču, 

ali zato one knjige koje su im 

se naročito svidjele i žele ih 

imati na polici, na kraju kupe 

u tiskanom izdanju", objašnjava 

Igor, diplomirani profesor 

književnosti te dodaje da "loše 

napisanu knjigu neće spasiti 

ni lijepo tiskano ni elektroničko 

izdanje". 

5 

Croatia 

Reads 

Domaći hrvatski proizvod 

do kraja 2016. 

godine preuzet je 

više od 24.000 puta. 

Potrebno je samo 

skinuti aplikaciju na 

uređaj i besplatno početi 

čitati. Aplikacija 

nudi više od 100.000 

knjiga iz brojnih zemalja 

svijeta. Potpuno 

besplatno, od vodiča, 

kuharica do ozbiljnijih 

književnih djela.


Sport 19 

Plivanje s perajama Državni prvak niže uspjeh za uspjehom 

Luka Đurđ: Privukli su 

me brzina i adrenalin! 

'Već osam ili devet godina bavim se ovim sportom, a zaljubio sam se nakon prvog treninga', 

govori Luka kojeg je s nogometa u plivanje odvukao brat Dominik 

Tekst: Kate Gudelj 

Ne bavi se mainstream 

sportovima nego plivanjem 

s perajama, u 

čemu je jako dobar. 

Rođen je u Koprivnici, a živi u 

Zagrebu. To je, ukratko, opis 

Luke Đurđa, koji je, zahvaljujući 

svojim rezultatima u tom 

neolimpijskom sportu, proglašen 

najboljim sportašem Koprivničko-križevačke 

županije 

za prošlu sezonu. Kao junior 

bio je četvrti na Europskom te 

šesti na Svjetskom prvenstvu, 

a ovo ljeto ga očekuje nastup 

na Euru u Poljskoj, gdje mu je 

cilj ući u finale. 

"Konstantno popravljam 

svoja vremena, ali sam svjestan 

da za seniorsko finale treba 

još mnogo rada. Osim ako 

se sve kockice ne poklope", 

kroz smiješak je rekao Luka. 

komentar 

g 

Ivan Pavić 

Ne može vam 

nitko ništa... 

Hrvatski nogomet je, to već i 

ptice na grani znaju, truo. Kriminal 

je očit, guraju se igrači 

koji "moraju" igrati kako bi se 

prodali, a pod tepih se guraju 

svi ostali problemi kako bi 

prema van sve izgledalo dobro. 

Reklo bi se da nogometni vlastelini 

u Hrvatskoj koriste onu 

frazu "zavadi pa vladaj" pa su 

tako uspjeli i prikazati navijače 

kao sav problem hrvatskog 

nogometa. 

No što je s nedavnim scenama 

na suđenju gospodi Mamićima 

i Vrbanoviću? Naš kapetan 

Luka Modrić u trenu je okrenuo 

iskaz i postao jedan od 

najomraženijih ljudi u Hrvatskoj. 

Kakve se igrice igraju iza 

filmskih kulisa tog suđenja, to 

ni sam Svevišnji ne zna. 

Jedno je sigurno, a to je da je 

hrvatskoj sportskoj javnosti 

pun kufer. Ovako manipulirati 

hrvatskim sudstvom je teška 

povreda, ne samo zakona 

nego i ustavnih temelja pravne 

države. Nikad u povijesti kugle 

Nepoznat sport 

Za ovaj sport ne znaju mnogi, 

pa se na prvu čini jako 

jednostavno - plivaš, samo s 

perajama, pa ti je još i jednostavnije. 

Luku je s nogometa 

u ovaj sport odvukao brat Dominik, 

koji za razliku od Luke 

što pliva kratke discipline, više 

voli srednje. 

"Već osam ili devet godina 

bavim se ovim sportom, a 

zaljubio sam se nakon prvog 

treninga. Jednostavno su me 

privukli brzina i adrenalin. Mislim 

da je to ono što općenito 

ljude privlači tom sportu", kazao 

je Luka. 

Taj sport ima četiri glavne 

discipline. To su plivanje s monoperajom, 

bifins (plivanje s 

običnim perajama), apnea (50 

metara ronjenje na dah s monoperajom) 

te brzinsko ronjenje 

(ronjenje s monoperajom i 

bocom s komprimiranim zrakom). 

Faks nije problem 

U plivanju s perajama muške 

i ženske "sirene" postižu i dva 

puta veću brzinu nego što je 

to slučaj u klasičnom plivanju. 

Lukine discipline su 50 metara 

apnea te 50 i 100 metara plivanja 

s monoperajom. U karijeri 

je "skinuo" više od 14 hrvatskih 

rekorda u raznim kategorijama, 

ali ima i po dva zlata i srebra 

sa svjetskih kupova. 

