05.08.2017 Views

Obiteljski list br. 2

Obiteljski list izlazi tromjesečno i u njemu možete pronaći kvalitetne teološke tekstove, obavijeti o aktivnostima lokalnih Crkvi koje su odlučile biti dio ovoga časopisa kao i druge vijesti koje se na neki način tiču svega što je povezano s Crkvama reformacijske baštine u RH.

Obiteljski list izlazi tromjesečno i u njemu možete pronaći kvalitetne teološke tekstove, obavijeti o aktivnostima lokalnih Crkvi koje su odlučile biti dio ovoga časopisa kao i druge vijesti koje se na neki način tiču svega što je povezano s Crkvama reformacijske baštine u RH.

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Prosinac 2012.<<strong>br</strong> />

Br. 2, godina 1.<<strong>br</strong> />

ISSN:1848-588X<<strong>br</strong> />

Zašto<<strong>br</strong> />

pomagati<<strong>br</strong> />

svima i<<strong>br</strong> />

u svako<<strong>br</strong> />

vrijeme?<<strong>br</strong> />

Od srca srcu<<strong>br</strong> />

Čovjek koji<<strong>br</strong> />

pomiče<<strong>br</strong> />

granice<<strong>br</strong> />

Svjetlo istinito dođe na ovaj svijet


Sadržaj<<strong>br</strong> />

“Slava Bogu na visini<<strong>br</strong> />

4 Svijetlo istinito dođe<<strong>br</strong> />

na ovaj svijet<<strong>br</strong> />

i na zemlji mir<<strong>br</strong> />

ljudima koje ljubi”<<strong>br</strong> />

Luka 2,14<<strong>br</strong> />

Čestit i blagoslovljen Božić te puno Božjih blagoslova<<strong>br</strong> />

u Novoj 2013. žele Vam Kristove crkve u Hrvatskoj!<<strong>br</strong> />

Riječ urednika<<strong>br</strong> />

Božićno vrijeme je osobito radosni<<strong>br</strong> />

dio godine. Domovi se ukrašavaju<<strong>br</strong> />

i svi razmišljaju o tome koga i<<strong>br</strong> />

kako darovati. Mnoge se obitelji<<strong>br</strong> />

pripremaju kako bi im božićno<<strong>br</strong> />

vrijeme bilo zaista - posebno.<<strong>br</strong> />

No najčešće Božić dođe i ode,<<strong>br</strong> />

a ljudi ostaju prazni. Obilan<<strong>br</strong> />

blagdanski ručak ne ispunjava,<<strong>br</strong> />

blagdanski kolači ne site, a darovi<<strong>br</strong> />

ne donose trajnu radost. Zašto?<<strong>br</strong> />

Možda zato što oni koji slave<<strong>br</strong> />

Božić, zaborave slavljenika - Isusa<<strong>br</strong> />

Krista. Jer on nije tek jedno<<strong>br</strong> />

rođeno djetešce koje je došla na<<strong>br</strong> />

ovaj svijet, već je on - svemogući<<strong>br</strong> />

Bog, koji se odlučio lišiti svoga<<strong>br</strong> />

boštva i postati čovjekom. Kao<<strong>br</strong> />

čovjek, dao nam je svoj nauk<<strong>br</strong> />

zapisan u Bibliji. Na kraju, dao je<<strong>br</strong> />

svoj život za grešnog čovjeka kako<<strong>br</strong> />

bismo živjeli životom dostojnim<<strong>br</strong> />

čovjeka, životom koji vodi u<<strong>br</strong> />

vječnost!<<strong>br</strong> />

Ako tako gledamo na Božić, onda<<strong>br</strong> />

nas ovi blagdanski dani pobuđuju<<strong>br</strong> />

na najdublje osjećaje zahvalnosti<<strong>br</strong> />

i radosti. Tada kićenje božićnog<<strong>br</strong> />

drvca, božićni ručak i darovi<<strong>br</strong> />

dobivaju puni smisao. Posjećivanje<<strong>br</strong> />

ili ugošćavanje prijatelja ne radi<<strong>br</strong> />

se reda radi, nego izvire iz čežnje<<strong>br</strong> />

za istinskim zajedništvom. Tada<<strong>br</strong> />

međusobno dijelimo najveći<<strong>br</strong> />

dar kojeg smo dobili - samoga<<strong>br</strong> />

Gospodina Isusa Krista. I zato<<strong>br</strong> />

u duhu istinskog razumijevanja<<strong>br</strong> />

Božića, neka vam je blagoslovljen<<strong>br</strong> />

i mirom ispunjen dan kada se<<strong>br</strong> />

sjećamo rođenja našega Spasitelja!<<strong>br</strong> />

Mladen Dominić<<strong>br</strong> />

6 Učilište “izvan okvira”<<strong>br</strong> />

11 Philip Yancey<<strong>br</strong> />

u Zagrebu<<strong>br</strong> />

13 Capetownski iskaz<<strong>br</strong> />

o predanju<<strong>br</strong> />

20 Čovjek koji<<strong>br</strong> />

pomiče granice<<strong>br</strong> />

22<<strong>br</strong> />

Nada u<<strong>br</strong> />

svijetu<<strong>br</strong> />

25 Okrenimo se<<strong>br</strong> />

budućnosti<<strong>br</strong> />

26 Iz života zajednica<<strong>br</strong> />

28 Dječji kutak<<strong>br</strong> />

31<<strong>br</strong> />

Nada za<<strong>br</strong> />

život<<strong>br</strong> />

32 Teološko promišljanje<<strong>br</strong> />

na temu Božića<<strong>br</strong> />

34 Biblijski kviz<<strong>br</strong> />

IMPRESSUM<<strong>br</strong> />

Nakladnik: Kristove crkve u Hrvatskoj,<<strong>br</strong> />

Kušlanova 21, 10000 Zagreb<<strong>br</strong> />

Glavni urednik: Mladen Dominić<<strong>br</strong> />

Izvršni urednik: Dražen Hrženjak<<strong>br</strong> />

Grafička urednica: Mirjana Kapitan<<strong>br</strong> />

Lektura: Mladen Jovanović<<strong>br</strong> />

Naslovnica: Ivan Stražičić<<strong>br</strong> />

20<<strong>br</strong> />

28<<strong>br</strong> />

Fotografije: Arhiva OL<<strong>br</strong> />

Tekstovi: Arhiva OL<<strong>br</strong> />

Adresa uredništva: Kušlanova 21,<<strong>br</strong> />

10000 Zagreb<<strong>br</strong> />

E-mail adresa: obiteljski<strong>list</strong>@gmail.com<<strong>br</strong> />

Tisak: Tiskara Zelina<<strong>br</strong> />

ISSN: 1848-588X<<strong>br</strong> />

<strong>Obiteljski</strong> <strong>list</strong> besplatan je tromjesečnik


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

Svjetlo istinito dođe na ovaj svijet<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

PROPOVIJED<<strong>br</strong> />

4<<strong>br</strong> />

U<<strong>br</strong> />

Božjoj riječi čitamo<<strong>br</strong> />

da je Bog učinio nešto<<strong>br</strong> />

osobito. Postao je<<strong>br</strong> />

čovjekom. Usredotočimo svoje<<strong>br</strong> />

misli na ono što je izuzetno važno<<strong>br</strong> />

u razumijevanju rođenja Boga<<strong>br</strong> />

u ljudskom obličju. Za to će nam<<strong>br</strong> />

poslužiti odlomak iz Ivanova<<strong>br</strong> />

evanđelja1:1-5; 9-14: “U početku<<strong>br</strong> />

bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga<<strong>br</strong> />

i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u<<strong>br</strong> />

početku u Boga. Sve postade po<<strong>br</strong> />

njoj i bez nje ne postade ništa.<<strong>br</strong> />

Svemu što postade u njoj bijaše<<strong>br</strong> />

život i život bijaše ljudima svjetlo;<<strong>br</strong> />

i svjetlo u tami svijetli i tama ga<<strong>br</strong> />

ne obuze.<<strong>br</strong> />

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje<<strong>br</strong> />

svakog čovjeka dođe na<<strong>br</strong> />

svijet; bijaše na svijetu i svijet<<strong>br</strong> />

po njemu posta i svijet ga ne<<strong>br</strong> />

upozna. K svojima dođe i njegovi<<strong>br</strong> />

ga ne primiše. A onima koji ga<<strong>br</strong> />

primiše podade moć da postanu<<strong>br</strong> />

djeca Božja: onima koji vjeruju<<strong>br</strong> />

u njegovo ime, koji su rođeni<<strong>br</strong> />

ne od krvi, ni od volje tjelesne,<<strong>br</strong> />

ni od volje muževlje, nego - od<<strong>br</strong> />

Boga. I Riječ tijelom postade i<<strong>br</strong> />

nastani se među nama i vidjesmo<<strong>br</strong> />

slavu njegovu - slavu koju ima<<strong>br</strong> />

kao Jedinorođenac od Oca - pun<<strong>br</strong> />

milosti i istine.”<<strong>br</strong> />

Zašto je ovo tako slično zapisu<<strong>br</strong> />

o stvaranju svijeta. U Knjizi Postanka<<strong>br</strong> />

1:1-4 čitamo: “U početku<<strong>br</strong> />

stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja<<strong>br</strong> />

bijaše pusta i prazna; tama se<<strong>br</strong> />

prostirala nad bezdanom i Duh<<strong>br</strong> />

Božji lebdio je nad vodama. I<<strong>br</strong> />

reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’<<strong>br</strong> />

I bi svjetlost. I vidje Bog da je<<strong>br</strong> />

Za tamu ljudskog srca<<strong>br</strong> />

teško je pronaći rješenje.<<strong>br</strong> />

Za to je bio potreban Isus.<<strong>br</strong> />

Na nama je da izaberemo.<<strong>br</strong> />

Hoćemo li ostati živjeti i umirati<<strong>br</strong> />

u tami ili slaviti Boga u svjetlosti?<<strong>br</strong> />

To je smisao Božića<<strong>br</strong> />

svjetlost do<strong>br</strong>a; i rastavi Bog<<strong>br</strong> />

svjetlost od tame.”<<strong>br</strong> />

Dakle, prvo što je Bog stvorio -<<strong>br</strong> />

bila je svjetlost.<<strong>br</strong> />

I onda je nastavio stvarati.<<strong>br</strong> />

Ako pozorno čitamo vidjeti<<strong>br</strong> />

ćemo da je ponovo, trećega<<strong>br</strong> />

dana stvorio svjetlo! Post.1:14: “I<<strong>br</strong> />

reče Bog: ‘Neka budu svjetlila na<<strong>br</strong> />

svodu nebeskom da luče dan od<<strong>br</strong> />

noći, da budu znaci blagdanima,<<strong>br</strong> />

danima i godinama.’<<strong>br</strong> />

Kako sad ovo? Prvo je Bog<<strong>br</strong> />

stvorio svjetlost, a onda je ponovo<<strong>br</strong> />

svorio svjetlost? Jesu li to iste<<strong>br</strong> />

svjetlosti? Prva svjetlost je duhovna<<strong>br</strong> />

svjetlost, Bog sam koji je<<strong>br</strong> />

svojom nazočnošću ušao u ovaj<<strong>br</strong> />

svijet kao svjetlo bez kojeg nema<<strong>br</strong> />

života. A što je tama? Tamu nije<<strong>br</strong> />

potrebno stvarati. Tama je nedostatak<<strong>br</strong> />

svjetla. Što je smrt? Smrt<<strong>br</strong> />

ne trebate stvarati. Smrt je nedostatak<<strong>br</strong> />

života. Bog nije trebao<<strong>br</strong> />

stvoriti tamu, nego je trebao ući<<strong>br</strong> />

u ovaj svijet – i tama je nestala!.<<strong>br</strong> />

Pogledajmo neka mjesta u povijesti<<strong>br</strong> />

čovječanstva kada je pored<<strong>br</strong> />

sve svjetlosti ipak nastupila tama.<<strong>br</strong> />

Tama je nastala kada je Kajin<<strong>br</strong> />

ubio Abela. Kad je David učinio<<strong>br</strong> />

preljub s Bat-Šebom. Kad je Petar<<strong>br</strong> />

rekao sluškinji – ne poznajem<<strong>br</strong> />

ovog čovjeka.<<strong>br</strong> />

Kada je mladi Saul čuvao<<strong>br</strong> />

odjeću onih koji su kamenovali<<strong>br</strong> />

Stjepana. Kada su vjerski fanatici<<strong>br</strong> />

ubijali nedužne kako bi ostvarili<<strong>br</strong> />

političke ciljeve. Kada izopačeni<<strong>br</strong> />

nastoje prikazati svoj način života<<strong>br</strong> />

kao ispravan, tada nastaje<<strong>br</strong> />

Imamo priliku zamoliti<<strong>br</strong> />

Boga da prosvijetli naše srce<<strong>br</strong> />

u onom najmračnijem kutu<<strong>br</strong> />

u kojemu skrivamo sve što mislimo<<strong>br</strong> />

da nitko ne zna. Dopustimo<<strong>br</strong> />

Bogu da svojom istinitom<<strong>br</strong> />

svjetlošću vodi naš život!<<strong>br</strong> />

tama. Za tamu ljudskog srca<<strong>br</strong> />

teško je pronaći rješenje. Za to<<strong>br</strong> />

je bio potreban Isus. Na nama je<<strong>br</strong> />

da izaberemo. Hoćemo li ostati<<strong>br</strong> />

živjeti i umirati u tami ili slaviti<<strong>br</strong> />

Boga u svjetlosti. To je smisao<<strong>br</strong> />

Božića.<<strong>br</strong> />

Vratimo se Ivanovu proslovu<<strong>br</strong> />

“Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje<<strong>br</strong> />

svakog čovjeka dođe na svijet;<<strong>br</strong> />

bijaše na svijetu i svijet po njemu<<strong>br</strong> />

posta i svijet ga ne upozna.”<<strong>br</strong> />

Koliko ima ljudi oko nas koji<<strong>br</strong> />

će jedni drugima čestitati Božić,<<strong>br</strong> />

a da uopće ne poznaju Isusa?<<strong>br</strong> />

Isus je tek sporedna uloga u toj<<strong>br</strong> />

“predstavi”. Toliko je onih koji ga<<strong>br</strong> />

spominju u psovki, ali zaboravljaju<<strong>br</strong> />

u molitvi. U 11. retku čitamo:<<strong>br</strong> />

“K svojima dođe i njegovi ga ne<<strong>br</strong> />

primiše.”<<strong>br</strong> />

Zašto ga nisu prepoznali? Zato<<strong>br</strong> />

što su još uvijek u tami. Nisu<<strong>br</strong> />

dopustili da se Božja svjetlost<<strong>br</strong> />

nastani – u njima.<<strong>br</strong> />

Zašto je Isus došao? Zato da<<strong>br</strong> />

ne ostanemo u mraku. To je<<strong>br</strong> />

jedina svrha Isusova dolaska.<<strong>br</strong> />

Nemojmo ostati u mraku! Postoji<<strong>br</strong> />

nešto bolje. Apostol Ivan je<<strong>br</strong> />

to ovako zapisao: “A onima koji<<strong>br</strong> />

ga primiše dade moć da postanu<<strong>br</strong> />

djeca Božja: onima koji vjeruju u<<strong>br</strong> />

njegovo ime.”<<strong>br</strong> />

Krist je došao zato da ne<<strong>br</strong> />

ostanemo u tami. Toga bismo se<<strong>br</strong> />

trebali sjećati ne samo danas,<<strong>br</strong> />

već u sve dane svoga života.<<strong>br</strong> />

Sjećajmo se toga kada razgovaramo<<strong>br</strong> />

s ljudima do kojih nam je<<strong>br</strong> />

stalo. Pokušajmo ljude oko sebe<<strong>br</strong> />

promatrati Božjim očima. To je<<strong>br</strong> />

teško. Vidimo oko sebe prkosne<<strong>br</strong> />

i sebične ljude. Ali, to su ljudi u<<strong>br</strong> />

tami. Pomozimo im naći Svjetlo!<<strong>br</strong> />

To je značenje Božića. Bog je<<strong>br</strong> />

odlučio ne biti daleko. On je<<strong>br</strong> />

postao Emanuel. Bog s nama. On<<strong>br</strong> />

je tu. Zato ga trebamo prihvatiti<<strong>br</strong> />

kao izvor svjetlosti i života.<<strong>br</strong> />

Drukčije ne ide.<<strong>br</strong> />

Možemo govoriti kako su svi<<strong>br</strong> />

ljudi ovoga svijeta na neki poseban<<strong>br</strong> />

način djeca Božja. No, apostol<<strong>br</strong> />

Ivan drukčije piše, svidjelo se<<strong>br</strong> />

to nama ili ne. Svi smo mi rođeni<<strong>br</strong> />

od volje tjelesne. Tako smo došli<<strong>br</strong> />

na ovaj svijet. Ali biti s Bogom<<strong>br</strong> />

možemo jedino onda ako prihvatimo<<strong>br</strong> />

svjetlost. Samo kad prihvatimo<<strong>br</strong> />

Isusa možemo reći: “Oče<<strong>br</strong> />

naš koji jesi na nebesima.”<<strong>br</strong> />

Što nam više treba? Ne trebamo<<strong>br</strong> />

više čestitaka pod borom<<strong>br</strong> />

i više darova, već više milosti i<<strong>br</strong> />

istine. Dobit ćete daleko više no<<strong>br</strong> />

što ćete očekivati. Svrha svjetlosti<<strong>br</strong> />

koja je došla na svijet je da<<strong>br</strong> />

prosvjetljuje svakog čovjeka.<<strong>br</strong> />

Dopustimo da budemo prosvijetljeni<<strong>br</strong> />

i ništa više. Ako ostanemo<<strong>br</strong> />

u mraku nećemo ništa vidjeti.<<strong>br</strong> />

Imamo priliku da zamolimo<<strong>br</strong> />

Boga da prosvijetli naše srce u<<strong>br</strong> />

onom najmračnijem kutu u kojemu<<strong>br</strong> />

skrivamo sve što mislimo da<<strong>br</strong> />

nitko ne zna. Dopustimo Bogu<<strong>br</strong> />

da svojom istinitom svjetlošću<<strong>br</strong> />

vodi naš život. Neka nam tada<<strong>br</strong> />

bude sretan Božić. Bez toga ništa<<strong>br</strong> />

ne vrijedi.<<strong>br</strong> />

Mladen Jovanović<<strong>br</strong> />

5


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

BIBLIJSKI INSTITUT<<strong>br</strong> />

6<<strong>br</strong> />

Dva desetljeća<<strong>br</strong> />

kršćanskog učilišta<<strong>br</strong> />

“izvan okvira”<<strong>br</strong> />

Priča o povijesti i razvoju Biblijskog instituta u Zagrebu<<strong>br</strong> />

