ZAKON o lobiranju , za javnu rapravu.pdf - Hrvatsko društvo lobista

ZAKON O LOBIRANJU
I. OSNOVNE ODREDBE
Predmet
Član 1
NACRT
Ovim zakonom uređuju se uslovi i način obavljanja djelatnosti lobiranja, osnovna
pravila lobiranja i druga pitanja od značaja za lobiranje.
Pojam lobiranja
Član 2
(1) Lobiranje u smislu ovog zakona je djelatnost kojom se vrši uticaj na organe
zakonodavne i izvršne vlasti na državnom, odnosno lokalnom nivou (u daljem tekstu:
donosilac odluke) u postupku donošenja propisa i drugih opštih akata, radi ostvarivanja
interesa naručioca lobiranja u skladu sa zakonom.
(2) Djelatnost lobiranja moze da obavlja fizičko lice, odnosno preduzetnik (u
daljem tekstu: fizičko lice), privredno društvo, pravno lice, poslovno udruženje koje
nema status pravnog lica, odnosno nevladina organizacija (u daljem tekstu: pravno
lice), u skladu sa ovim zakonom i ugovorom o lobiranju.
Aktivnosti koje se ne smatraju lobiranjem
Član 3
Lobiranjem se ne smatraju aktivnosti:
1) vlasnika, odnosno izdavača javnih medija ili lica zaposlenih u tim medijima,
koje se odnose na informacije o zakonima, drugim propisima i opstim aktima ili nacrtima
zakona, drugih propisa i opstih akata;
2) lica koja kao stručnjaci ili specijalisti sa ili bez naknade, učestvuju po pozivu
donosioca odluke u pripremi, razmatranju ili davanju obrazloženja predloženih rješenja
zakona, drugih propisa i opstih akata;
3) javnih funkcionera i sa njima povezanih lica ili državnih službenika i
namještenika, radi iniciranja, pripreme, razmatranja, usvajanja i davanja obrazloženja
predloženih rješenja zakona, drugih propisa i opstih akata, ako se te aktivnosti obavljaju
u skladu sa njihovim ovlašćenjima.
Javni funkcioner
Član 4
(1) Javnim funkcionerom u smislu ovog zakona, smatra se:

1) lice izabrano neposredno na izborima (Predsjednik Crne Gore, poslanik,
odbornik, gradonačelnik i predsjednik opštine);
2) lice koje bira, imenuje ili čiji izbor potvrduje Skupština Crne Gore (predsjednik i
potpredsjednik Skupštine Crne Gore, predsjednik i član Vlade Crne Gore, predsjednik i
sudija Ustavnog suda Crne Gore, vrhovni državni tužilac i državni tužilac, predsjednik
Vrhovnog suda Crne Gore, Zaštitnik i zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda,
guverner, odnosno predsjednik i član Savjeta Centralne banke Crne Gore, predsjednik i
član Senata Državne revizorske institucije, predsjednik i član Komisije za hartije od
vrijednosti, predsjednik i član Komisije za sprječavanje sukoba interesa, predsjednik i
član Odbora Regulatorne agencije za energetiku, direktor javnog preduzeća, javne
ustanove ili drugog pravnog lica koje osniva, odnosno čiji organ upravljanja bira ili
imenuje Skupština Crne Gore, generalni sekretar i zamjenik generalnog sekretara
Skupštine Crne Gore);
3) lice koje postavlja Predsjednik Crne Gore (ambasador Crne Gore i šef
diplomatskog predstavništva Crne Gore u inostranstvu);
4) lice koje bira, imenuje, postavlja ili na čiji izbor saglasnost daje Vlada Crne
Gore (pomoćnik ministra i sekretar ministarstva, generalni sekretar Vlade Crne Gore,
starješina i pomoćnik starješine organa uprave, predsjednik i sudija Vijeca za prekršaje
Crne Gore i područnog organa za prekršaje, šef Državnog protokola, direktor
Nacionalne turisticke organizacije, direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i
strana ulaganja, predsjednik i član Savjeta za elektronske komunikacije i poštansku
djelatnost, direktor fonda čiji je osnivač država, predsjednik i članovi Komisije za
kontrolu postupka javnih nabavki, direktor javne ustanove čiji je osnivač država,
predsjednik i član organa upravljanja i direktor javnog preduzeća i drugog privrednog
društva, regulatornog organa ili drugog pravnog lica koje nije obuhvaćeno ovom
tačkom, a koje samostalno osniva ili čiji organ upravljanja imenuje Vlada Crne Gore);
5) predsjednik i član Sudskog savjeta i predsjednik suda i sudija, koga bira
Sudski savjet, predsjednik i član Tužilackog savjeta, zamjenik državnog tužioca i
direktor Agencije za elektronske medije;
6) lice koje imenuje ili na čije postavljenje daje saglasnost skupština ili
gradonacelnik Glavnog grada, Prijestonice ili opštine (predsjednik i sekretar skupštine,
potpredsjednik opštine, glavni administrator, direktor agencije, menadžer, starješina
organa lokalne uprave, predsjednik i član organa upravljanja, odnosno organa
rukovodenja javnom službom koju osniva skupština).
(2) Javnim funkcionerom se smatra i drugo lice koje biraju, imenuju ili postavljaju
organi iz stava 1 ovog člana, a koje odlučuje o pravima, obavezama ili interesima
fizičkih ili pravnih lica ili o javnom interesu, osim lice koje imenuje Predsjednik Crne
Gore u skladu s posebnim propisima koji se odnose na odbrambene i vojne poslove.
Značenje izraza
Član 5
Izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu imaju sljedeća značenja:

