VUKOVARSKA TRAGEDIJA 1991

Vukovarska tragedija 1991
kvislinških formacija iz mnogobrojnih logora na Zapadu, gde je jugoslovenska
emigracija našla svoje utočište.
U programskim stavovima upotrebe sile za ostvarivanje separatističkih
ciljeva hrvatska emigracija, koja je pobedom HDZ-a na višestranačkim
izborima težište delatnosti prebacila u Republiku Hrvatsku, zagovarala
primenu terorističkih akcija i drugih nasilnih oblika subverzivnog rada. Ona
se i dalje ne odriče takve rušilačke ideologije za ostvarenje konačnog cilja –
stvaranje, odnosno obnovu Nezavisne Države Hrvatske.
Počelo još 1972. godine
O tome svedoči i hrvatski emigrant prof. Kazimir Katalinić, koji je još
1974. godine povodom ʺUloge emigracije u oslobodilačkoj borbiʺ napisao i
ovo: ʺDo cilja mogu voditi i vode različiti putevi. U našoj oslobodilačkoj borbi
postoji, recimo, propagandistički rad, kao i vojno-politički, pa ideološki rad, te
razni drugi oblici rada i borbe. Neovisno o tome koji oblik rada smatra neka
hrvatska skupina ili pojedinac najpodesnijim, što se nje tiče, ipak svi moramo
biti svjesni da je nemoguće ostvariti naš konačni cilj bez upotrebe sile, barem u
zadnjoj i odlučnoj etapi naše borbe... Nemoguće je ostvariti hrvatsku državu
bez upotrebe sile. Iz tog slijedi, da svaki onaj koji negira silu, negira u biti i cilj,
tj. Potrebi ostvarenja suverene hrvatske državeʺ.
Kao simbol početka primene sile u ostvarenju konačnog cilja hrvatske
emigracije – stvaranje NDH, uzima se akcija koju je preduzela grupa
ʺHrvatskog revolucionarnog bratstvaʺ 1972. godine, pri čemu se posebno
naglašavalo: ʺA kako se do ostvarenja konačnog cilja ne može doći bez
primene sile, onda je logičan nastavak linija ʺProljećaʺ i politika ʺBugojnaʺ. Pri
tome je važno objasniti da je linija ʺProljećaʺ naziv koji se u emigraciji
upotrebljava za označavanje pojave maspoka u našoj zemlji, a simbol
ʺBugojnaʺ je ubačena diverzantsko-teroristička grupa 1972. godine.
Za primenu ʺgerilskih aktivnostiʺ ustaška emigracija je opravdanje
nalazila u izvišenim ʺrevolucionarnimʺ ciljevima i makijavilizmu. A na
drugom kongresu ʺHrvatske rodoljubive mladežiʺ Jozo Vrbić je 1974. godine o
ʺUvjetima revolucionarnog djelovanjaʺ rekao i ovo:
ʺNasilje revoluciji je revolucionarno i nije. Revolucionarno je samo ono
kada ne preostaju druga sredstva i kad su svi drugi izlazi zatvoreni. Tada
sama revolucija opravdava nasilje i tako ga luči od kriminala, ona ga zapravo
oplemenjuje plemenitošću namjera i ciljeva kojima teži... Budući da je naša
revolucija nacionalistički rat, ona će se odvijati putem ustaljenih normi jednog
takvog rata, tj. Pomoću organizovanih političkih skupina, u obliku gerilskog
148
Vukovarska tragedija 1991
rata u samim počecima, dok hrvatske jedinice ne ojačaju i postanu dovoljno
snažne zadaviti režim u žilama kucavicama srpskog imperijalizmaʺ.
U postavljanju ʺrevolucionarnih ciljevaʺ i objašnjenju pojma ʺrevolucijaʺ
ustaška emigracija koristi za ʺdokazʺ simbolično stavove poznatih
revolucionara, filozofa i državnika kao što su Če Gevara, Fanon, Debre,
vijetnamski general Ćapa, Mao Ce Tung. Oni su iz naučnih i revolucionarnih
misli ovih ljudi izveli svoj zaključak da je revolucija ʺnagla promjena
proizvedena nasilnim putem u smislu postavljanja ciljeva borbeʺ.
Pribavljanje oružja
Kao cilj obično su u svakom programu, ne samo ustaške nego i
emigracije hrvatskog porekla uopšte, postavlja ʺuspostavlja hrvatske države
na svim njenim povijesnim područjima (už Hrvatska, Slavonija, Dalmacija,
Hrvatsko primorje, Istra, Bosna, Hercegovina, Sandžak, Srem, Banat i Bačka)
na kojima su Hrvati obitovali od samog njihovog dolaska u današnju
domovinu pa sve do dana kada su izgubili svoju slobodu i nezavisnost tj.
Godine 1102ʺ.
Kada su u pitanju sredstva vođenja subverzivnih operacija emigracija se
zalagala za ʺupotrebu svih sredstava, bez obzira kako će takve akcije biti
okarakterisane od strane velikih sila i drugih državaʺ. Izvođenje operacija
pretpostavlja raspolaganje određenim sredstvima (naoružanje, lijekovi, hrana,
odeća i drugo). Pribavljanje oružja planirano je na dva načina: ʺprvo hrvatski
revolucionari moraju se već sada povezati sa različitim revolucionarnim
grupama u svijetu ili s pojedinim vladama, koje bi nam bile voljne pružiti
svoju pomoć. Drugi način je provala u jugoslovenske vojne magacineʺ, pisao
je daleke 1974. godine Šime Letina o ciljevima i sredstvima hrvatske
revolucije.
Propaganda je imala posebnu ulogu u stvaranju uslova za ʺgerilskoʺ
ratovanje u zemlji time što će stalno delovati na vojsku, studente, radnike.
Preko njih je bilo planirano stvaranje određenog kriznog stanja u zemlji –
stanja nezadovoljstva i nesnošljivosti na svim poljima javnog života, koje će
narušavati disciplinu i moral ljudi, čime će se stvarati potrebna ʺsituacijaʺ i
ubrzati tok destabilizacije i dezintegracije zajednice i društva.
Čelnici hrvatske emigracije godinama su naglašavali da ona mora biti u
obliku ʺgerilskog rataʺ, što znači ʺuvijek se služiti iznenadnim i brzim
napadima, jer iznenađenje spada u jedno od najdelotvornijih sredstava za
paralisanje i uništenje neprijateljske premoći... Uništavati sva komunikaciona
sredstva... Rušiti zgrade, mostove, skladišta, tvornice itd.ʺ – pisao je Letina.
149