Početak je <strong>list</strong>opada, svojevrsne<<strong>br</strong> />

Nove godine u<<strong>br</strong> />

akademskom svijetu. Po ne<<strong>br</strong> />

znam koji put u posljednjih deset<<strong>br</strong> />

godina otkad sam prvi put zakoračila<<strong>br</strong> />

na kat Biblijskog instituta<<strong>br</strong> />

u Kušlanovoj ulici 21, prilazim<<strong>br</strong> />

glavnoj učionici. Ovaj put kao<<strong>br</strong> />

bivša studentica, ali i dalje aktivno<<strong>br</strong> />

uključena u rad sa studentima<<strong>br</strong> />

i profesorima. Provirujem kroz<<strong>br</strong> />

staklo na vratima da se uvjerim je<<strong>br</strong> />

li istina što mi kolegica govori: da<<strong>br</strong> />

su učionice pune, da nema mjesta,<<strong>br</strong> />

sve novi ljudi. I doista, kao i posljednjih<<strong>br</strong> />

nekoliko godina, preda<<strong>br</strong> />

mnom se ponovno pojavljivala<<strong>br</strong> />

ona ista slika - ta nova mlada lica,<<strong>br</strong> />

još jedna generacija. Ljudi gladni<<strong>br</strong> />

proučavanja Božje riječi i pozvani<<strong>br</strong> />

da promatraju njegovo lice. „Vjeran<<strong>br</strong> />

je Gospodin,“ pomislih u sebi<<strong>br</strong> />

dok mi se srce širilo u radosti<<strong>br</strong> />

promatrajući njegov dar i djelo.<<strong>br</strong> />

I odjednom mi se sav onaj trud<<strong>br</strong> />

drugih i mene oko rada Instituta<<strong>br</strong> />

Božićni<<strong>br</strong> />

domjenak<<strong>br</strong> />

tijekom godina učinio tako malen,<<strong>br</strong> />

manji od zrna naspram onoga što<<strong>br</strong> />

je on učinio i nastavlja činiti sam<<strong>br</strong> />

i bez nas, a možda i unatoč nama.<<strong>br</strong> />

“Učinili smo samo ono što smo<<strong>br</strong> />

mogli.”, zaključujem. Previrući<<strong>br</strong> />

tako po posljednjih deset godina<<strong>br</strong> />

na Institutu zamišljala sam kako<<strong>br</strong> />

je to bilo desetljeće prije, kada<<strong>br</strong> />

je Institut utemeljen. “Što nas još<<strong>br</strong> />

čeka?”, pitam se, “Puni li se i drugima<<strong>br</strong> />

u ovoj zajednici srce radošću<<strong>br</strong> />

nad vlastitom naznatnošću, nad<<strong>br</strong> />

činjenicom da smo samo sluge u<<strong>br</strong> />

njegovom kraljevstvu za koje on<<strong>br</strong> />

reče da je poput gorušičina zrna<<strong>br</strong> />

koje se iako najsitnije od svega<<strong>br</strong> />

sjemenja razvije u stablo.”<<strong>br</strong> />

A takvo maleno, bezimeno<<strong>br</strong> />

sjeme posadili su ratne i mračne<<strong>br</strong> />

1991. godine, u prostoru Kristove<<strong>br</strong> />

crkve u Amruševoj ulici 11 moj<<strong>br</strong> />

pastor Mladen Jovanović i njegov<<strong>br</strong> />

američki suradnik Mark Parker,<<strong>br</strong> />

misionar iz SAD-a. Ideja je bila<<strong>br</strong> />

pokrenuti interni o<strong>br</strong>azovni program<<strong>br</strong> />

za obuku svih onih koji na<<strong>br</strong> />

bilo koji način žele služiti u nekoj<<strong>br</strong> />

od službi Kristovih crkava u Hrvatskoj.<<strong>br</strong> />

Okupljeni u krugu Božje<<strong>br</strong> />

riječi, Mladen i Mark te još nekolicina<<strong>br</strong> />

učenika, vjerojatno nisu ni<<strong>br</strong> />

sanjali da će to što čine u skoroj<<strong>br</strong> />

budućnosti izniknuti u stablo na<<strong>br</strong> />

čijim će granama rasti i pripremati<<strong>br</strong> />

se za život i učinkovitu kršćansku<<strong>br</strong> />

službu studenti iz svih kršćanskih<<strong>br</strong> />

denominacija u Hrvatskoj, a i šire<<strong>br</strong> />

u regiji. Danas je Biblijski institut<<strong>br</strong> />

priznata kršćanska interdenominacijska<<strong>br</strong> />

akademska ustanova,<<strong>br</strong> />

koja pored studijskih programa za<<strong>br</strong> />

obuku budućih kršćanskih službenika<<strong>br</strong> />

i teologa, također služi Crkvi<<strong>br</strong> />

i društvu kroz izdavanje teološke<<strong>br</strong> />

literature, djelovanje svoje knjižnice<<strong>br</strong> />

i organizacije niza događanja<<strong>br</strong> />

s temama od važnosti za cjelokupno<<strong>br</strong> />

Kristovo tijelo, te promicanje<<strong>br</strong> />

i artikulaciju kršćanske misli u<<strong>br</strong> />

današnjem vremenu.<<strong>br</strong> />

Prvo desetljeće<<strong>br</strong> />

(1991.-2001.)<<strong>br</strong> />

U prvih deset godina, rast Instituta<<strong>br</strong> />

je u mnogočemu poput<<strong>br</strong> />

svakog sjemena bio ostvarivan u<<strong>br</strong> />

mraku anonimnosti i nepredvidivosti<<strong>br</strong> />

hoće li ono što je posađeno<<strong>br</strong> />

uhvatiti korijenje i uspjeti izniknuti<<strong>br</strong> />

na njivama Božjeg kraljevstva<<strong>br</strong> />

u Hrvatskoj. Inicijalni krug prvih<<strong>br</strong> />

Thomas<<strong>br</strong> />

Sibley<<strong>br</strong> />

Profesori B.I.<<strong>br</strong> />

studenata i predavača uskoro već<<strong>br</strong> />

imenovane Biblijske škole Zagreb<<strong>br</strong> />

postepeno se širio, kao i opseg<<strong>br</strong> />

programa koji nakon prvotne<<strong>br</strong> />

dvije godine počinje uključivati i<<strong>br</strong> />

treću godinu praktičnog studija.<<strong>br</strong> />

Snažni zamah prema napretku,<<strong>br</strong> />

škola ostvaruje 1999. kada ravnateljem<<strong>br</strong> />

postaje dr.sc. Thomas<<strong>br</strong> />

Sibley, odlučan da ostatak života<<strong>br</strong> />

provede u Hrvatskoj podižući<<strong>br</strong> />

biblijski utemeljeno i Crkvi potrebno<<strong>br</strong> />

kršćansko o<strong>br</strong>azovanje.<<strong>br</strong> />

Po njegovom dolasku, usvajaju se<<strong>br</strong> />

misija i vizija škole, kreiraju novi<<strong>br</strong> />

programi te prikupljaju sredstva<<strong>br</strong> />

za opremanje vlastitih prostorija<<strong>br</strong> />

u novoj zgradi Kristove crkve u<<strong>br</strong> />

Kušlanovoj 21. Dvije godine kasnije<<strong>br</strong> />

(2001.), Biblijska škola mijenja<<strong>br</strong> />

naziv u Institut za biblijske studije<<strong>br</strong> />

(IBS), nastavnom vijeću pridružuju<<strong>br</strong> />

se tri nova predavača (Danijel<<strong>br</strong> />

Berković, Stanko Jam<strong>br</strong>ek i Nela<<strong>br</strong> />

Williams) te se počinju održavati<<strong>br</strong> />

redovita predavanja za dvadesetak<<strong>br</strong> />

studenata u novouređenim<<strong>br</strong> />

prostorijama u Kušlanovoj, gdje<<strong>br</strong> />

je i danas sjedište Instituta. Te iste<<strong>br</strong> />

godine utemeljena je i knjižnica,<<strong>br</strong> />

čija je početna kolekcija od 2000<<strong>br</strong> />

knjiga u najvećem <strong>br</strong>oju pristigla iz<<strong>br</strong> />

osobnih donacija Mladena Jovano-<<strong>br</strong> />

vića i Thomasa Sibleya. Bili su to<<strong>br</strong> />

prvenstveno naslovi iz područja<<strong>br</strong> />

biblijskih studija, crkvene povijesti<<strong>br</strong> />

i primijenjene teologije – osobito<<strong>br</strong> />

iz područja crkvenih službi.<<strong>br</strong> />

U ovom prvom desetljeću, programi<<strong>br</strong> />

i rad Instituta djelovali su i<<strong>br</strong> />

bili prepoznati kao jedna od službi<<strong>br</strong> />

Kristovih crkava. Studenti, koji su<<strong>br</strong> />

već tada dolazili iz raznih kršćanskih<<strong>br</strong> />

denominacija, nisu ostvarivali<<strong>br</strong> />

studentska prava, jer studij nije<<strong>br</strong> />

bio akreditiran od strane Ministarstva<<strong>br</strong> />

znanosti Republike Hrvatske.<<strong>br</strong> />

Taj formalni status i čitavo<<strong>br</strong> />

pitanje postaje jedno od ključnih<<strong>br</strong> />

obilježja drugog destljeća škole<<strong>br</strong> />

kada Institut ulaže velike napore<<strong>br</strong> />

da bi omogućio svojim studenti-<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

