Obiteljski list br. 9
Obiteljski list izlazi tromjesečno i u njemu možete pronaći kvalitetne teološke tekstove, obavijeti o aktivnostima lokalnih Crkvi koje su odlučile biti dio ovoga časopisa kao i druge vijesti koje se na neki način tiču svega što je povezano s Crkvama reformacijske baštine u RH.
Obiteljski list izlazi tromjesečno i u njemu možete pronaći kvalitetne teološke tekstove, obavijeti o aktivnostima lokalnih Crkvi koje su odlučile biti dio ovoga časopisa kao i druge vijesti koje se na neki način tiču svega što je povezano s Crkvama reformacijske baštine u RH.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
OBITELJSKI LIST 1<<strong>br</strong> />
Kad široka cesta<<strong>br</strong> />
postane uzak put<<strong>br</strong> />
Vjenčanje<<strong>br</strong> />
iz snova<<strong>br</strong> />
Kamp za<<strong>br</strong> />
mlade<<strong>br</strong> />
rujan 2016. / <strong>br</strong>oj 9. / godina IV / ISSN:1848- 588X<<strong>br</strong> />
Uzak i širok put
Subota, 24. rujna u 18 sati<<strong>br</strong> />
Vilka Novaka 48f, 42000 Varaždin<<strong>br</strong> />
Riječ urednika<<strong>br</strong> />
Počela je nova školska godina. Roditelji djecu<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ižno opremaju za školu, kupuju se knjige,<<strong>br</strong> />
bilježnice, torbe, pribor, razne cipele i odjeća.<<strong>br</strong> />
Želja je roditelja da im djeca steknu potrebno<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azovanje za određeno zanimanje te da izrastu u<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>e i odgovorne građane. Kroz proces školovanja<<strong>br</strong> />
i sazrijevanja i djeca i roditelji odlučuju kojim će<<strong>br</strong> />
životnim putem krenuti - to su jako važne odluke.<<strong>br</strong> />
U duhovnom svijetu put koji čovjek odabire još<<strong>br</strong> />
je važniji. Smisao života puno je veći od rođenja,<<strong>br</strong> />
školovanja, zaposlenja, mirovine i na kraju smrti.<<strong>br</strong> />
U svijetu koji nas okružuje preplavljuju nas razne<<strong>br</strong> />
duhovnosti. Često se ljudi pitaju koja je prava<<strong>br</strong> />
duhovnost, koja je prava vjera, koji je pravi put?<<strong>br</strong> />
Biblija nam jasno govori o dva puta, o uskom<<strong>br</strong> />
(tijesnom) i širokom putu (Mt 7:13-14). Isus kaže<<strong>br</strong> />
da uzak put vodi u život vječni, a širok u vječnu<<strong>br</strong> />
propast. Mudri ljudi, koji prihvaćaju ove istine,<<strong>br</strong> />
odabiru uzak put. No, kako ga prepoznati i gdje<<strong>br</strong> />
ga naći? Kako znati da je upravo taj put, koji nam<<strong>br</strong> />
se nudi, ispravan? Isus je rekao: ‘Ja sam put, istina<<strong>br</strong> />
i život’ (Iv 14:6). Znači, ukoliko slijedimo Isusa,<<strong>br</strong> />
slušamo njegov nauk koji je zapisan u Bibliji i vršimo<<strong>br</strong> />
njegove naputke, na pravome smo putu!<<strong>br</strong> />
Kako možemo biti sigurni da je baš Isus pravi put?<<strong>br</strong> />
On je pokazao i dokazao ispravnost svoga puta<<strong>br</strong> />
time da je nakon smrti uskrsnuo. Ta pobjeda je<<strong>br</strong> />
pokazala i dokazala da je on kadar pobijediti najveći<<strong>br</strong> />
problem čovječanstva - smrt i najmračniji strah<<strong>br</strong> />
- strah od smrti. Za tu istinu svoje su živote dali<<strong>br</strong> />
apostoli i mnogi učenici Kristova vremena. Nitko ne<<strong>br</strong> />
bi dao svoj život za laž.<<strong>br</strong> />
Imajući te dokaze na umu, kao i živu Kristvu Crkvu,<<strong>br</strong> />
čiji članovi svojim promijenjenim, izmirenim i novim<<strong>br</strong> />
životima nedvosmisleno svjedoče o sili Kristove<<strong>br</strong> />
žrtve, radosno koračaju Kristovim putem — putem<<strong>br</strong> />
koji vodi u život i to život vječni!<<strong>br</strong> />
Ja želim biti na tom putu... Želiš li mi se pridružiti?<<strong>br</strong> />
U Kristu,<<strong>br</strong> />
Mladen Dominić<<strong>br</strong> />
4 Kad široka<<strong>br</strong> />
cesta postane<<strong>br</strong> />
uzak put<<strong>br</strong> />
6 Biblijski institut<<strong>br</strong> />
8 Kristova Crkva<<strong>br</strong> />
Kušlanova<<strong>br</strong> />
10 Vjenčanje<<strong>br</strong> />
iz snova<<strong>br</strong> />
11 Kristova Crkva<<strong>br</strong> />
Varaždin<<strong>br</strong> />
13 Uzak i širok put<<strong>br</strong> />
14 Crkva Isusa<<strong>br</strong> />
Krista<<strong>br</strong> />
16 Kamp<<strong>br</strong> />
za mlade<<strong>br</strong> />
17 Iskustva<<strong>br</strong> />
18 Ljetni kamp<<strong>br</strong> />
19 Kristova Crkva<<strong>br</strong> />
Rijeka<<strong>br</strong> />
20 Posjet<<strong>br</strong> />
Predsjednici<<strong>br</strong> />
Sadržaj<<strong>br</strong> />
20 Bliže Bogu<<strong>br</strong> />
21 Dolina<<strong>br</strong> />
Blagoslova<<strong>br</strong> />
23 Misijski centar<<strong>br</strong> />
Kristove Crkve<<strong>br</strong> />
25 Kristova Crkva<<strong>br</strong> />
Beograd<<strong>br</strong> />
28 Hrvatska za<<strong>br</strong> />
Krista<<strong>br</strong> />
29 Svjedočanstvo<<strong>br</strong> />
32 Kristova Crkva<<strong>br</strong> />
Zaprešić<<strong>br</strong> />
33 Kršćanski<<strong>br</strong> />
radio<<strong>br</strong> />
33 Pjesma<<strong>br</strong> />
34 Jedno od<<strong>br</strong> />
najpoticajnijih<<strong>br</strong> />
obećanja u<<strong>br</strong> />
Riječi Božjoj<<strong>br</strong> />
35 Priča<<strong>br</strong> />
za djecu<<strong>br</strong> />
Imate neko svjedočanstvo o Božjem djelovanju u svom životu?<<strong>br</strong> />
Pišete kršćansku poeziju ili prozu? Slobodno nam se javite.<<strong>br</strong> />
Uredništvo ima pravo skratiti, doraditi i urediti tekst.<<strong>br</strong> />
Impressum<<strong>br</strong> />
Nakladnik: Vijeće Kristovih crkava,<<strong>br</strong> />
Kušlanova 21, 10000 Zagreb<<strong>br</strong> />
Glavni urednik: Mladen Dominić<<strong>br</strong> />
Izvršna urednica: Mateja Stolnik<<strong>br</strong> />
Grafička urednica: Mirjana Kapitan<<strong>br</strong> />
Lektura: Senka Šestak Peterlin<<strong>br</strong> />
Korektura: Hana Dominić<<strong>br</strong> />
Stilska o<strong>br</strong>ada: Vladimir Pšenko<<strong>br</strong> />
Fotografije: Arhiva OL<<strong>br</strong> />
Tekstovi: Arhiva OL<<strong>br</strong> />
Adresa uredništva: Kušlanova 21, 10000 Zagreb<<strong>br</strong> />
E-mail adresa: obiteljski<strong>list</strong>@gmail.com<<strong>br</strong> />
Tisak: Letis tiskara<<strong>br</strong> />
ISSN: 1848-588X<<strong>br</strong> />
<strong>Obiteljski</strong> <strong>list</strong> besplatan je tromjesečnik<<strong>br</strong> />
Ovo izdanje Obiteljskog <strong>list</strong>a podržale su sljedeće Kristove Crkve: KC Amruševa; KCB Gajeva;<<strong>br</strong> />
KC Kušlanova; KC Varaždin; KC Zaprešić; BC Mursko Središće, KC Rijeka
4 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
5<<strong>br</strong> />
Kad široka cesta postane uzak put<<strong>br</strong> />
U<<strong>br</strong> />
Matejevu evanđelju piše: Brat će <strong>br</strong>ata, a otac<<strong>br</strong> />
dijete predavati na smrt. Djeca će ustajati na<<strong>br</strong> />
roditelje i smrt im zadavati. A vas će mrziti svi<<strong>br</strong> />
zbog mene, ali tko ustraje do konca, taj će se<<strong>br</strong> />
spasiti. Kad vas počnu progoniti u jednom gradu, bježite<<strong>br</strong> />
u drugi. Zaista, kažem vam, sigurno nećete svršiti posao<<strong>br</strong> />
s gradovima izraelskim dok dođe Sin Čovječji. Nije učenik<<strong>br</strong> />
nad učiteljem niti sluga nad svojim gospodarom. Dosta<<strong>br</strong> />
je učeniku da bude kao njegov učitelj, a sluzi da bude kao<<strong>br</strong> />
njegov gospodar. Ako su domaćina nazivali Belzebulom,<<strong>br</strong> />
koliko će više njegove ukućane? Dakle, nemojte ih se bojati.<<strong>br</strong> />
Ništa nema sakriveno što neće trebati da se otkrije,<<strong>br</strong> />
ni tajno što neće trebati da se dozna. Što vam kažem u<<strong>br</strong> />
tami, recite na svjetlu, što čujete u skrovitosti, propovijedajte<<strong>br</strong> />
na krovovima! Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a<<strong>br</strong> />
duše ne mogu ubiti. Bojte se radije onog koji može i dušu<<strong>br</strong> />
i tijelo uništiti u paklu. Zar se ne prodaju dva vrapca za<<strong>br</strong> />
jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju<<strong>br</strong> />
bez dopuštenja Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi iz<strong>br</strong>ojene.<<strong>br</strong> />
Dakle: ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva<<strong>br</strong> />
vrabaca. (Mt 10:21-31)<<strong>br</strong> />
Temu navedenog ulomka Božje riječi propovjednici<<strong>br</strong> />
nerado odabiru. Te riječi ne volimo slušati jer su istinite.<<strong>br</strong> />
Pogađaju tamo gdje najviše boli. Nije strašno kada vas<<strong>br</strong> />
ne vole ljudi koji su daleko od vas, ali kada imate problema<<strong>br</strong> />
s ljudima s kojima živite, s kojima ste u istom domaćinstvu,<<strong>br</strong> />
onda je to vrlo teško. Dokle god bude svijeta, bit<<strong>br</strong> />
će i takvih odnosa. Lakše je pronaći razorene obitelji u<<strong>br</strong> />
kojima je svađa način rješavanja problema, nego skladne<<strong>br</strong> />
obitelji. Pogledajte Stari zavjet. Tko je mrzio Josipa? Nisu<<strong>br</strong> />
ga mrzili Egipćani, nego vlastita <strong>br</strong>aća koja su ga prodala<<strong>br</strong> />
u ropstvo. Kako je uzak put kojim je hodao Isus. Kako je<<strong>br</strong> />
uzak put kojim mi moramo hodati ako želimo biti Isusovi<<strong>br</strong> />
nasljedovatelji.<<strong>br</strong> />
Pogledajmo što možemo naučiti iz ovoga kratkog<<strong>br</strong> />
ulomka. Što možemo naučiti danas da bismo mogli<<strong>br</strong> />
preživjeti sutra i doći do kraja. Jer to je cilj - izdržati do<<strong>br</strong> />
kraja. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen. Ključ je u<<strong>br</strong> />
ustrajnosti. Ne očekivati najbolje, nego ustrajati u teškim<<strong>br</strong> />
trenucima. Kad u vaš život naleti bura, sjetite se Isusovih<<strong>br</strong> />
riječi iz Mateja 10:22: A vas će mrziti svi zbog mene, ali<<strong>br</strong> />
tko ustraje do konca, taj će se spasiti. Izdržite u teškim<<strong>br</strong> />
trenucima. Nakon toga dolazi pobjeda.<<strong>br</strong> />
Možda se pitate zašto prolazite kroz teške situacije, a<<strong>br</strong> />
podložili ste svoj život Isusu Kristu? Nije li On dovoljno<<strong>br</strong> />
Tko je mrzio<<strong>br</strong> />
Josipa? Nisu ga<<strong>br</strong> />
mrzili Egipćani,<<strong>br</strong> />
nego vlastita <strong>br</strong>aća<<strong>br</strong> />
koja su ga prodala<<strong>br</strong> />
u ropstvo. Kako je<<strong>br</strong> />
uzak put kojim je<<strong>br</strong> />
hodao Isus. Kako je<<strong>br</strong> />
uzak put kojim mi<<strong>br</strong> />
moramo hodati ako<<strong>br</strong> />
želimo biti Isusovi<<strong>br</strong> />
nasljedovatelji.<<strong>br</strong> />
jak da nas može zaštititi od svega? Nije li kršćanski život,<<strong>br</strong> />
život u izobilju? Uvjeren sam da u našoj zemlji danas postoje<<strong>br</strong> />
crkvene zajednice u kojima se propovijeda da kada<<strong>br</strong> />
postanete kršćaninom ništa vam se više lošeg ne može<<strong>br</strong> />
dogoditi. Ako se ipak dogodi nešto loše, to je samo zato<<strong>br</strong> />
što ste vi skliznuli s puta. To nije Božja riječ. To nije Evanđelje.<<strong>br</strong> />
Loše se događa svima. Bitno je izdržati i znati kako<<strong>br</strong> />
izdržati.<<strong>br</strong> />
Sve više mi se čini da bolesno svjetovno razmišljanje<<strong>br</strong> />
ulazi u sve naše Crkve. Svijet razmišlja isključivo o uspjesima,<<strong>br</strong> />
ljepoti, užicima, o lagodnom življenju, o zabavama.<<strong>br</strong> />
To su njegove teme. One postaju uzorima i idolima.<<strong>br</strong> />
A mi, jesmo li mi zahvalni za ono što imamo? Gdje je<<strong>br</strong> />
Dakle, nemojte<<strong>br</strong> />
se čuditi što<<strong>br</strong> />
trpite. Znam<<strong>br</strong> />
da mnogi od<<strong>br</strong> />
vas koji sada<<strong>br</strong> />
ovo čitate,<<strong>br</strong> />
trpite. Ali ako<<strong>br</strong> />
izdržite, ako<<strong>br</strong> />
se pouzdate u<<strong>br</strong> />
Boga, dogoditi<<strong>br</strong> />
će se velike<<strong>br</strong> />
stvari.<<strong>br</strong> />
granica nemilosrdnom zgrtanju materijalnog? Zato nam<<strong>br</strong> />
je itekako potrebno razumjeti riječi koje je Isus rekao na<<strong>br</strong> />
kraju ovog ulomka: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali<<strong>br</strong> />
duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i<<strong>br</strong> />
tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić?<<strong>br</strong> />
Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca<<strong>br</strong> />
vašega. A vama su i vlasi na glavi sve iz<strong>br</strong>ojene. Ne bojte<<strong>br</strong> />
se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.<<strong>br</strong> />
Ako je našemu nebeskom Ocu stalo do vrapčića kojemu<<strong>br</strong> />
je toliko mala vrijednost da su se čak dva prodavala<<strong>br</strong> />
za jedan novčić, koliko mu je onda stalo do vas i do<<strong>br</strong> />