Iz rodne Koprivnice i svog 

ronilačkog kluba Šodorica u 

Plivanje s perajama 

je puno adrenalina 

Treninzi u perajama draži su mu od 

faksa 

PRIVATNA ARHIVA 

metropolu je Luka došao zbog 

fakulteta. Student druge godine 

na Prometnom fakultetu 

lako usklađuje sve obveze jer 

kaže da profesori izlaze u susret 

kategoriziranim sportašima. 

Priznaje da radije ode na 

trening nego na fakultet te dodaje 

kako misli da u Hrvatskoj 

nije problem što školstvo ne 

izlazi u susret sportašima nego 

što se oni ne organiziraju tako 

da usklade sve obveze. 

U Koprivnici je trenirao u 

25-metarskom bazenu, ali kaže 

da mu to nije teško padalo jer 

tamo ima više vremena i pruga 

za trening, a i financijski uvjeti 

su bolji. Od početka ove godine 

trenira u ronilačkom klubu Geronimo 

i dane provodi na novosagrađenom 

bazenu Svetice. 

Kao junior bio je četvrti na 

Europskom te šesti na Svjetskom 

prvenstvu, a ovo ljeto 

ga očekuje nastup na Euru u 

Poljskoj 

Na državnom prvenstvu koje je 

pokraj travnja bilo održao na 

tom bazenu Luka je pokupio 

tri pojedinačna zlata te jedno 

ekipno u štafeti. 

Plivači u ovom sportu imaju 

velikih problema s tetivama i 

zglobovima, a Luki se dogodila 

ozljeda kralješka koja ga još 

koči na treninzima i natjecanjima, 

ali se nada brzom oporavku 

i povratku uspjesima. 

PRIVATNA ARHIVA 

Jedno je sigurno, a to je da je 

hrvatskoj sportskoj javnosti 

pun kufer. Ovako manipulirati 

hrvatskim sudstvom 

teška je povreda, ne samo 

zakona nego i ustavnih 

temelja pravne države 

zemaljske se nije dogodilo da 

nogomet ovako trese sudstvo i 

da je jedan od pokretača mnogo 

dubljeg kriminala koji nikad 

neće isplivati na površinu, a svi 

znamo da je tu. 

Zapjevao je Mamić s Lovrenom 

"Ne može nam nitko ništa". Da, 

istina je. Nemojte si lagati. Ne 

može im nitko ništa. "Uglađeni" 

gospodin Mamić može cirkusirati, 

galamiti, bacati papire, 

upadati u riječ sucu i što sve 

ne raditi i za to dobiti zamolbu 

da napusti sudnicu i prijetnju 

da će ga novčano kazniti. 

No to je još najmanji problem. 

Pjevati s Dejanom Lovrenom, 

poslati sina s njim na ručak. 

Zar to nije utjecanje na 

svjedoka? U pravu je Mamić. 

Ne može im nitko ništa. Jer mi 

smo daleko od pravne države. 

Da smo mi pravna država, 

ovaj stupac u novinama bio bi 

komentar neke prave sportske 

teme. Ovako se trulež nastavlja 

širiti hrvatskim nogometom. 

Svi znamo da se trulež rješava 

– amputacijom.

20 Sport 


Sportski psiholozi U Hrvatskoj trenutačno ima 14 licenciranih stručnjaka koji se, 

Učinak u NBA meču 

TOP 5 NAJBOLJIH 

Wilt nakon 

famozne 

utakmice i 

'stotke' 

Ne propisuju lijek 

'liječe' mentalni 

Wilt Chamberlain 

1. (Warriors, 1962.) 

Rijetko koji ljubitelj košarke 

ne zna za ovu famoznu 

predstavu jednog 

od najvećih svih vremena. 

Legendarni Chamberlain 

je za Philadelphia 

Warriorse u regularnoj 

sezoni protiv New York 

Knicksa "ubacio" 100 poena, 

a rekord stoji i dandanas. 

Ne postoji mnogo 

onih koji vjeruju da će 

ovaj rekord star 55 godina 

ikad biti srušen. 

Kobe Bryant (Lakers, 

2. 2006.) 

Nije iznenađenje da se i 

veliki Kobe našao na ovoj 

ljestvici. U siječnju 2006. 

Bryant je u koš Raptorsa 

u 42 minute na terenu 

pospremio 81 poen, uz 

nevjerojatnih 55 u drugom 

poluvremenu. Neke ekipe 

toliko ne zabiju tijekom cijelog 

meča. 

Devin Booker (Suns, 

3. 2017.) 

Dugo se u najjačoj košarkaškoj 

ligi čekalo nešto 

TOP 5 NAJGORIH 

Walker je 

bio čista 

nula 

takvo, čak od 2006. i 

spomenuta Bryanta. Bek 

šuter Phoenixa postao je 

najmlađi košarkaš s 60 ili 

više poena u jednom meču 

(20 godina), a zabio ih je 

70, što, zanimljivo, nije bilo 

dovoljno za slavlje Sunsa 

nad Celticsima. 