7


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

BIBLIJSKI INSTITUT<<strong>br</strong> />

8<<strong>br</strong> />

Osoblje B.I.<<strong>br</strong> />

Praktikum<<strong>br</strong> />

ma i profesorima legitiman rad u<<strong>br</strong> />

akademskoj zajednici te tako širi<<strong>br</strong> />

doprinos hrvatskom društvu.<<strong>br</strong> />

Drugo desetljeće<<strong>br</strong> />

(2001.-2012.)<<strong>br</strong> />

Tako 2002. godine Institut biva<<strong>br</strong> />

pozvan u suradnju s Teološkim<<strong>br</strong> />

fakultetom „Matija Vlačić Ilirik“<<strong>br</strong> />

(TFMVI) – protestantskim učilištem<<strong>br</strong> />

koje su 1976. zajednički<<strong>br</strong> />

osnovale Baptistička i Evangelička<<strong>br</strong> />

crkva u Hrvatskoj. Ovaj fakultet,<<strong>br</strong> />

koji nosi ime po najuvaženijem<<strong>br</strong> />

hrvatskom protestantskom teologu,<<strong>br</strong> />

od 2001. godine ima dopusnicu<<strong>br</strong> />

Ministarstva znanosti za pružanje<<strong>br</strong> />

visokoškolskog o<strong>br</strong>azovanja kao<<strong>br</strong> />

privatna vjerska institucija. Zajedničkim<<strong>br</strong> />

ciljem da pruže kvalitetno<<strong>br</strong> />

kršćansko o<strong>br</strong>azovanje crkvama<<strong>br</strong> />

reformacijske baštine u Hrvatskoj,<<strong>br</strong> />

obje škole odlučuju ujediniti svoje<<strong>br</strong> />

resurse. Tako, u formalnom smislu,<<strong>br</strong> />

Institut postaje područni studij<<strong>br</strong> />

TFMVI te studenti i profesori<<strong>br</strong> />

ostvaruju svoj status. Počinju se<<strong>br</strong> />

održavati zajednička predavanja<<strong>br</strong> />

na obje lokacije, te profesori s<<strong>br</strong> />

jednog počinju predavati određene<<strong>br</strong> />

kolegije na drugom učilištu.<<strong>br</strong> />

Nažalost, nedugo zatim (2004.)<<strong>br</strong> />

ova suradnja i primjer kršćanskog<<strong>br</strong> />

zajedništva bivaju prekinuti jer se<<strong>br</strong> />

čelnici obiju škola počinju razilaziti<<strong>br</strong> />

u svojim vizijama o kršćanskom<<strong>br</strong> />

o<strong>br</strong>azovanju. Prekid ove suradnje<<strong>br</strong> />

bio je težak udarac za Institut, jer<<strong>br</strong> />

odjednom škola novim studentima<<strong>br</strong> />

više nije mogla pružiti studentska<<strong>br</strong> />

prava i garantirati da će<<strong>br</strong> />

njihova diploma nakon završetka<<strong>br</strong> />

studija biti prepoznata od strane<<strong>br</strong> />

države.<<strong>br</strong> />

Osoblje Instituta, čiju su jezgru u<<strong>br</strong> />

tom trenutku činile samo tri osobe<<strong>br</strong> />

(Thomas Sibley kao ravnatelj<<strong>br</strong> />

i njegova supruga Sandra Sibley,<<strong>br</strong> />

te Marina Karadža kao generalna<<strong>br</strong> />

tajnica zadužena za sve operativne<<strong>br</strong> />

aktivnosti Instituta), predano<<strong>br</strong> />

su i ustrajno dalje nastavili raditi<<strong>br</strong> />

na razvitku škole. Iste godine,<<strong>br</strong> />

redovno nastavno vijeće proširuje<<strong>br</strong> />

se na ukupno sedam predavača,<<strong>br</strong> />

a nastavni program je prilagođen<<strong>br</strong> />

europskim standardima. Nadalje,<<strong>br</strong> />

novoosnovano Vijeće Kristovih<<strong>br</strong> />

crkava u Hrvatskoj kao krovna<<strong>br</strong> />

organizacija svih Kristovih crkava<<strong>br</strong> />

poziva Institut da postane službena<<strong>br</strong> />

o<strong>br</strong>azovna institucija Vijeća<<strong>br</strong> />

te traži od Ministarstva znanosti,<<strong>br</strong> />

o<strong>br</strong>azovanja i sporta Republike<<strong>br</strong> />

Hrvatske akreditaciju programa<<strong>br</strong> />

i dopusnicu za djelovanje kao<<strong>br</strong> />

visoko učilište. Poticaj Vijeća za<<strong>br</strong> />

akreditacijom zaokupio je administraciju<<strong>br</strong> />

Instituta u naredne dvije<<strong>br</strong> />

godine, koliko je bilo potrebno<<strong>br</strong> />

da se pripremi sva dokumentacija<<strong>br</strong> />

te osiguraju financijska sredstva<<strong>br</strong> />

s ciljem prikaza stabilnosti. Tijekom<<strong>br</strong> />

tog vremena intenzivno se<<strong>br</strong> />

počinju razvijati odnosi s drugim<<strong>br</strong> />

teološkim školama u inozemstvu,<<strong>br</strong> />

posebno Kršćanskim sveučilištem<<strong>br</strong> />

u Abilenu (ACU), u Teksasu (SAD).<<strong>br</strong> />

Uskoro se uspostavlja <strong>br</strong>atska<<strong>br</strong> />

suradnja sa spomenutim sveučilištem<<strong>br</strong> />

te od 2006. godine Institut<<strong>br</strong> />

počinje nuditi svoje objekte nekoliko<<strong>br</strong> />

puta godišnje za održavanje<<strong>br</strong> />

kolegija iz njihovog diplomskog<<strong>br</strong> />

studija iz kršćanske službe, na<<strong>br</strong> />

kojem sedmero Institutovih diplomanata<<strong>br</strong> />

započinje studij. U istom<<strong>br</strong> />

razdoblju intenzivno se proširuje<<strong>br</strong> />

građa knjižnice, koja uskoro biva<<strong>br</strong> />

premještena u prostor gdje je<<strong>br</strong> />

Institut započeo sa svojim radom<<strong>br</strong> />

(Amruševa ulica).<<strong>br</strong> />

Početkom 2006. godine svi<<strong>br</strong> />

potrebni dokumenti za akreditacijom<<strong>br</strong> />

Instituta i njegovih programa<<strong>br</strong> />

predani su Ministarstvu znanosti<<strong>br</strong> />

RH. Nažalost, sredinom godine<<strong>br</strong> />

Nacionalno vijeće za visoko<<strong>br</strong> />

o<strong>br</strong>azovanje uskraćuje izdavanje<<strong>br</strong> />

dopusnice za obavljanje tražene<<strong>br</strong> />

djelatnosti. Nedugo zatim započinju<<strong>br</strong> />

pregovori o suradnji s<<strong>br</strong> />

Visokim evanđeoskim teološkim<<strong>br</strong> />

učilištem u Osijeku (VETU) s<<strong>br</strong> />

pravom javnosti. Ovo učilište, pod<<strong>br</strong> />

nazivom Biblijsko teološki institut,<<strong>br</strong> />

osnovala je 1972. godine Kristova<<strong>br</strong> />

pentekostna crkva u SFRJ (njezina<<strong>br</strong> />

pravna sljednica u Hrvatskoj je<<strong>br</strong> />

Evanđeoska pentekostna crkva).<<strong>br</strong> />

Od 1983. godine Biblijsko teološki<<strong>br</strong> />

institut djeluje u Osijeku, a<<strong>br</strong> />

1987. mijenja naziv u Evanđeoski<<strong>br</strong> />

teološki fakultet. Tijekom 2003.<<strong>br</strong> />

program Evanđeoskog teološkog<<strong>br</strong> />

fakulteta akreditiran je i dobio<<strong>br</strong> />

je dopusnicu s pravom javnosti<<strong>br</strong> />

kao Visoko evanđeosko teološko<<strong>br</strong> />

Čitaonica - Gajeva<<strong>br</strong> />

učilište (VETU). Godine 2007.,<<strong>br</strong> />

VETU i Biblijski institut potpisuju<<strong>br</strong> />

ugovor o suradnji, temeljem kojeg<<strong>br</strong> />

studij teologije Biblijskog instituta<<strong>br</strong> />

postaje područni studij teologije<<strong>br</strong> />

VETU-a u Zagrebu. Tako studenti<<strong>br</strong> />

Instituta ponovno počinju ostvarivati<<strong>br</strong> />

sva studentska prava te im je<<strong>br</strong> />

omogućeno postizanje diplome u<<strong>br</strong> />

skladu s Bolonjskom deklaracijom.<<strong>br</strong> />

Uspješna suradnja i <strong>br</strong>atska potpora<<strong>br</strong> />

između VETU-a i Instituta<<strong>br</strong> />

traju sve do danas. Ostvarivanje<<strong>br</strong> />

partnerstva 2007. godine dalo je<<strong>br</strong> />

novi vjetar u leđa Institutu, nakon<<strong>br</strong> />

čega započinje još intenzivniji razvoj.<<strong>br</strong> />

Pokreće se prvi evanđeoski<<strong>br</strong> />

teološki časopis Kairos, koji od<<strong>br</strong> />

početka biva primljen s velikim<<strong>br</strong> />

zanimanjem od strane svih vjerskih<<strong>br</strong> />

zajednica te šire akademske<<strong>br</strong> />

zajednice u Hrvatskoj i inozemstvu.<<strong>br</strong> />

U posljednjih šest godina<<strong>br</strong> />

časopis je ponajviše predanim<<strong>br</strong> />

zamisli ...<<strong>br</strong> />

OBRAZOVANJE<<strong>br</strong> />

ZA UM I SRCE<<strong>br</strong> />

radom glavnog urednika dr. sc.<<strong>br</strong> />

Stanka Jam<strong>br</strong>eka postao pravi<<strong>br</strong> />

hrvatski evanđeoski glas u svijetu.<<strong>br</strong> />

Pored Kairosa, Institut prevodi i<<strong>br</strong> />

izdaje i druga djela, primarno za<<strong>br</strong> />

potrebe nastave.<<strong>br</strong> />

I knjižnica u ovom razdoblju doživljava<<strong>br</strong> />

svoj procvat. Od početnih<<strong>br</strong> />

2000 knjiga okupljenih u jednoj<<strong>br</strong> />

prostoriji u Kušlanovoj, knjižnica<<strong>br</strong> />

danas djeluje na dvije lokacije<<strong>br</strong> />

te raspolaže građom od gotovo<<strong>br</strong> />

20 000 naslova, upravlja dvjema<<strong>br</strong> />

posebnim zbirkama te svojim<<strong>br</strong> />

korisnicima nudi pristup mnogim<<strong>br</strong> />

istraživačkim pomagalima i resursima<<strong>br</strong> />

koji nisu dostupni u ovoj<<strong>br</strong> />

regiji Europe. Zajedno s knjižnicom<<strong>br</strong> />

VETU-a, knjižnica Biblijskog<<strong>br</strong> />

instituta pripada među vodeće<<strong>br</strong> />

knjižnice reformacijske baštine u<<strong>br</strong> />

Srednjoj Europi.<<strong>br</strong> />

Tijekom posljednjih pet godina,<<strong>br</strong> />

knjižnica i prostorije Instituta bile<<strong>br</strong> />

su mjesto održavanja nekoliko<<strong>br</strong> />

simpozija i desetak okruglih stolova<<strong>br</strong> />

na aktualne teme za crkvu i<<strong>br</strong> />

društvo. Mnogi od njih održani su<<strong>br</strong> />

u zajedničkoj organizaciji s drugim<<strong>br</strong> />

vjerskim i o<strong>br</strong>azovnim ustanovama.<<strong>br</strong> />

Takva suradnja prenijela<<strong>br</strong> />

se i na potporu te sudjelovanje<<strong>br</strong> />

Instituta na mnogim kršćanskim<<strong>br</strong> />

događanjima za mlade, konferencijama,<<strong>br</strong> />

predavanjima i promocijama<<strong>br</strong> />

knjiga, koji su mu tijekom godina<<strong>br</strong> />

dali prepoznatljivu ulogu u kršćanskoj<<strong>br</strong> />

zajednici kao aktivnog<<strong>br</strong> />

promicatelja evanđelja, kršćanskog<<strong>br</strong> />

o<strong>br</strong>azovanja i biblijskih vrijedno-<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

9


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

BIBLIJSKI INSTITUT<<strong>br</strong> />

10<<strong>br</strong> />

Promocija - Mimara<<strong>br</strong> />

Promocija 2012.<<strong>br</strong> />

Promocija - Esplanada<<strong>br</strong> />

sti. Dodatni koraci u ispružanju<<strong>br</strong> />

prema potrebama crkve i društva<<strong>br</strong> />

učinjeni su održavanjem ciklusa<<strong>br</strong> />

intenzivnih predavanja iz područja<<strong>br</strong> />

kršćanskog savjetovanja koji se<<strong>br</strong> />

neprekinuto održavaju od 2008.<<strong>br</strong> />

godine te organizacijom dječjih<<strong>br</strong> />

kampova s biblijskim porukama i<<strong>br</strong> />

izdavanjem dječje Biblije.<<strong>br</strong> />

Važnost kršćanskog o<strong>br</strong>azovanja<<strong>br</strong> />

u ovom dijelu Europe tijekom<<strong>br</strong> />

godina prepoznali su mnogi sveučilišni<<strong>br</strong> />

profesori i poduzetnici iz<<strong>br</strong> />

SAD, koji su 2008. godine potaknuli<<strong>br</strong> />

osnivanje Srednjoeuropske<<strong>br</strong> />

zaklade za kršćansko o<strong>br</strong>azovanje<<strong>br</strong> />

(CECEF). Danas ta zaklada, u čijem<<strong>br</strong> />

odboru pored mnogih služe<<strong>br</strong> />

dekani sveučilišta Lipscomb i Abilene,<<strong>br</strong> />

financijski podupire Institut<<strong>br</strong> />

te vrši savjetodavnu službu po<<strong>br</strong> />

pitanju akademskog rada.<<strong>br</strong> />

Promatrajući lica mladih studenata<<strong>br</strong> />

onoga dana kroz staklo<<strong>br</strong> />

na vratima shvatila sam koliko je<<strong>br</strong> />

„izvan okvira“ bilo Institutovo<<strong>br</strong> />

putovanje i rast. Izvan mojih, a i<<strong>br</strong> />

također drugih tradicionalnih i<<strong>br</strong> />

konvencionalnih okvira današnjice.<<strong>br</strong> />

Jer kako staviti ljude u okvir, kako<<strong>br</strong> />

omeđiti nešto što je živo i traje?<<strong>br</strong> />

Kako nešto precizno opisati, a to<<strong>br</strong> />

isto ne doživjeti? Snaga Biblijskog<<strong>br</strong> />

instituta ne počiva na proučavanju<<strong>br</strong> />

Biblije kao nekog drevnog teksta<<strong>br</strong> />

ili teologije kao zanimljive discipline.<<strong>br</strong> />

Život ove kršćanske škole,<<strong>br</strong> />

od tog posađenog sjemena pa do<<strong>br</strong> />

danas, počiva na zajedništvu onih<<strong>br</strong> />

koji su se odazvali na poziv da<<strong>br</strong> />

disciplinirano traže Isusa Krista i<<strong>br</strong> />

njegovu volju kroz Božju riječ. U<<strong>br</strong> />

tom zajedništvu sam on - osoba<<strong>br</strong> />

Isusa Krista i živa Božja riječ - pokazuje<<strong>br</strong> />

sebe živim među nama. Za<<strong>br</strong> />

takvo znanje često je potrebno<<strong>br</strong> />

maknuti svoje okvire i zakoračiti<<strong>br</strong> />

u iskustvo.<<strong>br</strong> />

Matina Ćaran<<strong>br</strong> />

PHILIP YANCEY u Zagrebu<<strong>br</strong> />

Jedan od najpoznatijih kršćanskih<<strong>br</strong> />

pisaca današnjice zasigurno<<strong>br</strong> />

je Philip Yancey. Napisao je<<strong>br</strong> />

dvadesetak knjiga i prodaju se u<<strong>br</strong> />

ogromnim nakladama. Prevedene<<strong>br</strong> />

su na mnoge jezike. Philip Yancey<<strong>br</strong> />

nije tipičan kršćanski pisac, nego<<strong>br</strong> />

osoba koja nikoga ne ostavlja na<<strong>br</strong> />

miru. On otvoreno piše i govori o<<strong>br</strong> />

Yancey<<strong>br</strong> />

u Hypo<<strong>br</strong> />

Centru<<strong>br</strong> />

tome da se crkve ne smiju ponašati<<strong>br</strong> />

kao političke organizacije.<<strong>br</strong> />

Njegova osobna životna iskustva<<strong>br</strong> />

djelovala su na njegovo duhovno<<strong>br</strong> />

oblikovanje. Rano je izgubio oca<<strong>br</strong> />

jer crkva kojoj je pripadao nije<<strong>br</strong> />

vjerovala da on treba liječničku<<strong>br</strong> />

pomoć. Mladi Philip je optuživao<<strong>br</strong> />

Boga da mu je uzeo oca. Tek je<<strong>br</strong> />

kasnije shvatio da to nije bila<<strong>br</strong> />

Božja volja.<<strong>br</strong> />

Isto tako, prije nekoliko godina<<strong>br</strong> />

je doživio tešku prometnu nesreću<<strong>br</strong> />

i prošao kroz ogromnu bol.<<strong>br</strong> />

Tada mu je postalo jasno da je<<strong>br</strong> />

Bog prisutan i tamo gdje jako boli.<<strong>br</strong> />

Philip Yancey piše onako kako je<<strong>br</strong> />

Isus naučavao. Osuđuje grijeh, ali<<strong>br</strong> />

voli grešnika! Osobito zanimljiva<<strong>br</strong> />

tema, kojom se bavi u svojim<<strong>br</strong> />

knjigama je tema patnje, boli i<<strong>br</strong> />

trpljenja.<<strong>br</strong> />

U Zagrebu, u kongresnoj dvorano<<strong>br</strong> />

Hypo Centra, predstavio<<strong>br</strong> />

je svoju knjigu: “Gje je Bog kada<<strong>br</strong> />

boli?” Više od tisuću nazočnih<<strong>br</strong> />

uživalo je u dinamičnom govoru<<strong>br</strong> />

ovoga snažnog kršćanskog pisca i<<strong>br</strong> />

nadahnutom pjevanju Udruženog<<strong>br</strong> />

zbora zagrebačkih crkava.<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

PHILIP YANCEY<<strong>br</strong> />

11


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

7.<<strong>br</strong> />

godišnji sabor<<strong>br</strong> />

Protestantskog<<strong>br</strong> />

evanđeoskog vijeća<<strong>br</strong> />

odraz je želje crkava za još bližom<<strong>br</strong> />

suradnjom i poticaj na učinkovitije<<strong>br</strong> />

djelovanje u društvenoj<<strong>br</strong> />

zajednici<<strong>br</strong> />

Capetownski iskaz<<strong>br</strong> />

o predanju<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

PEV<<strong>br</strong> />

12<<strong>br</strong> />

Protestantsko evanđeosko vijeće<<strong>br</strong> />

u Republici Hrvatskoj okuplja<<strong>br</strong> />

crkve Saveza baptističkih crkava,<<strong>br</strong> />

Evanđeosko pentekostalnih crkava,<<strong>br</strong> />

Kristovih crkava i Crkve Božje,<<strong>br</strong> />

a osnovano je prije 20 godina.<<strong>br</strong> />

Ciljevi ovogodišnjeg Sabora bili su<<strong>br</strong> />

trostruki: predstavljanje završnog<<strong>br</strong> />

dokumenta kongresa Lausannskog<<strong>br</strong> />

pokreta održanog u Cape Townu<<strong>br</strong> />

2010. godine, kao i novog Statuta<<strong>br</strong> />

PEV-a, te zahvala dosadašnjem<<strong>br</strong> />

predsjedniku, biskupu Josipu Jendričku<<strong>br</strong> />

za predan rad u proteklih<<strong>br</strong> />

osam godina te inauguracija novog<<strong>br</strong> />

predsjednika Vijeća, pastora<<strong>br</strong> />

Giorgia Grlja.<<strong>br</strong> />

Dr. Peter Kuzmič, rektor Evanđeoskog<<strong>br</strong> />

teološkog fakulteta u<<strong>br</strong> />

Osijeku, govorio je o skoro 40-<<strong>br</strong> />

godišnjoj povijesti Lausannskog<<strong>br</strong> />

pokreta od njegovih začetaka na<<strong>br</strong> />

kongresu u Berlinu 1966. godine,<<strong>br</strong> />

preko utemeljiteljskog kongresa u<<strong>br</strong> />

Lausanni 1974., Manile 1989. i konačno<<strong>br</strong> />

Cape Towna 2010. godine.<<strong>br</strong> />

Mladen Jovanović, glavni tajnik<<strong>br</strong> />

PEV-a, podsjetio je na povijest<<strong>br</strong> />

evanđeoskih integracija koje su u<<strong>br</strong> />

određenoj mjeri bile potaknute i<<strong>br</strong> />

nesnalaženjem državnih službenika<<strong>br</strong> />

nastankom neovisne Hrvatske.<<strong>br</strong> />

Kasnija su događanja pokazala<<strong>br</strong> />

koliko je vrijedno i važno zajednički<<strong>br</strong> />

djelovati za stvar Evanđelja.<<strong>br</strong> />

PEV je tijekom godina razvio do<strong>br</strong>e<<strong>br</strong> />

odnose sa sličnim alijansama<<strong>br</strong> />

poput <strong>br</strong>itanske, europske i svjetske.<<strong>br</strong> />

“PEV je dokaz da moramo i<<strong>br</strong> />

možemo surađivati zajedno, a da<<strong>br</strong> />

pri tom ne moramo potisnuti ono<<strong>br</strong> />

Kristove crkve u Hrvatskoj<<strong>br</strong> />

aktivni su dio Protestantskog<<strong>br</strong> />

evanđeoskog vijeća<<strong>br</strong> />

u Republici Hrvatskoj, od njezina<<strong>br</strong> />

utemeljenja. Za vrijeme 7. Sabora<<strong>br</strong> />

ovoga Vijeća, predstavljena je knjiga<<strong>br</strong> />

“Capetownski iskaz o predanju”<<strong>br</strong> />

u nadi da će ovaj dokument<<strong>br</strong> />

naći mjesto u životu i radu crkava<<strong>br</strong> />

koje se nalaze u Vijeću. U ovom<<strong>br</strong> />

<strong>br</strong>oju “Obiteljskog <strong>list</strong>a” dajemo<<strong>br</strong> />