mene za koje je dao svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista.<<strong>br</strong> />
Zato je ovo radosna vijest u ovom upozoravajućem<<strong>br</strong> />
ulomku Božje riječi. Da, teško će vam biti, teško ćemo<<strong>br</strong> />
živjeti, ali ne plašite se, ne paničarite jer biste mogli uletjeti<<strong>br</strong> />
u tuđu mrežu i naći se u rukama neprijatelja. Strah<<strong>br</strong> />
blokira razum. Isus nam kaže da možemo biti sigurni da<<strong>br</strong> />
je on na našoj strani. On je to dokazao i pokazao. Isus<<strong>br</strong> />
nas nikada neće ostaviti, nismo sami. Kad se vaš roditelj<<strong>br</strong> />
okrene protiv vas, kad se vaše dijete okrene protiv vas,<<strong>br</strong> />
supružnik, <strong>br</strong>at, sestra, nemojte upadati u paniku. Niste<<strong>br</strong> />
sami. To je najveća sigurnost kršćanske vjere. U ovome<<strong>br</strong> />
svijetu ne treba mi nikakav drugi blagoslov osim ovoga<<strong>br</strong> />
— znam da je Bog uz mene.<<strong>br</strong> />
Je li teško slijediti Krista? Itekako! Nemojte padati u<<strong>br</strong> />
jeftinu zamku da će sve biti do<strong>br</strong>o. Za sve što želimo postići<<strong>br</strong> />
u životu Bog nam je spreman pomoći, ali on očekuje<<strong>br</strong> />
našu suradnju.<<strong>br</strong> />
U Prvoj Petrovoj poslanici čitamo: Prestanite se čuditi,<<strong>br</strong> />
ljubljeni - kao da vam se nešto neobično događa - požaru<<strong>br</strong> />
koji bjesni među vama da vas iskuša! Naprotiv, radujte se<<strong>br</strong> />
što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati<<strong>br</strong> />
i veseliti i u čas kad se objavi Njegova slava! Blago<<strong>br</strong> />
vama ako vam se izruguju zbog Kristova imena, jer tada<<strong>br</strong> />
Duh slave, Duh Božji, počiva na vama! Nitko od vas neka<<strong>br</strong> />
ne trpi kao ubojica ili kao lopov, kao zločinac ili kao onaj<<strong>br</strong> />
koji se miješa u tuđe poslove! Ali, ako trpi kao kršćanin,<<strong>br</strong> />
neka se ne stidi, već neka hvali Boga tim imenom, jer je<<strong>br</strong> />
vrijeme da počne sud s kućom Božjom! A ako dakle počinje<<strong>br</strong> />
s nama, kakav će biti svršetak onih koji se ne pokoravaju<<strong>br</strong> />
Božjoj Radosnoj vijesti? I ako se dakle pravednik jedva<<strong>br</strong> />
spašava, gdje će se pokazati bezbožnik i grešnik? Zato<<strong>br</strong> />
neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje<<strong>br</strong> />
duše do<strong>br</strong>im djelima vjernomu Stvoritelju! (1. Pt 4:12-19).<<strong>br</strong> />
Dakle, nemojte se čuditi što trpite. Znam da mnogi od<<strong>br</strong> />
vas koji sada ovo čitate, trpite. Ali ako izdržite, ako se pouzdate<<strong>br</strong> />
u Boga, dogoditi će se velike stvari. Nemojte trpjeti<<strong>br</strong> />
kao zločinci i razbojnici. Trpite zbog Krista. Trpljenje<<strong>br</strong> />
je dio kršćanskog života. Onaj koji vas je stvorio, s vama<<strong>br</strong> />
je. On vam je spreman dati snagu da izdržite do kraja.<<strong>br</strong> />
Izdržite do kraja s Bogom.<<strong>br</strong> />
Isus kaže: A vama su i vlasi na glavi iz<strong>br</strong>ojene. On i za<<strong>br</strong> />
to ima vremena. Ako se <strong>br</strong>ine o vrapcima, onda se <strong>br</strong>ine<<strong>br</strong> />
i o nama. Stoga slijedite Isusa. Izdržite do kraja, potom<<strong>br</strong> />
će doći veliki blagoslovi. Zato među nama nema velikih<<strong>br</strong> />
heroja, ima samo malih ljudi koji ovise o Isusu Kristu.<<strong>br</strong> />
Mladen Jovanović
6 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
7<<strong>br</strong> />
Biblijski institut<<strong>br</strong> />
Nastavlja se naša služba podjele Biblije tisućama<<strong>br</strong> />
djece u Hrvatskoj. U proljeće je<<strong>br</strong> />
podijeljeno dodatnih 1.000 Dječjih Biblija<<strong>br</strong> />
u osnovnim školama u Hrvatskoj, što do<<strong>br</strong> />
sada čini sveukupno 28.000 podijeljenih primjeraka.<<strong>br</strong> />
Zahvalni smo IEM-u (Istočno-europskoj misiji) na partnerstvu<<strong>br</strong> />
u ovom projektu. Molimo vas da u molitvama<<strong>br</strong> />
imate sve one koji su primili Bibliju kako bi živjeli blagoslove<<strong>br</strong> />
koje nudi Božja riječ.<<strong>br</strong> />
Biblijski institut želi tiskati i razne materijale kao što<<strong>br</strong> />
su udžbenici, priručnici i knjige. U ovom trenutku postoji<<strong>br</strong> />
hitna potreba za prijevodom, tiskom i objavljivanjem<<strong>br</strong> />
četiriju udžbenika. Institut je dobio izdavačko dopuštenje<<strong>br</strong> />
nositelja autorskog prava za sve četiri knjige.<<strong>br</strong> />
Tom Sibley, ravnatelj<<strong>br</strong> />
velike važnosti za biblijsko prevođenje i za afirmaciju<<strong>br</strong> />
različitih jezičnih varijanti i narječja. Bibličar i profesor<<strong>br</strong> />
na Biblijskom institutu dr. sc. Danijel Berković istaknuo<<strong>br</strong> />
je kako je to projekt koji upućuje na aktivnosti jezičara,<<strong>br</strong> />
povjesničara i drugih osoba akademske razine, ali i na<<strong>br</strong> />
Sveto pismo kao dio života kršćanskih vjernika.<<strong>br</strong> />
Povjesničar dr. sc. Boris Beck, Sveučilište Sjever, naglasio<<strong>br</strong> />
je kako je to prilika da se prikupe povijesni prijevodi<<strong>br</strong> />
Psalama, koji su i čakavski, kajkavski, štokavski i<<strong>br</strong> />
gradišćansko-hrvatski te pokazuju dugotrajni kontinuitet<<strong>br</strong> />
prevođenja kojim se upoznaju vlastiti jezik i vlastita<<strong>br</strong> />
povijest.<<strong>br</strong> />
Tim se projektom nastoji promovirati Psalme te ih<<strong>br</strong> />
približiti svakodnevnom životu i radu vjerskih zajednica.<<strong>br</strong> />
Istaknuto je kako projekt ima veliku važnost za<<strong>br</strong> />
povijest biblijskog prevodilaštva, ali i za afirmaciju je-<<strong>br</strong> />
upisati u drugu godinu preddiplomskoga stručnog studija<<strong>br</strong> />
teologije na Biblijskom institutu.<<strong>br</strong> />
Program za Svjedodžbu iz primijenjene teologije traje<<strong>br</strong> />
od jedne do dvije godine (ovisno o dinamici predavanja)<<strong>br</strong> />
tijekom kojih student stječe 60 ECTS bodova.<<strong>br</strong> />
Program je osobito namijenjen vjernicima koji su zainteresirani<<strong>br</strong> />
za neformalni studij biblijske teologije.<<strong>br</strong> />
Za svaki položeni predmet i modul, polaznici dobivaju<<strong>br</strong> />
potvrdu, a nakon završetka programa Svjedodžbu iz<<strong>br</strong> />
osnovnog poznavanja Biblije.<<strong>br</strong> />
Program ne dodjeljuje ECTS bodove.<<strong>br</strong> />
Ako osoba koja je završila program želi nastaviti daljnji<<strong>br</strong> />
studij teologije na Biblijskom institutu (180 ECTS<<strong>br</strong> />
bodova), moguće je ostvariti priznavanje određenog<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oja ECTS bodova.<<strong>br</strong> />
Za sve dodatne informacije o programu i načinu na<<strong>br</strong> />
koji vaša lokalna zajednica može sudjelovati, slobodno<<strong>br</strong> />
kontaktirajte s nama.<<strong>br</strong> />
Održano predstavljanje<<strong>br</strong> />
projekta Hrvatski psaltir<<strong>br</strong> />
U organizaciji Centra biblijskih istraživanja u čitaonici<<strong>br</strong> />
Biblijskog instituta (Gajeva 9a) održano je predstavljanje<<strong>br</strong> />
projekta Hrvatski psaltir. Taj je događaj od<<strong>br</strong> />
zičnih varijanti i narječja.<<strong>br</strong> />
Prigodom predstavljanja Hrvatskog Psaltira prezentirani<<strong>br</strong> />
su prijevodi Psalama Bartola Kašića, Vranića, Luke<<strong>br</strong> />
Bračanina, Andrije Vitalića te neki gradišćanski prijevodi.<<strong>br</strong> />
Posebno je naglašeno kako se planira digitalizacija<<strong>br</strong> />
starih tiskanih prijevoda kako bi se sačuvali od zaborava<<strong>br</strong> />
i propadanja.<<strong>br</strong> />
Novi programi<<strong>br</strong> />
Biblijskog instituta<<strong>br</strong> />
Program Svjedodžba iz primijenjene teologije obuhvaća<<strong>br</strong> />
kolegije jedne godine tijekom trogodišnjeg<<strong>br</strong> />
programa stručnog studija teologije. Izvodi se prema<<strong>br</strong> />
standardima za preddiplomski stručni studij teologije.<<strong>br</strong> />
Nakon završenog programa studenti se mogu izravno<<strong>br</strong> />
Način predavanja<<strong>br</strong> />
Vikend-predavanja prema predlošku. Modul od 12<<strong>br</strong> />
sati predavanja (petak 4 sata, subota 8 sati predavanja)<<strong>br</strong> />
za 3 – 4 ECTS boda. Predavanja se održavaju u<<strong>br</strong> />
blok-satima.<<strong>br</strong> />
Svjedodžba iz osnovnog<<strong>br</strong> />
poznavanja Biblije<<strong>br</strong> />
Program traje dvije godine i sastoji se od ukupno 8<<strong>br</strong> />
predmeta podijeljenih u 4 modula: Stari zavjet, Novi<<strong>br</strong> />
zavjet, Teologija i Kršćanski život. Moduli obuhvaćaju<<strong>br</strong> />
dva predmeta, svaki u trajanju od 24 školska sata.<<strong>br</strong> />
Nastava se izvodi u obliku intenzivnih predavanja vikendom<<strong>br</strong> />
(petak – subota) u gradovima diljem Hrvatske<<strong>br</strong> />
(Zagreb, Split, Varaždin, Čakovec i Rijeka).<<strong>br</strong> />
Rezultat programa<<strong>br</strong> />
Ovim programom nastojimo osnažiti i produbiti odnose<<strong>br</strong> />
s lokalnim zajednicama, ponuditi iscrpnije promišljanje<<strong>br</strong> />
nekih teoloških i izazovnih tema te pobuditi<<strong>br</strong> />
zanimanje za teološko o<strong>br</strong>azovanje.<<strong>br</strong> />
Kome je namijenjen program<<strong>br</strong> />
Ovaj je program ponajprije namijenjen pojedincima u<<strong>br</strong> />
njihovim lokalnim crkvama koji žele naučiti nešto više o<<strong>br</strong> />
kršćanstvu, ali ne žele formalno teološko studiranje ili<<strong>br</strong> />
za takvo studiranje nemaju vremena. Program se izvodi<<strong>br</strong> />
u suradnji s lokalnim zajednicama.<<strong>br</strong> />
Ako je vaša lokalna zajednica zainteresirana za ovaj<<strong>br</strong> />
program i smatrate da bi takav program bio koristan za<<strong>br</strong> />
vašu lokalnu Crkvu, slobodno kontaktirajte s nama za<<strong>br</strong> />
više informacija.
8 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
9<<strong>br</strong> />
Kristova Crkva Kušlanova<<strong>br</strong> />
Dječji kamp<<strong>br</strong> />
Biblijski je institut u suradnji<<strong>br</strong> />
s Kristovom Crkvom Kušlanova<<strong>br</strong> />
u lipnju ponovo organizirao dva<<strong>br</strong> />
ljetna dječja kampa pod nazivom<<strong>br</strong> />
- Champs Camp. Veliki je blagoslov<<strong>br</strong> />
što smo mogli organizirati Champs Camp na dvije<<strong>br</strong> />
različite lokacije u gradu i to u isto vrijeme. Ove godine<<strong>br</strong> />
imali smo najveću skupinu volontera do sada<<strong>br</strong> />
i oni su umnogome pridonijeli cijelom projektu. Na<<strong>br</strong> />
kampovima na Jarunu i Maksimiru<<strong>br</strong> />
bilo je prisutno stotinjak djece. Četiri<<strong>br</strong> />
dana djeca su uživala u biblijskim<<strong>br</strong> />
lekcijama, pjevanju, igrama, sportu,<<strong>br</strong> />
kreativnim radionicama i mnogim<<strong>br</strong> />
zabavama. Kamp je završio roštiljem<<strong>br</strong> />
koji smo organizirali za svu djecu i njihove roditelje.<<strong>br</strong> />
Nakon kampa organizirali smo i posebno druženje<<strong>br</strong> />
za sve tinejdžere i volontere. Bila je to prilika da se<<strong>br</strong> />
još bolje upoznamo. Neki su od tih mladih volontera<<strong>br</strong> />
još prije nekoliko godina bili “mali kamperi”.<<strong>br</strong> />
Nogomet tata, sinova<<strong>br</strong> />
i djedova<<strong>br</strong> />
Ovog proljeća <strong>br</strong>aća Kristove Crkve Kušlanova i nekoliko<<strong>br</strong> />
bliskih prijatelja sastali su se kako bi se družili i odigrali<<strong>br</strong> />
nekoliko nogometnih utakmica. U<strong>br</strong>zo su shvatili<<strong>br</strong> />
kako im je lijepo u takvom zajedništvu pa se sada sastaju<<strong>br</strong> />
dvaput mjesečno kako bi zajedno uživali u nogometu.<<strong>br</strong> />
To je ujedno divna prilika da se kroz sport još više upoznaju<<strong>br</strong> />
i zbliže. Da je to druženje ostavilo snažan dojam i<<strong>br</strong> />
na njihovu djecu, jedan je <strong>br</strong>at Kristove Crkve saznao tek<<strong>br</strong> />
kada je njegov sin napisao članak u školi o zajedništvu,<<strong>br</strong> />
nogometu i blagoslovljenom vremenu sa svojim ocem.<<strong>br</strong> />
Nakon službe kroz nogometne aktivnosti, u crkvenoj<<strong>br</strong> />
su zgradi organizirane i stolno-teniske. Tu su nam<<strong>br</strong> />
se pridružili neki ljudi s djecom koji nisu dio Crkve. Čitava<<strong>br</strong> />
je zajednica shvatila kako je sport odlična prilika<<strong>br</strong> />
da se pozovu i drugi ljudi te ih<<strong>br</strong> />
se na taj način približi Bogu.<<strong>br</strong> />
Naša je zajednica imala čast<<strong>br</strong> />
ugostiti Andreja i Ninu, <strong>br</strong>ačni<<strong>br</strong> />
par koji služi u Sloveniji. Prije<<strong>br</strong> />
nekoliko godina oni su bili studenti<<strong>br</strong> />