1) lobista je fizičko lice koje vrši lobiranje uz naknadu i koje ima odobrenje za
obavljanje djelatnosti lobiranja u skladu sa ovim zakonom ili je zaposleno u pravnom
licu koje je registrovano za obavljanje djelatnosti lobiranja;
2) naručilac lobiranja je fizičko ili pravno lice u čijem interesu se vrši lobiranje
kod donosioca odluke;
3) povezano lice je srodnik javnog funkcionera u pravoj liniji i pobočnoj do
drugog stepena srodstva, srodnik po tazbini do prvog stepena srodstva, bračni i
vanbračni drug, usvojilac i usvojenik.
II. NAČELA LOBIRANJA
Načelo dobrovoljnosti
Član 6
Lobiranje se sprovodi na osnovu pisanog ugovora, zaključenog između lobiste i
naručioca lobiranja kao ugovornih strana.
Načelo javnosti
Član 7
(1) Aktivnosti u obavljanju djelatnosti lobiranja su javne u skladu sa zakonom.
(2) Podatke o izdatim, produženim i oduzetim odobrenjima za obavljanje
djelatnosti lobiranja, kao i odobrenjima koja su prestala da važe, organ uprave nadležan
za poslove antikorupcijske inicijative (u daljem tekstu: nadležni organ), objavljuje na
svojoj internet stranici.
Načelo povjerljivosti
Član 8
(1) Podaci i informacije koje se koriste u postupku lobiranja mogu u skladu sa
ugovorom o lobiranju biti povjerljive, osim podataka i informacija koje se u skladu sa
zakonom moraju objaviti, odnosno učiniti dostupnim nadležnim državnim organima.
(2) Lobista je dužan da u skladu sa stavom 1 ovog člana obezbijedi povjerljivost
podataka i informacija koje dobije od naručioca lobiranja.
Sukob interesa
Član 9
Lobista je dužan da u obavljanju djelatnosti lobiranja postupa u skladu sa principom
integriteta, kao i da izbjegava sukob interesa.

III. DJELATNOST LOBIRANJA
Uslovi za obavljanje djelatnosti lobiranja
Član 10
(1) Djelatnost lobiranja može da obavlja fizičko lice koje ima odobrenje za
obavljanje djelatnosti lobiranja, odnosno pravno lice u skladu sa ovim zakonom.
(2) Odobrenje iz stava 1 ovog člana, može se izdati fizičkom licu:
1) koje je upisano u Centralni registar privrednih subjekata (preduzetnik);
2) koje nije osuđivano, odnosno protiv kojeg se ne vodi postupak za krivično
djelo protiv javnog poretka Crne Gore, protiv čovječnosti, protiv života i tijela, protiv
imovine, kao i za drugo krivično djelo sa elementima nasilja, koristoljublja ili iz niskih
pobuda;
3) kome nije izrečena zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u oblasti za
koju lobira.
(3) Djelatnost lobiranja može da obavlja pravno lice:
1) koje je upisano u Centralni registar privrednih subjekata;
2) koje ima zaposleno najmanje jedno lice koje ima odobrenje za obavljanje
djelatnosti lobiranja;
3) koje je registrovano za obavljanje djelatnosti lobiranja;
4) pod uslovom da se protiv odgovornog lica ne vodi krivični postupak i da nije
osuđivano za krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti.
(4) Strano fizičko, odnosno pravno lice, može da obavlja djelatnost lobiranja u
Crnoj Gori, ako je u državi čiji je državljanin, odnosno u kojoj ima sjedište, registrovano
za obavljanje djelatnosti lobiranja i registrovano u skladu sa ovim zakonom.
Zahtjev za izdavanje odobrenja i dokumentacija
Član 11
(1) Odobrenje za obavljanje djelatnosti lobiranja izdaje se na zahtjev fizičkog lica,
koji se podnosi nadležnom organu.
(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana sadrži: ime, prezime, jedinstveni matični broj
(JMB), prebivalište i oblast lobiranja.
(3) Uz zahtjev iz stava 2 ovog člana, prilažu se dokazi, odnosno isprave o
ispunjenosti uslova iz člana 10 ovog zakona.
(4) Obrazac i sadržaj zahtjeva za izdavanje odobrenja iz stava 1 ovog člana i
dokumentaciju koja se uz zahtjev prilaže, propisuje organ državne uprave nadležan za
poslove antikorupcije (u daljem tekstu: Ministarstvo).
Odobrenje za obavljanje djelatnosti
Član 12
(1) O zahtjevu za izdavanje odobrenja za obavljanje djelatnosti lobiranja,
odlučuje nadležni organ u roku od 10 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(2) Odobrenje za obavljanje djelatnosti lobiranja izdaje se sa rokom važenja od tri
godine i može se na zahtjev lobiste produžiti za isti period.
(3) Zahtjev iz stava 2 ovog člana podnosi se najkasnije u roku od 30 dana prije
isteka roka na koji je odobrenje izdato.
(4) Ako lobista ne podnese zahtjev u roku iz stava 3 ovog člana, nadležni organ
će donijeti rješenje o prestanku važenja odobrenja i lobistu brisati iz registra lobista.
Registar lobista
Član 13
(1) Na osnovu odobrenja za obavljanje djelatnosti lobiranja, danom izdavanja
odobrenja, nadležni organ vrši upis fizičkog, odnosno pravnog lica u registar lobista.
(2) Registar lobista nadležni organ vodi kao registar lobista fizičkih lica (u daljem
tekstu: registar fizičkih lica) i registar pravnih lica koja obavljaju djelatnost lobiranja (u
daljem tekstu: registar pravnih lica).
(3) Registri iz stava 2 ovog člana su javni.
Upis podataka u regisar
Član 14
(1) U registar fizičkih lica upisuju se:
1) ime, prezime, jedinstveni matični broj (JMB) i prebivalište lobiste;
2) broj i datum rješenja o izdavanju odobrenja za obavljanje djelatnosti sa
rokom važenja, odnosno datum upisa u registar;
3) podaci o naručiocu lobiranja;
4) broj i datum rješenja o prestanku važenja odobrenja, sa podacima o
razlozima prestanka važenja odobrenja, odnosno datum brisanja iz registra;
5) broj i datum rješenja o prestanku važenja odobrenja za obavljanje
djelatnosti lobiranja, ukoliko je u prethodnom periodu lobista brisan iz registra, kao i
razloge brisanja;
6) oblast lobiranja.
(2) U registar pravnih lica upisuje se:
1) naziv, sjedište, poreski identifikacioni broj (PIB) i adresa pravnog lica;
2) ime, prezime jedinstveni matični broj (JMB) i prebivalište odgovornog lica;
3) broj i datum rješenja o izdavanju odobrenja za obavljanje djelatnosti
lobiranja za lobistu, sa rokom važenja, odnosno datum upisa u registar pravnog lica;
4) ime, prezime, jedinstveni matični broj (JMB) i prebivalište lobiste;
5) podaci o naručiocu lobiranja;
6) oblast lobiranja;
7) broj i datum rješenja o prestanku važenja odobrenja za obavljanje djelatnosti
lobiranja, ukoliko je u prethodnom periodu pravno lice brisano iz registra, kao i razloge
brisanja.
(3) Obrazac registara iz st. 1 i 2 ovog člana, propisuje Ministarstvo.