skraćeni prikaz prvog dijela “Iskaza<<strong>br</strong> />

o predanju”, a sve naše čitatelje<<strong>br</strong> />

potičemo da naruče knjigu na<<strong>br</strong> />

adresi uredništva časopisa.<<strong>br</strong> />

Treći Lausannski kongres za<<strong>br</strong> />

evangelizaciju svijeta (Cape Town,<<strong>br</strong> />

16. – 25. <strong>list</strong>opad 2010.) okupio<<strong>br</strong> />

je 4200 evanđeoskih vođa iz<<strong>br</strong> />

198 zemalja, a diljem svijeta na<<strong>br</strong> />

sastancima i putem Interneta u<<strong>br</strong> />

njemu je sudjelovalo više stotina<<strong>br</strong> />

tisuća drugih. Njegov cilj? Nanovo<<strong>br</strong> />

izazvati globalnu Crkvu da bude<<strong>br</strong> />

svjedok Isusa Krista i cjelokupnog<<strong>br</strong> />

njegova učenja – u svakom narodu<<strong>br</strong> />

i u svim područjima društva.<<strong>br</strong> />

Capetownska izjava o predanju<<strong>br</strong> />

bit će putokaz Lausannskom<<strong>br</strong> />

pokretu tijekom idućih deset<<strong>br</strong> />

godina. Nadamo se da će njegov<<strong>br</strong> />

proročki poziv na rad i molitvu<<strong>br</strong> />

voditi crkve, misijske organizacije,<<strong>br</strong> />

seminare, kršćane na radnom<<strong>br</strong> />

mjestu, studente u kampusu da ga<<strong>br</strong> />

prihvate i pronađu svoju ulogu u<<strong>br</strong> />

njegovu ostvarenju.<<strong>br</strong> />

Mnoge doktrinarne izjave potvršto<<strong>br</strong> />

jesmo”, zaključio je Jovanović.<<strong>br</strong> />

Dokument “Capetownski iskaz<<strong>br</strong> />

o predanju” predstavio je Giorgio<<strong>br</strong> />

Grlj. On se sastoji od dva dijela:<<strong>br</strong> />

vjerovanja i djelovanja. Uokviren<<strong>br</strong> />

jezikom ljubavi, poziva na naviještanje<<strong>br</strong> />

Evanđelja i na konkretne i<<strong>br</strong> />

praktične načine djelovanja u svim<<strong>br</strong> />

područjima ljudskog života.<<strong>br</strong> />

O konkretnim načinima korištenja<<strong>br</strong> />

Capetownskog dokumenta<<strong>br</strong> />

govorio je Danijel Berković, naglasivši<<strong>br</strong> />

da kako nema teksta bez<<strong>br</strong> />

konteksta, ovaj dokument svaki<<strong>br</strong> />

čitatelj mora razumjeti i primijeniti<<strong>br</strong> />

na svoj neposredni kontekst.<<strong>br</strong> />

Krešimir Šimić je govoreći o<<strong>br</strong> />

novom Statutu PEV-a naglasio da<<strong>br</strong> />

je on prije svega apel onim evanđeoskim<<strong>br</strong> />

crkvenim pokretima koji<<strong>br</strong> />

u PEV-u mogu prepoznati i svoju<<strong>br</strong> />

platformu djelovanja. “PEV će ili<<strong>br</strong> />

postati proročki znak ili ga neće<<strong>br</strong> />

biti, a taj znak je upravo zajedništvo”,<<strong>br</strong> />

naglasio je Šimić: “Ništa ne<<strong>br</strong> />

može nadomjestiti zajedništvo u<<strong>br</strong> />

ljubavi.” Zbog odlaska u mirovinu<<strong>br</strong> />

biskup Josip Jendričko, dosadašnji<<strong>br</strong> />

predsjednik PEV-a, zahvalio se na<<strong>br</strong> />

ukazanom povjerenju da od 2004.<<strong>br</strong> />

godine vodi platformu evanđeoske<<strong>br</strong> />

suradnje. U ime svih članica PEV-a<<strong>br</strong> />

povelju mu je predao i za njegovu<<strong>br</strong> />

službu zahvalio novi predsjednik<<strong>br</strong> />

PEV-a Giorgio Grlj.<<strong>br</strong> />

(iz izvješća za tisak)<<strong>br</strong> />

đuju ono što Crkva vjeruje. Željeli<<strong>br</strong> />

smo ići dalje i povezati vjeru s<<strong>br</strong> />

praksom. Naš je model bio onaj<<strong>br</strong> />

apostola Pavla čije je teološko<<strong>br</strong> />

učenje konkretizirano u praktičnim<<strong>br</strong> />

napucima. Primjerice, u<<strong>br</strong> />

Kološanima poslanici njegov dubok<<strong>br</strong> />

i prekrasan portret Kristova<<strong>br</strong> />

prvenstva prizemljen je poukom o<<strong>br</strong> />

tome što to znači biti ukorijenjen<<strong>br</strong> />

u Kristu.<<strong>br</strong> />

I dok u Lausannskom pokretu<<strong>br</strong> />

govorimo i pišemo iz evanđeoske<<strong>br</strong> />

tradicije, potvrđujemo jedinstvo<<strong>br</strong> />

Tijela Kristova, i rado priznajemo<<strong>br</strong> />

da postoje mnogi sljedbenici<<strong>br</strong> />

Gospodina Isusa Krista u drugim<<strong>br</strong> />

tradicijama. Pozdravili smo visoke<<strong>br</strong> />

predstavnike iz nekoliko povijesnih<<strong>br</strong> />

crkava i drugih tradicija<<strong>br</strong> />

kao promatrače u Cape Townu i<<strong>br</strong> />

vjerujemo da Capetownski iskaz<<strong>br</strong> />

Ljubi Gospodina<<strong>br</strong> />

Boga svoga<<strong>br</strong> />

svim srcem svojim,<<strong>br</strong> />

svom dušom svojom<<strong>br</strong> />

i svom pameti<<strong>br</strong> />

svojom<<strong>br</strong> />

o predanju može biti koristan za<<strong>br</strong> />

crkve svih tradicija. Mi ga nudimo<<strong>br</strong> />

u duhu poniznosti.<<strong>br</strong> />

Koje su naše nade za Capetownski<<strong>br</strong> />

iskaz predanja? Vjerujemo da<<strong>br</strong> />

će se o njemu govoriti, raspravljati<<strong>br</strong> />

i da će mu biti pridana težinu<<strong>br</strong> />

kao zajedničkoj izjavi globalnog<<strong>br</strong> />

evanđeoskog kršćanstva, da će<<strong>br</strong> />

oblikovati zadatke u kršćanskoj<<strong>br</strong> />

službi, da će ojačati misleće vođa<<strong>br</strong> />

na javnoj sceni, i da će učvrstiti<<strong>br</strong> />

inicijative i partnerstva koja će iz<<strong>br</strong> />

njega proizaći.<<strong>br</strong> />

Neka Riječ Božja osvjetljava naš<<strong>br</strong> />

put, neka milost Gospodina Isusa<<strong>br</strong> />

Krista, ljubav Boga, i zajedništvo<<strong>br</strong> />

Duha Svetoga budu sa svakim od<<strong>br</strong> />

nas.<<strong>br</strong> />

(Iz predgovora: S Douglas Birdsall,<<strong>br</strong> />

izvršni predsjedatelj i Lindsay<<strong>br</strong> />

Brown, međunarodni direktor)<<strong>br</strong> />

PREAMBULA<<strong>br</strong> />

Kao članovi sveopće Crkve<<strong>br</strong> />

Isusa Krista, radosno potvrđujemo<<strong>br</strong> />

svoje predanje Bogu živome<<strong>br</strong> />

i njegovoj spasonosnoj nakani<<strong>br</strong> />

provedenoj po Gospodinu Isusu<<strong>br</strong> />

Kristu. Poradi njega obnavljamo<<strong>br</strong> />

svoje predanje viziji i ciljevima<<strong>br</strong> />

Lausannskog pokreta.<<strong>br</strong> />

STVARNOSTI KOJE<<strong>br</strong> />

SE MIJENJAJU<<strong>br</strong> />

Gotovo sve se u načinu na koji<<strong>br</strong> />

živimo, mislimo i odnosimo jedan<<strong>br</strong> />

13


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

PEV<<strong>br</strong> />

14<<strong>br</strong> />

prema drugome mijenja u<strong>br</strong>zanim<<strong>br</strong> />

ritmom. Na do<strong>br</strong>o ili loše,<<strong>br</strong> />

osjećamo utjecaj globalizacije,<<strong>br</strong> />

digitalne revolucije, i promjenjivo<<strong>br</strong> />

stanje gospodarske i političke<<strong>br</strong> />

moći u svijetu. Neke od stvari s<<strong>br</strong> />

kojima se suočavamo izazivaju u<<strong>br</strong> />

nama tugu i tjeskobu: globalno<<strong>br</strong> />

siromaštvo, rat, etnički sukobi,<<strong>br</strong> />

bolesti, ekološka kriza i klimatske<<strong>br</strong> />

promjene. Međutim, jedna je<<strong>br</strong> />

velika promjena u našemu svijetu<<strong>br</strong> />

razlogom za radost, a to je rast<<strong>br</strong> />

sveopće Kristove Crkve.<<strong>br</strong> />

U kršćanskoj misiji moramo odgovoriti<<strong>br</strong> />

na stvarnosti svoga naraštaja.<<strong>br</strong> />

Također moramo učiti iz te<<strong>br</strong> />

mješavine mudrosti i pogrešaka,<<strong>br</strong> />

uspjeha i neuspjeha, koje smo naslijedili<<strong>br</strong> />

od prijašnjih naraštaja. Poštujemo<<strong>br</strong> />

i žalimo nad prošlošću i<<strong>br</strong> />

okrećemo se s budućnosti.<<strong>br</strong> />

NEPROMIJENJENE<<strong>br</strong> />

STVARNOSTI<<strong>br</strong> />

U svijetu koji u<strong>br</strong>zano radi na<<strong>br</strong> />

vlastitom mijenjanju, neke stvari,<<strong>br</strong> />

međutim, ostaju nepromijenjenima.<<strong>br</strong> />

Ove velike istine nude biblijsko<<strong>br</strong> />

opravdanje našemu misijskom<<strong>br</strong> />

djelovanju.<<strong>br</strong> />

• Ljudska su bića izgubljena. Biblija<<strong>br</strong> />

opisuje temeljnu čovjekovu<<strong>br</strong> />

nevolju: stojimo pod pravednim<<strong>br</strong> />

Božjim sudom zbog svojega grijeha<<strong>br</strong> />

i pobune te, bez Krista, ostajemo<<strong>br</strong> />

bez nade.<<strong>br</strong> />

• Evanđelje je do<strong>br</strong>a vijest. Evanđelje<<strong>br</strong> />

nije koncept koji treba<<strong>br</strong> />

svježe ideje, nego je to priča koju<<strong>br</strong> />

treba na svježi način ispričati. To je<<strong>br</strong> />

nepromjenjiva priča o tome što je<<strong>br</strong> />

Bog učinio da spasi svijet, ponajviše<<strong>br</strong> />

u povijesnim događajima života,<<strong>br</strong> />

smrti, uskrsnuća i vladavine Isusa<<strong>br</strong> />

Krista. U Kristu je nada.<<strong>br</strong> />

• Nastavlja se misija Crkve. Božja<<strong>br</strong> />

se misija nastavlja do nakraj<<strong>br</strong> />

Dok Izrael<<strong>br</strong> />

bijaše dijete,<<strong>br</strong> />

ja ga<<strong>br</strong> />

ljubljah,<<strong>br</strong> />

iz Egipta<<strong>br</strong> />

dozvah<<strong>br</strong> />

sina svoga<<strong>br</strong> />

zemlje i do kraja svijeta. Doći će<<strong>br</strong> />

dan kada će svjetska kraljevstva<<strong>br</strong> />

postati kraljevstvom našega Boga<<strong>br</strong> />

i njegova Pomazanika, i Bog će<<strong>br</strong> />

prebivati sa svojim otkupljenim<<strong>br</strong> />

čovječanstvom u novome stvorenju.<<strong>br</strong> />

Do toga se dana nastavlja<<strong>br</strong> />

sudjelovanje Crkve u Božjoj misiji,<<strong>br</strong> />

u radosnoj žurbi te u svježim i<<strong>br</strong> />

uzbudljivim mogućnostima u svakome<<strong>br</strong> />

naraštaju, uključujući i naš.<<strong>br</strong> />

ŽAR NAŠE LJUBAVI<<strong>br</strong> />

Ova je Izjava uokvirena jezikom<<strong>br</strong> />

ljubavi. Ljubav je jezik saveza. Biblijski<<strong>br</strong> />

savezi, Stari i Novi, izraz<<strong>br</strong> />

su Božje otkupiteljske ljubavi i<<strong>br</strong> />

milosti koja dopire do izgubljenog<<strong>br</strong> />

čovječanstva i iskvarenog stvorenja.<<strong>br</strong> />

One su poziv nama da i mi<<strong>br</strong> />

ljubavlju uzvratimo. Naša se ljubav<<strong>br</strong> />

pokazuje u povjerenju, poslušnosti<<strong>br</strong> />

i žarkom predanju Gospodinu<<strong>br</strong> />

našega zavjeta. Ovako je Lausannski<<strong>br</strong> />

zavjet definirao evangelizaciju:<<strong>br</strong> />

“da cijela Crkva čitavom svijetu<<strong>br</strong> />

prenese potpuno evanđelje.“ To<<strong>br</strong> />

je još uvijek žar naše ljubavi. Zato<<strong>br</strong> />

obnavljamo svoj zavjet, ponovno<<strong>br</strong> />

potvrđujući:<<strong>br</strong> />

• Naša ljubav za potpuno evanđelje,<<strong>br</strong> />

kao slavna Božja do<strong>br</strong>a<<strong>br</strong> />

vijest u Kristu, za svaku dimenziju<<strong>br</strong> />

njegova stvorenja, jer je sve stvorenje<<strong>br</strong> />

bilo opustošeno grijehom<<strong>br</strong> />

i zlom.<<strong>br</strong> />

• Naša ljubav za cijelu Crkvu,<<strong>br</strong> />

kao narod Božji, otkupljen Kristom<<strong>br</strong> />

iz svakoga naroda na zemlji<<strong>br</strong> />

i sve naraštaje kroz povijest, koji<<strong>br</strong> />

sudjeluje u Božjoj misiji u ovome<<strong>br</strong> />

dobu te ga zauvijek slavi u vremenu<<strong>br</strong> />

koje dolazi.<<strong>br</strong> />

• Naša ljubav za čitavi svijet, koji<<strong>br</strong> />

je tako daleko od Boga, ali tako<<strong>br</strong> />

blizu njegova srca; svijet koji je<<strong>br</strong> />

Bog tako ljubio da je za njegovo<<strong>br</strong> />

spasenje dao svoga Jedinorođenoga<<strong>br</strong> />

Sina.<<strong>br</strong> />

U zagrljaju te trostruke ljubavi<<strong>br</strong> />

iznova se obvezujemo biti cijela<<strong>br</strong> />

Crkva, da vjerujemo, slušamo i dijelimo<<strong>br</strong> />

potpuno Evanđelje, i idemo<<strong>br</strong> />

čitavome svijetu, načiniti učenike<<strong>br</strong> />

među svim narodima.<<strong>br</strong> />

PRVI DIO: LJUBIMO<<strong>br</strong> />

PORADI GOSPODINA<<strong>br</strong> />

CAPETOWNSKI ISKAZ<<strong>br</strong> />

VJERE<<strong>br</strong> />

1. LJUBIMO JER JE BOG<<strong>br</strong> />

PRVI LJUBIO NAS<<strong>br</strong> />

Božja misija proistječe iz Božje<<strong>br</strong> />

ljubavi. Misija Božjega naroda<<strong>br</strong> />

proistječe iz naše ljubavi za Boga<<strong>br</strong> />

i za sve što Bog ljubi. Evangelizacija<<strong>br</strong> />

svijeta jest izliće Božje ljubavi<<strong>br</strong> />

za nas i po nama. Potvrđujemo<<strong>br</strong> />

prvenstvo Božje milosti, na koju<<strong>br</strong> />

odgovaramo vjerom, očitovanom<<strong>br</strong> />

u poslušnosti ljubavi. Ljubimo jer<<strong>br</strong> />

je Bog prvi nas ljubio i poslao<<strong>br</strong> />

svog Sina da bude pomirnica za<<strong>br</strong> />

naše grijehe.<<strong>br</strong> />

U oblikovanju našega uvjerenja<<strong>br</strong> />

i našega predanja u kategorijama<<strong>br</strong> />

ljubavi, preuzimamo temeljni i<<strong>br</strong> />

najzahtjevniji od svih biblijskih<<strong>br</strong> />

izazova:<<strong>br</strong> />

• da ljubimo Gospodina, Boga<<strong>br</strong> />

našega svim srcem, dušom, umom<<strong>br</strong> />

i snagom,<<strong>br</strong> />

• da ljubimo svoje bližnje (uključujući<<strong>br</strong> />

strance i neprijatelje) kao<<strong>br</strong> />

sebe same,<<strong>br</strong> />

• da ljubimo jedni druge kao što<<strong>br</strong> />

je Bog u Kristu ljubio nas, i<<strong>br</strong> />

• da ljubimo svijet ljubavlju Onoga<<strong>br</strong> />

koji je dao svoga Sina Jedinorođenca<<strong>br</strong> />

da se svijet po njemu spasi.<<strong>br</strong> />

Potvrđujemo da tako u potpunosti<<strong>br</strong> />

shvaćena biblijska ljubav<<strong>br</strong> />

mora biti ključna oznaka identiteta<<strong>br</strong> />

i zaštitni znak Isusovih<<strong>br</strong> />

učenika. U odgovoru na Isusovu<<strong>br</strong> />

molitvu i zapovijed čeznemo da<<strong>br</strong> />

to uistinu tako i bude. Žalosno<<strong>br</strong> />

ispovijedamo da prečesto to nije<<strong>br</strong> />

tako. Stoga se ponovno obvezujemo<<strong>br</strong> />

uložiti sav napor da bismo<<strong>br</strong> />

živjeli, mislili, govorili i ponašali se<<strong>br</strong> />

na način da iskažemo što to znači<<strong>br</strong> />

hodati u ljubavi – ljubavi prema<<strong>br</strong> />

Bogu, ljubavi jednih za druge i ljubavi<<strong>br</strong> />

prema svijetu.<<strong>br</strong> />

2. LJUBIMO BOGA<<strong>br</strong> />

ŽIVOGA<<strong>br</strong> />

Naš Bog koga ljubimo otkriva se<<strong>br</strong> />

u Bibliji kao jedan, vječan, živi Bog,<<strong>br</strong> />

koji uređuje sve stvari po svojoj<<strong>br</strong> />

suverenoj volji i za svoju spasonosnu<<strong>br</strong> />

svrhu. U jedinstvu Oca, Sina i<<strong>br</strong> />

Duha Svetoga, Bog je jedini Stvoritelj,<<strong>br</strong> />

Vladar, Sudac i Spasitelj svijeta.<<strong>br</strong> />

Zato ljubimo Boga - zahvaljujući<<strong>br</strong> />

mu za naše mjesto u stvaranju,<<strong>br</strong> />

s povjerenjem u njegovu suverenu<<strong>br</strong> />

providnost, s povjerenjem u njegovu<<strong>br</strong> />

pravednost, zahvaljujemo za<<strong>br</strong> />

spas koji nam je priredio.<<strong>br</strong> />

Naša bi najveća tuga morala biti<<strong>br</strong> />

činjenica da se u našemu svijetu<<strong>br</strong> />

živi Bog nije proslavio. Agresivni<<strong>br</strong> />

ateizam odbija živoga Boga. Svjetske<<strong>br</strong> />

religije u svojim praksama<<strong>br</strong> />

zamjenjuju ili iskrivljuju jedinoga<<strong>br</strong> />

pravog Boga. Naš je Gospodin<<strong>br</strong> />

Isus Krist zlostavljan i krivo<<strong>br</strong> />

predstavljen u nekim popularnim<<strong>br</strong> />

kulturama. A lice Boga biblijske<<strong>br</strong> />

objave zaklonjeno je kršćanskim<<strong>br</strong> />

nominalizmom, sinkretizmom i<<strong>br</strong> />

licemjerjem.<<strong>br</strong> />

Ljubiti Boga usred svijeta koji ga<<strong>br</strong> />

odbija ili iskrivljuje poziva na odlučno<<strong>br</strong> />

ali i ponizno svjedočenje za<<strong>br</strong> />

našega Boga; odlučna ali i milostiva<<strong>br</strong> />

o<strong>br</strong>ana istine evanđelja Krista,<<strong>br</strong> />

Sina Božjega i molitveno povjerenje<<strong>br</strong> />

u uvjeravajuće i uvjerljivo<<strong>br</strong> />

djelo njegova Duha Svetoga. Obvezujemo<<strong>br</strong> />

se na takvo svjedočenje,<<strong>br</strong> />

jer ako tvrdimo da ljubimo Boga<<strong>br</strong> />

moramo dijeliti Božji najveći<<strong>br</strong> />

prioritet, a to je da njegovo ime i<<strong>br</strong> />

njegova riječ budu uzvišeni ponad<<strong>br</strong> />

svega.<<strong>br</strong> />

3. LJUBIMO BOGA OCA<<strong>br</strong> />

Po Isusu Kristu, Sinu Božjemu –<<strong>br</strong> />

a samo po njemu kao Putu, Istini<<strong>br</strong> />

i Životu – upoznali smo i počeli<<strong>br</strong> />

ljubiti Boga kao Oca. Kao što Duh<<strong>br</strong> />

Sveti svjedoči s našim duhom da<<strong>br</strong> />

Naum<<strong>br</strong> />

Jahvin<<strong>br</strong> />

dovijeka ostaje,<<strong>br</strong> />

i misli srca<<strong>br</strong> />

njegova<<strong>br</strong> />

od koljena<<strong>br</strong> />

do koljena<<strong>br</strong> />

smo Božja djeca, tako zajedno<<strong>br</strong> />

s riječima Isusove molitve i mi<<strong>br</strong> />

vapimo: “Abba, Oče“, i molimo<<strong>br</strong> />

molitvu koju nas je Isus naučio:<<strong>br</strong> />

“Oče naš“. Naša se ljubav prema<<strong>br</strong> />

Isusu koju pokazujemo svojom<<strong>br</strong> />

poslušnošću susreće s Očevom<<strong>br</strong> />

ljubavlju za nas, dok se Otac i Sin<<strong>br</strong> />

nastanjuju u nama, u obostranom<<strong>br</strong> />

davanju i primanju ljubavi. Ovaj<<strong>br</strong> />

intiman odnos ima duboke biblijske<<strong>br</strong> />

temelje.<<strong>br</strong> />

Ispovijedamo da smo često zanemarivali<<strong>br</strong> />

istinu Božjega očinstva<<strong>br</strong> />

svih ljudi i time se lišavali bogatstva<<strong>br</strong> />

svoga odnosa s njime. Iznova<<strong>br</strong> />

se obvezujemo doći Ocu po Sinu<<strong>br</strong> />

Isusu; primiti i odgovoriti na njegovu<<strong>br</strong> />

očinsku ljubav, živjeti u poslušnosti<<strong>br</strong> />

prema njegovoj očinskoj<<strong>br</strong> />

stezi, odražavati njegov očinski<<strong>br</strong> />

lik u cijelomu svome ponašanju i<<strong>br</strong> />

stavovima te vjerovati u njegovu<<strong>br</strong> />

očinsku <strong>br</strong>igu bez obzira na okolnosti<<strong>br</strong> />

kroz koje nas on vodi.<<strong>br</strong> />

4. LJUBIMO BOGA SINA<<strong>br</strong> />

Bog je zapovjedio Izraelu da<<strong>br</strong> />

Gospodina Boga svojega ljube s<<strong>br</strong> />

isključivom privrženošću. Tako i<<strong>br</strong> />

za nas, ljubav prema Gospodinu<<strong>br</strong> />

Isusu Kristu znači da trebamo<<strong>br</strong> />

ustrajno tvrditi da je samo on<<strong>br</strong> />

Spasitelj, Gospodin i Bog. Biblija<<strong>br</strong> />

uči da Isus čini ista suverena djela<<strong>br</strong> />

kao i sam Bog. Krist je Stvoritelj<<strong>br</strong> />

svemira, Vladar povijesti, Sudac<<strong>br</strong> />

svim narodima i Spasitelj svih<<strong>br</strong> />

koji se o<strong>br</strong>ate Bogu. On je dionik<<strong>br</strong> />

Božjega identiteta u božanskoj<<strong>br</strong> />

jednakosti i jedinstvu Oca, Sina i<<strong>br</strong> />

Duha Svetoga. Baš kao što je Bog<<strong>br</strong> />

pozvao Izraela da ga ljubi u vjeri<<strong>br</strong> />

Saveza, poslušnosti i svjedoka-sluge,<<strong>br</strong> />

i mi potvrđujemo svoju ljubav<<strong>br</strong> />

prema Isusu Kristu povjerenjem u<<strong>br</strong> />

njega, poslušnošću i naviještanjem.<<strong>br</strong> />

• U Isusu, začetom po Duhu<<strong>br</strong> />

Svetome i rođenom od djevice<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