Shaquille O'Neal (Lakers, 

2001.) 

4. 

Uvijek se izvedbe u velikom 

finalu više cijene 

ako su vrijedne spomena, 

a ona O'Nealova u finalu 

protiv Philadelphije, kad je 

gotovo postigao quadruple 

double (28p, 20s, 9a, 8b), 

lansirala je Lakerse naslovu 

prvaka i tako zavrijedila 

mjesto na listi. 

Elgin Baylor (Lakers, 

5. 1962.) 

Rekordni učinak u finalima 

svih vremena! Baylor je 

u finišu sezone 1961./62. 

protiv vječnih rivala Celticsa 

zabilježio čak 61 poen 

uz značajna 22 skoka. Da 

se dogodilo u nešto kasnijem 

razdoblju, ovo bi bilo i 

više rangirano na listi. 

NBA 

'Ideja je da se radi na nekim područjima kao što je način razmišljanja, ponašanje, 

komuniciranje sa sobom i drugim igračima, koncentracija, motivacija, samopouzdanje...', 

kaže Amir Zulić, sportski psiholog 

Tekst: Katarina Kušec 

Talijanski su braniči 

poznati po svojoj čvrstoj 

obrani, nije lako 

proći pokraj njihovih 

nogu, a na to i sami upozoravaju. 

U to se uvjerio i Alvaro 

Morata kojemu se suigrači iz 

Juventusa uoči susreta Španjolske 

i Italije prije godinu 

dana "zaprijetili". 

"Razgovarao sam s njima i 

rekli su mi da stavim kacigu 

ako ću igrati", rekao je Morata. 

Da, neki od njih prirodno 

su nadareni, a neki su na čvrstoći 

morali raditi što fizički, 

što psihički. Jedan od njih je i 

Leonardo Bonucci koji je svojedobno 

angažirao i mentalnog 

trenera Alberta Ferrarinija. 

"Cilj je bio da igrač očvrsne 

i pronađe fokus", prokomentirao 

je Ferrari, koji je na njemu 

koristio, u najmanju ruku, 

čudne metode. Naime, igrača 

je zatvarao u podrum, udarao i 

vrijeđao. No to nije pristup kojemu 

teži sportska psihologija 

čije usluge danas koristi sve 

više sportaša. 

Za sada - dovoljno 

"Ukupna pripremljenost 

sportaša ovisi o fizičkoj, tehničkoj, 

taktičkoj i psihološkoj 

spremnosti pa je sve to podjednako 

važno. Ovisi jedino koliko 

se vremena ulaže. U nogometu 

ima svakakvih trenera, neki 

su vrhunski, a neki su za niže 

lige, ali i jedni i drugi se zovu 

nogometni trener, pa tako ima 

i psihologa. Neki su jako dobri, 

neki su manje dobri. Ono što 

bi bilo dobro jest da se uvede 

licenca za to zanimanje i zato 

smo je u Hrvatskoj uveli, da 

smanjimo mogućnost da bilo 

tko šteti ugledu dobrih sportskih 

psihologa, da se ne bi dogodilo 

kao s Bonuccijem i njegovim 

mentalnim trenerom", 

objašnjava jedan od sportskih 

psihologa, Amir Zulić. Radio je 

'Mislim da je 

jako važno 

da trener 

upozna 

svoje igrače, 

ne samo na 

terenu nego 

i s ljudske 

strane, da 

zna njihove 

probleme', 

kaže košarkašica 

Medveščaka 

Iva Borović 

kao član stručnih stožera u pripremama 

sportaša koji su bili 

na olimpijskim igrama, a danas 

je jedan od 14 licenciranih 

u Hrvatskoj. 

"Kolika je potreba, toliko 

ima i sportskih psihologa. 

Kada sam ja počeo raditi, nije 

bilo gotovo nikoga. Sada je stanje 

mnogo bolje", kaže Zulić. 

"Ideja je uglavnom da se radi 

na nekim područjima kao što 

je način razmišljanja, ponašanje 

samog sportaša, kako se 

on osjeća u nekim situacijama, 

kako komunicira sam sa sobom 

i drugim igračima, kakva 

mu je koncentracija, motivacija, 

samopouzdanje, i slično. 

I to su najčešće stvari s kojima 

se sportaši i javljaju psihologu. 

A načini na koji se radi s njima 

mogu biti svakakvi, od razgovora 

do mentalnih treninga", 

objašnjava Zulić. Dodaje da 

je to kompleksan i dugotrajan 

posao. 

Ističe kako je dobro da sve 

Slamball Sport koji je poput računalne igrice uživo, a objedinjuje elemente košarke, 

Košarka na trampolinima: od s 

Kenny Walker (Bullets, 

1993.) 

1. 

