Obiteljski list br. 13
Obiteljski list - 500 godina reformacije Obiteljski list - 500 godina reformacije
OBITELJSKI LIST<br />OBITELJSKI LIST<br />REFORMACIJA -<br />osnovni pojmovi<br />Ovaj broj Obiteljskog lista posvetili smo reformaciji. Ukratko ćemo<br />obrazložiti neke od uzroka tog povijesnog događaja te pojmove koji se<br />koriste kada govorimo o reformaciji.<br />Reformacija<br />Rimokatoličke Crkve<br />Iako se početak reformacije smatra 31. listopada 1517.<br />godine, kada je rimokatolički redovnik Martin Luther<br />iznio 95 prigovora na vrata wittenberške crkve, reformatorske<br />ideje bile su prisutne diljem Europe i ranije.<br />Tako je Jan Hus bio spaljen na<br />lomači (1415. godine) jer je<br />javno osuđivao zlouporabe<br />i malverzacije ondašnje Rimokatoličke<br />Crkve, zalagao<br />se za skromniji život klera i<br />bio protiv njihova razuzdanog<br />načina života. Smatrao<br />je da se Biblija mora prevesti<br />na narodni jezik i da treba biti<br />jedini autoritet za vjeru i život<br />čovjeka. Jan Hus je samo htio<br />reformirati Crkvu, tj. vratiti je<br />na izvor Božje riječi.<br />U Lutherovo vrijeme nemoral,<br />korupcija, nepotizam u crkvenim<br />službama te prodavanje<br />oprosta grijeha dosegli su svoj<br />vrhunac. I Luther je htio, kao i<br />Jan Hus, samo obnoviti postojeću<br />Rimokatoličku Crkvu. Htio<br />je da se iz života Crkve makne<br />sve ono što je strano Božjoj riječi.<br />Pozvao je Vatikan na razgovor, no<br />sve do Tridentskog sabora nije bilo<br />adekvatnog odgovora. U međuvremenu, Luther je<br />preveo Bibliju na njemački jezik te je sve više rimokatoličkih<br />svećenika pristajalo uz njega, a imao je i političku<br />podršku u Njemačkoj. Diljem Europe počele su<br />se snažno širiti nove ideje koje su vodile reformaciju u<br />nekoliko pravaca te prisilile i samu Rimokatoličku Crkvu<br />na obnovu.<br />Luteranska ili<br />Evangelička Crkva<br />Lutherovi pristaše vrlo brzo su nazvani luteranima.<br />U drugoj polovici 16. stoljeća dvije trećine Njemačke<br />prakticiralo je Lutherov protestantizam koji također<br />zahvaća Poljsku, Češku, Slovačku, Austriju i Hrvatsku,<br />a skandinavske zemlje u potpunosti prihvaćaju luteransku<br />tradiciju reformacije i uspostavljaju nacionalne<br />luteranske crkve (Jambrek). Danas tu Crkvu poznajemo<br />pod nazivom Evangelička Crkva. U Hrvatskoj<br />postoji nekoliko crkvenih općina. U Zagrebu imaju<br />teološki fakultet koji nosi ime velikog hrvatskog reformatora,<br />Matije Vlačića Ilirika.<br />Kalvinska ili<br />Reformirana Crkva<br />Kalvinska tradicija reformacije započinje pod vodstvom<br />rimokatoličkog svećenika Urlicha Zwinglija<br />(1484.-1531.) u Zurichu (Švicarka) gdje je propovijedao<br />Novi zavjet i širio reformatorske ideje. Jednako<br />kao i u Njemačkoj, dolazi do rata između rimokatolika<br />i protestanata gdje Zwingli pogiba. Na njegovim<br />temeljima reformaciju nastavlja Jean Calvin (1509.-<br />1564.) koji u Ženevi, na poziv gradskih vlasti, izdaje<br />gradski zakonik koji se temelji na biblijskim principima.