15


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

PEV<<strong>br</strong> />

16<<strong>br</strong> />

Marije, Bog je uzeo naše ljudsko<<strong>br</strong> />

tijelo i živio među nama, u potpunosti<<strong>br</strong> />

Bog i u potpunosti čovjek.<<strong>br</strong> />

• U svome je životu Isus živio u<<strong>br</strong> />

savršenoj vjernosti i poslušnosti<<strong>br</strong> />

prema Bogu. Najavio je i poučavao<<strong>br</strong> />

o Kraljevstvu Božjem te dao<<strong>br</strong> />

uzor svojim učenicima kako treba<<strong>br</strong> />

živjeti pod Božjom vladavinom.<<strong>br</strong> />

• U svojoj je službi i znamenjima<<strong>br</strong> />

Isus najavio i očitovao pobjedu<<strong>br</strong> />

Kraljevstva Božjega nad zlom i<<strong>br</strong> />

zlim silama.<<strong>br</strong> />

• U svojoj je smrti na križu Isus,<<strong>br</strong> />

umjesto nas, uzeo na sebe naš<<strong>br</strong> />

grijeh, plativši punu cijenu, kaznu i<<strong>br</strong> />

sramotu, pobijedivši smrt i sile zla,<<strong>br</strong> />

ostvarivši pomirenje i otkupljenje<<strong>br</strong> />

cjelokupnog stvorenja.<<strong>br</strong> />

• Bog je Isusa u njegovu tjelesnom<<strong>br</strong> />

uskrsnuću opravdao i<<strong>br</strong> />

uzvisio, dovršivši i demonstrirajući<<strong>br</strong> />

punu pobjedu križa, čime je on<<strong>br</strong> />

postao pretečom otkupljenog<<strong>br</strong> />

čovječanstva i obnovljenog stvorenja.<<strong>br</strong> />

• Od svoga uzašašća Isus vlada<<strong>br</strong> />

kao Gospodin nad svom poviješću<<strong>br</strong> />

i stvorenjem.<<strong>br</strong> />

• O svome će povratku Isus<<strong>br</strong> />

izvršiti Božji sud, uništiti Sotonu,<<strong>br</strong> />

zlo i smrt te uspostaviti sveopću<<strong>br</strong> />

Božju vladavinu.<<strong>br</strong> />

Iznova se obvezujemo da ćemo<<strong>br</strong> />

po čitavom svijetu pronositi<<strong>br</strong> />

svjedočanstvo o Isusu Kristu i o<<strong>br</strong> />

cijelomu njegovu nauku, znajući da<<strong>br</strong> />

možemo biti svjedoci samo ako<<strong>br</strong> />

sami živimo u poslušnosti njegovu<<strong>br</strong> />

nauku.<<strong>br</strong> />

5. LJUBIMO BOGA<<strong>br</strong> />

DUHA SVETOGA<<strong>br</strong> />

Mi ljubimo Duha Svetoga u<<strong>br</strong> />

jedinstvu Trojstva, zajedno s Bogom<<strong>br</strong> />

Ocem i Bogom Sinom. On<<strong>br</strong> />

je Duh misije, poslan od Oca<<strong>br</strong> />

A onaj koji<<strong>br</strong> />

ispituje srca<<strong>br</strong> />

zna koja je želja<<strong>br</strong> />

Duha; zna da<<strong>br</strong> />

u skladu s voljom<<strong>br</strong> />

Božjom posreduje<<strong>br</strong> />

za svete<<strong>br</strong> />

por. Bez ploda Duha naš je život<<strong>br</strong> />

neprivlačan i ne može odražavati<<strong>br</strong> />

ljepotu evanđelja.<<strong>br</strong> />

Nema istinitoga ili potpunoga<<strong>br</strong> />

evanđelja i nema autentične biblijske<<strong>br</strong> />

misije bez osobe, djela i snage<<strong>br</strong> />

Duha Svetoga. Molimo za veću<<strong>br</strong> />

budnost u vezi ove biblijske istine<<strong>br</strong> />

i za nastojanje da njezino iskustvo<<strong>br</strong> />

bude stvarnost u svim dijelovima<<strong>br</strong> />

Tijela Kristova diljem svijeta. Svjesni<<strong>br</strong> />

smo, međutim, mnogih zloporaba<<strong>br</strong> />

pod krinkom Duha Svetoga,<<strong>br</strong> />

mnogih načina na koje se različiti<<strong>br</strong> />

fenomeni prakticiraju i vrjednuju,<<strong>br</strong> />

a nisu dari Duha Svetoga, kako to<<strong>br</strong> />

Novi zavjet jasno naučava. Velika<<strong>br</strong> />

je potreba za dubljim razlučivanjem,<<strong>br</strong> />

za jasnim upozorenjima<<strong>br</strong> />

protiv zabluda, za raskrinkavanjem<<strong>br</strong> />

poslanja i Sina poslanja, što udiše<<strong>br</strong> />

život i moć u Božju misionarsku<<strong>br</strong> />

Crkvu. Mi ljubimo i molimo za<<strong>br</strong> />

prisutnost Duha Svetoga, jer bez<<strong>br</strong> />

svjedočanstva Duha koji svjedoči<<strong>br</strong> />

za Krista naše je svjedočanstvo<<strong>br</strong> />

uzaludno. Bez uvjeravajućega djela<<strong>br</strong> />

Duha naše je propovijedanje uzaludno.<<strong>br</strong> />

Bez darova, vodstva i sile<<strong>br</strong> />

Duha naša je misija tek ljudski nalažnih<<strong>br</strong> />

i samodopadnih manipulatora<<strong>br</strong> />

koji zloupotrebljavaju<<strong>br</strong> />

duhovne moći za svoje bezbožno<<strong>br</strong> />

bogaćenje. Ponad svega, postoji<<strong>br</strong> />

velika potreba za jasnom biblijskom<<strong>br</strong> />

poukom i navještajem, natopljenima<<strong>br</strong> />

poniznom molitvom koja<<strong>br</strong> />

će opremiti vjernike da razumiju<<strong>br</strong> />

i raduju se u istinskom evanđelju<<strong>br</strong> />

te da prepoznaju i odbace lažna<<strong>br</strong> />

evanđelja.<<strong>br</strong> />

6. LJUBIMO RIJEČ<<strong>br</strong> />

BOŽJU<<strong>br</strong> />

Ljubimo Riječ Božju u Svetome<<strong>br</strong> />

pismu Staroga i Novoga zavjeta,<<strong>br</strong> />

ponavljajući radosno oduševljenje<<strong>br</strong> />

psalmista u Tori: “Ljubim zapovijedi<<strong>br</strong> />

tvoje više no zlato ... Oh, kako<<strong>br</strong> />

ljubim tvoj zakon“. Prihvaćamo<<strong>br</strong> />

cijelu Bibliju kao Riječ Božju, nadahnutu<<strong>br</strong> />

Duhom Božjim, koji su<<strong>br</strong> />

govorili i pisali ljudski autori.<<strong>br</strong> />

Podređujemo se njezinoj iznimnoj<<strong>br</strong> />

i jedinstvenoj autoritativnosti<<strong>br</strong> />

koja oblikuje naše uvjerenje<<strong>br</strong> />

i ponašanje. Svjedočimo o snazi<<strong>br</strong> />

Riječi Božje u ostvarenju Božjega<<strong>br</strong> />

spasenja. Potvrđujemo da je Biblija<<strong>br</strong> />

konačno zapisana Riječ Božja koju<<strong>br</strong> />

nije nadmašilo neko daljnje otkrivenje,<<strong>br</strong> />

ali se također radujemo<<strong>br</strong> />

tome što Duh Sveti rasvjetljuje<<strong>br</strong> />

um Božjih ljudi, tako da Biblija i<<strong>br</strong> />

dalje na svjež način govori Božje<<strong>br</strong> />

istine ljudima svih kultura.<<strong>br</strong> />

Živimo, međutim, u svijetu punome<<strong>br</strong> />

laži i odbacivanja istine. Mnoge<<strong>br</strong> />

kulture očituju dominantan<<strong>br</strong> />

relativizam koji niječe postojanje<<strong>br</strong> />

apsolutne istine ili mogućnosti<<strong>br</strong> />

spoznavanja.<<strong>br</strong> />

Ako ljubimo Bibliju, onda moramo<<strong>br</strong> />

ustati u o<strong>br</strong>anu njezinih<<strong>br</strong> />

istinitih tvrdnji. Moramo pronaći<<strong>br</strong> />

svježe načine izričaja biblijskoga<<strong>br</strong> />

autoriteta u svim kulturama. Ponovno<<strong>br</strong> />

se obvezujemo da ćemo<<strong>br</strong> />

se založiti za istinu Božje objave,<<strong>br</strong> />

što treba biti dijelom našega rada<<strong>br</strong> />

ljubavi za Riječ Božju.<<strong>br</strong> />

Ispovijedamo da olako tvrdimo<<strong>br</strong> />

kako ljubimo Bibliju, a da ne ljubimo<<strong>br</strong> />

život kojemu nas ona uči –<<strong>br</strong> />

život zahtjevne praktične poslušnosti<<strong>br</strong> />

Bogu po Kristu. Ipak, “ništa<<strong>br</strong> />

ne preporuča evanđelje bolje od<<strong>br</strong> />

preo<strong>br</strong>aženih života i ništa ga<<strong>br</strong> />

toliko ne dovodi na zao glas kao<<strong>br</strong> />

osobna nedosljednost. Od nas se<<strong>br</strong> />

zahtijeva ponašati se na način koji<<strong>br</strong> />

je dostojan evanđelja Kristova,<<strong>br</strong> />

pa čak i ‘ukrasiti’ ga, povećavajući<<strong>br</strong> />

njegovu ljepotu svetim življenjem.’<<strong>br</strong> />

Stoga, poradi evanđelja Kristova<<strong>br</strong> />

ponovno se obvezujemo na dokazivanje<<strong>br</strong> />

naše ljubavi za Riječ Božju<<strong>br</strong> />

po vjeri i poslušnosti. Nema biblijske<<strong>br</strong> />

misije bez biblijskog življenja.<<strong>br</strong> />

7. LJUBIMO BOŽJI<<strong>br</strong> />

SVIJET<<strong>br</strong> />

Dijelimo žarku Božju zauzetost<<strong>br</strong> />

za njegov svijet, ljubeći sve što je<<strong>br</strong> />

Bog stvorio, radujući se Božjoj<<strong>br</strong> />

providnosti i pravednosti u njegovu<<strong>br</strong> />

stvorenju, navješćujući Radosnu<<strong>br</strong> />

vijest svakome stvorenju i<<strong>br</strong> />

svim narodima, čeznuvši za danom<<strong>br</strong> />

kad će se zemlja napuniti znanja o<<strong>br</strong> />

slavi Božjoj kao što vode prekrivaju<<strong>br</strong> />

more.<<strong>br</strong> />

Krist je stvorio i otkupio zemlju<<strong>br</strong> />

i on je održava. Ne možemo<<strong>br</strong> />

tvrditi da ljubimo Boga, dok zloupotrebljavamo<<strong>br</strong> />

ono što pripada<<strong>br</strong> />

Kristu po pravu stvaranja, otkupljenja<<strong>br</strong> />

i nasljedstva. Mi <strong>br</strong>inemo<<strong>br</strong> />

za zemlju i odgovorno se koristimo<<strong>br</strong> />

njezinim bogatim resursima<<strong>br</strong> />

ne prema o<strong>br</strong>azloženjima svijeta,<<strong>br</strong> />

nego poradi svoga Gospodina.<<strong>br</strong> />

Ako je Isus Gospodin sve zemlje,<<strong>br</strong> />

ne možemo odvojiti naš odnos<<strong>br</strong> />

s Kristom od načina kojim se<<strong>br</strong> />

odnosimo prema zemlji. Jer, naviještati<<strong>br</strong> />

evanđelje koje kaže: “Isus je<<strong>br</strong> />

Gospodin“ znači naviještati evanđelje<<strong>br</strong> />

koje uključuje zemlju, budući<<strong>br</strong> />

da je Kristovo gospodstvo ponad<<strong>br</strong> />

svega stvorenja. Briga za stvorenje<<strong>br</strong> />

stoga je evanđeoski zahtjev u surječju<<strong>br</strong> />

Kristova gospodstva.<<strong>br</strong> />

Takva ljubav za Božje stvorenje<<strong>br</strong> />

zahtijeva od nas da se pokajemo<<strong>br</strong> />

za svoje sudjelovanje u uništavanju,<<strong>br</strong> />

opustošenju i zagađenju<<strong>br</strong> />

zemljinih resursa, kao i za svoje<<strong>br</strong> />

prešutno priklanjanje toksičnom<<strong>br</strong> />

idolopoklonstvu konzumerizma.<<strong>br</strong> />

Umjesto toga mi se obvezujemo<<strong>br</strong> />

na hitnu i proročku ekološku odgovornost.<<strong>br</strong> />

Podržavamo kršćane čiji je<<strong>br</strong> />

poseban misijski poziv u zagovaranju<<strong>br</strong> />

i akciji <strong>br</strong>ige za okoliš, kao<<strong>br</strong> />

i one koji su predani pobožnom<<strong>br</strong> />

Jahvina<<strong>br</strong> />

je zemlja<<strong>br</strong> />

i sve<<strong>br</strong> />

na njoj,<<strong>br</strong> />

svijet i svi<<strong>br</strong> />

koji na<<strong>br</strong> />

njemu žive<<strong>br</strong> />

ispunjenju svojih dužnosti da iz<<strong>br</strong> />

obilja Božjega stvorenja pribave<<strong>br</strong> />

dovoljno resursa za zadovoljenje<<strong>br</strong> />

ljudskih potreba. Podsjećamo se<<strong>br</strong> />

da Biblija obznanjuje Božju otkupiteljsku<<strong>br</strong> />

svrhu za samo stvorenje.<<strong>br</strong> />

Cjelovita misija znači razlučivanje,<<strong>br</strong> />

naviještanje i življenje biblijske<<strong>br</strong> />

istine koja kaže da je Evanđe-<<strong>br</strong> />

lje – kroz križ i uskrsnuće Isusa<<strong>br</strong> />

Krista – Božja Radosna vijest za<<strong>br</strong> />

pojedince i za društvo te za stvorenje.<<strong>br</strong> />

Sve troje slomljeno je i trpi<<strong>br</strong> />

zbog grijeha, kao što je i sve troje<<strong>br</strong> />

uključeno u otkupiteljsku ljubav i<<strong>br</strong> />

Božju misiju; sve troje mora biti<<strong>br</strong> />

dio sveobuhvatne misije Božjeg<<strong>br</strong> />

naroda.<<strong>br</strong> />

Takva ljubav za sve narode zahtijeva<<strong>br</strong> />

od nas da odbacimo zla<<strong>br</strong> />

rasizma i etnocentrizma te da<<strong>br</strong> />

svaku etničku i kulturnu skupinu<<strong>br</strong> />

tretiramo s dostojanstvom i poštovanjem,<<strong>br</strong> />

na temelju toga što su<<strong>br</strong> />

oni bili vrijedni u Božjim očima<<strong>br</strong> />

pri stvaranju i otkupljenju.<<strong>br</strong> />

Takva ljubav također zahtijeva<<strong>br</strong> />

nastojanje da se evanđelje<<strong>br</strong> />

obznani među svim narodima i<<strong>br</strong> />

kulturama. Nema naroda, Židova<<strong>br</strong> />

ili poganina, koji bi bio izuzet iz<<strong>br</strong> />

djelokruga Velikoga poslanja. Evangelizacija<<strong>br</strong> />

je izlijevanje srca koja su<<strong>br</strong> />

ispunjena Božjom ljubavi za one<<strong>br</strong> />

koji ga još ne poznaju. Sa stidom<<strong>br</strong> />

ispovijedamo da još uvijek postoji<<strong>br</strong> />

mnogo ljudi na svijetu koji još<<strong>br</strong> />

nikada nisu čuli poruku o Božjoj<<strong>br</strong> />

ljubavi u Isusu Kristu. Obnavljamo<<strong>br</strong> />

predanje koja je nadahnulo Lausannski<<strong>br</strong> />

pokret od njegova početka,<<strong>br</strong> />

obvezujući se da ćemo se koristiti<<strong>br</strong> />

svim mogućim sredstvima kako bi<<strong>br</strong> />

evanđelje doprlo do svih naroda.<<strong>br</strong> />

Takva ljubav prema bližnjima<<strong>br</strong> />

zahtijeva od nas da odgovorimo<<strong>br</strong> />

svim ljudima iz srca evanđelja, u<<strong>br</strong> />

poslušnosti Kristovoj zapovijedi,<<strong>br</strong> />

nasljeđujući Kristov primjer.<<strong>br</strong> />

Ta ljubav prema bližnjima prigrljuje<<strong>br</strong> />

ljude drugih vjera, a proteže<<strong>br</strong> />

se i na one koji nas mrze, kleveću<<strong>br</strong> />

i progone pa čak i ubijaju. Isus nas<<strong>br</strong> />

je učio da na laži odgovaramo<<strong>br</strong> />

istinom, da onima koji nam čine<<strong>br</strong> />

zlo odgovaramo djelima ljubavi,<<strong>br</strong> />

milosrđa i opraštanja, da na nasilje<<strong>br</strong> />

i ubojstva protiv njegovih učenika<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