Mnogo je bilo igrača koji 

u jednom meču nisu imali 

apsolutno ništa zapisano 

uz svoje ime u zapisniku 

nakon utakmice, ali nitko 

nije proveo ni približno toliko 

vremena na terenu kao 

Kenny Walker. U 12 minuta 

protiv Hawksa Walker si je 

uz ime upisao nule u svakoj 

kategoriji. 

Kenyon Martin (Nets, 

2. 2003.) 

Krilni centar Netsa bio 

je jedan od nositelja igre 

momčadi do finala sa Spursima. 

U šestoj utakmici 

od 23 šuta zvijezda Netsa 

ubacila je samo tri i tako 

doslovno uručila San Antoniju 

naslov NBA prvaka. 

Dennis Johnson (Sonics, 

1978.) 

3. 

U razdoblju kad su se 

koševi zabijali mnogo lakše 

nego danas, zvijezda 

Seattlea Dennis Johnson 

u odlučujućoj je utakmici 

finala protiv Washington 

Bulletsa 14 puta šutirao 

prema košu. Lopta nije niti 

jednom ušla u koš i Bulletsi 

su, dakako, dobili finale. 

Ray Allen (Celtics, 

4. 2010.) 

U jednoj od svojih najboljih 

izvedbi karijere, Allen je 

u drugoj utakmici finala 

protiv Lakersa "ubacio " 

čak 32 poena. Međutim, 

već u sljedećem srazu je 

isti igrač zabio 32 poena 

manje, a potrošio je čak 13 

lopti i Celticsi su tako ispustili 

naslov iz ruku. 

Jan Vesely (Wizards, 

5. 2013.) 

Šesti draft pick sezone 

koji je imao potencijala, ali 

uzalud. Najbolji primjer katastrofalne 

sezone za Čeha 

je debakl protiv Detroit 

Pistonsa, u kojem je Vesely 

za samo osam minuta na terenu 

napravio šest osobnih i 

morao napustiti parket. 

NBA 

Profesionalna liga, godinu dana nakon 

osnivanja tog specifičnog sporta, počela 

se emitirati na televiziji 

Slamball se ubrzo 

proširio svijetom


Sport 21 

uz trenere, brinu o sportašima i njihovoj psihološkoj spremi 

ove, a sportaše 

m treningom 

više trenera i sportaša prepoznaje 

važnost sportskih psihologa 

i sve manje ih doživljavaju 

kao nekoga kome se obraćaju 

kad postoji problem. To je pogrešan 

stav, kaže, jer oni nemaju 

problem nego jednostavno 

žele biti bolji u segmentima 

koje može pokriti sportska psihologija. 

Gleda se da se bude 

bolji, a ne da se rješava neki 

problem. 

No iako je psihološka sprema 

iznimno važna i sve je više 

psihologa prisutno u životima 

sportaša, neki još ne koriste 

njihove usluge. 

vrsni trend. Vidim da je dosta 

reprezentacija angažiralo psihologa", 

govori košarkašica 

Medveščaka Iva Borović (28). 

Misli kako je svako unapređenje 

koje će pridonijeti 

vrhunskom rezultatu i cilju 

dobrodošlo, pa ako psiholog 

može pomoći, neka pomogne. 

"Motivacija je ta koja ponekad 

zna 'štekati'. Pogotovo ako 

liga nije jaka i to je možda slučaj 

kod ženske košarke u Hrvatskoj. 

Zna se otprilike tko je 

najbolji i to je to, ali mislim da 

će se cure teško odlučiti otići 

psihologu jer možda smatraju 

Ponekad i sportaši moraju 'stati na 

loptu' da bi bolje igrali 

Individualcima je teže 

"Psiha je dosta važna, pogotovo 

kada treba donijeti neke 

teške odluke. Posebno ako je 

riječ o nekom timskom sportu, 

ali mislim da je to u individualnima 

čak još više naglašeno. 

Ipak ste tamo sami. Ne možete 

nikome dati vrući krumpir pa 

da odluči što s njim. Osobno 

se dosad nisam imala prigodu 

susresti i raditi s nekim sportskim 

psihologom, ali pretpostavljam 

da je to postao svojeda 

je to neki nepotreban trošak. 

To je više potrebno u nekom 

vrhunskom sportu gdje se 

sve žrtvuje za određeni uspjeh. 

Mi smo u Hrvatskoj još na nekoj 

bazi amaterizma", misli šuterica 

Medveščaka, koja osim 

klupske karijere gradi i reprezentativnu, 

ali i trenersku. U 

klubu trenira juniorke. 

"Mislim da je jako važno da 

trener upozna svoje igrače, 

ne samo na terenu nego i s 

ljudske strane, da zna njihove 

probleme. Onda ih možete i 

kontrolirati na terenu jer znate 

koje su njihove jače, a koje 

slabije strane. Još ako ste dobro 

educirani, možete to sami 

odraditi. Nitko ne poznaje 

vaše igračice bolje od vas. Ako 

su one s vama na terenu svaki 

dan i ako uspostavite neki 

kontakt, one će doći i reći što 

ih muči, pogotovo mlađe cure. 