Brisanje iz registra
Član 15
(1) Nadležni organ će brisati lobistu iz registra fizičkog lica:
1) na zahtjev lobiste;
2) prestankom važenja odobrenja za obavljanje djelatnosti lobiranja.
(2) Nadležni organ će pravno lice brisati iz registra pravnih lica:
1) na zahtjev pravnog lica kod kojeg je lobista zaposlen;
2) prestankom važenja odobrenja za obavljanje djelatnosti lobiranja za
zaposlenog lobistu;
3) ako nema zaposlenog lobistu;
4) ako postupa suprotno čl. 20, 24, 30, 33, 34 i 38 tač.1,4 i 5 ovog zakona.
(3) O brisanju lobiste, odnosno pravnog lica iz registara iz st. 1 i 2 ovog člana,
nadležni organ donosi rješenje.
(4) Protiv rješenja iz stava 3 ovog člana, može se izjaviti žalba Ministarstvu.
(5) Žalba iz stava 4 ovog člana, ne odlaže izvršenje rješenja.
(6) Lobista, odnosno pravno lice koje je brisano iz registara iz st. 1 i 2 ovog člana u
slučaju oduzimanja odobrenja iz člana 19 ovog zakona, može biti ponovo registrovano
za djelatnost lobiranja, nakon isteka roka od tri godine od dana oduzimanja odobrenja.
Podaci o naručiocu
Član 16
Lobista, odnosno pravno lice koje je upisano u registar pravnih lica, dužno je da
podatke o naručiocu i oblasti lobiranja, dostavi nadležnom organu, u roku od osam dana
od dana zaključenja ugovora o lobiranju, radi upisa podataka u registre iz člana 14 ovog
zakona.
Legitimacija
Član 17
(1) Nadležni organ lobisti izdaje legitimaciju.
(2) U slučaju brisanja lobiste iz registara iz člana 14 ovog zakona, lobista je
dužan da u roku od tri radna dana od dana brisanja iz registra, nadležnom organu vrati
legitimaciju.
(3) Obrazac i sadržaj legitimacije lobiste propisuje Ministarstvo.
Prestanak važenja odobrenja
Član 18
Odobrenje za obavljanje djelatnosti lobiranja prestaje da važi:
1) na zahtjev lobiste;
2) istekom važenja odobrenja;
3) oduzimanjem odobrenja;

4) smrću lobiste;
5) gubitkom poslovne sposobnosti;
6) prestankom postojanja pravnog lica,
7) prestankom ispunjavanja uslova iz člana 10 ovog zakona.
Oduzimanje odobrenja
Član 19
(1) Odobrenje za obavljanje djelatnosti lobiranja, oduzeće se lobisti koji:
1) je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do šest mjeseci, odnosno
protiv kojeg se vodi postupak za krivično djelo iz člana 10 stav 2
tačka 2 ovog zakona;
2) postupa suprotno čl. 9, 20, 24, 30, 33, 34 i 38 tač.1, 4 i 5 ovog
zakona;
3) ako je zasnovano na neistinitim podacima ili falsifikovanim
dokumentima.
(2) U slučaju oduzimanja odobrenja iz stava 1 ovog člana, nadležni organ će
lobistu brisati iz registra fizičkih lica.
(3) O oduzimanju odobrenja iz stava 1 ovog člana i brisanju lobiste iz registra
fizičkih lica, nadležni organ donosi rješenje.
(4) Protiv rješenja iz stava 3 ovog člana, može se izjaviti žalba.
(5) Žalba iz stava 4 ovog člana, ne odlaže izvršenje rješenja.
Promjena podataka
Član 20
(1) Lobista, odnosno pravno lice koje je registrovano za obavljanje djelatnosti
lobiranja, dužno je da o promjenama u obavljanju djelatnosti koje su, ili mogu biti od
uticaja na odobrenje za obavljanje djelatnosti, bez odlaganja, a najkasnije u roku od
tri radna dana od dana nastanka promjena, pisanim putem obavijesti nadležni
organ.
(2) O promjenama u obavljanju djelatnosti iz stava 1 ovog člana, donosi se
rješenje.
(3) Podaci o promjenama iz stava 2 ovog člana, upisuju se u registar fizičkih,
odnosno pravnih lica.
Shodna primjena
Član 21
Na postupak izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti lobiranja i upis i
brisanje iz registra fizičkih, odnosno registra pravnih lica, shodno se primjenjuju odredbe
zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije
uređeno.