17


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

PEV<<strong>br</strong> />

18<<strong>br</strong> />

odgovorimo samožrtvovanjem<<strong>br</strong> />

kako bismo privukli ljude i razbili<<strong>br</strong> />

lanac zla. Odlučno odbacujemo<<strong>br</strong> />

nasilje kao sredstvo širenja<<strong>br</strong> />

evanđelja i odričemo se napasti<<strong>br</strong> />

odmazde i osvete protiv onih koji<<strong>br</strong> />

nam čine nažao. Takva neposlušnost<<strong>br</strong> />

nije u skladu s primjerom<<strong>br</strong> />

i naukom o Kristu u Novome<<strong>br</strong> />

zavjetu. No, istovremeno, naša<<strong>br</strong> />

dužnost ljubavi prema patnji naših<<strong>br</strong> />

bližnjih zahtijeva od nas da tražimo<<strong>br</strong> />

pravdu u njihovo ime kroz<<strong>br</strong> />

odgovarajuće žalbe na pravne i<<strong>br</strong> />

državne vlasti koje djeluju kao<<strong>br</strong> />

Božji sluge u kažnjavanju zločinitelja.<<strong>br</strong> />

Iznova se obvezujemo ne udvarati<<strong>br</strong> />

se posrnulu svijetu i njegovim<<strong>br</strong> />

prolaznim strastima nego ljubiti<<strong>br</strong> />

čitavi svijet onako kao što ga Bog<<strong>br</strong> />

ljubi. Mi dakle ljubimo svijet u svetoj<<strong>br</strong> />

čežnji za njegovim otkupljenjem<<strong>br</strong> />

i obnovom svega stvorenja<<strong>br</strong> />

i svih kultura u Kristu, u čežnji za<<strong>br</strong> />

okupljanjem Božjega naroda iz<<strong>br</strong> />

svih naroda do kraja zemlje te u<<strong>br</strong> />

težnji za okončanjem sveg razaranja,<<strong>br</strong> />

siromaštva i neprijateljstva.<<strong>br</strong> />

8. LJUBIMO EVANĐELJE<<strong>br</strong> />

BOŽJE<<strong>br</strong> />

Kao Isusovi učenici, mi smo ljudi<<strong>br</strong> />

evanđelja. Srž je našega identiteta<<strong>br</strong> />

žudnja za biblijskom Do<strong>br</strong>om<<strong>br</strong> />

viješću o Božjemu djelu spasenja<<strong>br</strong> />

po Isusu Kristu. Ujedinjeni smo<<strong>br</strong> />

svojim iskustvom Božje milosti u<<strong>br</strong> />

evanđelju i svojom motivacijom<<strong>br</strong> />

da to evanđelje milosti obznanimo<<strong>br</strong> />

čitavome svijetu svim raspoloživim<<strong>br</strong> />

sredstvima.<<strong>br</strong> />

9. LJUBIMO NAROD<<strong>br</strong> />

BOŽJI<<strong>br</strong> />

Narod Božji predstavlja one iz<<strong>br</strong> />

svih naraštaja i svih naroda koje je<<strong>br</strong> />

Bog u Kristu uzljubio, iza<strong>br</strong>ao, pozvao,<<strong>br</strong> />

spasio i posvetio kao narod<<strong>br</strong> />

za sebe – da sudjeluju u Kristovoj<<strong>br</strong> />

slavi kao građani novoga stvaranja.<<strong>br</strong> />

Bog je nama – kao onima koje<<strong>br</strong> />

je ljubio od vječnosti u vječnost,<<strong>br</strong> />

kroz svu našu burnu i buntovnu<<strong>br</strong> />

povijest – zapovjedio da ljubimo<<strong>br</strong> />

jedan drugoga. Jer je “Bog tako<<strong>br</strong> />

ljubio nas, da i mi trebamo ljubiti<<strong>br</strong> />

jedni druge,“ a time “biti nasljedovatelji<<strong>br</strong> />

Božji ... i živjeti život ljubavi<<strong>br</strong> />

baš kao što je Krist nas ljubio<<strong>br</strong> />

i predao samoga sebe za nas.“<<strong>br</strong> />

Ljubav jednih za druge u Božjoj<<strong>br</strong> />

obitelji ne samo da je poželjna<<strong>br</strong> />

mogućnost nego i neizbježna zapovijed.<<strong>br</strong> />

Takva ljubav prvi je dokaz<<strong>br</strong> />

poslušnosti evanđelju i moćan<<strong>br</strong> />

pokretač svjetske misije.<<strong>br</strong> />

Takva iskrenost povezana s<<strong>br</strong> />

ljubavlju poziva nas da se u pokajanju<<strong>br</strong> />

vratimo pobožnom životu<<strong>br</strong> />

poniznosti, integriteta i jednostavnosti<<strong>br</strong> />

žrtve. Moramo se odreći<<strong>br</strong> />

idolopoklonstva aroganciji, manipuliranom<<strong>br</strong> />

uspjehu i potrošačkoj<<strong>br</strong> />

pohlepi koje zavodi mnoge od nas,<<strong>br</strong> />

a i naše vođe. Naša ljubav prema<<strong>br</strong> />

Crkvi Božjoj uzrokuje bolnu tugu<<strong>br</strong> />

zbog naše nakaznosti koja tako<<strong>br</strong> />

Ako imadnete<<strong>br</strong> />

ljubavi jedan<<strong>br</strong> />

prema drugome,<<strong>br</strong> />

po tome će<<strong>br</strong> />

svi upoznati<<strong>br</strong> />

da ste<<strong>br</strong> />

moji učenici<<strong>br</strong> />

izobličuje lice našega dragog Gospodina<<strong>br</strong> />

Isusa Krista i skriva njegovu<<strong>br</strong> />

ljepotu od svijeta – od onoga<<strong>br</strong> />

svijeta koji je očajno potrebit<<strong>br</strong> />

njegove prisutnosti.<<strong>br</strong> />

Isus poziva sve svoje učenike da<<strong>br</strong> />

zajedno, kao jedna obitelj među<<strong>br</strong> />

svim narodima, budu pomireni u<<strong>br</strong> />

zajedništvu u kojemu je njegova<<strong>br</strong> />

pomirujuća milost razrušila sve<<strong>br</strong> />

grešne podjele.<<strong>br</strong> />

Ta je Crkva zajednica milosti,<<strong>br</strong> />

poslušnosti i ljubavi u zajedništvu<<strong>br</strong> />

Duha Svetoga, u kojoj se ogledaju<<strong>br</strong> />

slavna Božja svojstva i Kristove<<strong>br</strong> />

milostive značajke te prikazuje<<strong>br</strong> />

Božja mnogostruka mudrost. Crkva<<strong>br</strong> />

je – kao najočitiji sadašnji izričaj<<strong>br</strong> />

Kraljevstva Božjega – zajednica<<strong>br</strong> />

pomirenih vjernika koji ne žive<<strong>br</strong> />

više za sebe, nego za Spasitelja<<strong>br</strong> />

koji ih je ljubio i sebe dao za njih.<<strong>br</strong> />

10. LJUBIMO BOŽJU<<strong>br</strong> />

MISIJU<<strong>br</strong> />

Predani smo svjetskoj misiji, jer<<strong>br</strong> />

se ona nalazi u središtu našega<<strong>br</strong> />

razumijevanja Boga, Biblije, Crkve,<<strong>br</strong> />

ljudske povijesti i konačne budućnosti.<<strong>br</strong> />

Cijela Biblija otkriva Božju<<strong>br</strong> />

nakanu o tome da sve na nebu<<strong>br</strong> />

i zemlji dovede u jedinstvo pod<<strong>br</strong> />

Kristom, sve pomirivši kroz krv<<strong>br</strong> />

njegova križa, na hvalu slave Božje<<strong>br</strong> />

i milosti.<<strong>br</strong> />

U ispunjenju svoje misije Bog će<<strong>br</strong> />

preo<strong>br</strong>aziti ovo stvorenje razoreno<<strong>br</strong> />

grijehom i zlom u novo stvorenje<<strong>br</strong> />

u kojemu više neće biti grijeha<<strong>br</strong> />

ili prokletstva. Bog će ispuniti<<strong>br</strong> />

svoje obećanje dano A<strong>br</strong>ahamu da<<strong>br</strong> />

će blagosloviti sve narode na zemlji,<<strong>br</strong> />

kroz evanđelje Isusa, Mesije,<<strong>br</strong> />

koji je od potomstva A<strong>br</strong>ahamova.<<strong>br</strong> />

Bog će preo<strong>br</strong>aziti slomljeni<<strong>br</strong> />

svijet u kojemu žive narodi što su<<strong>br</strong> />

raspršeni po Božjoj osudi u novo<<strong>br</strong> />

čovječanstvo koje će biti otkupljeno<<strong>br</strong> />

krvlju Kristovom iz svakoga<<strong>br</strong> />

plemena, naroda, zemlje i jezika te<<strong>br</strong> />

okupljeno u štovanju Boga našega<<strong>br</strong> />

i Spasitelja. Bog će dokinuti vladavinu<<strong>br</strong> />

smrti, propadljivosti i nasilja<<strong>br</strong> />

kada se Krist vrati da utvrdi svoju<<strong>br</strong> />

vječnu vladavinu života, pravde i<<strong>br</strong> />

mira. Tada će Bog, Emanuel, prebivati<<strong>br</strong> />

s nama, i kraljevstvo svijeta<<strong>br</strong> />

postat će Kraljevstvo Gospodina<<strong>br</strong> />

našega i Pomazanika njegova i on<<strong>br</strong> />

će kraljevati zauvijek.<<strong>br</strong> />

Sama evangelizacija jest naviještanje<<strong>br</strong> />

povijesnoga i biblijskog<<strong>br</strong> />

Krista kao Spasitelja i Gospodina,<<strong>br</strong> />

s nakanom poticanja ljudi da mu<<strong>br</strong> />

pristupe i budu pomireni s Bogom<<strong>br</strong> />

... rezultati evangelizacije uključuju<<strong>br</strong> />

poslušnost Kristu, priključenje<<strong>br</strong> />

njegovoj Crkvi i odgovorno služenje<<strong>br</strong> />

u svijetu ... tvrdimo da su<<strong>br</strong> />

evangelizacija i društvenopolitički<<strong>br</strong> />

angažman sastavnice naše kršćanske<<strong>br</strong> />

dužnosti. I to stoga što oboje<<strong>br</strong> />

predstavlja nužan iskaz našega<<strong>br</strong> />

nauka o Bogu i čovječanstvu, naše<<strong>br</strong> />

ljubavi za bližnje te poslušnosti<<strong>br</strong> />

prema Isusu Kristu ... spasenje<<strong>br</strong> />

koje naviještamo mora u cijelosti<<strong>br</strong> />

preo<strong>br</strong>ažavati naše osobne i<<strong>br</strong> />

društvene odgovornosti. Vjera bez<<strong>br</strong> />

djela je mrtva.<<strong>br</strong> />

Integralna misija jest naviještanje<<strong>br</strong> />

i obznanjivanje evanđelja. Ne radi<<strong>br</strong> />

se samo o tome da se evangelizacija<<strong>br</strong> />

i društveni angažman ostvaruju<<strong>br</strong> />

jedno pored drugog. Umjesto<<strong>br</strong> />

toga, u cjelovitoj misiji naš navještaj<<strong>br</strong> />

ima društvene posljedice, budući<<strong>br</strong> />

da pozivamo ljude na ljubav i<<strong>br</strong> />

pokajanje u svim područjima života.<<strong>br</strong> />

I naš društveni angažman ima<<strong>br</strong> />

evangelizacijske posljedice, budući<<strong>br</strong> />

da naviještamo obnoviteljsku milost<<strong>br</strong> />

Isusa Krista. Zanemarimo li<<strong>br</strong> />

svijet, izdajemo Riječ Božju koja<<strong>br</strong> />

nas šalje služiti svijetu. Zanemarimo<<strong>br</strong> />

li Riječ Božju, nemamo što<<strong>br</strong> />

donijeti svijetu.<<strong>br</strong> />

Obvezujemo se na integralno<<strong>br</strong> />

On nas<<strong>br</strong> />

istrgnu<<strong>br</strong> />

iz vlasti tame<<strong>br</strong> />

i prenese u<<strong>br</strong> />

kraljevstvo<<strong>br</strong> />

svoga ljubljenog<<strong>br</strong> />

Sina<<strong>br</strong> />

i dinamičko ostvarenje svih dimenzija<<strong>br</strong> />

misije na koje Bog poziva<<strong>br</strong> />

svoju Crkvu. Bog nam zapovijeda<<strong>br</strong> />

da svim narodima obznanimo istinu<<strong>br</strong> />

o Božjoj objavi, kao i evanđelje<<strong>br</strong> />

o spasiteljskoj milosti Božjoj po<<strong>br</strong> />

Isusu Kristu, pozivajući sve narode<<strong>br</strong> />

na pokajanje, vjeru, krštenje<<strong>br</strong> />

i poslušno učeništvo. Bog nam<<strong>br</strong> />

zapovijeda da odražavamo njegovu<<strong>br</strong> />

narav kroz samilosnu skrb za<<strong>br</strong> />

potrebite te očitujemo vrijednosti<<strong>br</strong> />

i moć Božjega kraljevstva u zauzimanju<<strong>br</strong> />

za pravdu i mir te u skrbi<<strong>br</strong> />

za Božje stvorenje.<<strong>br</strong> />

U odgovoru na Božju bezgraničnu<<strong>br</strong> />

ljubav za nas u Kristu i iz<<strong>br</strong> />

naše ljubavi za njega iznova se<<strong>br</strong> />

posvećujemo, uz pomoć Duha<<strong>br</strong> />

Svetoga, u potpunosti poštivati<<strong>br</strong> />

sve što Bog zapovijeda, uz samoodricajuću<<strong>br</strong> />

poniznost, radost i odvažnost.<<strong>br</strong> />

Obnavljamo ovaj zavjet s<<strong>br</strong> />

Gospodinom koga ljubimo, jer je<<strong>br</strong> />

on prvi ljubio nas.<<strong>br</strong> />

ZAKLJUČAK<<strong>br</strong> />

Bog je u Kristu pomirio svijet<<strong>br</strong> />

sa sobom. Duh Božji je bio u<<strong>br</strong> />

Cape Townu, pozivajući Kristovu<<strong>br</strong> />

Crkvu da bude ambasador Božje<<strong>br</strong> />

pomirujuće ljubavi za svijet. Bog<<strong>br</strong> />

je održao obećanje u svojoj Riječi,<<strong>br</strong> />

jer kad se njegov narod okupio u<<strong>br</strong> />

Kristovo ime, Gospodin Isus Krist<<strong>br</strong> />

je bio među nama, i hodao među<<strong>br</strong> />

nama.<<strong>br</strong> />

Nastojali smo slušati glas Gospodina<<strong>br</strong> />

Isusa Krista. I u svom milosrđu,<<strong>br</strong> />

po Duhu Svetome, Krist je<<strong>br</strong> />

govorio svojim ljudima koji su ga<<strong>br</strong> />

slušali. Kroz mnoge glasove izlaganja<<strong>br</strong> />

Biblije, plenarne propovijedi, i<<strong>br</strong> />

grupne diskusije, dvije su se teme<<strong>br</strong> />

ponavljale:<<strong>br</strong> />

• Potreba za radikalnim poslušnim<<strong>br</strong> />

učeništvom, koje vodi do<<strong>br</strong> />

zrelosti, rasta u dubinu kao i rasta<<strong>br</strong> />

u <strong>br</strong>oju;<<strong>br</strong> />