Problem kod djece je taj što su 

dosta dekoncentrirana. Imaju 

svega u školi, pa bi se igrali na 

treningu, ali treba se raditi na 

tome i mislim da bi psihološka 

priprema donijela dosta toga 

dobroga", zaključuje Iva. 

'Motivacija je ta koja ponekad zna štekati. Pogotovo ako liga nije jaka i to je 

možda slučaj kod ženske košarke u Hrvatskoj', ističe Iva Borović 

američkog nogometa, hokeja, gimnastike, uz dodatak trampolina 

kladišta do velikih turnira 

Tekst: Mauro Paliska 

Zbog jednoličnosti košarke, 

Amerikanac Mason 

Gordon 2001. godine 

došao je na ideju da razvije 

kontaktnu košarku koju je nazvao 

slamball. Ideja mu je bila 

osmisliti sport koji će izgledati 

kao računalna igrica uživo. 

Spojio je elemente košarke, 

američkog nogometa, hokeja, 

gimnastike i uz dodatak trampolina 

stvorio atraktivan i dinamičan 

sport. 

Slamball se igra na terenu 

na kojem su ispod svakog 

obruča postavljena četiri 

trampolina. Igra se u ekipama 

koje čine četiri igrača raspodijeljena 

na tri položaja, a izmjene 

su im neograničene, poput 

onih u hokeju. Ekipa se sastoji 

od handlera koji organizira 

napad, gunnera koji je zaslužan 

za postizanje bodova i stoppera 

čije je glavno zaduženje 

obrana, odnosno sprečavanje 

Popularizacija sporta se 

nastavila pa je tako u Kini 

2012. odigran prvi međunarodni 

turnir 

protivnikova napada. 

Cilj je, kao i u košarci, zabiti 

više bodova od protivnika. U 

slamballu običan koš vrijedi 

dva boda, zakucavanje tri, te 

svi šutevi iza linije za tricu, također 

vrijede tri boda. Utakmice 

se igraju u četvrtinama od 

kojih svaka traje po pet minuta, 

a napadi traju do 15 sekundi, 

devet kraće od svima nam 

poznatog oblika košarke. 

"Prvi teren sagradio sam u 

skladištu u Los Angelesu i nagovorio 

šest igrača da nauče 

kako se igra", objasnio je Gordon 

kako je igra nastala. Upravo 

tih šest igrača postalo je članovima 

prvih dvaju slamball 

timova – Los Angeles Rumble 

i Chicago Mob. Trenutačno 

u američkoj ligi nastupa šest 

ekipa, a to su Mob, Rumble, 

Maulers, Slashers, Bouncers te 

Hombres. 

Od samih početaka sport je 

privukao zanimanje publike i 

medija zbog svoje neobičnosti. 

Profesionalna liga, godinu 

dana nakon osnivanja tog specifičnog 

sporta, počela se emitirati 

na televiziji. U namjeri da 

popularizira sport, osnivač Mason 

Gordon putovao je svijetom 

te predstavljao ovaj atraktivan 

sport. U svojoj namjeri je 

i uspio pa se sada slamball igra 

i emitira, uz SAD, i u Portugalu, 

Španjolskoj, Italiji, Australiji, 

Kini... 

Popularizacija sporta se nastavila 

pa je tako u Kini 2012. 

odigran prvi međunarodni turnir. 

Također, sport je kroz brojne 

televizije serije postao i dio 

popularne kulture 21. stoljeća. 

Voloderska jesen In memoriam Franjo Mihalić 

Otvorene prijave za utrku 

kroz srce Moslavine 

Točno tri mjeseca prije 

početka utrka, službeno 

su otvorene prijave za Međunarodni 

maraton "Voloderska 

jesen" in memoriam 

Franjo Mihalić. Maraton se 

trči samim srcem Moslavine. 

Start je u Kutini, a utrka završava 

15 kilometara dalje, u 

Voloderu gdje se potom održava 

proslava početka berbe 

grožđa. Prijave za maraton 

podnose se putem interneta, 

studenti iz cijele zemlje imaju 

30 posto popusta, a 17. 

utrka nosi nagradu od 7000 

kuna. Utrka nosi naziv Franje 

Mihalića koji je bio proslavljeni 

kutinski atletičar. 