na Biblijskom institutu i u<<strong>br</strong> />
to vrijeme, kada su živjeli u Zagrebu,<<strong>br</strong> />
bili su dio naše zajednice.<<strong>br</strong> />
Nakon što su završili studij na Biblijskom institutu,<<strong>br</strong> />
vratili su se u Sloveniju u grad Maribor i započeli misijsku<<strong>br</strong> />
službu. Također surađuju sa službom zvanom “Josiah<<strong>br</strong> />
Venture”. Brat Andrej podijelio je s nama novosti<<strong>br</strong> />
iz misijskog rada u Sloveniji, a potom smo svi zajedno<<strong>br</strong> />
imali blagoslovljeno vrijeme uz ručak.<<strong>br</strong> />
Besplatan tečaj<<strong>br</strong> />
engleskog<<strong>br</strong> />
U nizu svojih aktivnosti Kristova<<strong>br</strong> />
Crkva započela je i besplatan<<strong>br</strong> />
tečaj engleskog jezika<<strong>br</strong> />
uz Bibliju. Tečaj je pohađalo<<strong>br</strong> />
dvadesetero polaznika. Bilo<<strong>br</strong> />
nam je lijepo družiti se s njima te smo stvorili <strong>br</strong>ojna<<strong>br</strong> />
nova prijateljstva.<<strong>br</strong> />
Do<strong>br</strong>odošlica<<strong>br</strong> />
suradnicima<<strong>br</strong> />
iz Slovenije<<strong>br</strong> />
NEDJELJA Bogoslužje u 10:00 sati<<strong>br</strong> />
ČETVRTAK proučavanje Biblije u 18:00 sati
10 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
11<<strong>br</strong> />
Kristova Crkva Varaždin<<strong>br</strong> />
Kod predivnog maksimirskog jezerca, svoje<<strong>br</strong> />
su <strong>br</strong>ačne zavjete potvrdili Sarah Brabenec i Tin<<strong>br</strong> />
Gregurek. Uz predivan dan, u prirodi, uz velik<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oj prijatelja i članova crkava, bilo je zaista<<strong>br</strong> />
posebno čuti ‘da’ od naših mladenaca. Vjenčanje<<strong>br</strong> />
Vjenčanje iz snova<<strong>br</strong> />
je vodio propovjednik zagrebačke Crkve<<strong>br</strong> />
Mislav Ilić, a poruku je imao Mladen Dominić,<<strong>br</strong> />
propovjednik varaždinske Crkve. Zahvaljujemo<<strong>br</strong> />
svima koji su pomogli da bi ovo vjenčanje bilo<<strong>br</strong> />
posebno.<<strong>br</strong> />
Dječji kamp<<strong>br</strong> />
I ove smo godine u lipnju, u malome međimurskom<<strong>br</strong> />
selu Brezju kraj Čakovca, održali dječji kamp na temu<<strong>br</strong> />
“Neustrašivi”. Djeci je ta tema bila iznimno zanimljiva<<strong>br</strong> />
jer smo ih ohra<strong>br</strong>ili da i oni sami budu neustrašivi u izazovima<<strong>br</strong> />
s kojima se susreću u svakodnevnom životu.<<strong>br</strong> />
Dan bismo započinjali pjesmicama na engleskom jeziku<<strong>br</strong> />
koje su pratili posebni pokreti. Nakon toga bismo<<strong>br</strong> />
ih kroz nadahnutu biblijsku priču poticali da zapamte<<strong>br</strong> />
središnji biblijski redak. Na temelju priče djeca su svakodnevno<<strong>br</strong> />
izrađivala razne rukotvorine koje su mogli<<strong>br</strong> />
ponijeti kući. Vrijeme je bilo ispunjeno sportom te<<strong>br</strong> />
društvenim i timskim igrama. Posljednji smo dan kampa<<strong>br</strong> />
pozvali sve roditelje i predstavili im što su njihova<<strong>br</strong> />
djeca naučila tijekom tih nekoliko dana. Na kraju smo<<strong>br</strong> />
kamp začinili već tradicionalnim hot-dogovima, američkim<<strong>br</strong> />
slatkišima i delicijama koje su pripremili roditelji.<<strong>br</strong> />
Radujemo se kampu i sljedeće godine, a to će ujedno<<strong>br</strong> />
biti i nova prilika da vidimo što nam je Bog pripremio u<<strong>br</strong> />
svojoj nepresušnoj riznici.<<strong>br</strong> />
za predah od studiranja odlučili su posjetiti nas i služiti<<strong>br</strong> />
nam svojim darovima. Njihov radostan duh pomogao<<strong>br</strong> />
nam je u dvama dječjim kampovima koja naša zajednica<<strong>br</strong> />
organizira svaki petak i svake subote. Naše su mlade<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>adovali američkim palačinkama i igrama. Za vrijeme<<strong>br</strong> />
nedjeljnog bogoslužja otpjevali su nekoliko kršćanskih<<strong>br</strong> />
pjesama, što je bio poseban blagoslov našoj zajednici.<<strong>br</strong> />
Njihov je posjet završio zajedničkim nedjeljnim ručkom.<<strong>br</strong> />
Ljeto<<strong>br</strong> />
Ovo smo ljeto doživjeli mnoštvo blagoslova jer smo<<strong>br</strong> />
imali više LST-timova — proučavanje Biblije na engleskom.<<strong>br</strong> />
Svakodnevno je zajednicu posjećivalo mnoštvo<<strong>br</strong> />
polaznika, a neki su prvi put čuli biblijske priče na temelju<<strong>br</strong> />
kojih se nastavlja konverzacija na engleskom jeziku.<<strong>br</strong> />
Svake smo srijede imali takozvani LST-party kako bi se<<strong>br</strong> />
Posjet studenata<<strong>br</strong> />
Naša je zajednica ponovo imala čast ugostiti studente<<strong>br</strong> />
iz Beča. Mladi studenti američkog Oklahoma Christian<<strong>br</strong> />
Universityja došli su provesti jedan semestar u Beču, a
12 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
13<<strong>br</strong> />
polaznici zabavili te još bolje upoznali s američkom kulturom<<strong>br</strong> />
i članovima zajednice. Posljednje su srijede naše<<strong>br</strong> />
drage učiteljice Jenny i Jo organizirale malo drukčiju<<strong>br</strong> />
zabavu. Naime, polaznik tečaja, glazbenik Ivica, za nas<<strong>br</strong> />
je pripremio mali koncert. Svi smo zajedno s njim pjevušili<<strong>br</strong> />
pjesmu Amazing Grace. Na rastanku je bilo i suza.<<strong>br</strong> />
Festival Ima nade<<strong>br</strong> />
Prvi lipanjski tjedan bio je prožet velikom nadom.<<strong>br</strong> />
Naime, u gradu Čakovcu organiziran je festival pod<<strong>br</strong> />
nazivom Ima nade. Trajao je sedam dana. Glavna je<<strong>br</strong> />
poruka bila da uz pravo kršćanstvo zaista ima nade za<<strong>br</strong> />
sve ljude otvorena srca. Večer bi započela koncertom,<<strong>br</strong> />
slijedilo bi svjedočanstvo lokalnih kršćana o tome kako<<strong>br</strong> />
im je Bog promijenio život, a potom poruka poznatih<<strong>br</strong> />
svjetskih propovjednika. Posjećenost festivala bila je<<strong>br</strong> />
RASPORED<<strong>br</strong> />
NEDJELJA<<strong>br</strong> />
UTORAK<<strong>br</strong> />
SRIJEDA<<strong>br</strong> />
PETAK<<strong>br</strong> />
SUBOTA<<strong>br</strong> />
Bogoslužje u 10:00 sati<<strong>br</strong> />
Heroji vjere<<strong>br</strong> />
Engleski klub u 18:00 i 19:15 sati<<strong>br</strong> />
Proučavanje Biblije u 19:00 sati<<strong>br</strong> />
Djela apostolska<<strong>br</strong> />
Dječji klub 3 - 6 godina u 17:30 sati<<strong>br</strong> />
Alpha Tečaj u 18:00 sati<<strong>br</strong> />
Biblija i tradicija - za početnike<<strong>br</strong> />
Dječji klub 6 - 12 godina u 10:30 sati<<strong>br</strong> />
Omladinski klub u 17:00 sati<<strong>br</strong> />
iznimno velika i često se tražio stolac više. Posjetitelji<<strong>br</strong> />
su također mogli dobiti kršćansku literaturu ili kupiti<<strong>br</strong> />
pokoju knjigu.<<strong>br</strong> />
Festival su posjetili i mnogi članovi naše zajednice<<strong>br</strong> />
koji su se kasno navečer vraćali svojim domovima puni<<strong>br</strong> />
blagoslova i ohra<strong>br</strong>enja.<<strong>br</strong> />
Mjuzikl Josip i čudesne boje<<strong>br</strong> />
njegovih snova<<strong>br</strong> />
Krajem svibnja naša je zajednica zajedno s Kristovom<<strong>br</strong> />
Crkvom Kušlanova iz Zagreba nazočila u Čakovcu<<strong>br</strong> />
izvanrednom mjuziklu Josip i čudesne boje njegovih<<strong>br</strong> />
snova. Poznati je mjuzikl predstavila kazališna udruga<<strong>br</strong> />
Cornerstone Arts Hrvatska u koprodukciji s Hrvatskom<<strong>br</strong> />
BroadWay Akademijom. Pokrovitelj događaja bio je<<strong>br</strong> />
grad Čakovec zajedno s poznatim redateljem Richardom<<strong>br</strong> />
Montezom. Moramo istaknuti kako nam je bila<<strong>br</strong> />
iznimna čast što smo mogli uživati u mjuziklu te smo<<strong>br</strong> />
još jednom bili svjedoci kako se kroz pripremu i izvedbu<<strong>br</strong> />
tog mjuzikla proslavio Bog.<<strong>br</strong> />
Udruga Sunce<<strong>br</strong> />
Udruga Sunce iz Globočeca Lud<strong>br</strong>eškog proslavila je<<strong>br</strong> />
20 godina postojanja i rada. Svrha je udruge pružati<<strong>br</strong> />
dnevni boravak za gotovo 100 korisnika — uglavnom<<strong>br</strong> />
osoba s posebnim potrebama. Na svečanoj sjednici<<strong>br</strong> />
održanoj početkom kolovoza predsjednica udruge Ružica<<strong>br</strong> />
Zlatar u emotivnom se govoru o<strong>br</strong>atila prisutnima.<<strong>br</strong> />
Bilo je zaista posebno slušati njezino izlaganje i znati da<<strong>br</strong> />
je i Kristova Crkva Varaždin također jedan mali kamenčić<<strong>br</strong> />
u velikom mozaiku djelovanje te udruge.<<strong>br</strong> />
Uzak i širok put<<strong>br</strong> />
U Svetome pismu Isus nam govori o uskom i<<strong>br</strong> />
širokom putu. U Evanđelju po Mateju imamo<<strong>br</strong> />
zapisane Isusove riječi: Uđite na uska vrata,<<strong>br</strong> />
jer široka vrata i prostran put vode u propast,<<strong>br</strong> />
i mnogo ih je koji idu njim. Kako su uska vrata<<strong>br</strong> />
i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji<<strong>br</strong> />
ga nalaze (Mt 7:13-14). Kada čitamo te retke,<<strong>br</strong> />
vidimo da široka vrata vode u vječnu propast.<<strong>br</strong> />
Nažalost, mnogi odabiru taj put. No ponekad<<strong>br</strong> />
smo svjedoci kako poneki odaberu uska vrata i<<strong>br</strong> />
tijesan put. Prostran put mnogima daje naizgled<<strong>br</strong> />
više mogućnosti pa ga većina odabire. Njihovi<<strong>br</strong> />
su odabiri najčešće rezultat ishitrenosti, grijeha,<<strong>br</strong> />
kušnja ili pak razočaranja. Neki zbog malo<<strong>br</strong> />
zadovoljstva i svjetovne udobnosti odabiru<<strong>br</strong> />
široka vrata i prostran put koji potom vodi u<<strong>br</strong> />
propast. Oni koji se odreknu “svijeta” i žive u<<strong>br</strong> />
skladu s Isusovim riječima: Ja sam put, istina i<<strong>br</strong> />
život, nalaze se na do<strong>br</strong>ome i pravome putu (Iv<<strong>br</strong> />
14:6). Time odabiru koračati vrlo tijesnim putem<<strong>br</strong> />
koji vodi u vječnost. Život o kojem Isus govori<<strong>br</strong> />
nije samo ovaj život ovdje na Zemlji, nego život<<strong>br</strong> />
u Božjem nebeskom kraljevstvu. Ne možemo<<strong>br</strong> />
živjeti na ovome svijetu bez Boga i nadati se da<<strong>br</strong> />
ćemo biti baštinici vječnog Kraljevstva. Stvoreni<<strong>br</strong> />
smo za nešto više! Ako se pitate kako prepoznati<<strong>br</strong> />
pravi put, odgovor na to pitanje možete naći<<strong>br</strong> />
u Božjoj riječi. Isus nam je na svome odlasku<<strong>br</strong> />
obećao Duha Svetoga (Iv 14:15-17) koji će nas<<strong>br</strong> />
voditi i dovesti na ispravan put. Želiš li ti oda<strong>br</strong>ati<<strong>br</strong> />
vječnost, pozorno koračaj uskim i tijesnim<<strong>br</strong> />
putem, koji možda svi ne odabiru, ali on je siguran<<strong>br</strong> />
put prema susretu s našim Stvoriteljem.<<strong>br</strong> />
Mateja Stolnik
14 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
15<<strong>br</strong> />
Na putu prema nigdje<<strong>br</strong> />
Crkva Isusa Krista<<strong>br</strong> />
Ni jedna generacija do sada nije imala toliko izbora i<<strong>br</strong> />
mogućnosti, toliko vrsta razonode. One su nam doslovce<<strong>br</strong> />
nadohvat ruke – na pametnim mobitelima, pametnim<<strong>br</strong> />
televizorima i pametnim automobilima; nude nam se na<<strong>br</strong> />
računalima, audio i videouređajima, u obliku igara i igračaka,<<strong>br</strong> />
za djecu i odrasle, dostupni su nam u vidu turističkih<<strong>br</strong> />
sadržaja, mame nas s plakata i billboarda, pozivaju<<strong>br</strong> />
na koncerte, u kazališta i na utakmice. Neke su složene i<<strong>br</strong> />
inteligentne, neke banalne i priglupe, neke su za bogate<<strong>br</strong> />
ili za siromašne, neke za žene ili muškarce – naprosto<<strong>br</strong> />
su preplavile naše živote. Kad malo bolje razmislimo,<<strong>br</strong> />
industrija zabave postala je jednom od najunosnijih grana<<strong>br</strong> />
svjetske ekonomije. Nikada se u povijesti nije toliko<<strong>br</strong> />
izdvajalo za zabavu, nikada toliko ljudi nije živjelo od<<strong>br</strong> />
nje. Postala je tako masovnom da su nam mnogi njezini<<strong>br</strong> />
proizvodi dostupni čak i u ovo vrijeme krize. Čovjek bi<<strong>br</strong> />
pomislio da nikad prije nije bilo tako lijepo i uzbudljivo<<strong>br</strong> />
živjeti. I onda dolazimo do šokantnog otkrića – danas je<<strong>br</strong> />
mnogima dosadno.<<strong>br</strong> />
Dok gledamo tinejdžera koji uz apatične grimase zijevanja<<strong>br</strong> />
odsutno tipka po svom mobitelu, pitamo se kako<<strong>br</strong> />
je moguće da se današnje generacije više dosađuju od<<strong>br</strong> />
onih iz vremena kada nije bilo čak ni radija, a kamoli televizije,<<strong>br</strong> />
interneta, smartphonea i Facebooka ili iz vremena<<strong>br</strong> />
kada su jedina zabava u duge zimske sate bili tek sezonski<<strong>br</strong> />
