VUKOVARSKA TRAGEDIJA 1991

Vukovarska tragedija 1991
Radio Osijeka ublaže tu zabrinutost, ostali su bez uspeha. Neprestano
ponavljanje priče o sprezi ʺčetnika i vojskeʺ koja se bez po muke, može
uokviriti u klasičan metod izmišljanja neprijatelja, samo je još više preplašila
istočno slavonske Hrvate.
Kud plovi osiječki ʺčetveracʺ?
Zbog toga je u pomoć morao da priskoči i sam ʺotac nacijeʺ dr Franjo
Tuđman svojom iznenadnom posetom Osijeku i Vukovaru. On je pučanstvu
saopštio kako je čitava hrvatska ovdje i kako o ustupanju istočne Slavonije
nema niti govora.
To međutim, nije donelo naročito smirenje jer ni Tuđman nije obećao
ništa ni novo ni bolje jer se i sam uklopio u prozirnu priču o četničko-vojnoj
opasnosti koja se nadvila nad Hrvatsku. Zabrinutost je dakle ostala a kako će
to uticati na pozicije tzv. Osiječkog lobija do sada jednog od najjačih u
Hrvatskom vrhovništvu ostaje da se vidi.
U samom hrvatskom vrhu ljudi iz Osijeka zauzimaju gotovo kljčna
mesta. Tu su najpre Vladimir Šeks, potpredsednik Sabora. Tu je i Ivan Vekić,
predsednik Društveno-političkog veća u Parlamentu Hrvatske. Treći čovek u
ʺosiječkom četvorokutuʺ je Branko Babac, ministar pravosuđa u vladi
Hrvatske. Konačno četvrti stub lobija kojim su istočno slavonski Hrvati, bar
do sada, imali apsolutno poverenje je Ante Jelavić, saborski zastupnik,
predsednik Okružnog suda u Osijeku i bivši vrlo uspešni udbaš.
Prema ovom četvercu su, u ovom trenutku uperene sve oči istočno
slavonskih Hrvata. Istina tu su i zatupnici iz još 14 slavonskih opština, no oni
su i onako odviše sitne figure u velikoj hrvatskoj igri, pa se od njih mnogo i ne
očekuje.
Neprikosnoveni Branimir Glavaš
Šta će za istočnu Slavoniju uraditi Šeks, Vekić, Babac i Jelavić ostaje da
se vidi. U iščekivanju toga, jedna figura definitivno izrasta u neprikosnovenog
gospodara Slavonije kojjim je u tome se u Osijeku svi slažu, bukvalno sve
dozvoljeno. Reč je naravno o Branimiru Glavaš, načelniku za NO
najekstremnijem slavonskom ʺjastrebuʺ čiji životni put svakako zaslužuje
pažnju. Glavaš ima 38 godina, završio je Pravni fakultet, a prvo upoznavanje s
njim jugoslovenska javnost je imala onda kada su mu prilikom ulaska u
Skupštinu Jugoslavije, radnici obezbeđenja oduzeli oružje.
Glavašev otac je početkom 60-ih emigrirao u Nemačku da bi mu se,
otprilike deceniju kasnije dakle, u vreme MASPOK-a priključio i sin. Posle
496
Vukovarska tragedija 1991
školovanja u ustaškim kampovima, Glavaš se vratio u zemlju i postao Titov
stipendista. Sa stipendijom Titovog fonda on je završio Pravni fakultet.
Pre neki mesec smenjivanjem je Glavašu pretio i sam Franjo Tuđman,
izjavljujući, kako su objavila hrvatska sredstva informisanja, da će ʺtaj Glavaš
morati da odeʺ, ali od toga nije bilo ništa. Šta više, Branimir Glavaš je u
međuvremenu postao neprikosnoveni gospodar Slavonije. Poslednja podela
vlasti na koju je pristajao bila je za života Josipa Reihla Kira kojeg je ubio jedan
od Glavaševih ljudi Ivan Gudelj. Meni pripada 30% komande a Glavašu
preostalih 70, govorio je pre smrti Kir. Posle 30. juna kada je Kir ubijen
Branimir Glavaš je postao neprikosnoven.
Takvo stanje traje i danas. Sve što će se u istočnoj Slavoniji događati, po
svemu sudeći, mnogo manje zavisi od onog što govori Tuđman, ili pridodaju
Šeks, Vekić ili Babac. Pravi gospodar je Brnaimir Glavaš, koji će
najverovatnije, odrediti sudbinu istočno slavonskih Hrvata. Ukoliko odluke
koje će doneti budu onakve kakve je do sada donosio niko u Slavoniji se ne
može nadati ničem dobrom. (Dnevnik, 24. jul 1991)
PREGOVORI NA MOSTU ʺ25. MAJʺ
- MUPOVCI NEĆE MIR -
Iločki redarstvenici poriču odgovornost za dosadašnje incidente i priželkuju
mir ali ne prihvataju jedini uslov jedinice JNA – da neće biti provokacija i otvaranje
vatre
Posle gotovo svakodnevnih oružanih provokacija sa Iločke strane na
koje jedinica JNA oštro uzvraća, juče smo bili u prilici da na mostu ʺ25. majʺ
zabeležimo pregovore o miru. Zapovednik stanice MUP u Iloku Jozo Puškarić
i njegov zamenik jozo Tokić zamolili su za razgovor potpukovnika Ljubomira
Tomića. Međutim, kako redarstvenici nisu ponudili ni jednu čvrstu garanciju,
komandant operativne jedinice je ponovio raniji ultimatum – na vatru će se
odgovoriti svim raspoloživim sredstvima.
Očigledno, redsarstvenici smatraju da je održanje mira na ovom
području samo obaveza JNA, koja neće uzvrćati vatru, bez obzira na
ugroženost života njenih pripadnika. Upravo takvu opciju nametali su sve
vreme razgovora koji je trajao više od jednog sata. Jer, kako kažu pripadnici
MUP-a nisu odgovorni za dosadašnje incidente, a za hrvatske gardiste ili
nekog drugog neće da snose krivicu. Čak su upitali dali treba da strada celo
selo ako iz njega puca neki ekstremista. Na to je usledio kratak odgovor
potpukovnika Tomića – to je vaš problem i potrudite se da obezbedite miran
rad i život naših vojnika.
497