On je, naime, osvojio i srebrnu 

medalju na Olimpijskim 

igrama 1956. u Melbourneu 

i do danas je jedini hrvatski 

trkač koji je osvojio olimpijsku 

medalju u maratonskom 

trčanju. Utrka privlači 

mnoge domaće, ali i strane 

trkače kojima su godine za 

dobru utrku nevažne. Tako 

je prošle godine najmlađem 

trkaču bilo 15 godina, a najstarijem 

čak 70. Ivan Pavić

22 Lifestyle 

namirnica 

mjeseca 

Tekst: Patricija Topić 

Trešnjolike 

bobice 

Okrugli plodovi trešnje mala 

su riznica zdravlja, a njihova 

boja, ovisno o sorti, varira 

od bijele do tamno crvene. 

Potječe iz Male Azije, a u 

Europu je došla s rimskim 

vojnicima. Oni su vjerovali 

da ove male slatke mesnate 

bobice podižu energiju 

i jačaju snagu. Zato je u 

Rimu počeo intenzivan uzgoj 

stabala trešnje koja mogu 

doseći visinu od čak 20 

metara. 

Ova atraktivna voćka u 

svojim plodovima skriva korisne 

sastojke koji pridonose 

zdravlju i ljepoti na više razina. 

Trešnje su posebno bogate 

antioksidansima koji su 

odlični saveznici u suzbijanju 

simptoma astme i alergija, 

a poznati su i po snažnim 

protuupalnim svojstvima. 

Uz to potiču i proizvodnju 

kolagena – proteina ključna 

za zdravlje kože, kostiju i 

vezivnog tkiva. 

Trešnje su voće neprocjenjive 

vrijednosti jer ne samo 

da štite od raka nego čuvaju 

srce i krvne žile - posebno 

kalij pridonosi zdravlju srca. 

Poznate su po sposobnosti 

ublažavanja upala zbog 

prisutnosti spojeva antocijanina 

u svom sastavu. Oni 

trešnjama daju crvenu boju, 

ali imaju i snažan protuupalni 

učinak. 

To je supervoće izvrstan 

izvor minerala bora, koji je 

iznimno važan za zdravlje 

kostiju. Trešnje imaju blagi 

sedativni učinak zbog melatonina 

koji sadrže. Odlično 

su prirodno rješenje za 

prevenciju nervoze, razdražljivosti, 

glavobolja i sličnih 

tegoba koje se mogu pojaviti 

kao posljedica neuravnoteženosti 

hormona, stresa ili 

nezdravih životnih navika. 

U narodnoj medicini, trešnje, 

sok od trešanja kao i čaj od 

njihovih peteljki primjenjuju 

se za njegu i obnovu suhe 

kože te za uklanjanje podočnjaka. 

Za pripremu čaja operite 

i sitno nasjeckajte šaku 

peteljki, a potom ih stavite u 

litru uzavrele vode i kuhajte 

oko dvije minute. Čaj ostavite 

da odstoji 15 minuta, a 

zatim ga procijedite. Pijte čaj 

u gutljajima tijekom dana. 


Strah od letenja Neki se boje prekooceanskih letova, a neki drhte čim vide zrakoplov 

'Od trenutka odvajanja aviona od 

piste, u trbuhu mi je bio ringišpil' 

'Osoblje vlada komunikacijskim vještinama, zna prepoznati reakcije koje bi potencijalno mogle 

utjecati na sigurnost letenja, ali i pokazati empatiju', kaže Davor Janušić iz Croatia Airlinesa 

Tekst: Nika Romek 

Sama pomisao na let 

među oblacima mnogima, 

koji se pripremaju 

na ljetna putovanja, 

izaziva strah, a on za sobom vuče 

i druge strahove, poput straha od 

visine, zatvorenog prostora, leta 

iznad oceana ili mraka. Svatko 

od nas iz djetinjstva pamti neku 

situaciju ili iskustvo koje nam je 

stvorilo neki strah. To ne mora 

biti izravno povezano s letom 

zrakoplovom. Takve su situacije 

najčešće povezane s ostalim 

strahovima, kao što su strah od 

visina ili klaustrofobija. 

"Bojim se visina od djetinjstva", 

priznao je 21-godišnji 

Nikola Mance. Strah od visina 

povezuje sa sestrinim padom s 

tavana. "Njoj nije bilo apsolutno 

ništa, no kako sam ja s njom 

bio gore, njezin me pad nekako 

uplašio", objasnio je Nikola. Filmovi 

katastrofe jedan su od najvećih 

krivaca za strah od letenja. 

Prikazivanje svakog detalja leta, 

pa i nesreća, pojačava fobiju. 

"Same te pojave aviona su mi 

izazivale leptiriće u stomaku", 

opisuje svoje osjećaje tijekom 

gledanja takvih filmova Eva 

Miljko, studentica predškolskog 

odgoja. Filmovi o istraživanjima 

i misterijima o Bermudskom 

trokutu Nikoli su pak stvorili 

strah od prekooceanskih letova. 