poslovi oko kojih bi se okupljali ukućani i prijatelji.<<strong>br</strong> />
I što onda učiniti kada postane dosadno u svijetu koji<<strong>br</strong> />
pokreće industrija zabave?<<strong>br</strong> />
U potrazi za smislenim odgovorom, vrijedi se malo<<strong>br</strong> />
osvrnuti na samo značenje riječi “dosada”. Iako nitko<<strong>br</strong> />
točno ne zna njezino podrijetlo, izvjesni profesor Patricia<<strong>br</strong> />
Spacks tvrdi da prvi pisani trag te riječi nalazimo u<<strong>br</strong> />
nekom privatnom pismu iz 1768. godine. Znači li to da<<strong>br</strong> />
ljudima nekada nije bilo dosadno?<<strong>br</strong> />
Tehnički gledano, dosada je emotivna reakcija na jednoličnost<<strong>br</strong> />
u vremenu. Spontano se javlja kad trebamo<<strong>br</strong> />
dva sata čekati na vlak ili pregled kod liječnika. No, s obzirom<<strong>br</strong> />
na to da su nam danas dostupna svakojaka sredstva<<strong>br</strong> />
za zanimaciju i ublažavanje monotonije, kako to da<<strong>br</strong> />
nam ipak postaje dosadno? Mora postojati neki razlog<<strong>br</strong> />
koji nije toliko tehnički. Možda je on i dublji i osobniji, takav<<strong>br</strong> />
da se ne može neutralizirati igricama. S druge strane,<<strong>br</strong> />
možda dosada nije nužno loša. Možda nam otkriva<<strong>br</strong> />
nešto o nama samima što nam je bitno razumjeti.<<strong>br</strong> />
Ako na svoj život gledamo kao na neko veliko putovanje,<<strong>br</strong> />
čini se da nam upravo dosada signalizira da smo se<<strong>br</strong> />
EDJELJA Bogloslužje u 9:30 sati<<strong>br</strong> />
možda izgubili, a monotonija besciljnog lutanja i vrtnje<<strong>br</strong> />
u krug puno je neugodnija od sjedenja u čekaonici. Dok<<strong>br</strong> />
znamo da će se vrata ordinacije jednom otvoriti, nismo<<strong>br</strong> />
toliko sigurni hoće li se otvoriti ona vrata na kojima piše<<strong>br</strong> />
svrha našeg postojanja. I što učiniti kad sami sebe nađemo<<strong>br</strong> />
na tom putu prema – nigdje?<<strong>br</strong> />
Kako smo stvoreni za smisao, mehanizmi duševne nelagode<<strong>br</strong> />
aktiviraju se upravo zato da nas upozore da nešto<<strong>br</strong> />
nije u redu i da to treba promijeniti. Osjećaji dosade<<strong>br</strong> />
snažno se bude kod pomanjkanja ideala. Ljudi postmodernizma<<strong>br</strong> />
u pravilu su nepovjerljivi prema postojanju nekoga<<strong>br</strong> />
višeg smisla te su time osuđeni na traženje nekih<<strong>br</strong> />
svojih osobnih, subjektivnih, partikularnih i reduciranih<<strong>br</strong> />
smislova koji teže odolijevaju sudu prolaznosti. Možda<<strong>br</strong> />
upravo to pridonosi fenomenu dosadnog života. Sve<<strong>br</strong> />
više postajemo društvo cinika u kojem svi znaju cijenu<<strong>br</strong> />
svega, a nitko vrijednost ničega. I dok to stanje liječimo<<strong>br</strong> />
sredstvima razonode, sve se više navikavamo na njih i<<strong>br</strong> />
tražimo jače doze uzbuđenja. A kad tih doza nema, ili do<<strong>br</strong> />
njih ne možemo, apatija i bezvoljnost redovita su posljedica.<<strong>br</strong> />
S druge strane, dok god uspijevamo zabaviti svoje<<strong>br</strong> />
biće, manje smo u stanju posvetiti se nečemu značajnijem.<<strong>br</strong> />
Upravo je nevjerojatan primjer jednog dječaka koji se<<strong>br</strong> />
izgubio u Disneylandu. Kad su ga nakon pet sati panične<<strong>br</strong> />
potrage roditelji ipak našli, na njihovo pitanje zašto se<<strong>br</strong> />
prije nije javio osoblju parka, on je zbunjeno odgovorio<<strong>br</strong> />
da je bio toliko zauzet igračkama da uopće nije ni primijetio<<strong>br</strong> />
da se izgubio. Tek kad mu je sve dosadilo, shvatio je<<strong>br</strong> />
da nema mame i tate.<<strong>br</strong> />
Naš Stvoritelj, Bog koji nas neizmjerno ljubi, dao nam<<strong>br</strong> />
je život kako bismo uživali. On se zajedno s nama raduje<<strong>br</strong> />
dok otkrivamo igračke koje nam uljepšavaju naše<<strong>br</strong> />
putovanje i sazrijevanje. Obično se mogućnosti zabave<<strong>br</strong> />
iscrpe tek kad osjetimo potrebu da ga potražimo. Taj nas<<strong>br</strong> />
unutarnji osjećaj praznine opominje da smo se izgubili i<<strong>br</strong> />
zato je dosada do<strong>br</strong>a.<<strong>br</strong> />
Iako se sama riječ dosada ne pojavljuje u Bibliji, taj<<strong>br</strong> />
osjećaj praznine nije bio nepoznat ljudima koje nam prikazuje.<<strong>br</strong> />
Osobito je izražen u knjizi Propovjednika, svojevrsnom<<strong>br</strong> />
filozofskom promišljanju Salomona, najuspješnijega<<strong>br</strong> />
i najbogatijega izraelskog kralja. On je imao sve<<strong>br</strong> />
što bi čovjek uopće mogao poželjeti. Ipak, sve te ugode<<strong>br</strong> />
koje su mu bile na raspolaganju, na kraju su ga učinile<<strong>br</strong> />
praznim. U toj biblijskoj knjizi on uporno ponavlja frazu<<strong>br</strong> />
Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost! Na samom<<strong>br</strong> />
početku knjige pita se: Kakva je korist čovjeku od svega<<strong>br</strong> />
truda njegova kojim se trudi pod suncem? I nastavlja: Tad<<strong>br</strong> />
rekoh u srcu svom: ‘Daj da okušam užitak i vidim što naslada<<strong>br</strong> />
pruža’ – ali gle: i to je ispraznost! O smijehu rekoh:<<strong>br</strong> />
‘Ludost je’; o užitku: ‘Čemu valja?’ I što god su mi oči poželjele,<<strong>br</strong> />
nisam im uskratio, niti <strong>br</strong>anih srcu svojemu kakva<<strong>br</strong> />
veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem.<<strong>br</strong> />
A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih<<strong>br</strong> />
da do njih dođem – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta<<strong>br</strong> />
tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem (Prop 1:2-3; 2:1,<<strong>br</strong> />
2, 10, 11). Iako je imao izobilje svega što mu je život moglo<<strong>br</strong> />
učiniti uzbudljivim i lijepim, Salomonu je ustvari bilo<<strong>br</strong> />
neizmjerno dosadno.<<strong>br</strong> />
Problem takva života nije samo da ga provedemo šuplje<<strong>br</strong> />
i dezorijentirani. Mnogo opasnije je da promašimo<<strong>br</strong> />
samu svrhu svoga postojanja. Pretpostavka da smo<<strong>br</strong> />
stvoreni bez smisla baš i nema nekakvog smisla. Norveški<<strong>br</strong> />
je političar Hennry Jacobsen zanimljivo zapazio “da<<strong>br</strong> />
je, kao i životinje, čovjek stvor zemlje, no za razliku od<<strong>br</strong> />
njih, on može postati građanin neba”. I doista, naš život<<strong>br</strong> />
neće baš imati smisla dok ne prepoznamo samu potrebu<<strong>br</strong> />
za smislom. To nam “igračke” ne mogu nadomjestiti.<<strong>br</strong> />
Razonoda i zabava ne mogu nam zamijeniti ideale zbog<<strong>br</strong> />
kojih se radujemo sutrašnjem danu. Ako nam je često<<strong>br</strong> />
dosadno, možda imamo priliku otkriti da smo se izgubili<<strong>br</strong> />
na svom životnom putu i da nas naš Stvoritelj traži. I<<strong>br</strong> />
tada, u uzbudljivoj samoći do koje monotonija ne može<<strong>br</strong> />
doprijeti, spoznat ćemo da smo stvoreni za nešto više<<strong>br</strong> />
od zabave. Kao što je to lijepo rekao kardinal Wyszynski:<<strong>br</strong> />
“Čovjek je suviše plemenit da bi služio ikom drugom doli<<strong>br</strong> />
Bogu samome.” Ili Aurelije Augustin koji je nakon svoga<<strong>br</strong> />
raskalašenog života zaključio: „Za sebe si nas, Gospodine,<<strong>br</strong> />
stvorio i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi.”<<strong>br</strong> />
Vladimir Hoblaj<<strong>br</strong> />
KONTAKT INFORMACIJE - Crkva Isusa Krista Mursko Središće<<strong>br</strong> />
Kralja Zvonimira 22<<strong>br</strong> />
40315 Mursko Središće<<strong>br</strong> />
SRIJEDA Proučavanje Biblije u 19:00 sati<<strong>br</strong> />
MOB: 092/217-4304<<strong>br</strong> />
MAIL: vlado.hoblaj@gmail.com
16 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
17<<strong>br</strong> />
Iskustva<<strong>br</strong> />
Kamp za mlade<<strong>br</strong> />
Kristova Crkva Varaždin i Kristova Crkva Kušlanova<<strong>br</strong> />
iz Zagreba zajedno su organizirale<<strong>br</strong> />
kršćanski kamp za mlade na temu “Ustani i<<strong>br</strong> />
kreni”. Taj poseban kamp organiziramo već<<strong>br</strong> />
drugu godinu zaredom. Ovoga puta iza<strong>br</strong>ali smo Kalnik<<strong>br</strong> />
i planinarski dom u kojem smo mogli uživati u svim blagodatima<<strong>br</strong> />
prirode. Svakog smo jutro bili svjedoci kako ta<<strong>br</strong> />
divna priroda koja nas je okruživala ne bi mogla postojati<<strong>br</strong> />
bez snažne ruke našega Gospodina. Potaknuti smo<<strong>br</strong> />
potrebom i željom da služimo mladim ljudima koji su u<<strong>br</strong> />
godinama kada trebaju iza<strong>br</strong>ati put kojim će krenuti.<<strong>br</strong> />
Svrha je kampa bila povezati mlade iz različitih mjesta<<strong>br</strong> />
i kršćanskih zajednica. U četiri dana koja smo proveli na<<strong>br</strong> />
Kalniku, središte je bio Krist i snaga Duha Svetoga kao<<strong>br</strong> />
Njegova pomoćnika. Mladima smo pokušali dočarati<<strong>br</strong> />
Evanđelje kroz biblijske lekcije, <strong>br</strong>ošure, pjesme, kršćanske<<strong>br</strong> />
filmove, svjedočanstva i kroz naš primjer služenja.<<strong>br</strong> />
Svakodnevno smo pred njih stavljali izazov kako<<strong>br</strong> />
ustati i krenuti s onim što su naučili i doživjeli. Nakon što<<strong>br</strong> />
bismo zajedno prošli kroz biblijske lekcije, mladi su imali<<strong>br</strong> />
“tiho vrijeme”. Cilj je tog “tihog vremena” bio da svako<<strong>br</strong> />
nasamo pročita <strong>br</strong>ošuru Pogledaj svoj odnos s Bogom.<<strong>br</strong> />
Bilo je i dovoljno vremena za razgovore, planinarenje,<<strong>br</strong> />
sport, igre i uživanje u zajedništvu. Vjerujemo kako smo<<strong>br</strong> />
kroz ovaj kamp, druženja, mnoštvo svjedočanstava i<<strong>br</strong> />
slavljenje Boga dočarali mladima kako je jedini ispravan<<strong>br</strong> />
put Krist. Naša je molitva da mladi ustanu i krenu te da<<strong>br</strong> />
pokažu svijetu Kristovu ljubav.<<strong>br</strong> />
Moje ime je Chloe Spriggle. Apsolventica<<strong>br</strong> />
sam na kršćanskom sveučilištu Abilene<<strong>br</strong> />
Christian University. Studiram kriminalno<<strong>br</strong> />
pravo i sociologiju. Ovog sam se ljeta<<strong>br</strong> />
odazvala na poziv Kristove Crkve u Varaždinu kako bih<<strong>br</strong> />
pomogla u širenju Božjeg kraljevstva. Pomagala sam u<<strong>br</strong> />
podučavanju engleskog jezika metodom „jedan na jedan“<<strong>br</strong> />
i u organizaciji dječjih kampova. Upoznala sam se<<strong>br</strong> />
i s radom lokalne zajednice, što će mi koristiti u mojoj<<strong>br</strong> />
budućoj službi.<<strong>br</strong> />
Moram priznati kako je poučavanje engleskog jezika<<strong>br</strong> />
uz Bibliju bio jedinstveni doživljaj. Uživala sam i svaki<<strong>br</strong> />
sam puta imala drukčije iskustvo u načinu podučavanja<<strong>br</strong> />
i upoznavanja ljudi koji su vjerno dolazili. Neki polaznici<<strong>br</strong> />
nisu poznavali temeljni nauk kršćanstva, nisu znali tko<<strong>br</strong> />
je zapravo Isus, a neki su postavljali pitanja što znači<<strong>br</strong> />
biti nanovorođeni kršćanin ili što je zapravo krštenje.<<strong>br</strong> />
Istaknula bih da su ta podučavanja i lekcije bile osmišljene<<strong>br</strong> />
tako da otkriju tko je uistinu Bog, a svrha je svega<<strong>br</strong> />
bila da pomognem zajednici u gradnji odnosa s tim<<strong>br</strong> />
ljudima. Vjerujem kako sam svojim radom i služenjem<<strong>br</strong> />
u Varaždinu posijala sjeme koje će jednoga dana proklijati.<<strong>br</strong> />
Kada sam polaznicima tečaja govorila o Bogu,<<strong>br</strong> />
shvatila sam kako im to pomaže u njihovu poznavanju<<strong>br</strong> />
Boga i u duhovnom rastu.<<strong>br</strong> />
Željela bih se osvrnuti i na dječji kamp. Služenje<<strong>br</strong> />
na kampu bilo je izvrsno iskustvo. Imala<<strong>br</strong> />
sam osmjeh od uha do uha kada sam vidjela<<strong>br</strong> />
kako četrdesetero djece pjeva kršćanske pjesmice<<strong>br</strong> />
na engleskom. Jedan od ciljeva kampa<<strong>br</strong> />
bio je pomoći djeci, predstavljajući im Evanđelje,<<strong>br</strong> />
da shvate kako živjeti kršćanskim životom,<<strong>br</strong> />
a sve to kroz zabavu. Iako sam bila svjesna<<strong>br</strong> />
jezične prepreke, to me nije spriječilo da<<strong>br</strong> />
djeci pokažem Kristovu ljubav i da im budem<<strong>br</strong> />
uzor kako slijediti Krista.<<strong>br</strong> />
Na kraju moram reći kako sam jako sretna<<strong>br</strong> />
što sam dobila priliku biti dio hrvatske kulture<<strong>br</strong> />
i na taj biti način dio Božjeg kraljevstva<<strong>br</strong> />
na ovoj zemlji. Uvijek ću imati divna sjećanja<<strong>br</strong> />
na provedeno vrijeme u Varaždinu i nastavit<<strong>br</strong> />
ću moliti se za ljude s kojima sam se susrela i<<strong>br</strong> />
provodila vrijeme. Hrvatska i zajednica u Varaždinu<<strong>br</strong> />
imaju posebno mjesto u mojem srcu.<<strong>br</strong> />
Nadam se da ću se jednoga dana vratiti.