<br />Osnovao je svoju teološku školu (1559.) koja je<br />preteča suvremenog ženevskog sveučilišta. Calvin<br />je bio jedan od najplodnijih teologa onoga vremena,<br />jako puno doprinosi širenju reformacije na Francusku,<br />Englesku, Nizozemsku, Mađarsku pa sve do hrvatskih<br />zemalja. Zbog Calvinova utjecaja, ta tradicija<br />reformacije bila je poznata pod nazivom „Kalvinska<br />tradicija“, a danas tu Crkvu nazivamo Reformirana Crkva.<br />U Hrvatskoj danas djeluje nekoliko crkvenih općina,<br />a možda je najznačajnija crkva u Tordincima koja<br />slovi za najstariju hrvatsku crkvenu općinu, osnovanu<br />sredinom 16. stoljeća, s kontinuiranim radom sve do<br />danas.<br />Anglikanska Crkva<br />Anglikanska tradicija nastaje političkom odlukom kralja<br />Henrika VIII. jer mu ondašnji papa nije htio odobriti<br />razvod braka te niječe Papin autoritet nad Engleskom<br />(1534.). Tim činom Engleska biva otvorena za reformatorske<br />ideje iz Njemačke i Švicarske. Anglikanska<br />tradicija širi se čitavim svijetom u vrijeme velikog šire-<br />nja Britanskoga Carstva. Anglikansku Crkvu kao takovu<br />ne nalazimo danas kod nas.<br />Anabaptisti ili lijevo<br />krilo reformacije<br />Ova tradicija smatra da luterani i kalvinisti nisu išli<br />do kraja u reformaciji. Smatraju da nije dovoljno reformirati<br />Crkvu, već da je treba potpuno preustrojiti<br />po uzoru na apostolsku Crkvu iz Djela apostolskih.<br />Protive se krštenju male djece jer u Bibliji čitaju da su<br />krštenici prethodno trebali uzvjerovati u Kristovu žrtvu,<br />moraju biti svjesni vlastite grešnosti i pokajati se,<br />a onda prihvatiti krštenje. Mala djeca to nisu mogla.<br />Također su bili protiv državnih crkava i smatraju da Crkva<br />mora biti odvojena od države. Zbog toga su anabaptisti<br />(ponovno kršteni) bili proganjani od rimokatolika,<br />luterana i kalvina pa su konačno svoje utočište<br />našli u Americi. Ustav današnje Amerike napravljen je<br />upravo na anabaptističkim temeljima — sloboda vjeroispovijesti<br />(nema progonstva) i odvojenost države<br />od Crkve.<br />Crkve reformacijske baštine<br />Danas u svijetu djeluju brojne crkve koje nazivamo<br />crkvama reformacijske baštine. To nisu protestantske<br />crkve iako su od protestanata uzeli neke vrijednosti<br />kao što su važnost Pisma te spasenje po milosti i vjeri.<br />Od radikalne tradicije uzimaju vjerovanje koje nalaze<br />u Bibliji, a to je da osoba mora najprije vjerovati kako<br />bi bila krštena te da Crkva i država moraju biti odvojene.<br />Crkve reformacijske baštine nalazimo u svim gradovima<br />u Hrvatskoj i brojnim selima. Poznate su pod<br />imenima Baptistička Crkva, Evanđeoska Pentekostna<br />Crkva, Božja Crkva, Kristove Crkve te u novije vrijeme<br />takozvane slobodne crkve.<br />Crkve reformacijske baštine i danas jako puno doprinose<br />našem društvu. Posebno se bile angažirane<br />tijekom Domovinskog rata. Velik doprinos daju u izdavaštvu<br />pa je tako 2004. godine tiskana prva Biblija<br />na Brailleovu pismu za slijepe. Tu je i nekoliko novih<br />prijevoda Biblije i Novoga zavjeta, a izdale su nekoliko<br />aplikacija za pametne telefone. Vrlo su aktivne u društvenom<br />radu i brizi za siromašne. Možemo reći da su<br />crkve reformacijske baštine svakodnevno aktivni čimbenici<br />našega društva.<br />Mladen Dominić<br />4 5