"Mislim da me ne bi bilo strah 

letjeti avionom unutar Europe, 

Nije lako stvoriti pozitivna 

iskustva u zrakoplovu 

'Zvuk motora, glasovi putnika 

i stjuardesa izazvali su mi 

golemu paniku', priznaje Eva 

no prekooceanski letovi prema 

Americi... njih bi se svakako bojao", 

rekao je Nikola. 

Strah od letenja ne mora nužno 

postojati od početka, može se 

stvoriti s vremenom. Na to mogu 

utjecati razni čimbenici, poput 

čestog medijskog izvještavanja o 

crnoj kronici i avionskim nesrećama 

ili pak loše iskustvo s određenim 

aviokompanijama. 

Modni duo 

Twins 

Iako nije riječ o godinama 

iskustva, Evi prvi let nije ostao u 

lijepu sjećanju. 

"Zvuk motora, glasovi putnika 

i stjuardesa izazvali su mi golemu 

paniku", pojasnila je. Uzbuđenje 

i znatiželja na nju su imale 

negativan učinak. Ljudi koji se 

boje letenja najčešće pri samom 

ulasku u avion imaju crne misli. 

"A kada smo uzletjeli, od trenutka 

odvajanja aviona od piste, u 

trbuhu mi je bio ringišpil", rekla 

je Eva. 

Pri ulasku u avion putnike ipak 

očekuje stručno i profesionalno 

osoblje koje korisnim savjetima 

zna putnicima umanjiti strah. 

Davor Janušić, glasnogovornik 

Croatia Airlinesa, kaže da svaki 

zaposlenik kabinskog osoblja 

zrakoplova prolazi zahtjevno 

školovanje. Koriste individualan 

pristup osobama koje se boje. 

"Taj pristup uključuje vladanje 

komunikacijskim vještinama, 

prepoznavanje reakcija koje bi 

potencijalno mogle utjecati na 

sigurnost letenja, ali i pokazivanje 

empatije, te suradnju s putnikom", 

objasnio je. Uz dugogodišnje 

iskustvo, osoblje nastoji 

umanjiti strah i razmišljanje o 

nerealnim posljedicama. 

"U svakom slučaju, putnicima 

se nastoji pomoći u prevladavanju 

straha od letenja i uljepšati 

im let te ga zatim sa smiješkom 

ispratiti iz zrakoplova" zaključio 

je Janušić. 

Modni duo Kad propadne Domoljubna koalicija, stvara se domoljubna kolekcija 

Ljetnu kolekciju posvetili dijaspori 

Tekst: Lara Perošević 

Kako bi skrenuli pozornost 

na vlast koja je pokazala 

da se ne zna nositi s problemom 

iseljavanja, dizajneri 

Damir i Domagoj, osnivači brenda 

Twins by Begović & Štimac, 

ovu su sezonu odlučili uljepšati 

ljetnom kolekcijom nazvanom 

"Hrvatska dijaspora". 

"Inspirirani smo Hrvatskom 

jer je to zemlja u kojoj živimo i 

koju neizmjerno volimo, unatoč 

svemu što joj se događa", kaže 

Begović. Dvojac, koji je na završnim 

godinama Tekstilno-tehnološkog 

fakulteta, za sebe ističe 

da se trudi ne sputavati se međusobno 

u kreativnosti i idejama. 

Njihov je dizajn spoj starih 

'Inspirirani smo Hrvatskom jer je to naša zemlja 

koju volimo, unatoč svemu što joj se događa' 

majstora povijesti visoke mode i 

stvari koje ih svakodnevno okružuju, 

ali prikazane iz perspektive 

Twinsa. U posljednjih godinu 

dana svoje su kolekcije mladi 

dizajneri prikazivali na Merce- 

des Benz Fashion Weeku u Ljubljani, 

na Zagrebačkom Fashion 

Weeku, te na Cro A Porteru. 

"Vjerovali ili ne, kad bilo gdje 

u svijetu kažete da ste se predstavljali 

na fashion weeku, bez 

obzira na to u kojoj zemlji je on 

organiziran, ljudi prepoznaju 

ime i težinu koju nosi događaj", 

objašnjava Štimac. Za izlaganja 

u inozemstvu ističu da je bio sjajan 

osjećaj predstaviti se publici 

koja ih ne poznaje osobno. 

Hrvatsko tržište s druge strane, 

kaže Begović, nije naklonjeno 

hrvatskim dizajnerima, pogotovo 

ne mladima. "Trenutačna 

loša situacija nimalo ne čudi jer 

je hrvatska modna industrija totalno 

uništena, kao i većina tvornica", 

pojašnjava.