Objavljivanje podataka
Član 22
Podatke o izdatim i oduzetim odobrenjima za obavljanje djelatnosti lobiranja,
odnosno upisu i brisanju iz registara iz člana 14 ovog zakona, nadležni organ objavljuje
u „Službenom listu Crne Gore“.
Zabrana obavljanja djelatnosti lobiranja
Član 23
(1) Zabranjeno je obavljanje djelatnosti lobiranja:
1) javnom funkcioneru i sa njim povezanom licu;
2) članu upravnog, odnosno nadzornog odbora privrednog društva ili pravnog
lica u kojem država ili jedinica lokalne samouprave ima udio u vlasničkim pravima;
3) članu organa političke partije i funkcioneru partije;
4) članu organa upravljanja državnog fonda i fondacije ili njihovom zastupniku.
(2) Zabrana obavljanja djelatnosti lobiranja za lica iz stava 1 tačka 1 ovog člana,
prestaje protekom perioda od najmanje dvije godine od dana prestanka funkcije.
Izvještaj o radu
Član 24
(1) Lobista, odnosno pravno lice koje je registrovano za obavljanje djelatnosti
lobiranja, dužno je da nadležnom organu dostavi pisani izvještaj o radu, najkasnije do
31. januara tekuće za prethodnu godinu.
(2) Lobista, odnosno pravno lice koje je brisano iz registra fizičkih, odnosno
registra pravnih lica, dužno je da u roku od 30 dana od dana brisanja iz registra,
nadležnom organu dostavi izvještaj o radu.
Sadržaj izvještaja o radu
Član 25
Izvještaj iz člana 24 ovog zakona, naročito sadrži:
1) broj i datum rješenja o izdavanju odobrenja za obavljanje djelatnosti lobiranja,
odnosno upisa u registar fizičkih, odnosno registar pravnih lica;
2) podatke o naručiocu lobiranja u izvještajnom periodu;
3) podatke o donosiocima odluka;
4) oblast i predmet lobiranja;
5) podatke o preduzetim aktivnostima i razloge za njihovo preduzimanje;
6) visinu novčanih naknada za izvršena lobiranja.

Dužnost podnošenja prijave za kršenje zakona
Član 26
(1) Starješina državnog organa, odnosno nadležnog organa jedinice lokalne
samouprave, dužan je da podnese prijavu protiv lobiste koji postupa suprotno
odredbama ovog zakona.
(2) Ako se provjerom utvrdi da su navodi iz prijave iz stava 1 ovog člana tačni,
nadležni organ će izreći zaštitnu mjeru brisanja lobiste, odnosno pravnog lica iz registra
fizičkih, odnosno pravnih lica, kao i mjeru zabrane obnove upisa u registar.
IV. POSTUPAK LOBIRANjA
Ugovor o lobiranju
Član 27
Lobista ne smije otpočeti postupak lobiranja, prije zaključivanja ugovora o
lobiranju sa naručiocem lobiranja.
Sadržina ugovora
Član 28
Ugovor o lobiranju naročito sadrži:
1) podatke o ugovornim stranama;
2) predmet lobiranja (opis i cilj lobiranja);
3) podatke o načinu lobiranja i rokove za izvršenje lobiranja;
4) visinu naknade za vršenje lobiranja;
5) izjavu da će postupati u skladu sa principima lobiranja utvrđenim Etičkim
kodeksom lobista.
Dokumentacija
Član 29
Naručilac lobiranja je dužan da lobisti blagovremeno dostavi potrebnu
dokumentaciju u vezi sa predmetom lobiranja.
Postupanje lobiste
Član 30
(1) Lobista ne smije da obeća ili garantuje određene rezultate postupka lobiranja.
(2) Lobista je dužan da preduzme radnje u cilju promocije ili zaštite naručioca
lobiranja.

Obustava i prekid postupka lobiranja
Član 31
(1) Obustavu postupka lobiranja može da zahtijeva svaka ugovorna strana u
svakom trenutku.
(2) Lobista je dužan da bez odlaganja prekine postupak lobiranja, u slučajevima
iz čl. 9, 32 i 33 st. 4 i 5 ovog zakona.
Etički kodeks
Član 32
(1) Etičkim kodeksom lobista utvrđuju se pravila postupanja lobiste u vršenju
lobiranja, kao i mjere koje se preduzimaju protiv lobiste u slučaju nepoštovanja
kodeksa.
(2) Etički kodeks lobista utvrđuje strukovno udruženje lobista, na način utvrđen
statutom udruženja.
(3) Pravila etičkog postupanja lobista utvrđuje nadležni organ.
Principi djelovanja
Član 33
(1) Lobista je dužan da u obavljanju djelatnosti lobiranja obezbijedi tačne i
autentične podatke i informacije.
(2) Lobista je dužan da podatke i informacije iz stava 1 ovog člana,
blagovremeno dostavlja naručiocu lobiranja, kao i donosiocu odluke.
(3) Lobisti je zabranjeno da pribavlja i koristi podatke i informacije do kojih dođe
na nedozvoljen način.
(4) Lobista ne smije da postupa u ostvarivanju nemoralnih i nezakonitih radnji
naručioca lobiranja.
(5) Lobista je dužan da u slučaju iz stava 4 ovog člana upozori naručioca
lobiranja.
(6) Lobista ne smije da utiče na donosioca odluke na nemoralan i nezakonit
način.
(7) Lobista ne smije da podstiče donosioca odluke da donese, odbije, izmijeni,
dopuni ili ukine odluku, ako je to u suprotnosti sa ciljem, odnosno svrhom funkcije koju
vrši donosilac odluke.

Odgovornost lobiste
Član 34
Lobista je odgovoran za štetu koju nanese naručiocu lobiranja svojim
nezakonitim postupanjem prema opštim pravilima o odgovornosti za štetu.
Prava lobiste
Član 35
(1) Lobista može da na nacrte zakona i drugih opštih akata, koja su od značaja
za predmet lobiranja, daje sugestije i mišljenja, na način određen poslovnicima,
odnosno pravilima o radu donosioca odluka.
(2) Lobista može da materijale, naučne publikacije i studije izvodljivosti, kao i
rezultate sopstvenih istraživanja, dostavlja donosiocima odluka.
(3) Lobista je dužan da, stručno mišljenje i komentare u vezi sa zakonima i
drugim opštim akatima koji su predmet lobiranja, dostavlja naručiocu lobiranja, na način
i u rokovima utvrđenim ugovorom o lobiranju.
(4) Lobista može da svoje stručno mišljenje u vezi propisa iz stava 3 ovog člana,
javno saopštava.
Obaveze lobista
Član 36
(1) Lobista je dužan, da preduzme mjere radi ostvarivanja kontakta sa
donosiocima odluka u cilju obavljanja djelatnosti lobiranja.
(2) O preduzetim mjerama iz stava 1 ovog člana, lobista je dužan da u pisanoj ili
elektronskoj formi obavijesti naručioca lobiranja.
(3) Lobista je dužan da o prekidu postupka lobiranja iz člana 31 stav 2 ovog
zakona, bez odlaganja obavijesti nadležni organ.
Obaveze donosioca odluke
Član 37
(1) Donosilac odluke dužan je da svojim poslovnicima, odnosno pravilima o radu,
utvrdi uslove i način ostvarivanja kontakta i saradnje sa lobistom.
(2) Javni funkcioner može da odbije lobiranje po predmetu lobiranja, za koji
ocijeni da je neprimjeren i nezakonit za lobiranje.
Nedozvoljeno lobiranje
Član 38