• Potreba za radikalnim, u križu<<strong>br</strong> />

usredotočenim pomirenjem, koje<<strong>br</strong> />

vodi do jedinstva, rasta u ljubavi,<<strong>br</strong> />

kao i rastu u vjeri i nadi.<<strong>br</strong> />

Učeništvo i pomirenje su neophodni<<strong>br</strong> />

u našoj misiji. Tugujemo nad<<strong>br</strong> />

sablazni naše površnosti i nedostatka<<strong>br</strong> />

učeništva te sablazni nejedinstva<<strong>br</strong> />

i nedostatka ljubavi. Oboje<<strong>br</strong> />

ozbiljno šteti našem svjedočenju<<strong>br</strong> />

Evanđelja.<<strong>br</strong> />

U ime Boga Oca, Sina i Duha<<strong>br</strong> />

Svetoga, te na jedinom temelju<<strong>br</strong> />

vjere u Božje beskrajno milosrđe<<strong>br</strong> />

i milost koja nas spašava, iskreno<<strong>br</strong> />

čeznemo i molimo za reformaciju<<strong>br</strong> />

biblijskog učeništva i revoluciju<<strong>br</strong> />

kristolike ljubavi.<<strong>br</strong> />

Ovo je naša molitva i činimo ju<<strong>br</strong> />

našim opredjeljenjem za Gospodina<<strong>br</strong> />

kojeg ljubimo i radi svijeta<<strong>br</strong> />

kojemu služimo u njegovo ime.<<strong>br</strong> />

Cape Town, <strong>list</strong>opad 2010.<<strong>br</strong> />

© The Lausanne<<strong>br</strong> />

Movement 2010<<strong>br</strong> />

Prijevod: Giorgio Grlj<<strong>br</strong> />

Lektura: Ruben Knežević,<<strong>br</strong> />

Krešimir Šimić i Boris Beck<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

19


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

Zagrebačke crkve su bile<<strong>br</strong> />

domaćin dvaju velikih<<strong>br</strong> />

događanja. Prvi je bi, posjet<<strong>br</strong> />

Nicka Vujičića, 30-godišnjeg<<strong>br</strong> />

mladića rođenog bez ruku i nogu,<<strong>br</strong> />

koji je poznat širom svijeta po<<strong>br</strong> />

svojim motivacijskim govorima.<<strong>br</strong> />

Ovaj mladić, koji ne priznaje izraz<<strong>br</strong> />

“invalidnost” zaista je protresao<<strong>br</strong> />

Zagreb svojim nastupom. Dvorana<<strong>br</strong> />

sportova bila je prepuna i mnogi<<strong>br</strong> />

kažu da se tamo okupilo skoro<<strong>br</strong> />

sedam tisuća ljudi. Mnogi su došli<<strong>br</strong> />

iz čiste znatiželje. Sama pomisao<<strong>br</strong> />

na to da netko nema obje ruke i<<strong>br</strong> />

obje noge i putuje svijetom ohra<strong>br</strong>ujući<<strong>br</strong> />

ljude bio je dovoljan poticaj<<strong>br</strong> />

mnogima da dođu i poslušaju,<<strong>br</strong> />

Jer Nick, uvjereni kršćanin tvrdi<<strong>br</strong> />

da postoji istinska radost i zadovoljstvo<<strong>br</strong> />

koje ne proizlazi iz toga<<strong>br</strong> />

Čovjek koji po miče GRANICE<<strong>br</strong> />

ima li netko ruke ili noge, nego<<strong>br</strong> />

odnosom prema – Isusu Kristu!<<strong>br</strong> />

Zagrebačka dvorana sportova bla<<strong>br</strong> />

je mjesto oduševljenja, jer Nick<<strong>br</strong> />

je govorio kako Bog svima nudi<<strong>br</strong> />

nadu i potpuno ispunjenje radošću<<strong>br</strong> />

života.<<strong>br</strong> />

Nick je rođen u Australiji. Roditelji<<strong>br</strong> />

su tamo došli iz Srbije. Kad<<strong>br</strong> />

se rodio, roditelji su bili užasnuti.<<strong>br</strong> />

Otac je istrčao iz bolnice i povraćao<<strong>br</strong> />

od muke. Nick je imao<<strong>br</strong> />

mnogo teškoća u najranijem djetinjstvu<<strong>br</strong> />

i, kako je sam rekao, često<<strong>br</strong> />

mu glavom prolazila misao da sam<<strong>br</strong> />

sebi oduzme život. Ali, volja za<<strong>br</strong> />

životom je bila jača. Kad je upoznao<<strong>br</strong> />

Isusa, Nickov životni put se<<strong>br</strong> />

stubokom promijenio. Završio je<<strong>br</strong> />

dva fakulteta, pišući svoje radove<<strong>br</strong> />

jednim jedinim nožnim prstom!<<strong>br</strong> />

Preselio je u Ameriku i tamo nastavio<<strong>br</strong> />

putovati, govoreći mladima<<strong>br</strong> />

i starima da je život lijep i da je<<strong>br</strong> />

život s Isusom još ljepši. Proputovao<<strong>br</strong> />

je svijet, skoro sve kontinente.<<strong>br</strong> />

Primali su ga visoki državnici,<<strong>br</strong> />

govorio je na velikim sportskim<<strong>br</strong> />

stadionima. Posjetio je mnoge<<strong>br</strong> />

muslimanske zemlje i javno govo-<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

NICK VUJIČIĆ<<strong>br</strong> />

20<<strong>br</strong> />

Nick u Zagrebu<<strong>br</strong> />

Prvo što mi pada na pamet kad razmišljam o<<strong>br</strong> />

posjetu Nicka Vujičića, biblijski je ulomak iz Mateja<<strong>br</strong> />

11, u kojemu Isus govori o Ivanu Krstitelju: “Kad<<strong>br</strong> />

su oni otišli, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu:<<strong>br</strong> />

‘Što ste izišli gledati u pustinju? Trsku koju vjetar<<strong>br</strong> />

ljulja? Ili što ste izišli vidjeti čovjeka raskošno<<strong>br</strong> />

odjevena? Ali, ljudi što se raskošno odijevaju borave<<strong>br</strong> />

u kraljevskim dvorima. Pa što ste onda izišli? Vidjeti<<strong>br</strong> />

proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka, jer<<strong>br</strong> />

Ivan je onaj o kome je pisano: Evo, glasnika svoga<<strong>br</strong> />

pred licem ti šaljem da pripravi put pred tobom.’”<<strong>br</strong> />

Svi mi koji smo došli poslušati Nicka imali smo<<strong>br</strong> />

svoje razloge. Neki su došli iz potrebe da budu<<strong>br</strong> />

potaknuti njegovim primjerom, neki da osvježe<<strong>br</strong> />

svoj odnos s Bogom, neki da čuju nešto novo što<<strong>br</strong> />

bi u njihovom životu donijelo promjene, a neki su<<strong>br</strong> />

došli iz čiste znatiželje. Htjeli su vidjeti čovjeka<<strong>br</strong> />

rođenog bez ruku i nogu, koji pomiče granice vjere.<<strong>br</strong> />

Dvorana je bila krcata i ugodan žamor se nadvio<<strong>br</strong> />

nad svima. Čekali smo uzbuđeno kad će kucnuti<<strong>br</strong> />

19 sati i Nick izaći na pozornicu. Atmosfera je<<strong>br</strong> />

bila odlična, tražilo se mjesto više, ali u toj gužvi<<strong>br</strong> />

nije bilo nervoze. Počelo je s izvrsnim pjesmama i<<strong>br</strong> />

zborom, ali svi smo čekali na Nickovu poruku koja<<strong>br</strong> />

će nam u srca uliti novu nadu.<<strong>br</strong> />

Mnoštvo u punoj dvorani pokazalo mi je da ljudi<<strong>br</strong> />

traže Boga, da im ono što imaju nije dovoljno i da<<strong>br</strong> />

žude ne bi li ga upoznali.<<strong>br</strong> />

Iskreno govoreći, meni Nick nije rekao ništa nova,<<strong>br</strong> />

što već u svojih 17 godina kršćanskog učeništva<<strong>br</strong> />

nisam čula, ali njegov primjer bio mi je snažni<<strong>br</strong> />

dokaz da se velike stvari mogu dogoditi ako<<strong>br</strong> />

vjerujemo i ako se ustrajno borimo.<<strong>br</strong> />

Dojmila me se Nickova jednostavnost i ležernost<<strong>br</strong> />

i smisao za humor. Potaknuo je nas kršćane da<<strong>br</strong> />

se držimo zajedno, bez obzira na razlike. Pozvao<<strong>br</strong> />

nas je da mi kršćani iz Hrvatske i kršćani iz Srbije<<strong>br</strong> />

molimo jedni za druge, za naše narode i da se<<strong>br</strong> />

ujedinimo u Kristovu imenu.<<strong>br</strong> />

Žao mi je da mnogi drugi nisu čuli Nickovu<<strong>br</strong> />

poruku, tog hra<strong>br</strong>og čovjeka, bez ruku i nogu, koji<<strong>br</strong> />

nas je “zagrlio” Kristovom ljubavlju.<<strong>br</strong> />

Slavica Skala<<strong>br</strong> />

rio o Isusu. Kad sam ga pitao kako<<strong>br</strong> />

je to bilo moguće, on je rekao:<<strong>br</strong> />

“Mogao sam zato što sam rođen<<strong>br</strong> />

bez ruku i nogu! Da imam noge i<<strong>br</strong> />

ruke, nitko mi to tamo ne bi dopustio!<<strong>br</strong> />

Dakle, Bog mi je pomogao<<strong>br</strong> />

da postanem korisno oruđe u<<strong>br</strong> />

njegovim rukama.”<<strong>br</strong> />

Nick je digao Dom sportova<<strong>br</strong> />

na noge svojim dosjetkama i vrlo<<strong>br</strong> />

otvorenim pitanjima. Nick je bio<<strong>br</strong> />

mnogima melem na ranu, jer<<strong>br</strong> />

mnogi su danas siti pesimističnih<<strong>br</strong> />

poruka naših političara, koji ništa<<strong>br</strong> />

do<strong>br</strong>a ne pretkazuju. Posjetom<<strong>br</strong> />

Nicka naučili smo da mi kršćani<<strong>br</strong> />

imamo najsnažniju poruku nade<<strong>br</strong> />

i ljubavi, poruku koju svi trebaju<<strong>br</strong> />

čuti. Nick nas je uvjerio da je<<strong>br</strong> />

život s Isusom drukčiji. Osim<<strong>br</strong> />

toga, Nick je čudesno<<strong>br</strong> />

ujedinio mnoge crkve.<<strong>br</strong> />

Ne samo zagrebačke,<<strong>br</strong> />

nego i iz mnogih drugih<<strong>br</strong> />

gradova.<<strong>br</strong> />

Dan nakon nastupa u<<strong>br</strong> />

Domu sportova, Nick<<strong>br</strong> />

je gostovao u Rijeci i,<<strong>br</strong> />

nakon toga se vratio<<strong>br</strong> />

u Zagreb, gdje je bio<<strong>br</strong> />

organiziran ručak sa<<strong>br</strong> />

zagrebačkim pastorima<<strong>br</strong> />

i propovjednicima. Tom<<strong>br</strong> />

prilikom Nick je dobio,<<strong>br</strong> />

u ime svih zagrebačkih<<strong>br</strong> />

crkava, dar – kravatu Croata<<strong>br</strong> />

i dva primjerka Novog zavjeta<<strong>br</strong> />

na suvremenom hrvatskom. Podsjetimo<<strong>br</strong> />

se jednog Nickovog pitanja:<<strong>br</strong> />

“Ja nemam ruke i noge. Jesam<<strong>br</strong> />

li zato bezgranično nesretan? Ti<<strong>br</strong> />

imaš ruke i noge. Jesi li ti zato<<strong>br</strong> />

bezgranično sretan? Gdje je izvor<<strong>br</strong> />

tvoje radosti?”<<strong>br</strong> />

Mladen Jovanović<<strong>br</strong> />

21


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

NADA U SVIJETU<<strong>br</strong> />

22<<strong>br</strong> />

Humanitarna udruga “NADA u svijetu”, dio<<strong>br</strong> />

je svjetske organizacije “HOPE Worldwide”,<<strong>br</strong> />

djeluje u Zagrebu od 1999. godine.<<strong>br</strong> />

Jednog sunčanog poslijepodneva<<strong>br</strong> />

u Kalkuti, posjetili smo<<strong>br</strong> />

palaču Kraljice Viktorije i<<strong>br</strong> />

njezin spomenik. Obje građevine<<strong>br</strong> />

potpuno odudaraju od ostalih<<strong>br</strong> />

građevina u ovom prenapučenom<<strong>br</strong> />

i vrlo prljavom gradu. Okoliš je<<strong>br</strong> />

predivan, kip dojmljiv, a palača<<strong>br</strong> />

veličanstvena. Taj dan palača nije<<strong>br</strong> />

bila otvorena za javnost i bilo je<<strong>br</strong> />

tamo samo nekoliko ljudi. Tada<<strong>br</strong> />

Za svoju misiju ima organizaciju prikupljanja<<strong>br</strong> />

i pružanja materijalne pomoći onima u potrebi<<strong>br</strong> />

te rad na poboljšanju kvalitete života - organiziranjem<<strong>br</strong> />

i osmišljavanjem slobodnog vremena<<strong>br</strong> />

djece, mladih, žena i starijih osoba, održavanjem<<strong>br</strong> />

radionica, predavanja, priredaba, koncerata,<<strong>br</strong> />

izložbi i seminara.<<strong>br</strong> />

Jedan od programa je “Darivanje krvi” koji se<<strong>br</strong> />

provodi svaka četiri mjeseca. Drugi je program<<strong>br</strong> />

zdravstvene skrbi koji Udruga organizira u suradnji<<strong>br</strong> />

sa sponzorima. Namijenjen je djeci oboljeloj<<strong>br</strong> />

od karcinoma u Dječjoj bolnici u Klaićevoj.<<strong>br</strong> />

U tri godine omogućene su tri pumpe potrebne<<strong>br</strong> />

za liječenje, a i sljedeća je na putu, čim<<strong>br</strong> />

se prikupi 12.500 kn za njezinu kupnju. Dvadesetak<<strong>br</strong> />

djece prima tjednu terapiju koristeći<<strong>br</strong> />

jednu od ovih pumpi. Treći program se odvija u<<strong>br</strong> />

Dječjem domu A. G. Matoš, pod nazivom “Otkrij<<strong>br</strong> />

sebe”. Riječ je o radionicama za svaki ukus:<<strong>br</strong> />

jezična, kuhinja, informatika, glazbena, kreativna<<strong>br</strong> />

i druženje uz igre. Svrha ovoga programa je<<strong>br</strong> />

pomoć mladima u društvenoj prilagodbi.<<strong>br</strong> />

Želite li nam se pridružiti, slobodno nas kontaktirajte na: hopewwcroatia@gmail.com<<strong>br</strong> />

Naj<strong>br</strong>že ćete nas naći na: https://www.facebook.com/nadausvijetu<<strong>br</strong> />

Zašto pomagati<<strong>br</strong> />

svima i u svako vrijeme?<<strong>br</strong> />

Robert i Pat Gembel pokrenuli su službu pod nazivom “Help Other People<<strong>br</strong> />