24 Zadnja 

travel tips 

AUTOR: 

XANT 

Kolumbijska 

pjevačica 

Nogometni 

stručnjak 

Grant 

Hrvatski 

političar 

(1834- 

1912) 

Glazbeni 

trojac 

(... gušt) 

Rastava 

braka 

„Tuga“ 

Vlade 

Kalembera 

Vrsta 

čovjekolika 

majmuna 

Parkopedia 

Kada putujete automobilom, na što potrošite najviše živaca, 

posebno ako se nađete u središtu nekog grada? Vjerujem da je 

svima odgovor - parkiranje! S mobilnom aplikacijom Parkopedia 

to više neće biti noćna mora. Aplikacija funkcionira u 75 zemalja 

diljem svijeta, a pokazuje sva slobodna parkirna mjesta i njihovu 

cijenu. Možete birati više opcija, parkiranje prema načinu 

plaćanja, natkrivenosti, blizinu od vaše lokacije... Aplikacija će 

vas i odvesti do odabrana parkirališta kako se ne biste izgubili. 

Baza podataka raste svakodnevno tako što korisnici sami unose 

podatke pa tako i vi možete pridonijeti. Mia Meglić 

Bivši 

nogometaš, 

Slobodan 

Otočani s 

Hvara 

Umjetnička 

virtuoznost 

Dijal. 

oblik 

pridjeva 

kakav 

Poorati, 

izorati 

Pond 

Jod 

Izgovaranje 

„slovo po 

slovo“ 

križaljka 

In My 

Opinion 

Njem. 

autoklub 

Ni taj ni 

ovaj 

Vođa 

EOKA-e 

Georgios 

S, O 

Radijus 

Elan 

Političar 

Vidošević 

Drugo, 

ostalo 

Čovjek iz 

Grčke 

Beznožac 

Režiserka 

Susanne 

Egipatski 

bog 

Umjetnost 

Odabrana 

žena 

Američka 

pjevačica 

Keys 

... mora 

do mora 

Elipsa 

mediopedija 

Reaction 

Engines 

Limited 

Tempo 

------------ 

Gle, evo, 

eno 

Drugi 

vokal 

Pjevačica 

Rupel 

Ekskluziva 

Ekskluziva je vijest, informacija, izjava, fotografija ili 

snimka koju pojedini mediji nastoje prikazati kao "svoju", 

koju samo oni imaju i koju prvi objavljuju. Svaka 

se redakcija trudi doći do ekskluzivne informacije 

kako bi baš ona bila prva koja će objaviti neku vijest. 

Zbog toga moćnije i spretnije redakcije nastoje imati 

dopisnika na mjestu važnih zbivanja koji ih potom 

odmah obavještava o događaju koji objavljuju. Ekskluziva 

je obično povezana s pojačanim zanimanjem 

javnost za neki događaj, tijek događaja ili osobu. 

Pola od 

dvjesto 

šezdeset 

1 

S 

2 

Pacijent 

3 

Kako 

koliko se novca igra u 

standardnoj verziji 'Monopolyja'? 

a) 58.126 kn 

b) 103.266 kn 

c) 156.300 kn 

d) 201.698 kn 

u kultnoj društvenoj 

igri 'Operacija' ima 

koje ime? 

a) Cavity Sam 

b) Benson Smith 

c) Chadwick Green 

d) Bill Hale 

bi spriječili igrače da 

psuju, u igri 'Boggle' dva se slova 

pojavljuju samo jednom. 

pet za pet 

a) J i K 

b) B i F 

c) K i F 

d) A i D 


4 

Na jednom je kontinentu 

'Scrabble' službeni sport! 

a) Europa 

b) Amerika 

c) Australija 

d) Afrika 

5 

5. Što znači 'jenga' na 

svahiliju? 

a) Srušiti 

b) Graditi 

c) Slagati 

d) Premještati 

sudoku 

Sol 

oksalne 

kiseline 

1 

2 

3 

4 

Titanic je bio prvi 

brod koji je koristio 

SOS signal. 

Recikliranje jedne 

staklenke štedi 

dovoljno energije 

da možemo gledati 

TV 3 sata. 

Ukupni broj stuba 

na Eiffelovu tornju 

je 1665. 

Izumitelju Rubikove 

kocke, Ernu Rubiku, 

šok i vjeverica 

5 

trebalo je mjesec 

dana da je složi 

prije nego ga je 

proslavila. Trenutačni 

svjetski rekord je 

5,55 sekundi. 

George W. Bush 

nekoć je bio cheerleader. 

Nema mostova preko 

rijeke Amazone. 

6 

7 Sveučilište u 

Minnesoti starije 

je od same države 

Minnesote. 

Australija ima više 

8 od 10.000 plaža. 

Kada biste svaki 

dan išli na drugu 

plažu, trebalo bi 

vam više od 27 

godina da ih sve 

posjetite. 

Prvi alarm mogao 

9 je zvoniti samo u 4 

sata ujutro. 

ODGOVORI: 

1. b, 2. a, 3. c, 4. d, 5. b 

premetaljka 

LIK 

POJAVOM 

KA' NOĆ! 

— — — — — 

— — — — — — — — — — 

Autor: XANT 

globalko

Global 28

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?