18 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
19<<strong>br</strong> />
Kristova Crkva Rijeka<<strong>br</strong> />
Ovoga ljeta održali smo 47. po redu kršćanski<<strong>br</strong> />
kamp na moru. I ove je godine to<<strong>br</strong> />
bila Činta, mali kamp s drvenim kućicama<<strong>br</strong> />
koje se nalaze u prekrasnoj borovoj<<strong>br</strong> />
šumici tik uz more. Tema kampa bila je Promijeni<<strong>br</strong> />
smjer – okreni se Kristu. Više od 100 kampera svake<<strong>br</strong> />
je večeri slušalo poruke koje je pripremio <strong>br</strong>at Allen<<strong>br</strong> />
Ljetni kamp<<strong>br</strong> />
Ritchie iz Teksasa. Mnogi su bili oduševljeni njegovim<<strong>br</strong> />
porukama, a vrhunac je bio kad je na zadnjem<<strong>br</strong> />
predavanju od jedne grede ispilio i napravio trometarski<<strong>br</strong> />
križ!<<strong>br</strong> />
Na kampu se troje ljudi odazvalo Božjem pozivu<<strong>br</strong> />
te su svoju vjeru u Isusa Krista potvrdili krštenjem.<<strong>br</strong> />
Radujemo se s novim članovima Crkve!<<strong>br</strong> />
Svjedočanstvo<<strong>br</strong> />
Ime mi je Đuro. Rođen sam 1957. godine. Ukratko ću<<strong>br</strong> />
vas upoznati sa svojom obitelji i ispričati naše svjedočanstvo.<<strong>br</strong> />
Sa suprugom Željkom (1958.) imam dvije kćeri, Tanju<<strong>br</strong> />
(1988.) i Sanju (1991.). Svi prihvaćamo Isusa Krista za<<strong>br</strong> />
svog Spasitelja i gospodara.<<strong>br</strong> />
Prije o<strong>br</strong>aćenja smatrao sam vjerovanje u Boga osobnim<<strong>br</strong> />
odabirom. Nisam se htio deklarirati vjernikom.<<strong>br</strong> />
Nakon što sam počeo čitati Božju riječ, otkrio sam da<<strong>br</strong> />
sam u zabludi. Tada sam spoznao Božju želju i volju, a<<strong>br</strong> />
to je da budemo Njegovi svjedoci u ovom svijetu, da<<strong>br</strong> />
svjedočimo o Njegovoj milosti i ljubavi, djelu spasenja<<strong>br</strong> />
po Isusu Kristu.<<strong>br</strong> />
Supruga je oduvijek bila vjernica. Redovito je odlazila<<strong>br</strong> />
u crkvu, ali je služila Gospodu na tradicionalan način.<<strong>br</strong> />
Zajedno smo počeli čitati Bibliju, o<strong>br</strong>atili se i krstili u<<strong>br</strong> />
zajednici Kristove Crkve u kojoj smo i danas.<<strong>br</strong> />
Svoje smo kćeri poticali na čitanje<<strong>br</strong> />
Božje riječi, ali mi sami ne možemo ništa<<strong>br</strong> />
ako nas Gospod ne potakne. Krist<<strong>br</strong> />
je taknuo i njihova srca. Spoznale su<<strong>br</strong> />
ljubav i milost Božju. One su također<<strong>br</strong> />
prihvatile Krista kao svog Spasitelja i<<strong>br</strong> />
krstile se.<<strong>br</strong> />
Krist je i za nas učinio mnoga čuda.<<strong>br</strong> />
Mene je oslobodio ovisnosti od cigareta<<strong>br</strong> />
u kratkom vremenu. Naša mlađa<<strong>br</strong> />
kći Sanja nije mogla izgovoriti slovo<<strong>br</strong> />
“R”. Liječnici su predložili kirurški zahvat<<strong>br</strong> />
jer je to bio jedini način kojim bi<<strong>br</strong> />
mogla riješiti taj problem. Zavapili<<strong>br</strong> />
smo Bogu. Sljedeći smo dan stali pred<<strong>br</strong> />
Boga i zatražili da Sanja u ime Isusa<<strong>br</strong> />
Krista izgovori slovo “R”. Istoga ga je<<strong>br</strong> />
trenutka izgovorila i do današnjeg<<strong>br</strong> />
dana nije ga izgubila, a operacija više nije bila potrebna.<<strong>br</strong> />
Krist je ponovno uslišio našu molitvu.<<strong>br</strong> />
Postoje <strong>br</strong>ojna svjedočanstva o tome što je Krist učinio<<strong>br</strong> />
i čini u našem životu i životu naših bližnjih (prijatelja,<<strong>br</strong> />
članova šire obitelji...). To je potvrda Njegove riječi<<strong>br</strong> />
da nas, svoju djecu, nikada, ali baš nikada neće ostaviti.<<strong>br</strong> />
Mnogo puta čuli smo pitanje zašto Bog dopušta neke<<strong>br</strong> />
ružne događaje “do<strong>br</strong>im” ljudima. Vjerojatno da shvatimo<<strong>br</strong> />
koliko smo grešni, koliko je nepravedan ovaj svijet,<<strong>br</strong> />
a kolika je milost i kolika je ljubav Njegova prema nama.<<strong>br</strong> />
Bez Njegove zaštite ništa nema smisla. Mi smo to shvatili.<<strong>br</strong> />
Bez Boga ništa ne vrijedi, bez Njegove pomoći ne<<strong>br</strong> />
možemo ništa. On je naša utjeha, snaga, smisao zbog<<strong>br</strong> />
kojeg smo ovdje, i što je najvažnije – On je život.<<strong>br</strong> />
Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete<<strong>br</strong> />
imati patnju. Ali, ohra<strong>br</strong>ite se: ja sam pobijedio svijet!<<strong>br</strong> />
(Iv 16:33).<<strong>br</strong> />
Sve se mijenja, ali On nikada.<<strong>br</strong> />
NEDJELJA Bogoslužje u 9:00 sati<<strong>br</strong> />
SRIJEDA Proučavanje Biblije u 19:00 sati
20 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
21<<strong>br</strong> />
Posjet<<strong>br</strong> />
Predsjednici<<strong>br</strong> />
U<<strong>br</strong> />
povodu Dana državnosti<<strong>br</strong> />
predsjednica Republike<<strong>br</strong> />
Hrvatske Kolinda Grabar-<<strong>br</strong> />
Kitarović organizirala je<<strong>br</strong> />
svečani prijam na Pantovčaku, gdje je,<<strong>br</strong> />
između ostalih, pozvala i predstavnike<<strong>br</strong> />
svih vjerskih zajednica. Kristove Crkve<<strong>br</strong> />
u Republici Hrvatskoj predstavljao je<<strong>br</strong> />
predstojnik Vijeća Kristovih Crkava,<<strong>br</strong> />
Mladen Dominić.<<strong>br</strong> />
Bliže Bogu<<strong>br</strong> />
Dolina blagoslova<<strong>br</strong> />
Jubilarna 50. po redu Dolina blagoslova održana<<strong>br</strong> />
je u hotelu Lav u Vukovaru. To su događanje<<strong>br</strong> />
zajednički organizirale Crkva Božja u Vukovaru<<strong>br</strong> />
i Misija Kristove Crkve. Glavni je gost bio<<strong>br</strong> />
Jules Riding, glazbenik iz Novog Zelanda. U Vukovaru<<strong>br</strong> />
je nastupio u sklopu turneje po istočnoeuropskim<<strong>br</strong> />
zemljama. Dobitnik je mnogih nagrada<<strong>br</strong> />
za glazbena postignuća.<<strong>br</strong> />
Njegove iznimno osjećajne izvedbe duboko su<<strong>br</strong> />
dotaknule posjetitelje u dvorani hotela Lav. To<<strong>br</strong> />
se vidjelo i po završetku programa kad su mnogi<<strong>br</strong> />
prilazili glazbeniku i oduševljeno zahvaljivali<<strong>br</strong> />
za pjesme kroz koje su osjetili Božji dodir. Posebno<<strong>br</strong> />
se osjetilo Božje djelovanje dok je pjevao Safe in the<<strong>br</strong> />
Arms of Jesus (Siguran u Isusovim rukama) i Jeruzalem<<strong>br</strong> />
(On okrenu moj plač u igranje) – pjesme koje se temelje<<strong>br</strong> />
na redcima iz 30. i 122. psalma. S jednom su glazbenom<<strong>br</strong> />
točkom (Days of Elijah / Ilijini dani) nastupili i<<strong>br</strong> />
članovi LST-tima: Alva von Heimburg, Kelle, Aaron i<<strong>br</strong> />
Kinsey Gibson. Elizabeta Koprivnjak nastupila je s 23.<<strong>br</strong> />
psalmom koji je uglazbila posebno za tu prigodu. David<<strong>br</strong> />
Kovačević predvodio je glazbenu skupinu “Dolina<<strong>br</strong> />
blagoslova”.<<strong>br</strong> />
Zajedništvo je nastavljeno u Kutku Doline blagoslova<<strong>br</strong> />
– u Teslinoj 4. Štefica i Nikola, dugogodišnji zagovornici<<strong>br</strong> />
Doline blagoslova iz Mikluševaca, napravili su predivnu<<strong>br</strong> />
tortu s natpisom: 50. Dolina blagoslova. Prigodom<<strong>br</strong> />
toga jubilarnog susreta može se reći da su na “Dolini<<strong>br</strong> />
blagoslova” nastupali glazbenici iz najudaljenijih dijelova<<strong>br</strong> />
svijeta: od Amerike do Južne Koreje i Novog Zelanda.<<strong>br</strong> />
Neka je slava Gospodinu Isusu, koji mnogima na<<strong>br</strong> />
srce stavlja Vukovar i na ovom duhovnom planu.<<strong>br</strong> />
Početkom srpnja nekoliko je obitelji provelo godišnji odmor<<strong>br</strong> />
u Life Centru u Crikvenici. Uz tradicionalno do<strong>br</strong>u hranu u<<strong>br</strong> />
restoranu centra, za duhovnu hranu po<strong>br</strong>inuli su se Tom i Sandra<<strong>br</strong> />
Sibley. Govorili su nam o svome bogatom životnom iskustvu te<<strong>br</strong> />
kako su tražili Božju blizinu u velikim teškoćama koje je život<<strong>br</strong> />
stavio pred njih. Kad su govorili o neizlječivoj bolesti koju je imala<<strong>br</strong> />
njihova kći te o njezinoj smrti, mnogi su plakali.
22 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
23<<strong>br</strong> />
Misijski centar Kristove Crkve<<strong>br</strong> />
Siguran u Isusovim rukama<<strong>br</strong> />
Autor: Jules Riding<<strong>br</strong> />
Prijevod: David Kovačević<<strong>br</strong> />
Siguran, siguran u Isusovim rukama<<strong>br</strong> />
O, siguran u Njegovim vječnim rukama<<strong>br</strong> />
Bez obzira na bol<<strong>br</strong> />
Bez obzira na cijenu<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to što smo osvojili<<strong>br</strong> />
Ili osjećaje koje smo izgubili<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to gdje smo bili<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to što smo sagriješili<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to koliko smo usamljeni<<strong>br</strong> />
Njegova ljubav će ti pružiti pomoć.<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to što si učinio<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to što je pošlo po zlu<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to što si podbacio<<strong>br</strong> />
Što nisi nikome pripadao<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to koliko si plakao<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to tko je umro<<strong>br</strong> />
Bez obzira na to koliko si povrijeđen<<strong>br</strong> />
Njegova će ti ljubav pružiti pomoć<<strong>br</strong> />
Spasitelj silazi k tebi<<strong>br</strong> />
Drži te na dlanu<<strong>br</strong> />
Uzima te tako <strong>br</strong>ižno<<strong>br</strong> />
Njiše te u kolijevci svoje ruke<<strong>br</strong> />
Kolijevci svoje ruke.<<strong>br</strong> />
Tečaj engleskog jezika<<strong>br</strong> />
uz Bibliju<<strong>br</strong> />
Zahvaljujući velikim naporima Jure Lazara iz Varaždina,<<strong>br</strong> />
direktora službe “Hrvatska za Krista”, u Vukovar je<<strong>br</strong> />
po prvi put došao LST-tim (Let’s Start Talking). Njihovo<<strong>br</strong> />
je poslanje besplatno održavati tečaj konverzacijskoga<<strong>br</strong> />
engleskog jezika na temelju pojedinih biblijskih tekstova<<strong>br</strong> />
jer Bibliju smatraju knjigom od posebne vrijednosti i<<strong>br</strong> />
važnosti. Raduje ih da mogu putovati po svijetu i biti na<<strong>br</strong> />
blagoslov, kako onima koji žele naučiti engleski, tako i<<strong>br</strong> />
onima koji žele upoznati duhovne vrednote Biblije.<<strong>br</strong> />
Voditeljica tima, Alva von Heimburg, po drugi je put u<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj. Prošle je godine boravila u Zagrebu u sklopu<<strong>br</strong> />
službe LST. Kelle Gibson te njezina djeca, Aaron i Kinsey,<<strong>br</strong> />
po prvi su put krenuli na put izvan SAD-a. Dvadesetak<<strong>br</strong> />
polaznika prijavilo se na tečaj engleskog jezika<<strong>br</strong> />
metodom “jedan na jedan” (jedan polaznik – jedan voditelj)<<strong>br</strong> />
koji je trajao dva tjedna tijekom boravka LST-tima<<strong>br</strong> />
u Vukovaru.<<strong>br</strong> />
Mnogi su jako zavoljeli Alvu, Kelle, Aarona i Kinsey jer<<strong>br</strong> />
su u njima prepoznali drage osobe s velikim srcem za<<strong>br</strong> />
ljude. LST-tim održao je i poseban susret s polaznicima<<strong>br</strong> />
tečaja gdje su predstavili teksaški način života iz vremena<<strong>br</strong> />
“kauboja i Indijanaca”. Nastupili su i kao glazbenici na<<strong>br</strong> />
„Dolini blagoslova“ u hotelu Lav te osvojili srca mnogih.<<strong>br</strong> />
Evo kako je Alva doživjela Vukovar nakon prvih tjedan<<strong>br</strong> />
dana:<<strong>br</strong> />
Istraživali smo ovaj grad i shvatili da je i u svojoj slomljenosti<<strong>br</strong> />
Vukovar veliki blagoslov. Iz Amerike smo stigli<<strong>br</strong> />
umorni od puta, no u<strong>br</strong>zo nas je domaćin i <strong>br</strong>at Vlado<<strong>br</strong> />
upoznao s kulturom i ljudima. Brat Vlado i ostali kršćani<<strong>br</strong> />
dočekali su nas raširenih ruku. Na našem prvom obila-<<strong>br</strong> />
Više na: www.dolina-blagoslova.com
24 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
25<<strong>br</strong> />
Kristova Crkva Beograd<<strong>br</strong> />
sku grada upoznali smo ponosne ljude koji su obnovili<<strong>br</strong> />
grad i koji su zatomili sjećanja na mračnu prošlost.<<strong>br</strong> />
Ovaj je program omogućio ljudima da se osjećaju do<strong>br</strong>odošlima.<<strong>br</strong> />
Naši su polaznici podijelili s nama kako su<<strong>br</strong> />
se osjećali poštovanima i prihvaćenima od našega tima.<<strong>br</strong> />
Informativni je sastanak bio odgovor na mnoge naše<<strong>br</strong> />
molitve kako su ljudi počeli sve više dolaziti.<<strong>br</strong> />
Svi su polaznici s radošću učili engleski jezik i svakim<<strong>br</strong> />
su se danom veselili novoj prilici čitanja Biblije. Neki<<strong>br</strong> />
nikada nisu pročitali ni redak iz nje, dok su drugi rekli<<strong>br</strong> />
kako se sjećaju biblijskih priča koje su čitali u djetinjstvu.<<strong>br</strong> />
Mnogi nisu pokazali veliko znanje engleskog jezika, ali<<strong>br</strong> />
su bili vrlo ustrajni i <strong>br</strong>zo su napredovali. Polaznici engleskog<<strong>br</strong> />
tečaja potvrdili su nam kako su radne knjige na<<strong>br</strong> />
suvremenom engleskom jeziku te ljubav i strpljenje našeg<<strong>br</strong> />
tima dobitna kombinacija. Neki su imali vrlo do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />
znanje engleskog pa nas je posebno radovalo čuti kako<<strong>br</strong> />
mogu na drugom jeziku izraziti svoje misli i osjećaje.<<strong>br</strong> />
Moram priznati kako smo vrlo <strong>br</strong>zo razvili divna prijateljstva<<strong>br</strong> />
s polaznicima.<<strong>br</strong> />