Zabranjeno je lobiranje koje:
1) se obavlja suprotno zakonu;
2) sprovodi lice koje je brisano iz registra lobista;
3) se sprovodi radi donošenja odluke koja je suprotna javnom poretku;
4) se obavlja u ime nepostojećeg naručioca djelatnosti lobiranja i
5) obavlja lice iz člana 23 stav 1 ovog zakona.
V. NADZOR
Član 39
Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona,
vrši Ministarstvo finansija.
Član 40
Inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši nadležni organ preko
ovlašćenih inspektora u skladu sa zakonom.
Pored ovlašćenja inspektora utvrđenih zakonom kojim se uređuje inspekcijski nadzor,
ovlašćeni inspektor iz stava 1 ovog člana:
1) kontroliše primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na djelatnost
lobiranja;
2) predlaže pokretanje prekršajnog i drugih postupaka zbog povrede odredaba
ovog zakona i
3) pruža pomoć u sprovođenju ovog zakona i drugih propisa koji se odnose na
lobiranje.
VI. KAZNENE ODREDBE
Član 41
(1) Novčanom kaznom od 500eura do 6.000 eura kazniće se za prekršaj organ,
pravno lice i preduzetnik, državni organ, organizacija i agencija ako:
1) ne omogući uslove za obavljanje djelatnosti lobiranja u skladu sa zakonom (član
10).
2) otpočne postupak lobiranja prije potpisivanja ugovora o lobiranju sa naručiocem
lobiranja (član 27);
(2) Za prekršaje iz stava 1 ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 90eura do
2000eura i odgovorno lice u organu ili pravnom licu.

ako:
Član 42
(1) Novčanom kaznom od 90eura do 2000eura kazniće se za prekršaj fizičko lice
1) ne podnese zahtjev u skladu sa članom 12 ovog zakona (član12);
2) ne dostavi podatke o naručiocu i oblasti lobiranja nadležnom organu u roku
propisanim članom 16 (član 16);
3) ne vrati legitimaciju nadležnom organu u roku propisanim članom 17 stav 2
(Član 17 stav 2);
4) ne obavijesti nadležni organ u roku od petnaest dana za svaku promjenu
podataka koje se unose u registar (član 20);
5) ne dostavi pisani izvještaj o radu nadležnom organu u propisanom roku (član
24)
6) otpočne postupak lobiranja prije potpisivanja ugovora o lobiranju sa lobistom
(član 27);
7) ako ne prekine bez odlaganja postupak lobiranja (član 31 stav 2);
8) ne obezbjedi tačnost i autentičnost informacija koje su predmet djelatnosti
lobiranja i ne dostavi ih blagovremeno naručioci ili donosiocu odluke (član 33 st. 1 i 2);
9) pribavlja informacije na nedozvoljeni način ili koristi dostavljene informacije do
kojih su došli na takav način (član 33 stav 3);
10) postupa u ostvarivanju nemoralnih i nezakonitih radnji naručioca lobiranja
(član 33 stav 4);
11) utiče na donosioca odluke na nemoralan i nezakonit način (član 33 stav 6);
12) bez odlaganja ne obavijesti nadležni organ o prekidu postupka lobiranja iz
član 31 stav 2 (član 36 stav 3);
13) obavlja djelatnosti lobiranja koje se smatraju nedozvoljenim (član 38);
(2) Za prekršaje iz stava 1 tač. 1 do 8 ovog člana, kazniće se novčanom kaznom od
tridesetostrukog do stostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori i pravno lice
organ, pravno lice i preduzetnika.
VII. ZAVRŠNE ODREDBE
Podzakonski akti
Član 43
Podzakonski akti za sprovođenje ovog zakona donijeće se u roku od 30 dana od
dana njegovog stupanja na snagu.

Pravila etičkog postupanja
Član 44
(1) Pravila etičkog postupanja lobista, nadležni organ će utvrditii u roku od 15
dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(2) Pravila iz stava 1 ovog člana će se primjenjivati do utvrđivanja etičkog
kodeksa iz člana 32 stav 2 ovog zakona.
Usklađivanje poslovnika, odnosno pravila o radu
Član 45
Donosioci odluka su dužni da svoje poslovnike, odnosno pravila o radu usklade sa
ovim zakonom u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Stupanje na snagu
Član 46
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom
listu Crne Gore", a primjenjivaće se od 1. januara 2012. godine.