- Page 1 and 2: Ususret<br />velikome<br />jubileju
- Page 6: OBITELJSKI LIST<br />OBITELJSKI LIS
- Page 10: OBITELJSKI LIST<br />OBITELJSKI LIS
- Page 14: OBITELJSKI LIST<br />OBITELJSKI LIS
- Page 18: OBITELJSKI LIST<br />OBITELJSKI LIS
- Page 22: OBITELJSKI LIST<br />OBITELJSKI LIS
- Page 26: OBITELJSKI LIST<br />BOG je pozvao
- Page 30: OBITELJSKI LIST<br />OBITELJSKI LIS
- Page 34: OBITELJSKI LIST<br />Biblija<br />n
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
REFORMACIJA -<<strong>br</strong> />
osnovni pojmovi<<strong>br</strong> />
Ovaj <strong>br</strong>oj Obiteljskog <strong>list</strong>a posvetili smo reformaciji. Ukratko ćemo<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azložiti neke od uzroka tog povijesnog događaja te pojmove koji se<<strong>br</strong> />
koriste kada govorimo o reformaciji.<<strong>br</strong> />
Reformacija<<strong>br</strong> />
Rimokatoličke Crkve<<strong>br</strong> />
Iako se početak reformacije smatra 31. <strong>list</strong>opada 1517.<<strong>br</strong> />
godine, kada je rimokatolički redovnik Martin Luther<<strong>br</strong> />
iznio 95 prigovora na vrata wittenberške crkve, reformatorske<<strong>br</strong> />
ideje bile su prisutne diljem Europe i ranije.<<strong>br</strong> />
Tako je Jan Hus bio spaljen na<<strong>br</strong> />
lomači (1415. godine) jer je<<strong>br</strong> />
javno osuđivao zlouporabe<<strong>br</strong> />
i malverzacije ondašnje Rimokatoličke<<strong>br</strong> />
Crkve, zalagao<<strong>br</strong> />
se za skromniji život klera i<<strong>br</strong> />
bio protiv njihova razuzdanog<<strong>br</strong> />
načina života. Smatrao<<strong>br</strong> />
je da se Biblija mora prevesti<<strong>br</strong> />
na narodni jezik i da treba biti<<strong>br</strong> />
jedini autoritet za vjeru i život<<strong>br</strong> />
čovjeka. Jan Hus je samo htio<<strong>br</strong> />
reformirati Crkvu, tj. vratiti je<<strong>br</strong> />
na izvor Božje riječi.<<strong>br</strong> />
U Lutherovo vrijeme nemoral,<<strong>br</strong> />
korupcija, nepotizam u crkvenim<<strong>br</strong> />
službama te prodavanje<<strong>br</strong> />
oprosta grijeha dosegli su svoj<<strong>br</strong> />
vrhunac. I Luther je htio, kao i<<strong>br</strong> />
Jan Hus, samo obnoviti postojeću<<strong>br</strong> />
Rimokatoličku Crkvu. Htio<<strong>br</strong> />
je da se iz života Crkve makne<<strong>br</strong> />
sve ono što je strano Božjoj riječi.<<strong>br</strong> />
Pozvao je Vatikan na razgovor, no<<strong>br</strong> />
sve do Tridentskog sabora nije bilo<<strong>br</strong> />
adekvatnog odgovora. U međuvremenu, Luther je<<strong>br</strong> />
preveo Bibliju na njemački jezik te je sve više rimokatoličkih<<strong>br</strong> />
svećenika pristajalo uz njega, a imao je i političku<<strong>br</strong> />
podršku u Njemačkoj. Diljem Europe počele su<<strong>br</strong> />
se snažno širiti nove ideje koje su vodile reformaciju u<<strong>br</strong> />
nekoliko pravaca te prisilile i samu Rimokatoličku Crkvu<<strong>br</strong> />