Bilo je dirljivo vidjeti kako ljudi žele podijeliti svaki djelić<<strong>br</strong> />
Vukovara s nama, vodeći nas na kavu, u crkve, muzeje<<strong>br</strong> />
i na njihove tradicionalne plesove. I drugi su Vukovarčani<<strong>br</strong> />
bili susretljivi i znatiželjni pa smo imali mnogo upita<<strong>br</strong> />
zašto smo posjetili baš Vukovar. Bilo nam je zanimljivo<<strong>br</strong> />
kako ljudi na ulicama, u dućanima, kafićima i banci žele<<strong>br</strong> />
pričati isključivo na engleskom. Vjerujemo da smo na<<strong>br</strong> />
ovome mjestu bili Božji poslanici i da smo pokazali djelić<<strong>br</strong> />
Kristove ljubavi.<<strong>br</strong> />
Snažna poruka ohra<strong>br</strong>enja<<strong>br</strong> />
Tijekom svibnja Vukovar su posjetili Mladen Dominić<<strong>br</strong> />
i Jura Lazar. Mladen je pastor Kristove Crkve u Varaždinu.<<strong>br</strong> />
Potaknuo je osnivanje Misijskog centra u Vukovaru.<<strong>br</strong> />
Zahvaljujući potpori kršćanskih zajednica u Varaždinu,<<strong>br</strong> />
Zagrebu, Zaprešiću, zatim Biblijskog instituta u Zagrebu<<strong>br</strong> />
te drugih podupiratelja, prostor Misijskog centra i<<strong>br</strong> />
nadalje je otvoren za mnoga Božja djela u korist bližnjih.<<strong>br</strong> />
Tijekom boravka u Misijskom centru, Mladen i Jura i<<strong>br</strong> />
ovaj su put izrekli snažnu poruku ohra<strong>br</strong>enja za sve koji<<strong>br</strong> />
traže Gospodina i njegovu ruku spasenja i pomoći. Produbljeno<<strong>br</strong> />
je zajedništvo i upućena je molitva Gospodinu<<strong>br</strong> />
za daljnje vodstvo.<<strong>br</strong> />
Prva je polovina ove godine<<strong>br</strong> />
za malu zajednicu onih koji u<<strong>br</strong> />
Beogradu nastoje biti sljedbenici<<strong>br</strong> />
Puta bila vrlo dinamična.<<strong>br</strong> />
Nakon što nas je u svibnju posjetio<<strong>br</strong> />
Mladen Dominić i održao predavanje,<<strong>br</strong> />
o čemu je pisano u prošlom <strong>br</strong>oju Obiteljskog<<strong>br</strong> />
<strong>list</strong>a, na više od 450 adresa<<strong>br</strong> />
slušatelja Trans World Radija, na područje<<strong>br</strong> />
Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne<<strong>br</strong> />
Gore i Makedonije poslana je knjiga<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ata Mladena Jovanovića Vrati se Ocu<<strong>br</strong> />
svome (ćirilično izdanje). Tim smo ih<<strong>br</strong> />
darom željeli blagosloviti dragocjenom<<strong>br</strong> />
kršćanskom knjigom.<<strong>br</strong> />
Sredinom travnja Udruženje Bogopoznanje<<strong>br</strong> />
iz Vršca pred pravoslavni<<strong>br</strong> />
je Uskrs, koji je ove godine obilježen 1. svibnja, na području<<strong>br</strong> />
tri beogradske općine koje se nalaze sa sjeverne<<strong>br</strong> />
strane rijeke Save – Novi Beograd, Zemun i Surčin – organizirana<<strong>br</strong> />
distribucija gotovo 162.000 kupona putem<<strong>br</strong> />
Pošte Srbije. Ti su kuponi nudili građanima besplatnu<<strong>br</strong> />
kršćansku literaturu. Svima onima koji su odgovorili<<strong>br</strong> />
(a to je do sada učinilo oko 600 osoba) ponuđen je<<strong>br</strong> />
dopisni tečaj Vodič kroz Sveto pismo koji je sastavljen<<strong>br</strong> />
na osnovi knjige Michaela Armoura Vodič kroz Sveto<<strong>br</strong> />
pismo za početnike i knjiga Život Isusa Krista Richarda<<strong>br</strong> />
Rogersa koja je prevedena i objavljena 2015. godine u<<strong>br</strong> />
suradnji s Istočno-europskom misijom. Tijekom mjesec<<strong>br</strong> />
i pol dana dobili smo 85 upisnica (od tih 600) i njima<<strong>br</strong> />
smo poslali prve lekcije. Naša je želja i molitva da na taj<<strong>br</strong> />
način dopremo do zainteresiranih za Radosnu vijest,<<strong>br</strong> />
osobito u Novom Beogradu. Novi Beograd, u kome<<strong>br</strong> />
prema podatcima sa zadnjeg popisa iz 2011. godine živi<<strong>br</strong> />
214.506 stanovnika, a prema procjenama MUP-a taj<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oj raste čak do 300.000, do prije dva desetljeća nije<<strong>br</strong> />
imao nijednu pravoslavnu, a još uvijek nema nijednu<<strong>br</strong> />
katoličku crkvu. Upravo stanovnicima te dominantno<<strong>br</strong> />
visokourbane beogradske općine s više od 200 nebodera<<strong>br</strong> />
i 91.000 stanova, 19 osnovnih škola, 6 srednjih, 2<<strong>br</strong> />
više škole, 3 fakulteta i s najvećim fakultetskim gradom<<strong>br</strong> />
na Balkanu (Studentski grad), ponudili smo literaturu<<strong>br</strong> />
koju je objavio EEM u suradnji s Ikonosom (partner<<strong>br</strong> />
Trans World Radija za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu,<<strong>br</strong> />
Crnu Goru i Makedoniju). To je bio razlog da je EEM<<strong>br</strong> />
dotiskao još 2.000 primjeraka knjige Život Isusa Krista,<<strong>br</strong> />
imajući u vidu da je doseg iz 2015. godine (1.000 primjeraka)<<strong>br</strong> />
razdijeljen.<<strong>br</strong> />
Svibanj je obilježio i početak tjednih okupljanja s<<strong>br</strong> />
biblijskim proučavanjem iz Djela apostolskih na Kara-
26 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
27<<strong>br</strong> />
burmi (naselje na sjeveru Beograda). Kao mala skupina<<strong>br</strong> />
zasad se koristimo konferencijskom dvoranom<<strong>br</strong> />
Ikonosa koja se nalazi u tom dijelu grada. Naime, prilikom<<strong>br</strong> />
evangelizacijskog predavanja Mladena Dominića<<strong>br</strong> />
shvatili smo da u tom dijelu grada postoji dovoljan interes<<strong>br</strong> />
za ozbiljniji rad. U svibnju smo zadali i više posla<<strong>br</strong> />
našim poštarima. Poslali smo najnoviji i po jedan stari<<strong>br</strong> />
primjerak Obiteljskog <strong>list</strong>a osobama koje su ga nekada<<strong>br</strong> />
primale. Istodobno smo im poslali i ponudu literature<<strong>br</strong> />
na srpskom i hrvatskom jeziku. Obnova tih kontakata<<strong>br</strong> />
mogućnost je da nastavimo rad s tim osobama koji je<<strong>br</strong> />
zastao usred različitih okolnosti tijekom jednog razdoblja.<<strong>br</strong> />
Još je jedna neobična situacija obilježila svibanj. Tijekom<<strong>br</strong> />
14 dana nije bilo nijednog dana da nisam bio bar<<strong>br</strong> />
u jednim dnevnim novinama ili TV-u s nacionalnom<<strong>br</strong> />
frekvencijom u svojstvu vjerskog analitičara. Na to<<strong>br</strong> />
gledam kao na otvaranje vrata i izgradnju kontakata s<<strong>br</strong> />
novinarima koja će nam, vjerujem, pomoći kada se pokaže<<strong>br</strong> />
potreba za širenjem Kraljevstva<<strong>br</strong> />
Nebeskog.<<strong>br</strong> />
Kristova Crkva Beograd (koja<<strong>br</strong> />
se okuplja na Karaburmi) registrirana<<strong>br</strong> />
je u Registru Crkava i<<strong>br</strong> />
vjerskih zajednica pri Ministarstvu<<strong>br</strong> />
pravde Republike Srbije<<strong>br</strong> />
12. srpnja 2016. godine kao<<strong>br</strong> />
neovisna zajednica – organizacijska<<strong>br</strong> />
jedinica u okviru Evanđeoske<<strong>br</strong> />
Crkve u Srbiji.<<strong>br</strong> />
Tim je danom praktično obnovljeno<<strong>br</strong> />
pravno priznanje djelovanja<<strong>br</strong> />
Kristove Crkve koje je<<strong>br</strong> />
izgubljeno donošenjem Zakona<<strong>br</strong> />
o Crkvama i vjerskim zajednicama<<strong>br</strong> />
Republike Srbije iz 2006.<<strong>br</strong> />
godine.<<strong>br</strong> />
Kako je divno i do<strong>br</strong>o kad<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>aća žive složno!<<strong>br</strong> />
Krajem travnja imao sam čast posjetiti Kristovu Crkvu<<strong>br</strong> />
u Vukovaru. To je bio moj drugi posjet tome gradu.<<strong>br</strong> />
Prvi put to je bilo odmah nakon pravoslavnog Božića<<strong>br</strong> />
2014. godine kada sam propovijedao u tamošnjoj Crkvi<<strong>br</strong> />
Božjoj s kojom su Vlado i Renata surađivali kao misijski<<strong>br</strong> />
djelatnici Kristove Crkve. Samo dan prije nego što je<<strong>br</strong> />
ove godine istočna Crkva obilježavala Uskrs, zajedno s<<strong>br</strong> />
propovjednicima još dviju beogradskih crkava posjetio<<strong>br</strong> />
sam prostorije Kristove Crkve gdje se okuplja mala, ali<<strong>br</strong> />
Bogu vjerna zajednica vjernika u Vukovaru. Kako su i<<strong>br</strong> />
zajednica u Vukovaru tako i skupine u Pančevu i Beogradu<<strong>br</strong> />
na počecima svoga djelovanja i služenja, bila je<<strong>br</strong> />
to prilika da se međusobno ohra<strong>br</strong>imo i razmijenimo<<strong>br</strong> />
iskustva jer smo geografski zapravo najbliži – dijeli nas<<strong>br</strong> />
‘samo’ 140 km i državna granica. Ipak, ta se granica <strong>br</strong>iše<<strong>br</strong> />
kada znamo da dijelimo istoga Gospodina i Spasitelja<<strong>br</strong> />
i da nas spaja ista Božja riječ.<<strong>br</strong> />
Draško Đenović<<strong>br</strong> />
Crikvenica 2016. godine<<strong>br</strong> />
iz mog ugla<<strong>br</strong> />
Zovem se Sara. Imam četrnaest godina. Ove sam godine<<strong>br</strong> />
prvi put došla u Crikvenicu na kamp. Zapravo, ovo<<strong>br</strong> />
je bio moj prvi posjet Hrvatskoj. Prije puta bila sam silno<<strong>br</strong> />
uzbuđena jer nisam znala što očekivati. Kad smo stigli,<<strong>br</strong> />
sve mi je bilo nepoznato – mjesto, ljudi, okruženje –<<strong>br</strong> />
ali bila sam uzbuđena. Vjerovala sam da će mi biti lijepo<<strong>br</strong> />
i da ću se do<strong>br</strong>o provesti iako sam, uz svoja dva <strong>br</strong>ata<<strong>br</strong> />
koji su putovali sa mnom, od prije poznavala samo još<<strong>br</strong> />
Hanu i Rajana. Na kampu je bilo mnogo mladih. Mjesto<<strong>br</strong> />
mi se jako svidjelo, osobito hotel i plaža ispred njega<<strong>br</strong> />
— prava uživancija! U<strong>br</strong>zo sam upoznala drage ljude,<<strong>br</strong> />
stekla nove prijatelje i prijateljice. Naučila sam mnogo<<strong>br</strong> />
poučnih stvari kroz predavanja za mlade, kroz zanimljive<<strong>br</strong> />
igre i razgovore. Shvatila sam i da razumijem više<<strong>br</strong> />
engleskog nego što sam mislila. Svi su bili vrlo ljubazni<<strong>br</strong> />
i obzirni. Uz učenje novih stvari do<strong>br</strong>o smo se zabavljali<<strong>br</strong> />
i smijali. Posebno mi je odgovaralo društvo mojih<<strong>br</strong> />
vršnjaka koji, isto kao i ja, vjeruju u Boga. U gradu gdje<<strong>br</strong> />
živim nema nas puno koji čitamo Bibliju i koji se molimo.<<strong>br</strong> />
Moje cimerice na kampu, Rahela i Lucija, odmah su<<strong>br</strong> />
me prihvatile iako se nismo otprije poznavale. Ni u jednom<<strong>br</strong> />
trenutku nije mi bilo dosadno. Slavljenje i pjevanje<<strong>br</strong> />
također je bilo jako lijepo. Uživala sam i u šetnjama uz<<strong>br</strong> />
more i odlasku u grad na kolače. Vrijeme je jako <strong>br</strong>zo<<strong>br</strong> />
prolazilo. Svi smo se lijepo družili i sve više upoznavali.<<strong>br</strong> />
Zbog svega toga rastanak mi je teško pao. Na kraju sam<<strong>br</strong> />
se pozdravila sa svima i shvatila da je to bilo jedno divno<<strong>br</strong> />
i dragocjeno iskustvo. Zajedno smo proveli nekoliko<<strong>br</strong> />
nezaboravnih dana. Na povratku smo posjetili Zagreb<<strong>br</strong> />
te sam po prvi put, iako nakratko, vidjela kako je divan<<strong>br</strong> />
glavni grad Hrvatske.<<strong>br</strong> />
Ovdje nema savršenih<<strong>br</strong> />
roditelja!<<strong>br</strong> />
Sara Dolić<<strong>br</strong> />
„Ovdje nema savršenih roditelja”, glasila je uvodna<<strong>br</strong> />
rečenica predavača Keitha na ovogodišnjoj Duhovnoj<<strong>br</strong> />
obnovi u Crikvenici gdje sam došla po drugi put. „Ako<<strong>br</strong> />
ste došli čuti stručnjaka s točnim odgovorima, to je kao<<strong>br</strong> />
da pitate svoje dijete. Odmah vam moram reći da ovdje<<strong>br</strong> />
nećete dobiti odgovore jer ja nisam stručnjak. Ja sam<<strong>br</strong> />
samo otac troje djece.” Tako je s humorom Keith nastavio<<strong>br</strong> />
izlaganje. Bila sam doista sretna što sam u njegovim<<strong>br</strong> />
riječima osjetila da i njega i njegovu ženu ponekad boli<<strong>br</strong> />
glava kada se susreću s izazovima naizgled nerješivih<<strong>br</strong> />
problema u odgajanju djece. Osjetila sam da nisam<<strong>br</strong> />
usamljena u svojoj težnji da budem dobar roditelj svom<<strong>br</strong> />
osmogodišnjem djetetu, ali da s vremena na vrijeme<<strong>br</strong> />
ipak ostajem bez odgovora na njegovu tvrdoglavost i<<strong>br</strong> />
upornost. Prisutnost drugih roditelja ohra<strong>br</strong>ivala me<<strong>br</strong> />
da još ima nade za roditelje koji žele voljeti i odgajati<<strong>br</strong> />
svoju djecu, a ne da opravdavaju svoju odsutnost iz<<strong>br</strong> />
razvoja djetetova života nedostatkom vremena, <strong>br</strong>zim<<strong>br</strong> />
tempom života i lošom materijalnom situacijom. Ohra<strong>br</strong>ujuće<<strong>br</strong> />
i ključne riječi njegovih poruka za mene kao samohrane<<strong>br</strong> />
majke, bile su da je prednost do<strong>br</strong>og roditelja<<strong>br</strong> />
u izgradnji odnosa, a ne u dijeljenju lekcija i davanju instrukcija<<strong>br</strong> />
djetetu. Podsjetio me je da je itekako bitno da<<strong>br</strong> />
svojim primjerom pokažem kako zamišljam kakva će<<strong>br</strong> />
osoba postati kada odraste. Potvrdio je što sam instinktivno<<strong>br</strong> />
znala, a to je da budem dostupna majka. Ovaj<<strong>br</strong> />
me je seminar potaknuo da ne sumnjam više u sebe<<strong>br</strong> />
kao majku. Potvrdio je i dopunio moja saznanja o tome<<strong>br</strong> />
da je teško, ali ne i nemoguće, biti <strong>br</strong>ižan, dosljedan i<<strong>br</strong> />
nježan roditelj – i da pritom mogu uživati u roditeljstvu.<<strong>br</strong> />
Kad sam dosljedna, znam da je to za do<strong>br</strong>o moga djeteta<<strong>br</strong> />
i da njegov otpor više ne može manipulirati mnome.<<strong>br</strong> />
Seminar nam je dao konkretne savjete koji se mogu<<strong>br</strong> />