O B R A Z L O Ž E NJ E
I USTAVNI OSNOV ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavni osnov za donošenje ovog zakona sadržan je u odredbi člana 16 stav 1 tačka 5 Ustava
Crne Gore kojim je propisano da se zakonom u skladu sa Ustavom uređuju druga pitanja od
interesa za Crnu Goru.
II RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA
Nacrtom zakona o lobiranju se u Crnoj Gori po prvi put normativno uređuje djelatnost lobiranja,
kao segment društvenih odnosa. Naime, radi se o potpuno novom institutu u našem pravnom
sistemu, koji posebno u zemljama Common Law sistema već duže vremena predstavalja
legitiman i poželjan vid uticaja na proces donošenja odluka koji su od interesa za zajednicu.
Zadnjih nekoliko godina zakonsko regulisanje lobiranja prihvataju i Evropske zemlje, budući da
je lobiranje prepoznato i kao instrumet koji doprinosi spriječavanju korupcije u procesu
donošenja zakona i drugih opštih akata. Lobiranje je tradicionalno bilo povezano sa uticajem na
donošenje političkih odluka u procesu vladanja, a danas sve više dobija i na ekonomskom
značaju. Djelatnost lobiranja, posebno u institucijama EU-a danas je okrenuta biznisu, ali i
uticaju na donošenje političkih odluka, pa i kada je riječ o procesu kroz koji prolaze zemlje
kandidati za članstvo u EU.
Ako se ima u vidu samo značenje lobiranja kao uticaja interesnih grupa ili pojedinaca na proces
odlučivanja u organima zakonodavne i izvršne vlasti, na državnom i lokalnom nivou, kod
pripreme i donošenja zakona i drugih opštih akata onda je nesporno da takva djelatnost nosi u
sebi rizik moguće korupcije. Lobiranje podrazumijeva borbu protiv korupcije na način što se ta
djelatnost i uslovi pod kojima se vrši određuje zakonom. Korupcija tako gubi smisao, s obzirom
da bi zainteresovani mogli preko posrednika, lobista na zakonit način da ostvaruju svoje
interese. Lobisti su fizička ili pravna lica, odnosno njihova udruženja koja se bore za svoje
posebne interese. Ako se sprovođenje takvih interesa vrši skriveno i pod nejednakim uslovima,
korišćenjem korupcijskih metoda i uticaja na legislativni i politički proces, onda je svakako riječ o
nekontrolisanom i štetnom postupanju. Lobiranje ima upravo glavni cilj da reguliše odnose
uticaja i da ih učini transparentnim i kontrolisanim. Granica kod lobiranja je uvijek određena
javnim interesom koji ne bi smio da bude povrijeđen. Ono što razlikuje lobiranje od korupcije je
javni karakter lobiranja kao djelatnosti.
Donošenjem Zakona o lobiranju zaokružuje se set antikorupcijskih zakona i podzakonskih akata
koje je Crna Gora donijela zadnjih sedam godina, a kojima se regulišu krivična djela sa
obilježjima korupcije i posebne krivične procedure (Krivični zakonik i Zakonik o krivičnom
postupku, Zakon o zaštiti svjedoka), prevencija korupcije, konflikt interesa, zaštita lica koja
prijavljuju korupciju i dr (Zakon o sprječavanju sukoba interesa, Zakon o javnim nabavkama,
Zakon o nezavisnoj revizorskoj instituciji, Zakon o spriječavanju pranja novca i finansiranju
terorizma, Zakon o državnoj upravi, Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Etički
kodeks državnih službenika i namještenika, posebni etički kodeksi (Uprave policije, Uprave
carina, Poreske uprave), Stručno uputstvo o procedurama za prijavu krivičnih djela sa
elementima korupcije i zaštiti lica koja prijavljuju ova djela Upravi policije i dr.
Obaveza normativnog uređenja materije lobiranja proizilazi iz Inoviranog Akcionog Plana za
borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, a zaključkom Nacionalne Komisije za
implementaciju programa za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala (2. oktobra 2009.

godine) odlučeno je da regulisanje djelatnosti lobiranja bude predmet posebog zakona. Istim
zaključkom je opredijeljeno da predlagač ovog zakona bude Ministarstvo finansija, a da radnu
verziju Nacrta ovog zakona pripremi ista Radna grupa (predsjednik RG, direktor Uprave za
antikorupcijsku inicijativu, članovi, dva predstavnika MUPiJU, po jedan predstavnik Ministarstva
finansija, Uprave za antikorupcijsku inicijativu i nevladinog sektora- CEMI i sekretar Radne
grupe iz Uprave za antikorupcijsku inicijativu) koja je bila zadužena za izradu radne verzije
Zakona o integritetu u javnom sektoru.
Prilikom izrade ovog Nacrta zakona, budući da se radi o institutu koji ne postoji u našem
pravnom sistemu, Uprava za antikorupcijsku inicijativu je obezbijedila Radnoj grupi rješenja
sadržana u zakonima država regiona: Zakon o lobiranju (Makedonija), Nacrt Zakona o lobiranju
(Srbija) i Zakona o integritetu u javnom sektoru koji jednim djelom reguliše djelatnost lobiranja
(Slovenija), kao i tekstove zakona o lobiranju (Poljska, Mađarska, Litvanija). Uprava je takođe
obezbijedila i prisustvo kolega iz Komisije za sprječavanje korupcije iz Ljubljane koji su podijelili
svoja iskustva u primjeni navedenog zakona, što je uticalo na određena opredijeljenja prilikom
koncipiranja Nacrta zakona o lobiranju.
Pored navedenog, CEMI je obezbijedio tekstove koji govore o iskustvima nekoliko demokratski
visoko razvijenih zemalja EU koja su bila u svojim različitim pristupima interesantna za našu
analizu i opredjeljenja za regulisanje djelatnosti lobiranja. Tako npr. njemački Bundestag (donji
dom parlamenta) je za sada jedini parlament koji je usvojio posebna formalna pravila o
registraciji lobista. Ta su pravila uključena u Pravilnik Bundestaga, dok je veliki broj zemalja ove
aktivnosti regulisao vladinim uredbama, pravilnicima i sl. (Danska, Francuska, Nemačka, Irska,
Velika Britanija i dr.) Posebne zakone imaju SAD, Kanada, kao i Poljska, Mađarska, Litvanija.
Razlozi za regulisanje djelatnosti lobiranja bilo da su uređeni posebnim zakonima ili u okviru
nekih drugih zakona ili u podzakonskim aktima, polaze od potrebe uvođenja transparenstnosti i
kontrole prilikom djelatnosti lobiranja, odnosno spriječavanja korupcije. Ovim propisima se
postavljaju limiti, pravila i sankcije za njihovo nepoštovanje.
Dakle, opredijeljenje je da se kod nas regulisanje djelatnosti lobiranja učini posebnim zakonom
o lobiranju. Nadležni organi za sprovođenje ovog zakona će biti Ministarstvo finansija i Uprava
za antikorupcijsku inicijativu. Osnovni principi lobiranja su visoka etičnost i profesionalnost.
Lobista mora raditi sa tačnim podacima i mora se striktno pridržavati moralnih pravila. Časno i
transparentno lobiranje je legitimni sastavni dio strategije firmi i udruženja, koje je uglavnom kod
većih firmi kao i kod profesionalnih udruženja i asocijacija neizbježan preduslov za uspjeh.
Zakon uređuje i postojanje registra lobista, što znači da će lobiranjem moći da se bave samo
lica koja se nalaze u tom registru.
Ovim zakonom uvode se nove nadležnosti Uprave za antikorupcijsku inicijativu kao organa
nadležnog za sprovođenje odredbi o lobiranju, izdavanja odobrenja za lobiranje, inspekcijski
nadzor i nadzor ustanovljen ovim zakonom, kao i Ministarstva finansija u pogledu nadzora i
izrade podzakonskh akata.
III USAGLAŠENOST SA EVROPSKIM ZAKONODAVSTVOM I POTVRĐENIM
MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA
Prilikom izrade Nacrta ovog zakona, uzeta su u obzir osnovna načela iz Konvencije Ujedinjenih
nacija protiv korupcije, drugih međunarodnih instrumenata iz ove oblasti kao i uporedna
zakonodavna i praktična riješenja evropskih zemalja (Njemačka, Poljska, Litvanija, Mađarska,
Slovenija, Makedonija i Srbija- Nacrt zakona o lobiranju iz jula 2009. godine).