na obnovu.<<strong>br</strong> />
Luteranska ili<<strong>br</strong> />
Evangelička Crkva<<strong>br</strong> />
Lutherovi pristaše vrlo <strong>br</strong>zo su nazvani luteranima.<<strong>br</strong> />
U drugoj polovici 16. stoljeća dvije trećine Njemačke<<strong>br</strong> />
prakticiralo je Lutherov protestantizam koji također<<strong>br</strong> />
zahvaća Poljsku, Češku, Slovačku, Austriju i Hrvatsku,<<strong>br</strong> />
a skandinavske zemlje u potpunosti prihvaćaju luteransku<<strong>br</strong> />
tradiciju reformacije i uspostavljaju nacionalne<<strong>br</strong> />
luteranske crkve (Jam<strong>br</strong>ek). Danas tu Crkvu poznajemo<<strong>br</strong> />
pod nazivom Evangelička Crkva. U Hrvatskoj<<strong>br</strong> />
postoji nekoliko crkvenih općina. U Zagrebu imaju<<strong>br</strong> />
teološki fakultet koji nosi ime velikog hrvatskog reformatora,<<strong>br</strong> />
Matije Vlačića Ilirika.<<strong>br</strong> />
Kalvinska ili<<strong>br</strong> />
Reformirana Crkva<<strong>br</strong> />
Kalvinska tradicija reformacije započinje pod vodstvom<<strong>br</strong> />
rimokatoličkog svećenika Urlicha Zwinglija<<strong>br</strong> />
(1484.-1531.) u Zurichu (Švicarka) gdje je propovijedao<<strong>br</strong> />
Novi zavjet i širio reformatorske ideje. Jednako<<strong>br</strong> />
kao i u Njemačkoj, dolazi do rata između rimokatolika<<strong>br</strong> />
i protestanata gdje Zwingli pogiba. Na njegovim<<strong>br</strong> />
temeljima reformaciju nastavlja Jean Calvin (1509.-<<strong>br</strong> />
1564.) koji u Ženevi, na poziv gradskih vlasti, izdaje<<strong>br</strong> />
gradski zakonik koji se temelji na biblijskim principima.<<strong>br</strong> />
Osnovao je svoju teološku školu (1559.) koja je<<strong>br</strong> />
preteča suvremenog ženevskog sveučilišta. Calvin<<strong>br</strong> />
je bio jedan od najplodnijih teologa onoga vremena,<<strong>br</strong> />
jako puno doprinosi širenju reformacije na Francusku,<<strong>br</strong> />
Englesku, Nizozemsku, Mađarsku pa sve do hrvatskih<<strong>br</strong> />
zemalja. Zbog Calvinova utjecaja, ta tradicija<<strong>br</strong> />
reformacije bila je poznata pod nazivom „Kalvinska<<strong>br</strong> />
tradicija“, a danas tu Crkvu nazivamo Reformirana Crkva.<<strong>br</strong> />
U Hrvatskoj danas djeluje nekoliko crkvenih općina,<<strong>br</strong> />
a možda je najznačajnija crkva u Tordincima koja<<strong>br</strong> />
slovi za najstariju hrvatsku crkvenu općinu, osnovanu<<strong>br</strong> />
sredinom 16. stoljeća, s kontinuiranim radom sve do<<strong>br</strong> />
danas.<<strong>br</strong> />
Anglikanska Crkva<<strong>br</strong> />
Anglikanska tradicija nastaje političkom odlukom kralja<<strong>br</strong> />
Henrika VIII. jer mu ondašnji papa nije htio odo<strong>br</strong>iti<<strong>br</strong> />
razvod <strong>br</strong>aka te niječe Papin autoritet nad Engleskom<<strong>br</strong> />
(1534.). Tim činom Engleska biva otvorena za reformatorske<<strong>br</strong> />
ideje iz Njemačke i Švicarske. Anglikanska<<strong>br</strong> />
tradicija širi se čitavim svijetom u vrijeme velikog šire-<<strong>br</strong> />