primijeniti u svakodnevnom životu bez obzira na to je<<strong>br</strong> />
li osoba kršćanin ili se, poput mene, nalazi negdje na<<strong>br</strong> />
početku tog puta. Baš to mi je i trebalo! Hvala Keithu<<strong>br</strong> />
i njegovoj djeci što su iz njega iznjedrili mudrost i volju<<strong>br</strong> />
da podrži druge roditelje kroz svoja osobna iskustva!<<strong>br</strong> />
Suzi Popojić
28 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
29<<strong>br</strong> />
Hrvatska za Krista<<strong>br</strong> />
Svjedočanstvo<<strong>br</strong> />
Početkom lipnja Jura Lazar, izvršni direktor crkvene<<strong>br</strong> />
službe Hrvatska za Krista, posjetio je<<strong>br</strong> />
grčki glavni grad Atenu. Tijekom posjeta sudjelovao<<strong>br</strong> />
je na sastanku vodstva EEM-a (Istočno-europske<<strong>br</strong> />
misije), neprofitne kršćanske organizacije<<strong>br</strong> />
iz grada Dallasa, SAD, čija je glavna misija distribucija<<strong>br</strong> />
Biblija po cijeloj istočnoj Europi.<<strong>br</strong> />
Na sastanku se razgovaralo o podjeli Dječjih Biblija u<<strong>br</strong> />
rujnu na području sjeverozapadne Hrvatske (Varaždin-<<strong>br</strong> />
ska biskupija) u suradnji s Rimokatoličkom Crkvom.<<strong>br</strong> />
Vjerujemo da će taj skori projekt biti na blagoslov<<strong>br</strong> />
djeci te da će se još više otvoriti vrata suradnje između<<strong>br</strong> />
naših Crkava.<<strong>br</strong> />
U nedjelju ujutro Jura je sudjelovao na bogoslužju u<<strong>br</strong> />
Kristovoj Crkvi Glyfada u Ateni, a upečatljiv je detalj<<strong>br</strong> />
bila molitva za Gospodnju večeru na grčkom, ruskom,<<strong>br</strong> />
engleskom, arapskom i hrvatskom jeziku.<<strong>br</strong> />
Tijekom srpnja posjetili su nas <strong>br</strong>aća Ken Cornett i<<strong>br</strong> />
Robert Owens iz Kristove Crkve Bammel<<strong>br</strong> />
iz grada Houstona, SAD. Proveli smo predivnih<<strong>br</strong> />
12 dana u zajedništvu i putovanju,<<strong>br</strong> />
posjećujući lokalne Crkvene zajednice<<strong>br</strong> />
kao i druga mjesta gdje je naša služba aktivna.<<strong>br</strong> />
U Varaždinu smo se susreli s varaždinskim<<strong>br</strong> />
biskupom gosp. Josipom Mrzljakom<<strong>br</strong> />
i tom smo mu prigodom zahvalili na<<strong>br</strong> />
njegovoj potpori našem budućem projektu<<strong>br</strong> />
podjele Dječjih Biblija.<<strong>br</strong> />
Biskup Mrzljak također je zahvalio<<strong>br</strong> />
Istočno-europskoj misiji i službi Hrvatska<<strong>br</strong> />
za Krista na daru Dječjih Biblija za svu djecu<<strong>br</strong> />
od 1. do 4. razreda osnovne škole koje<<strong>br</strong> />
će dobiti u rujnu. Zaista je posebno kada<<strong>br</strong> />
kršćani različitih denominacija surađuju<<strong>br</strong> />
na širenju zajedničkih vrijednosti.<<strong>br</strong> />
Ja sam Barbara. Posvojena<<strong>br</strong> />
sam kada<<strong>br</strong> />
sam imala dva tjedna.<<strong>br</strong> />
Evo zašto nikada<<strong>br</strong> />
nisam potražila svoje biološke<<strong>br</strong> />
roditelje.<<strong>br</strong> />
Barbarini (26) roditelji,<<strong>br</strong> />
Marina i Vladimir Hoblaj iz Murskog Središća, posvojili<<strong>br</strong> />
su još četvero i udomili sedmero djece. Barbara za „Telegram“<<strong>br</strong> />
detaljno objašnjava zašto nikada nije potražila<<strong>br</strong> />
biološku mamu koja ju je ostavila, iako zna tko je ona<<strong>br</strong> />
i često boravi u njezinu gradu. Zna da ima i biološkog<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ata koji živi s mamom.<<strong>br</strong> />
Krajem svibnja ove godine rodila sam Josipa. Nekoliko<<strong>br</strong> />
sati nakon poroda na Facebooku sam objavila njegovu<<strong>br</strong> />
sliku. Odmah su krenuli komentari. Neki su tvrdili<<strong>br</strong> />
kako je mali isti ja, ima moj nos. Drugi su konstatirali<<strong>br</strong> />
da podsjeća na muža Mirka, a treći su pisali da je beba<<strong>br</strong> />
preslika djeda Josipa, oca mog muža. Nismo ga mogli<<strong>br</strong> />
usporediti s nekim članom moje obitelji. Ne znam ima<<strong>br</strong> />
li Josip sličnosti s mojim biološkim roditeljima. Nikada<<strong>br</strong> />
ih nisam upoznala jer sam posvojena kada sam imala<<strong>br</strong> />
dva tjedna.<<strong>br</strong> />
Moja je mama prekrasna. Kad kažem mama, mislim<<strong>br</strong> />
na ženu koja me odgojila, koja je moja jedina mama.<<strong>br</strong> />
Uvijek je bila iskrena. Nikada mi nije nametala priče o<<strong>br</strong> />
mojem posvojenju, ali je uvijek otvoreno odgovarala<<strong>br</strong> />
na svako moje pitanje, tako da danas znam sve o sebi.<<strong>br</strong> />
Odnosno, znam sve ono što me zanima.<<strong>br</strong> />
Moji roditelji, Marina i Vladimir Hoblaj iz Murskog<<strong>br</strong> />
Središća, vjenčali su se krajem osamdesetih godina.<<strong>br</strong> />
Vrlo <strong>br</strong>zo ustanovili su da ne mogu imati vlastitu djecu.<<strong>br</strong> />
Zbog tate, koji je bio glazbenik, često su bili na putu. Za<<strong>br</strong> />
vrijeme jedne europske turneje u automobilu su donijeli<<strong>br</strong> />
odluku da će posvojiti dijete. Postupak su pokrenuli<<strong>br</strong> />
u<strong>br</strong>zo nakon povratka u Hrvatsku. Nedugo nakon toga<<strong>br</strong> />
uslijedio je telefonski poziv. Nazvala ih je žena iz jednog<<strong>br</strong> />
Centra za socijalnu skrb. Javila im je kako će se u jednom<<strong>br</strong> />
rodilištu uskoro roditi djevojčica koju je mama dala<<strong>br</strong> />
na posvajanje. Rodila sam se 1990. godine. Imala sam<<strong>br</strong> />
2800 grama. Moja biološka majka napustila je bolnicu<<strong>br</strong> />
sama. Mene je ostavila na <strong>br</strong>igu posvojiteljima. U bolnici<<strong>br</strong> />
sam zbog žutice ostala sljedeća dva tjedna. Moji su<<strong>br</strong> />
me roditelji svakog dana posjećivali. Mama kaže da sam<<strong>br</strong> />
bila lijepa beba, izrazito tamne puti i crne kose.<<strong>br</strong> />
Dolazak sestre Ivane<<strong>br</strong> />
Početkom devedesetih u rodilištima još nije bilo tzv.<<strong>br</strong> />
roominga. Bebe nisu mogle cijelo vrijeme boraviti sa<<strong>br</strong> />
svojim mamama. Bebe su ležale u krevetićima u jednoj<<strong>br</strong> />
zasebnoj prostoriji, a medicinske sestre povremeno su<<strong>br</strong> />
ih nosile na dojenje. Mama i tata sjedili su pokraj krevetića<<strong>br</strong> />
i povremeno ispitivali sestre kada će njihova Barbara<<strong>br</strong> />
ići kući. Nakon isteka vremena posjeta, sestre su<<strong>br</strong> />
odnosile bebe majkama na dojenje. Ja bih tada ostala<<strong>br</strong> />
sama u prostoriji. Mama kaže da je to bio prilično tužan<<strong>br</strong> />
prizor.<<strong>br</strong> />
Moji roditelji uvijek govore kako uopće nisam bila zahtjevna<<strong>br</strong> />
beba. Brzo sam se navikla na dinamičan život<<strong>br</strong> />
moje obitelji. Kod nas je uvijek bilo glasno. Tata je stalno<<strong>br</strong> />
svirao ili slušao glazbu. Osim toga, naša kuća se nalazila<<strong>br</strong> />
na glavnoj gradskoj ulici pa je kod nas uvijek bilo gostiju.<<strong>br</strong> />
Svi su svraćali u prolazu. Mama kaže da sam najbolje<<strong>br</strong> />
spavala u galami, a budila sam se kada bi atmosfera u<<strong>br</strong> />
kući utihnula, kada bi se gosti razišli, a tata otišao na probu.<<strong>br</strong> />
Kada sam napunila godinu dana, moji su roditelji odlučili<<strong>br</strong> />
posvojiti dvogodišnju Ivanu. Zaključili su da trebam<<strong>br</strong> />
sestru jer bih kao jedinica mogla postati razmažena. I ja<<strong>br</strong> />
sam sudjelovala u njezinu posvojenju. S roditeljima sam<<strong>br</strong> />
dolazila u bolnicu u kojoj je Ivana boravila od rođenja.
30 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
31<<strong>br</strong> />
Imala je groznih problema s probavnim sustavom. Poslije<<strong>br</strong> />
joj je dijagnosticirana celijaklija. Doktori su nam objasnili<<strong>br</strong> />
kako Ivana još nije spremna za odlazak kući. Morali<<strong>br</strong> />
smo biti strpljivi. Mama mi je pričala kako sam svaku<<strong>br</strong> />
medicinsku sestru redom molila da mi daju moju seku.<<strong>br</strong> />
Ivana se malo teže prilagodila životu u našoj obitelji. U<<strong>br</strong> />
početku je bila prilično borbena. Stalno je tražila pažnju,<<strong>br</strong> />
gurala se u prvi plan i svaku igračku sebično držala za<<strong>br</strong> />
sebe. Mama i tata znali su da će to jednom proći.<<strong>br</strong> />
Nisam imala krizu identiteta<<strong>br</strong> />
To je bila posljedica dvogodišnjeg boravka u bolnici.<<strong>br</strong> />
Bili su sigurni da će se Ivana uskoro naviknuti na obiteljski<<strong>br</strong> />
život. Kada sam napunila šest godina, moji su<<strong>br</strong> />
roditelji posvojili petogodišnjeg Nenada, dječaka s<<strong>br</strong> />
poteškoćama u razvoju, a nakon toga i dvije biološke<<strong>br</strong> />
sestre, Nikolinu i Elizabetu. Sve zajedno, posvojili su<<strong>br</strong> />
petero i udomili još sedmero djece. Sve sam ih zvala<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>aćom i sestrama. Prije nekoliko godina, kada sam još<<strong>br</strong> />
bila studentica, u našu je kuću došla tromjesečna beba.<<strong>br</strong> />
U<strong>br</strong>zo je postala mojom mezimicom. Znala sam da je<<strong>br</strong> />
udomljena i da je kod nas samo privremeno, ali sam se<<strong>br</strong> />
jako vezala za tu djevojčicu.<<strong>br</strong> />
Svakodnevno sam joj prematala pelene, hranila ju i<<strong>br</strong> />
vodila u šetnju. S nama je bila 16 mjeseci. Jedne večeri<<strong>br</strong> />
mama mi je rekla kako ju je nazvala socijalna radnica.<<strong>br</strong> />
Posvojitelji dolaze vidjeti djevojčicu. Znali smo da se<<strong>br</strong> />
moramo oprostiti. Pogladila sam je po kosi i razmišljala<<strong>br</strong> />
o njezinoj budućnosti, zamišljala sam što ju čeka. Hoće<<strong>br</strong> />
li ona, poput mene, imati sreće s obitelji. Malena je otišla,<<strong>br</strong> />
više ju nikada nisam vidjela. Ponekad je se sjetim,<<strong>br</strong> />
zamišljam kako izgleda. Možda je već krenula u školu.<<strong>br</strong> />
Većina posvojene djece prolazi kroz krizu identiteta.<<strong>br</strong> />
Najgore je onima kojima roditelji nisu rekli istinu o<<strong>br</strong> />
njihovu podrijetlu. Upoznala sam mlade ljude koji su<<strong>br</strong> />
u pubertetu proživljavali strašne krize i postali depresivnima.<<strong>br</strong> />
Meni se, srećom, to nije dogodilo. Nikada se<<strong>br</strong> />
nisam osjećala prevarenom niti odbačenom. Odrastala<<strong>br</strong> />
sam s činjenicom da sam posvojena. Moji su mi roditelji<<strong>br</strong> />
od početka, dok sam još bila vrlo mala, govorili kako<<strong>br</strong> />
me rodila jedna teta, a oni su me posvojili. Kako sam<<strong>br</strong> />
postajala starijom, davali su više informacija.<<strong>br</strong> />
Možda me rodila Severina<<strong>br</strong> />
Odgovarali su na svako moje pitanje, ali su odgovore<<strong>br</strong> />
uvijek prilagođavali mojoj dobi. Sjećam se kako sam<<strong>br</strong> />
kao klinka sa sestrom Ivanom vodila dječje razgovore<<strong>br</strong> />
o našim biološkim majkama. Na televiziji smo ugledale<<strong>br</strong> />
neku poznatu osobu. Onda smo se šalile kako bi upravo<<strong>br</strong> />
ona mogla biti naša mama, uglavnom zbog boje<<strong>br</strong> />
očiju ili oblika nosa. Jednom je na TV-u bila Severina.<<strong>br</strong> />
Ivana je izjavila kako je ona sigurno moja mama jer imamo<<strong>br</strong> />
jednaku boju kose.<<strong>br</strong> />
Dosta se živo sjećam jednog razgovora s mamom.<<strong>br</strong> />
Bilo je to u ljeto 2008. godine. Upravo sam napunila<<strong>br</strong> />
18 godina. Vozile smo se automobilom, mislim da smo<<strong>br</strong> />
se vraćale iz Čakovca. Mama je, kao i uvijek, vozila iznimno<<strong>br</strong> />
oprezno, a ja sam sjedila na suvozačevu mjestu.<<strong>br</strong> />
„Želiš li znati nešto više o svojoj biološkoj majci?” pitala<<strong>br</strong> />
me. Objasnila mi je kako je upoznata s još nekim detaljima<<strong>br</strong> />
koje mi nikada nije ispričala. Čekala je da ju pitam.<<strong>br</strong> />
Ali, kako se to nikada nije dogodilo, odlučila mi je sama<<strong>br</strong> />
reći. Tada sam saznala ime i prezime žene koja me je<<strong>br</strong> />
rodila. Mama mi je ispričala sve okolnosti pod kojim je<<strong>br</strong> />
ta žena ostala trudna i rodila djevojčicu. Molila me da<<strong>br</strong> />
ju ne osuđujem. Nitko ne zna zašto me morala ostaviti.<<strong>br</strong> />
Mama me na kraju podsjetila da sam postala punoljetna,<<strong>br</strong> />
što je značilo da sam u Centru za socijalnu skrb mogla<<strong>br</strong> />
nabaviti njezinu adresu. Mama je rekla da se neće<<strong>br</strong> />
uvrijediti ako ju poželim upoznati. Ipak, imala je jedan<<strong>br</strong> />
uvjet. Zamolila me da bude prisutna prilikom našega<<strong>br</strong> />
prvog susreta. Rekla mi je kako želi biti uz mene, podržati<<strong>br</strong> />
me i zaštititi, ali i zahvaliti ženi koja joj je pružila priliku<<strong>br</strong> />
da postane roditeljicom. Sve što sam tada saznala<<strong>br</strong> />
nije me nimalo pogodilo. Doživjela sam to kako jedan<<strong>br</strong> />
običan razgovor u vožnji. I dalje nisam htjela upoznati<<strong>br</strong> />
svoju biološku majku. Ne zato što sam joj nešto zamjerala,<<strong>br</strong> />
nego jednostavno nisam imala tu potrebu.<<strong>br</strong> />
Zašto ne želim upoznati biološku mamu<<strong>br</strong> />
Bila sam svjesna da ima mnogo posvojene djece koja,<<strong>br</strong> />
kao odrasli ljudi, žele istražiti svoje podrijetlo, upoznati<<strong>br</strong> />
biološke roditelje i postaviti im neka pitanja. Ja nisam<<strong>br</strong> />
takva. Zahvalna sam na onome što imam i nije mi trebalo<<strong>br</strong> />
više od toga. Odrasla sam s požrtvovnim roditeljima,<<strong>br</strong> />
koji su me u svemu podržavali. Realno, svjesna<<strong>br</strong> />
sam koliko sam tvrdoglava, znam da im ponekad nije<<strong>br</strong> />