Nacrt zakona usklađen je sa sledećim međunarodnim instrumentima:
Konvencijom Ujedinjenih nacija protiv korupcije (Politika i praksa sprječavanja korupcije, član 5;
Kodeksi ponašanja javnih službenika, član 8; Javno izvještavanje, član 10, Društveno učešće,
član 13);
Rezolucijom Komiteta ministara (97) 24 o „XX vodećih principa za borbu protiv korupcije”, a
naročito u pogledu principa o preduzimanju efikasnih mjera za prevenciju korupcije i, u vezi sa
ovim, podizanje nivoa javne svijesti i promociju etičkog ponašanja;
Ministarskom Deklaracijom o „X zajedničkih mjera za suzbijanje korupcije u Jugoistočnoj
Evropi”, a naročito u pogledu mjere III koja se odnosi na obavezu uspostavljanja visokih
standarda integriteta i kontrolnih mehanizama u cilju smanjenja mogućnosti za korupciju u
državnoj upravi, pravosuđu, i mjeru V koja se odnosi na ... osiguravanje saradnje, koordinacije i
konsultacija između državnih organa, poslovne zajednice i civilnog društva...Najzad, poštovane
su preporuke Grupe zemalja Savjeta Evrope za borbu protiv korupcije (GRECO), kao i
preporuke Zelene knjige Evropske komisije COM(2006) 194 vezano za odredbe o lobiranju u
dijelu definicije, osnovnog okvira ovog instituta i pravila ponašanja lobista.
IV OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA
Zakon je sistematizovan kroz sedam poglavlja: Osnovne odredbe; Načela lobiranja; Registracija
lobista; Postupak lobiranja; Nadzor; Kaznene odredbe i Završne odredbe. Sva navedena
poglavlja predstavljaju tematski i funkcionalno zaokružene cjeline koje određuju djelatnost
lobiranja.
I Osnovne odredbe (čl. 1 - 5)
U osnovnim odredbama kroz predstavljanje predmeta zakona, određene su oblasti koje se
uređuju njime, definiše pojam lobiranja, aktivnosti koje nisu obuhvaćene pojmom lobiranja,
određuje koja lica nemaju pravo da obavljaju ovu djelatnost i daje značenje izraza.
Regulisanjem lobiranja uspostavlja se efikasna kontrola nad ovim institutom, odnosno nad
aktivnostima pojedinaca ili interesnih grupa koje u tom postupku na legitiman ili nelegitiman
način pokušavaju ostvariti lične interese.
Rukovodeći se uporednopravnim rješenjima, težište je na demokratizaciji procesa odlučivanja
putem ostvarivanja interesa od primarnog značaja za pojedine društvene grupe (grupe građana,
preduzetnike, industrijalce, kulturne i naučne radnike koji su predstavljeni tom grupom) kako bi
se ojačalo učestvovanje civilnog društva u procesima demokratskog odlučivanja. S tim u vezi u
članovima 3 i 4 predviđaju se kategorije koje se ne smatraju djelatnošću lobiranja odnosno lica
kojima je zabranjeno da se bave ovom djelatnošću što je posebno značajno za razdvajanje ove
djelatnosti od drugih vidova uticaja na zakonodavni i politički život društva. Namjera je da se
omogući puna demokratizacija procesa donošenja opštih odluka, ali ne na uštrb drugih pravnih
principa i pravne sigurnosti.
II Načela lobiranja (čl. 6 - 9)
Kroz osnovna načela djelovanja zakon prije svega uređuje pravni odnos između lobiste i
naručioca lobiranja koji je, po svojoj prirodi, ugovorni odnos i daje detaljnije principe postupanja
u tom ugovornom odnosu kako bi se ostvarila osnovna svrha ugovora, odnosno ostvarivanje
interesa naručioca lobiranja u postupku donošenja opštih akata.

