VUKOVARSKA TRAGEDIJA 1991

Vukovarska tragedija 1991
hrvatsko društvo još nije bilo genocidno, ali se već pomišljalo na biološko
istrebljenje Srba.
Oni koji pokušavaju da mi prebace da tražinom genocidnost Hrvata u
ovo davno vreme zaboravljaju da uvek pravim razliku između naroda i
određenih kategorija društva. U tom narodu ima mnogo kategorija koje se
nisu odupirale sredstvima represije prema Srbima, a i ta sredstva su se
vremenom umnožila.
Politički narod
Dali je današnja težnja srpskog naroda za autonomijom u Hrvtskoj povezana
sa onom koju su imali u Austro-ugarskoj monarhiji i kako vi to objašnjavate?
Autonomija Srba u ovim oblastima javila se od onog trenutka kada su
pripadnici tog naroda pristali da služe pod oružjem svoje nove gospodare –
Habsburge. Stoga izbija sukob između Srba i hrvatskih feudalaca, u kojem je
Habsburški dvor često izlazio Srbima u susret. Raznim povlaticama, kojima ih
je štitio od Hrvatske katoličke crkve i feudalaca, Dvor je pridobijao Srbe za
odbranu granice od Turaka ili za ratove po Evropi.
Do revolucije 1848. godine u Hrvatskoj su ʺpolitički narodʺ bili samo
feudalci. Posle nje suštinski se menja odnos između Srba i novog građanskog
društva.
Više ne vlada deviza: čija zemlja onoga i vera, nego novi princip koji na
žalost važi i danas: Čija zemlja onoga i nacija. Ako je zemlja hrvatska, svi
stanovnici koji žive u njoj su Hrvati, pa i nema Srba jer su oni u tom smislu
ʺpolitički Hrvatiʺ. Ova ideja potiče još iz feudalnog doba a prihvataju je i
danas hrvatski političari, naročito Tuđmanov savetnik Letica, koji zastupa
tezu o hrvatskom ʺpolitičkom naroduʺ.
Čitava druga polovina XIX veka, sve do 1918. prožeta je borbom da se
Srbi svedu na ʺpolitičkeʺ Hrvate, te da se ukine srpska nacionalna i politička
individualnost. Zbog toga su nicale brojne teškoće, prisutne i danas. Ako je ta
teza tačna, znači da nema srpskog političkog naroda, nema srpske političke
individualnosti i Srbi nisu ništa do pravoslavni Hrvati.
U nekim statistikama koji su pravljene u tadašnjem hrvatskom školstvu
nigde nema Srba – prevedeni su pod pravoslavne Hrvate. U Zagrebu su svi
stanovnici hrvatske bili predstavljeni kao posebna kategorija, osim Srba, koji
su opet podvedeni pod Hrvate. Srbi se ne vode kao Srbi, već kao grčkoistočnjaci
ili grčko-nesjedinjeni. Isto tako sve do 1918. godine u Hrvatskoj se
Srpska pravoslavna crkva naziva Grčko-istočna crkva. Briše se odrednica
ʺSrpskoʺ i u drugim prilikama. Recimo, kada Hrvatski sabor u više prilika
438
Vukovarska tragedija 1991
tokom 60-tih godina prošlog veka raspravlja kako treba nazvati službeni jezik
Hrvatske: Dali Hrvatsko-srpski ili jugoslovenski, gotovo su svi ili protiv
naziva Hrvatsko-srpski – samo zato jer je iz njega trebalo istisnuti Srbe. Sva
drga imena su dolazila u obzir čak i naš jezik, samo Hrvatsko-srpski nikako.
Brisati srpsko ime
Ne treba imati iluziju da je naziv jezika u Hrvatskoj iz 1861. godine
jugoslovenski zbog jugoslovenstva. To je učinjeno pošto je trebalo izbaciti
srpsko ime. Ali ne znači da i tada u Hrvatskoj nije bilo i onih koji su se zalagali
za jugoslovenstvo.
Sve je aktuelnija činjenica da srpski zvaničnici ne umeju u svetu na pravi
način da definišu i afirmišu politički interes srpskog naroda. Kolika je u tom pogledu
uloga naučnika ili konkretno istoričara?
Uloga naučnika i uopšte srpske inteligencije jeste velika, ali ne i
presudna. U ovom času, da bi se istina predstavila svetskoj javnosti, bitno je
agresivno prevoditi radove, članke, tekstove. Srpska zvanična politika to radi
nespretno i ne zadovoljavajuće. U poslednje vreme nešto se čini, ali toliko
bojažljivo da se plaši da od svega toga neće biti velike koristi. U januaru sam,
na primer, napisao članak u kojem sam pokazao verolomnost Hrvata prema
Srbima kroz istoriju. Prošli su meseci dok ovaj tekst nije na engleski preveo
Republički sekretarijat za informacije i poslao ga po svetu. Ali kako je to
učinjeno! U tekstu su navedene moje generalje, ali nije napisano da ga je
preveo Republički sekretarijat. Dakle, naši nadležni organi se još stide da
učine ono što im je prvorazredni zadatak. Ako se nešto tako radi, ne treba
očekivati rezultat.
Je li hrvatski narod genocidan?Jednom ste rekli da su Hrvati genocidan narod
zato što nikada nisu kažnjavani za svoje zločine
Nikada nisam rekao da je hrvatski narod genocidan, a zbog toga su me
mnogi optuživali da sam velikosrpski nacionalista. Rekao sam da u
hrvatskom društvu postoje mnogi segmenti koji su skloni genocidu, što ne
znači da je čitav narod genocidan. Tačno je da taj ekstremni deo hrvtskog
društva nije kažnjavan nikada. Očigledno je da bez kazne, a uz oprost greha
koji daje Katolička crkva, ti isti krugovi i dalje pomišljaju nazločin. Ako vernik
počini zločin, on ga ne oseća ukoliko mu se nakon učinjenog nedela oprosti.
No, ne treba pojednostavljivati stvari. Katolička crkva je vrlo razuđena i
postupke Hrvatske katoličke crkve ne možemo uopštavati do nivoa globalnog
delovanja ove Crkve, iako u pojedinim trenucima Hrvatska crkva za svoje
postupke dobija podršku Vatikana.
439