VUKOVARSKA TRAGEDIJA 1991

Vukovarska tragedija 1991
izjavama i u razgovorima nazivaju hrvatski ministri jer se time ističe njihov
državno-pravni položaj. Postigli smo time:
1. Sudjelovanje u vladanju, dakle, uticaj u vladanju.
2. Kontrolu vladanja, tj. Saznanje o odlukama vlasti.
3. Kontrolu dohodaka sa pravom da iskorišćujemo dohotke u ciljeve
hrvatskog narodnog pokreta.
Na taj način beogradska centralna vlada jako je oslabila i bez obzira na
umanjeno područje njezinog utjecaja posebnim položajem Hrvatske.
Sudjelovanjem hrvatskih mnistara u toj vladi činimo ih ovisnim o daljim
ustupcima na štetu države. Kod svake zgodne prilike hrvatski ministri
zapretit će ostavkom i time izvojštiti daljnje ustupke hrvatskoj osobnosti, jer je
od njih ovisna, bez njihovog sudjelovanja nema Vlade. Taj položaj daje
hrvatskim ministrima ključ koji otvara sve i omogućuje veliko iskorištavanje
svih prigoda.
III
Kneza – namjesnika držimo u našoj vlasti. Pred njim smo uvek na oko
vjerni, ali oprezni, dok u stvari on je igračka u našim rukama. Laskanjem
njegovim visokim kulturnim sposobnostima odličnog državnika evropskog
kova, umnog i dalekovidnog političara, koji je uvidio opravdanost hrvatskih
zahteva, mi ćemo uvek moći da ga upotrebimo za naše ciljeve. On zna da ga
Srbi ne vole, za nas je to povoljno. Stoga naša štampa treba o njemu pisati
najlepše, treba ga hvaliti i laskati mu, dok o kralju neka se vrlo malo piše.
Uvek isticati kneza – namesnika a kralja ostaviti u pozadini. Knez – namesnik
je neiskren i podmukao ali vrlo pristupačan laskanju i sugeriranju da bi trebao
da on ostane na vođstvu državne zajednice. Isticati da ga Hrvati poštuju i
cene. Ona druga dva namesnika nisu važna, njihova uloga potpuno je
podređena i mi se na njih ne smemo osvrtati. Ako ih spominjemo u našoj
štampi, spomenut ćemo ih suho i kratko. Oni su zadovoljni da u miru uživaju
slasti i koristi visokog položaja. Ali i oni su pristupačni sugeriranju da bi
namesništvo trebalo ostati na vođstvu državne zajednice i kašnje.
IV
Hrvatski uredi
Neka se naši pristaše ni malo ne smućuju izjavama koje će hrvtski
ministri ili sam predsednik davati u Beogradu. To je se samo formalno, bez
značenja, to je zavaravanje. Ali zato će svaka takva izjava biti ovde korigirana
službenim izjavama ovlaštenih predstavnika Hrvatskog narodnog pokreta
koji će točno iskazivati stanovište hrvatskog narodnog vođstva. Postojat će s
490
Vukovarska tragedija 1991
toga opreka između izjava ministra i predsednika i izjava vođstva, ali samo
vanjski i samo dok su oni u Beogradu.
V
U našoj štampi, u našim izjavama i razgovorima treba i sada poslije
ʺSporazumaʺ nastaviti udaranjem protiv hegemonije, treba naglašavati zlo
delo diktatorskih režima, treba napadati sve one, koji ne shvaćaju da je u
svakoj akciji i ideji narodnog i državnog jedinstva za uvjek odvozilo. Treba
tražiti dalje izgrađivanje autonomije i naglašavati nezadovoljstvo sa
postignutim ʺSporazumomʺ, treba se uvek tužiti da se ʺSporazumʺ ne izvršuje
i stavlja u delo itd. Na taj način hrvatski ministri i predsednik moći će se uvek
žaliti i pokazivati pred centralnom vladom i pred knezom-namesnikom,
tražeći nove ustupke i nova prava za Hrvatsku, pozivajući se na potrebu da se
nezadovoljstvo narodno ukloni u interesu državne zajednice i zbog
izgrađivanja boljih odnošaja Hrvata i Srba.
VI
Treba izbegavati upotrebu riječi Banovina Hrvatska a nasuprot treba se
više služiti oznakom Hrvatska, Hrvatska vlada itd. Treba uvek pisati i govoriti
o odnošajima Hrvata, hrvatskog naroda i Hrvatske prema drgim državama i
narodima. Treba uvek Hrvatsku, hrvatski narod i Hrvate isticati kao faktor
međunarodne politike nezavisno od državne zajednice. Uopće, u vanjskim
člancima i govorima neće se spominjati državna zajednica a pogotovo ne
Jugoslavija.
VII
Treba dobiti svoju posebnost u sportu, treba dobiti ured za štampu, svoj
radio, i u svakoj pogodi pred vanjskim svijetom istupiti kao predstavnik
Hrvatske ili hrvatskog naroda. I naši hrvatski ministri nastojat će da svoju
posebnu pripadnost hrvatskom narodu uvek prikladno uključe u njihove
službene izjave. Tu će oni nastojati naglasiti i posebnost Hrvatske ili hrvatskog
naroda.
VIII
Treba sve ustanove, društva, preduzeća, kulturne zavode itd. Označiti
uvek kao hrvatske. Isticanje Hrvatske uvek na svakom mjstu i u svakoj
prigodi. Treba izlučiti strogo hrvatske književnike od srpskih, hrvatsku
literaturu od srpske, hrvatsku povijest od srpske itd. Ukratko uvijek rastaviti i
dijeliti. Dobro će nam doći i izvjesna nastojanja dijeljenja jezika. Neka se i to
pokuša.
491