Posebno se naglašava javnost, odnosno otvorenost ovog postupka, utvrđivanjem jasnih i
preciznih pravila ponašanja lobista i ustanovljenjem jednakih mogućnosti za sve zainteresovane
pojedince i socijalne grupe za vršenje djelatnosti lobiranja. Nadalje načelo javnosti, sa jedne
strane, štiti službenike koji odlučuju u zakonodavnim i izvršnim organima od sumnjivih pritisaka
a sa druge, omogućava lobistima zakonito i legitimno posredovanje njihovih interesa, kod
predstavnika demokratske vlasti u postupcima odlučivanja. U ovom dijelu stvara se obaveza za
nadležni organ da pojedine informacije objavljuje redovno na svojoj internet stranici, pored
zakonskog prava na traženje svih ostalih informacija. Kao važna načela za obavljanje lobiranja
određena su i načela povjerljivosti (član 8), dužnosti da se obezbijedi tačnost i autentičnost
informacija i sl, kao i da je lobista dužan da poštuje princip integriteta i izbjegava sukob interesa
(član 9).
III Djelatnost lobiranja (čl. 10 - 26)
U ovom poglavlju sadržane su norme procesne prirode kojima se uređuje postupak registracije,
tj. obaveznog upisa u Registar lobista, uz taksativno navođenje uslova koje moraju ispuniti
fizička i pravna lica kako bi mogli obavljati djelatnost lobiranja. Registar je javan, podaci o upisu
i početku obavljanja djelatnosti lobiste, odbijanje zahtjeva za upis, suspenziju i oduzimanju
odobrenja se objavljuju u “Službenom listu Crne Gore” kako bi se potencijalnim naručiocima
lobiranja pružile potrebne informacije u izboru lobiste kao ugovorne strane.
Zakonom je određeno da registar vodi, evidentira sve promjene vezane za status lobista,
propisuje obrazac i sadržaj zahtjeva za upis, izdaje odobrenje za lobiranje, donosi rješenje o
brisanju iz Registra, Uprava za antikorupcijsku inicijativu. Registar se vodi odvojeno za lobiste
fizička i pravna lica. U ovom dijelu zakona sadržane su i odredbe o obavezi lobiste da izvještava
nadležni organ, na godišnjem nivou o svojim aktivnostima, i što izvještaj mora da sadrži.
IV Postupak lobiranja (čl. 27- 38)
U ovom dijelu uređuje se postupak lobiranja od zaključivanja ugovora o lobiranju i preciziranja
što ugovor mora da sadrži pa do navođenja slučajeva kada može odnosno lobista mora
prekinuti postupak lobiranja. Tako, ugovor o lobiranju sadrži: podatke o ugovornim stranama,
predmet lobiranja (opis i cilj lobističke aktivnosti) i izjavu o prihvatanju načela lobiranja iz ovog
zakona (član 28).
Uređena su prava koja lobista ima kako bi ostvario svrhu ugovora, a samim tim i obaveze za
donosioce odluka i druga lica. Veoma važne su odredbe koje regulišu ograničenja za samog
lobistu i definišu nedozvoljene radnje lobiranja ako se djelatnost lobiranja: obavlja na nezakonit
način; sprovodi od strane lica nakon brisanja iz Registra; sprovodi od strane lica nakon brisanja
iz Registra i izricanja mjere zabrane obnove upisa; sprovodi radi usvajanja odluke pred
zakonodavnom i izvrsnom vlasti na drzavnom i lokalnom nivou koja je suprotna javnom
poretku; obavlja u ime nepostojećeg naručioca djelatnosti lobiranja, i dr
V NADZOR (čl. 39 i 40)
Ovim poglavljem uvodi se inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona od strane Uprave
za antikorupcijku inicijativu, u skladu sa Zakonom o državnoj upravi i Zakonom o inspekcijskom
nadzoru, uz mogućnost pokretanja prekršajnog postupka i nadzor koji vrši Ministarstvo finansija.
Članom 36. određena su i ovlašćenja inspektora prema ovom zakonu: kontroliše primjenu
zakona i drugih propisa koji se odnose na djelatnost lobiranja; predlaže pokretanje prekršajnog i

drugih postupaka zbog povrede odredaba ovog zakona, i pruža pomoć u sprovođenju ovog
zakona i drugih propisa koji se odnose na lobiranje.
VI KAZNENE ODREDBE (čl. 41 i 42)
Kaznenim odredbama definišu se prekršaji i novčane kazne za pravno lice i odgovorno lice u
pravnom licu, u slučajevima kršenja odredbi ovog zakona i, isto tako, novčane kazne za lobiste
za taksativno navedene prekršaje nepridržavanja odredbi zakona.
VII ZAVRŠNE ODREDBE (čl. 43 i 46)
Ovim poglavljem definiše se stupanje na snagu i početak primjene zakona, kao i rok za
donošenje podzakonskih akata za njegovo sprovođenje.
VIII PROCJENA FINANSIJSKIH SREDSTAVA ZA SPROVOĐENJE OVOG ZAKONA
Za sprovođenje ovog zakona potrebno je izdvojiti posebna sredstva u Budžetu CG.
Navedeno zbog činjenice da se ovim zakonom uvode se nove nadležnosti Uprave za
antikorupcijsku inicijativu, u pogledu vođenja Registra lobista i inspekcijskog nadzora nad
sprovođenjem ovog zakona. S obzirom na navedeno, neophodno je ojačati kapacitete Uprave;
izmjeniti unutrašnji akt o organizaciji i sistematizaciji i predvidjeti novo radno mjesto za poslove
lobiranja; obezbjediti odgovarajuće obuke posebno u dijelu vršenja inspekcijskog nadzora;
prostor i opremu, što će zahtijevati određena budžetska sredstva.
Takođe, ovaj zakon predviđa i nove nadležnosti Ministrastva finansija. Naime, neophodno je
ojačati kapacitete Ministarstva; izmjeniti unutrašnji akt o organizaciji i sistematizaciji i predvidjeti
novo radno mjesto za poslove lobiranja; obezbjediti odgovarajuće obuke posebno u dijelu
vršenja inspekcijskog nadzora; prostor i opremu, što će zahtijevati određena budžetska
sredstva. Navedeno, jer zakon propisuje da nadzor nad sprovođenjem ovog zakona i propisa
donesenih na osnovu ovog zakona vrši Ministarstvo finansija, što će zahtijevati dodatne
aktivnosti u pogledu nadzora i izrade podzakonskh akata.
Sve naprijed navedene aktivnosti zahtijevaju postojanje preduslova za regulisanje djelatnosti
lobiranja, pa i odgovarajuća budžetska sredstva.