nja Britanskoga Carstva. Anglikansku Crkvu kao takovu<<strong>br</strong> />
ne nalazimo danas kod nas.<<strong>br</strong> />
Anabaptisti ili lijevo<<strong>br</strong> />
krilo reformacije<<strong>br</strong> />
Ova tradicija smatra da luterani i kalvinisti nisu išli<<strong>br</strong> />
do kraja u reformaciji. Smatraju da nije dovoljno reformirati<<strong>br</strong> />
Crkvu, već da je treba potpuno preustrojiti<<strong>br</strong> />
po uzoru na apostolsku Crkvu iz Djela apostolskih.<<strong>br</strong> />
Protive se krštenju male djece jer u Bibliji čitaju da su<<strong>br</strong> />
krštenici prethodno trebali uzvjerovati u Kristovu žrtvu,<<strong>br</strong> />
moraju biti svjesni vlastite grešnosti i pokajati se,<<strong>br</strong> />
a onda prihvatiti krštenje. Mala djeca to nisu mogla.<<strong>br</strong> />
Također su bili protiv državnih crkava i smatraju da Crkva<<strong>br</strong> />
mora biti odvojena od države. Zbog toga su anabaptisti<<strong>br</strong> />
(ponovno kršteni) bili proganjani od rimokatolika,<<strong>br</strong> />
luterana i kalvina pa su konačno svoje utočište<<strong>br</strong> />
našli u Americi. Ustav današnje Amerike napravljen je<<strong>br</strong> />
upravo na anabaptističkim temeljima — sloboda vjeroispovijesti<<strong>br</strong> />
(nema progonstva) i odvojenost države<<strong>br</strong> />
od Crkve.<<strong>br</strong> />
Crkve reformacijske baštine<<strong>br</strong> />
Danas u svijetu djeluju <strong>br</strong>ojne crkve koje nazivamo<<strong>br</strong> />
crkvama reformacijske baštine. To nisu protestantske<<strong>br</strong> />
crkve iako su od protestanata uzeli neke vrijednosti<<strong>br</strong> />
kao što su važnost Pisma te spasenje po milosti i vjeri.<<strong>br</strong> />
Od radikalne tradicije uzimaju vjerovanje koje nalaze<<strong>br</strong> />
u Bibliji, a to je da osoba mora najprije vjerovati kako<<strong>br</strong> />
bi bila krštena te da Crkva i država moraju biti odvojene.<<strong>br</strong> />
Crkve reformacijske baštine nalazimo u svim gradovima<<strong>br</strong> />
u Hrvatskoj i <strong>br</strong>ojnim selima. Poznate su pod<<strong>br</strong> />
imenima Baptistička Crkva, Evanđeoska Pentekostna<<strong>br</strong> />
Crkva, Božja Crkva, Kristove Crkve te u novije vrijeme<<strong>br</strong> />
takozvane slobodne crkve.<<strong>br</strong> />
Crkve reformacijske baštine i danas jako puno doprinose<<strong>br</strong> />
našem društvu. Posebno se bile angažirane<<strong>br</strong> />
tijekom Domovinskog rata. Velik doprinos daju u izdavaštvu<<strong>br</strong> />
pa je tako 2004. godine tiskana prva Biblija<<strong>br</strong> />
na Brailleovu pismu za slijepe. Tu je i nekoliko novih<<strong>br</strong> />
prijevoda Biblije i Novoga zavjeta, a izdale su nekoliko<<strong>br</strong> />
aplikacija za pametne telefone. Vrlo su aktivne u društvenom<<strong>br</strong> />
radu i <strong>br</strong>izi za siromašne. Možemo reći da su<<strong>br</strong> />
crkve reformacijske baštine svakodnevno aktivni čimbenici<<strong>br</strong> />
našega društva.<<strong>br</strong> />
Mladen Dominić<<strong>br</strong> />
4 5