bilo lako. Odrastala sam uz fenomenalnu sestru Ivanu<<strong>br</strong> />
koja mi je, zbog male razlike u godinama, bila kao<<strong>br</strong> />
blizanka. Nenadu, Nikolini i Elizabeti bila sam starija<<strong>br</strong> />
sestra i to me sigurno učinilo odgovornijom osobom.<<strong>br</strong> />
Stvarno nikada nisam imala potrebu upoznati svoju biološku<<strong>br</strong> />
obitelj. Mama i ja uskoro smo stigle u Mursko<<strong>br</strong> />
Središće pa smo prekinule razgovor.<<strong>br</strong> />
Parkirala je automobil ispred kuće, a mi smo nastavile<<strong>br</strong> />
s uobičajenim poslovima. Poslije sam dugo razmišljala<<strong>br</strong> />
koliko sam sretna što imam tako nesebične roditelje.<<strong>br</strong> />
Oni su autentični kršćani, ljudi koji su djelima svjedočili<<strong>br</strong> />
svoju vjeru. S trinaest godina snažno sam povjerovala<<strong>br</strong> />
da je Isus moj spasitelj. Mislim da mi je to pomoglo<<strong>br</strong> />
pronaći svoj identitet. Sigurna sam da je Bog isplanirao<<strong>br</strong> />
moje rođenje, pronašao moje posvojitelje, upoznao<<strong>br</strong> />
me s mužem Mirkom i darovao nam dijete. U gimnaziji<<strong>br</strong> />
sam maštala kako ću jednoga dana upisati medicinu i<<strong>br</strong> />
specijalizirati kirurgiju. Tek sam u četvrtom srednje<<strong>br</strong> />
shvatila kako želim raditi kao učiteljica i biti okružena<<strong>br</strong> />
djecom. Željela sam ih pripremati za život. Upisala sam<<strong>br</strong> />
Učiteljski fakultet u Čakovcu. Na prvoj godini među<<strong>br</strong> />
mojim se kolegicama i kolegama proširila priča da sam<<strong>br</strong> />
posvojena. Dobila sam priliku za zanimljive razgovore.<<strong>br</strong> />
Svi su bili znatiželjni, zanimala ih je moja priča. Prilazili<<strong>br</strong> />
su mi sa zadrškom, strahovali kako ću reagirati. Nisu<<strong>br</strong> />
znali da ja otvoreno govorim o svome posvojenju.<<strong>br</strong> />
Pismo koje ću možda napisati mami<<strong>br</strong> />
Često kažem da mi je to kao ‘dobar dan’, nešto potpuno<<strong>br</strong> />
normalno. Kolege su mi postavljali pitanja i tada proučavali<<strong>br</strong> />
moje ponašanje. Spremno sam im odgovarala.<<strong>br</strong> />
Pričala sam im o svojim roditeljima, o njihovoj hra<strong>br</strong>osti,<<strong>br</strong> />
nesebičnosti i iskrenosti. S njima sam podijelila i sve informacije<<strong>br</strong> />
koje sam imala o svojoj biološkoj majci. Na kraju<<strong>br</strong> />
ih je zanimalo kako se o<strong>br</strong>aćam svojim posvojiteljima.<<strong>br</strong> />
„Pa, zovem ih mama i tata! Kako drukčije?” odgovarala<<strong>br</strong> />
bih. Već dugo znam u kojem gradu živi moja biološka<<strong>br</strong> />
majka. Poznato mi je i da imam starijega biološkog <strong>br</strong>ata.<<strong>br</strong> />
Često boravim u gradu u kojemu oni žive. Međutim,<<strong>br</strong> />
nikada mi nije palo na pamet okretati se po ulici kako bih<<strong>br</strong> />
pronašla nekoga sličnog sebi, tko bi mogao biti moj <strong>br</strong>at.<<strong>br</strong> />
Ipak, nedavno sam pomislila kako bih svojoj biološkoj<<strong>br</strong> />
majci mogla poslati pismo. U njemu bih joj ukratko opisala<<strong>br</strong> />
svoj život. Napisala bih joj da sam sretna, da sam<<strong>br</strong> />
imala prekrasno djetinjstvo i roditelje koji su se <strong>br</strong>inuli<<strong>br</strong> />
o meni. Priuštili su mi sve što mi je bilo potrebno. Nikada<<strong>br</strong> />
mi ništa nije nedostajalo. Završila sam fakultet, sada<<strong>br</strong> />
sam učiteljica, udala sam se i rodila bebu. Živim u Siraču<<strong>br</strong> />
pokraj Daruvara. Zahvalila bih joj na životu koji mi je darovala.<<strong>br</strong> />
Željela bih da joj to pismo donese mir, da joj da<<strong>br</strong> />
nekakav zaključak. Voljela bih da zna kako joj ništa ne<<strong>br</strong> />
zamjeram. Sigurna sam da postoji neki bolan, za nju vjerojatno<<strong>br</strong> />
opravdan, razlog zbog čega me je prije 26 godina<<strong>br</strong> />
ostavila u rodilištu. Nikada joj ne bih pozvonila na vrata<<strong>br</strong> />
jer ne znam kako bi mogla reagirati. Možda nitko u njezinoj<<strong>br</strong> />
obitelji ne zna što je učinila. Zbog toga sam odlučila<<strong>br</strong> />
napisati pismo koje može pročitati i baciti u smeće. Ne<<strong>br</strong> />
želim se upoznavati s njom. Mislim da je pismo dovoljno.<<strong>br</strong> />
Nezgodno pitanje u rodilištu<<strong>br</strong> />
Kada sam prije mjesec i pol zakoračila u pakračko rodilište,<<strong>br</strong> />
doktori su me najprije upitali za obiteljsku anamnezu.<<strong>br</strong> />
Rekla sam im da ne znam, da sam posvojena.<<strong>br</strong> />
Odmah su se počeli ispričavati. Razgovor su vješto prebacili<<strong>br</strong> />
na drugu temu. Poslije sam razmišljala o njihovu<<strong>br</strong> />
pitanju. Možda ne bi bilo loše od biološke majke saznati<<strong>br</strong> />
obiteljsku anamnezu. To me zanima isključivo zbog Josipa.<<strong>br</strong> />
Voljela bih znati je li u mojoj biološkoj obitelji bilo<<strong>br</strong> />
alergija, dijabetesa, respiratornih ili srčanih problema.<<strong>br</strong> />
Josipa sam rodila u pola devet ujutro. Mirko je istoga<<strong>br</strong> />
trenutka mojima u Međimurju javio da je porod prošao u<<strong>br</strong> />
redu. Mama je odmah sjela u auto i krenula put Pakraca.<<strong>br</strong> />
Htjela me je iznenaditi. Toga sam je jutra nazvala. Rekla<<strong>br</strong> />
mi je da ne može sa mnom razgovarati jer je upravo vozila<<strong>br</strong> />
sestru kući. Bližilo se vrijeme posjeta. Zazvonio je telefon.<<strong>br</strong> />
“Barbara, gdje si ti?” pitala me mama. “Gdje sam? Pa<<strong>br</strong> />
u bolnici sam. Gdje bih bila? Na prvom katu”, odgovorila<<strong>br</strong> />
sam. Za nekoliko minuta mama se pojavila u sobi. Poželjela<<strong>br</strong> />
je primiti bebu u ruke, ali nije bila sigurna hoće<<strong>br</strong> />
li ju znati ispravno držati. Već je bila zaboravila kako se<<strong>br</strong> />
drže male bebe. Uzela sam Josipa i nježno ga spustila u<<strong>br</strong> />
njezino krilo. U tome sam prepoznala neku simboliku.<<strong>br</strong> />
Ja sam joj kao kći predala svoje dijete. Darovala sam joj<<strong>br</strong> />
unuka. Nakon pet dana otpustili su nas iz bolnice. Bila<<strong>br</strong> />
sam euforična. Mislim da sve žene koje su rodile znaju<<strong>br</strong> />
točno o čemu pričam. U rukama sam držala svoje dijete.<<strong>br</strong> />
Na trenutak sam pomislila na svoju biološku majku.<<strong>br</strong> />
Ona je iz bolnice izišla sama. Prije toga nije me nijednom<<strong>br</strong> />
podojila. Vjerojatno se nije htjela dodatno vezati. Sumnjam<<strong>br</strong> />
da ju je netko dočekao ispred rodilišta. Ne mogu ni<<strong>br</strong> />
pretpostaviti kako se osjećala.<<strong>br</strong> />
Barbara Hamp<<strong>br</strong> />
Tekst objavljen na www.telegram.hr
32 OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
33<<strong>br</strong> />
Kristova Crkva Zaprešić<<strong>br</strong> />
Dječji vrtić Zvono<<strong>br</strong> />
Naši su se predškolci veselo oprostili od bez<strong>br</strong>ižnih<<strong>br</strong> />
vrtićkih aktivnosti sjajnom završnom priredbom u<<strong>br</strong> />
izvedbi Zvončića i Pandica. Nakon priredbe djecu je u<<strong>br</strong> />
dvorištu dočekao pravi mali tulum. Svi predškolarci,<<strong>br</strong> />
kojih je ove godine osmero, dobili su svoje diplome, a<<strong>br</strong> />
roditelji Bibliju na dar kao trajnu uspomenu na uspješnu<<strong>br</strong> />
suradnju i sudjelovanje u radu vrtića Zvono. Svake<<strong>br</strong> />
se godine s ponosom, ali i tugom opraštamo od budućih<<strong>br</strong> />
školaraca. Ova je godina bila značajna i po tome što<<strong>br</strong> />
smo ispratili gotovo cijelu prvu generaciju Zvončića.<<strong>br</strong> />
Pravi je blagoslov sudjelovati u odrastanju djece! Našim<<strong>br</strong> />
prvašićima želimo uspješne školske dane!<<strong>br</strong> />
NEDJELJA Bogoslužje u 10:00 sati<<strong>br</strong> />
Koncert i promocija knjige<<strong>br</strong> />
U povodu promocije knjige Tajne<<strong>br</strong> />
preživljavanja <strong>br</strong>ačne magle<<strong>br</strong> />
autora Boba Whiddona, u lipnju<<strong>br</strong> />
smo organizirali koncert raznih<<strong>br</strong> />
stilova američke glazbe u izvedbi<<strong>br</strong> />
Jeffa Oliversona i odgojiteljice<<strong>br</strong> />
Tee Milić. Jeff je na nedjeljnom<<strong>br</strong> />
bogoslužju bio gost-propovjednik<<strong>br</strong> />
na temu “Dohvati Krista”.<<strong>br</strong> />
Bilo je zaista blagoslovljeno!<<strong>br</strong> />
Biblijski kamp Činta<<strong>br</strong> />
Veseli nas da smo i ove godine sudjelovali u prekrasnom<<strong>br</strong> />
druženju u uvali Činta na otoku Ugljanu. Obitelj<<strong>br</strong> />
Kralj pridružila nam se i ove godine, kao i obitelj Matijević<<strong>br</strong> />
čija su djeca također polaznici vrtića.<<strong>br</strong> />
Obiteljsko druženje<<strong>br</strong> />
U kolovozu smo na obiteljskom druženju izrazili do<strong>br</strong>odošlicu<<strong>br</strong> />
Nikolinom unuku Janu Viktoru. Tom su se prigodom<<strong>br</strong> />
okupile sestre i sva <strong>br</strong>aća Tešić sa svojim obiteljima,<<strong>br</strong> />
a posebno su nas razveselili svi unuci koji su došli uveličati<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>odošlicu roditeljima Ivici i Lei te njihovu sinu.<<strong>br</strong> />
SRIJEDA Proučavanje Biblije u 18:00 sati<<strong>br</strong> />
KRŠĆANSKI RADIO<<strong>br</strong> />
• Hrvatski radio Čakovec - 98,00 Mhz<<strong>br</strong> />
Ponedjeljak - petak u 9:00 sati<<strong>br</strong> />
• City Radio, Velika Gorica - 88,6 Mhz<<strong>br</strong> />
Nedjelja u 07:30 sati<<strong>br</strong> />
• Hrvatski radio Vukovar - Mhz 95,4<<strong>br</strong> />
Utorak u 18:00 sati<<strong>br</strong> />
• Radio Đakovo - Mhz 100,2<<strong>br</strong> />
Ponedjeljak - petak 6:15 sati<<strong>br</strong> />
Pjesma<<strong>br</strong> />
U svoje vrijeme puno sam toga prošao<<strong>br</strong> />
i čuo i vidio svega<<strong>br</strong> />
čudne, grube riječi.<<strong>br</strong> />
Čudna mjesta, mora i gradove.<<strong>br</strong> />
Došlo vrijeme sad bih doma.<<strong>br</strong> />
Kako kažu ljudi vezao bih <strong>br</strong>od za kraj<<strong>br</strong> />
Kriste<<strong>br</strong> />
Prođi mojim srcem, predo<strong>br</strong>o ga znaš<<strong>br</strong> />
Otkad svijet postoji tebi sve pripada.<<strong>br</strong> />
Svijetli naše pute jer samo ti si naša vodilja<<strong>br</strong> />
Sve svoje dane od sada s tobom dijelim.<<strong>br</strong> />
Svoju sreću, suzu i svaki dan.<<strong>br</strong> />
• Radio Županja - Mhz 97,5<<strong>br</strong> />
Ponedjeljak - petak 6:30 sati<<strong>br</strong> />
• Gradski radio Osijek - Mhz 99,1<<strong>br</strong> />
Ponedjeljak - petak 6:30 sati<<strong>br</strong> />
• TV VINKOVCI<<strong>br</strong> />
Svake srijede u 18:30 sati<<strong>br</strong> />
DOLINA BLAGOSLOVA - motivacijske poruke<<strong>br</strong> />
(najavu i kratki sadržaj objavljuju Vukovarske novine)<<strong>br</strong> />
• www.dolina-blagoslova.com • www.krscanski-radio.com.hr •<<strong>br</strong> />
Neće ovo tijelo bez tebe više živjeti.<<strong>br</strong> />
Ne može ni oko ovo bez tebe mirno usnuti.<<strong>br</strong> />
I kad dođe dan bez straha se mogu oprostiti<<strong>br</strong> />
s ovim svijetom<<strong>br</strong> />
i pred tebe stati bez straha<<strong>br</strong> />
Slušati tvoj zadnji sud.<<strong>br</strong> />
Neven Kovač
34<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
Jedno od najpoticajnijih obećanja u Riječi Božjoj<<strong>br</strong> />
Priča za djecu<<strong>br</strong> />
U<<strong>br</strong> />
Knjizi proroka Izaije, 57:19 stoji zapisano: Ja<<strong>br</strong> />
stvaram plod usana: Mir, mir.<<strong>br</strong> />
To je jedno od najpoticajnijih obećanja u<<strong>br</strong> />
Riječi Božjoj. Gospodin kaže da će istjerati iz<<strong>br</strong> />
nas duh straha i usaditi u nas svoj nadnaravni duh mira.<<strong>br</strong> />
Izaija ovdje ponavlja riječ “mir” kako bi naglasio da je<<strong>br</strong> />
to trajni mir.<<strong>br</strong> />
Duh Sveti obećava: Ja ću u vama stvoriti mir. Jednom<<strong>br</strong> />
kad iskusimo taj mir, on postaje stvaralačkom riječi koja<<strong>br</strong> />
teče s naših usana drugima.<<strong>br</strong> />
Dolazi vrijeme u svakom pojedinom životu kada postajemo<<strong>br</strong> />
potpuno iscrpljeni od svih problema koji se<<strong>br</strong> />
kovitlaju oko nas – osobnih problema koji mogu uključivati<<strong>br</strong> />
obitelj, prijatelje, posao, financije. Postajemo iscrpljenima<<strong>br</strong> />
od svih dolazećih žalosnih poziva koji donose<<strong>br</strong> />
loše vijesti, krizama koje kao da nekontrolirano jure.<<strong>br</strong> />
Kako, dakle, prisvajamo to čudotvorno, svemoćno<<strong>br</strong> />
ostvarenje mira? Prvo, moramo priznati da je sav naš<<strong>br</strong> />
strah prouzročen nevjerom jer se u potpunosti ne pouzdajemo<<strong>br</strong> />
u silu Duha Svetoga koji živi u nama.<<strong>br</strong> />
Duh Božji apsolutna je punina božanske ljubavi: <strong>br</strong>ižan<<strong>br</strong> />
poput majke, veći u snazi od svih sila u paklu, sveznajući.<<strong>br</strong> />
Međutim, iako znamo sve to, često sjedimo u nazočnosti<<strong>br</strong> />
Duha mrmljajući i prigovarajući te razmišljajući<<strong>br</strong> />
poput napuštene djece.<<strong>br</strong> />
Kažem vam, nijedan vjernik ne može biti iscijeljen od<<strong>br</strong> />
duha straha – ili naći mir – dok ne preda sve u drage<<strong>br</strong> />
ruke Duha.<<strong>br</strong> />
Moramo sve predati njegovoj volji, vjerujući da je<<strong>br</strong> />
onaj koji živi u meni veći od onoga koji je u svijetu (1.<<strong>br</strong> />
Iv 4:4).<<strong>br</strong> />
Autor: David Wilkerson<<strong>br</strong> />
Draga djeco, ako nam pošaljete točan odgovor, dobit ćete ilustrirani Novi zavjet!<<strong>br</strong> />
<strong>Obiteljski</strong> <strong>list</strong>, (Kristova Crkva, Varaždin), Vilka Novaka 48f, 42000 Varaždin