Everywhere”. Žive u američkom gradu Filadelfija. Evo što pišu o tome:<<strong>br</strong> />

smo ugledali djevojčicu, kojih 8 ili<<strong>br</strong> />

9 godina. Njezine crne oči i kosa<<strong>br</strong> />

sjajili su na suncu, dok nam je<<strong>br</strong> />

pružala karticu ispisanu na engleskom<<strong>br</strong> />

jeziku: “Molim vas, pomozite<<strong>br</strong> />

mi. Treba mi novac za hranu, a ne<<strong>br</strong> />

mogu govoriti” Pogledali smo je.<<strong>br</strong> />

Otvorila je usta i pokazala nam<<strong>br</strong> />

kako nema jezika. Netko joj ga je<<strong>br</strong> />

odsjekao. Bili smo zgroženi. Čuli<<strong>br</strong> />

smo kasnije da to čine djeci, kako<<strong>br</strong> />

bi mogli uspješnije prositi. I sada<<strong>br</strong> />

kad se sjetimo njezina umiljatog<<strong>br</strong> />

lica, prožme nas zgražanje. Sjetili<<strong>br</strong> />

smo se riječi iz Izreka 19: 17: “Jahvi<<strong>br</strong> />

daje tko je siromahu milostiv, i<<strong>br</strong> />

on će mu platiti do<strong>br</strong>očinstvo.”<<strong>br</strong> />

Slavimo Boga!<<strong>br</strong> />

Isusovi učenici pomažu siromasima<<strong>br</strong> />

kao što je i on činio. Njegov<<strong>br</strong> />

nauk dovoljno je silan da može<<strong>br</strong> />

ovoj djevojčici pomoći da oprostiti<<strong>br</strong> />

onome tko ju je osakatio,<<strong>br</strong> />

može pomoći njezinoj obitelji<<strong>br</strong> />

da nauči zaraditi za život i mogu<<strong>br</strong> />

osvijestiti nasilnika u njegovu<<strong>br</strong> />

grijehu. Istina je, da su Isusovi<<strong>br</strong> />

učenici jedini koji su odgovorni za<<strong>br</strong> />

pojedince i čitavo društvo u kojemu<<strong>br</strong> />

žive. Da je Kraljica Viktorija<<strong>br</strong> />

u Kalkutu donijela istinsku vjeru<<strong>br</strong> />

u Isusa, koja može mijenjati ljude,<<strong>br</strong> />

umjesto palača i kipova, danas<<strong>br</strong> />

bi taj grad bio drugačiji. Rješenje<<strong>br</strong> />

dolazi tek kad se pojedinac promijeni,<<strong>br</strong> />

kad postane kao Krist i<<strong>br</strong> />

kad nastavi mijenjati druge oko<<strong>br</strong> />

sebe. On ne bježi od onih koji<<strong>br</strong> />

su u potrebi – bez obzira jesu li<<strong>br</strong> />

one materijalne, emocionalne ili<<strong>br</strong> />

duhovne. Rješenje dolazi kad svim<<strong>br</strong> />

srcem odlučimo slaviti Boga nasljedujući<<strong>br</strong> />

Kristov primjer.<<strong>br</strong> />

Danas je na Zemlji više od sedam<<strong>br</strong> />

milijardi ljudi. Polovica živi<<strong>br</strong> />

u siromaštvu. Tko će im pomoći?<<strong>br</strong> />

Tko će nahraniti gladne, izliječiti<<strong>br</strong> />

bolesne i spasiti izgubljene?<<strong>br</strong> />

U Bibliji čitamo: “Tko tlači na<<strong>br</strong> />

siromaha, huli na stvoritelja, a<<strong>br</strong> />

časti ga tko je milostiv ubogomu.”<<strong>br</strong> />

(Izreke 14:31) Biblijska priča o<<strong>br</strong> />

do<strong>br</strong>om Samarijancu započinje<<strong>br</strong> />

pitanjem: “Što moram činiti da<<strong>br</strong> />

baštinim život vječni?” Odgovor<<strong>br</strong> />

je jasan: pružiti bezuvjetnu ljubav<<strong>br</strong> />

onima koji ti nemaju čime uzvratiti.<<strong>br</strong> />

U Knjizi Izreka 14: 31 čitamo:<<strong>br</strong> />

“Kad smo nježni spram onih u<<strong>br</strong> />

potrebi, slavimo Boga.” Kako mi<<strong>br</strong> />

danas slavimo Boga?<<strong>br</strong> />

Prinesimo sebe!<<strong>br</strong> />

(Rimljani 12: 1-16)<<strong>br</strong> />

Isus je savršeni primjer prinošenja<<strong>br</strong> />

sebe u službi drugima.<<strong>br</strong> />

Ako trebaš poticaj za služenje,<<strong>br</strong> />

pogledaj Lukino evanđelje, od 1.-4.<<strong>br</strong> />

poglavlja. Tu nalazimo zapis o Isusovu<<strong>br</strong> />

rođenju, podrijetlu i krštenju.<<strong>br</strong> />

Tu su dokazi da je on zaista Sin<<strong>br</strong> />

živoga Boga. 4. poglavlje počinje<<strong>br</strong> />

njegovim prvim kušnjama i njegovom<<strong>br</strong> />

prvom propovjedi u Galileji.<<strong>br</strong> />

Isus odabire čitanje iz Knjige proroka<<strong>br</strong> />

Izaije:<<strong>br</strong> />

“Na meni je Duh Gospodnji,<<strong>br</strong> />

jer me pomazao.<<strong>br</strong> />

Poslao me je da donesem<<strong>br</strong> />

Radosnu vijest siromasima,<<strong>br</strong> />

da navijestim oslobođenje<<strong>br</strong> />

zarobljenicima<<strong>br</strong> />

i vraćanje vida slijepcima,<<strong>br</strong> />

da oslobodim potlačene,<<strong>br</strong> />

da proglasim godinu milosti<<strong>br</strong> />

Gospodnje.”<<strong>br</strong> />

Nakon što je objavio svoj duhovni<<strong>br</strong> />

proglas i bio istjeran iz svog<<strong>br</strong> />

rodnog grada, Isus je prinio sebe<<strong>br</strong> />

i pretočio Izaijine riječi u djela.<<strong>br</strong> />

Njegova misija uključuje izlječenja,<<strong>br</strong> />

učenja i propovjedanja siromasima.<<strong>br</strong> />

Kad je Isus liječio siromašne,<<strong>br</strong> />

činio je to bezuvjetno. Kad su<<strong>br</strong> />

učenici liječili i pomagali siromasima,<<strong>br</strong> />

također su to činili bezuvjetno,<<strong>br</strong> />

bez obzira na rasu, religiju<<strong>br</strong> />

ili neku drugu ljudsku podjelu.<<strong>br</strong> />

Kršćani, Isusovi učenici, uvijek su<<strong>br</strong> />

voljni podijeliti s drugima svoju<<strong>br</strong> />

vjeru i svoj život.<<strong>br</strong> />

Darivanje<<strong>br</strong> />

krvi<<strong>br</strong> />

Kad smo bili pozvani da “prinesemo<<strong>br</strong> />

sebe” i da proširimo<<strong>br</strong> />

programe diljem svijeta i tako<<strong>br</strong> />

pomognemo siromasima, bili smo<<strong>br</strong> />

spremni i oduševljeni. Odgovorili<<strong>br</strong> />

smo tako jer smo razumjeli suštinu<<strong>br</strong> />

Božje riječi. Od najsiromašnijih<<strong>br</strong> />

mjesta u svijetu do našeg grada,<<strong>br</strong> />

Filadelfije, shvatili smo da trebamo<<strong>br</strong> />

prinijeti sebe Bogu u njegovoj<<strong>br</strong> />

službi. Želimo svim srcem:<<strong>br</strong> />

• Propovijedati Radosnu<<strong>br</strong> />

vijest siromasima<<strong>br</strong> />

• Navijestiti oslobođenje<<strong>br</strong> />

zatočenima i vratiti vid slijepcima<<strong>br</strong> />

• Osloboditi potlačene<<strong>br</strong> />

• Proglasiti godinu milosti<<strong>br</strong> />

Gospodnje<<strong>br</strong> />

Pumpa<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

23


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

Podupirimo i zaštitimo<<strong>br</strong> />

prava siromaha<<strong>br</strong> />

Kad jednom shvatimo što Bog<<strong>br</strong> />

želi i kad molimo i tražimo savjet<<strong>br</strong> />

što nam je činiti, odgovor će doći.<<strong>br</strong> />

Osim pomaganja, važno je podupirati<<strong>br</strong> />

i zaštititi prava siromaha.<<strong>br</strong> />

“Otvaraj usta svoja za nijemoga<<strong>br</strong> />

i za pravo sviju nesretnika što<<strong>br</strong> />

propadaju.<<strong>br</strong> />

Otvaraj usta svoja, sudi pravedno<<strong>br</strong> />

Okrenimo se<<strong>br</strong> />

prema budućnosti<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

NADA U SVIJETU<<strong>br</strong> />

24<<strong>br</strong> />

I pribavi pravo siromahu<<strong>br</strong> />

i nevoljniku.”<<strong>br</strong> />

(Izreke 31: 8-9)<<strong>br</strong> />

Lako je prolaziti pored onih u<<strong>br</strong> />

potrebi. Ponekad kad pokušaš<<strong>br</strong> />

pomoći, neshvaćen si. Još izazovnije<<strong>br</strong> />

je <strong>br</strong>aniti do<strong>br</strong>obit siromaha.<<strong>br</strong> />

Ipak, Isus je to činio, tako smo i<<strong>br</strong> />

mi, potaknuti njegovom ljubavlju,<<strong>br</strong> />

dužni činiti isto. Amerika je sakrila<<strong>br</strong> />

svoje siromahe u utrobu gradova.<<strong>br</strong> />

Mnogi se čak plaše voziti kroz<<strong>br</strong> />

te dijelove gradova. Jednostavno:<<strong>br</strong> />

“daleko do očiju, daleko od srca”<<strong>br</strong> />

uzrokuje da su siromašni zaboravljeni.<<strong>br</strong> />

Mnogi kažu ovisnicima:<<strong>br</strong> />

“Tko ti je kriv!”. Potrebe HIV/<<strong>br</strong> />

AIDS-om zaražene populacije su<<strong>br</strong> />

Kad sam se prije skoro četiri godine o<strong>br</strong>atio i<<strong>br</strong> />

postao Isusovim učenikom, Kristova ljubav me je<<strong>br</strong> />

poticala da pomažem onima koji su u najvećim<<strong>br</strong> />

teškoćama, koji su nemoćni i napušteni. Pomagati<<strong>br</strong> />

bližnjima u potrebi ne znači samo pružati im<<strong>br</strong> />

materijalnu pomoć, nego posvetiti im vrijeme,<<strong>br</strong> />

pomagati oko svakodnevnih sitnica, jednostavno –<<strong>br</strong> />

pružiti im ljubav!<<strong>br</strong> />

Nikad neću zaboraviti jednu slijepu žene koju<<strong>br</strong> />

smo pitali što joj je potrebno, a ona je odgovorila:<<strong>br</strong> />

“Pokrivač i rešo!” Kad smo sakupili novac i<<strong>br</strong> />

kupili joj te stvari i došli u njezin stan, bili smo<<strong>br</strong> />

zanemarene. Kristove učenike<<strong>br</strong> />

Bog potiče da “pomažu i štite”<<strong>br</strong> />

siromahe.<<strong>br</strong> />

Ističite se u djelu milosrđa!<<strong>br</strong> />

“Dakle, kako se u svemu ističete<<strong>br</strong> />

– u vjeri, u govoru, u priznanju,<<strong>br</strong> />

u svakovrsnoj revnosti i u ljubavi<<strong>br</strong> />

prema nama – istaknite se i u<<strong>br</strong> />

ovom djelu milosrđa!” (2Kor 8: 7)<<strong>br</strong> />

Sposobnost davanja je dar od<<strong>br</strong> />

Boga. Naša vjera raste kada dejlujemo<<strong>br</strong> />

na Božji način i kad vidimo<<strong>br</strong> />

kako on radi. Davanje se razvija<<strong>br</strong> />

kroz davanje. Kako sve više učimo<<strong>br</strong> />

o tome kako davati, naša osobna<<strong>br</strong> />

radost raste, sve više i više.<<strong>br</strong> />

Jezična radionica<<strong>br</strong> />

Zahvalni smo za savku priliku da<<strong>br</strong> />

dajemo. Naša ustrajna molitva je<<strong>br</strong> />

da svi rastemo u djelima milosti.<<strong>br</strong> />

Ako:<<strong>br</strong> />

• Slavimo Boga slijedeći<<strong>br</strong> />

primjer Isusa<<strong>br</strong> />

Prinesemo sebe<<strong>br</strong> />

• Podupiremo i štitimo<<strong>br</strong> />

prava siromaha, i<<strong>br</strong> />

• Istaknemo se u djelima<<strong>br</strong> />

milosrđa,<<strong>br</strong> />

tada ćemo pomoći svim ljudima<<strong>br</strong> />

na svakom mjestu i naša inicijativa<<strong>br</strong> />

Help Other People Everywhere<<strong>br</strong> />

donijet će novu nadu siromašnima.<<strong>br</strong> />

iznenađeni, jer ona je već imala novi rešo i gomilu<<strong>br</strong> />

pokrivača. Ono što je ona je trebala bio je netko<<strong>br</strong> />

tko će je posjetiti, porazgovarati s njom, saslušati je<<strong>br</strong> />

i s njom provesti vrijeme.<<strong>br</strong> />

Meni su najdraža djeca iz dječjeg doma ili<<strong>br</strong> />

bolnice. Ponesemo glazbala, izaberemo neke<<strong>br</strong> />

lakše pjesme i pjevamo zajedno s njima. Sviramo i<<strong>br</strong> />

veselimo se.<<strong>br</strong> />

Pomažući drugima Bog mijenje mene i moje srce<<strong>br</strong> />

i za to sam mu zahvalan.<<strong>br</strong> />

Dalibor Šver<<strong>br</strong> />

Okrenimo se prema<<strong>br</strong> />

budućnosti” izjava je<<strong>br</strong> />

koje ću se, kao <strong>br</strong>anitelj,<<strong>br</strong> />

dugo sjećati. To su riječi bivšeg<<strong>br</strong> />

haškog optuženika, generala Ante<<strong>br</strong> />

Gotovine. Međunarodni sud za<<strong>br</strong> />

ratne zločine oslobodio ga je<<strong>br</strong> />

krivnje. Proveo je sedam godina u<<strong>br</strong> />

zatvoru. Tisuće, koji su ga dočekali<<strong>br</strong> />

na glavnom zagrebačkom trgu,<<strong>br</strong> />

očekivali su ogorčenog čovjeka,<<strong>br</strong> />

koji će govoriti o velikoj nepravdi<<strong>br</strong> />

koja mu je nanesena, koji će optuživati,<<strong>br</strong> />

ali čuli su nešto drugo: “Zaključimo<<strong>br</strong> />

prošlost i okrenimo se<<strong>br</strong> />

prema budućnosti!” Za nas <strong>br</strong>anitelje,<<strong>br</strong> />

osobito one koji vjeruju u<<strong>br</strong> />

Krista i snagu njegova oproštenja,<<strong>br</strong> />

ove riječi su bile velika utjeha i<<strong>br</strong> />

oslobođenje. Sudjelovali smo u<<strong>br</strong> />

o<strong>br</strong>ambenom ratu i sada nastavljamo<<strong>br</strong> />

u misiji pomirenja – čovjeka<<strong>br</strong> />

s Bogom i čovjeka s čovjekom.<<strong>br</strong> />

Okrećemo se prema budućnosti.<<strong>br</strong> />

Budućnosti za sebe i za svoju<<strong>br</strong> />

djecu. Okrećemo se prema svojim<<strong>br</strong> />

susjedima, u nadi i vjeri da se<<strong>br</strong> />

mržnja pobjeđuje samo u Kristu.<<strong>br</strong> />

Pred nama je Božić, dan kad se<<strong>br</strong> />

prisjećamo rođenja utjelovljenog<<strong>br</strong> />

Boga. Jedan susret, spomenut u<<strong>br</strong> />

Lukinu evađelju, neodoljivo me<<strong>br</strong> />

podsjeća na već spomenute riječi<<strong>br</strong> />

optimizma. U drugom poglavlju<<strong>br</strong> />

Sve ima<<strong>br</strong> />

svoje doba...<<strong>br</strong> />

vrijeme<<strong>br</strong> />

ljubljenja i<<strong>br</strong> />

vrijeme mržnje;<<strong>br</strong> />

vrijeme rata<<strong>br</strong> />

i vrijeme mira<<strong>br</strong> />

Foto: Pixsell<<strong>br</strong> />

piše o Šimunu, pravednom i pobožnom<<strong>br</strong> />

Židovu, koji je očekivao<<strong>br</strong> />

utjehu za Izrael. Kad su Marija i<<strong>br</strong> />

Josip došli u hram, zamolio ih je<<strong>br</strong> />

da mu pokažu malenog Isusa. Kad<<strong>br</strong> />

ga je uzeo na ruke, zahvalio je<<strong>br</strong> />

Bogu riječima: “Sad možeš, Gospodine,<<strong>br</strong> />

otpustiti slugu svojega da,<<strong>br</strong> />

prema riječi tvojoj, ide u miru, jer<<strong>br</strong> />

mi oči vidješe spasenje tvoje...”.<<strong>br</strong> />

Šimun je u rukama držao djetešce,<<strong>br</strong> />

ali je srcem vjerovao da u naručju<<strong>br</strong> />

drži Spasitelja svoga naroda.<<strong>br</strong> />

Šimun i nama daje primjer i<<strong>br</strong> />

poticaj. Isus, rođen u Betlehemu<<strong>br</strong> />

prije dvije tisuće godina, nije samo<<strong>br</strong> />

malo i nemoćno djetešce, nego<<strong>br</strong> />

Spasitelj mnogih naroda. Danas,<<strong>br</strong> />

više nego ikad, trebamo novu<<strong>br</strong> />

nadu za budućnost. Stoga, stavimo<<strong>br</strong> />

točku na prošlost, na mržnju, na<<strong>br</strong> />

osvetu, na gorčinu i na sve ono<<strong>br</strong> />

što nas odvaja od Boga i posegnimo<<strong>br</strong> />

za Isusom, pobjednikom i<<strong>br</strong> />

pomiriteljem naroda. Okrenimo<<strong>br</strong> />

se prema budućnosti!<<strong>br</strong> />

Dražen Hrženjak<<strong>br</strong> />

UDRUGA BRANITELJA<<strong>br</strong> />

25


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

IZ ŽIVOTA ZAJEDNICA<<strong>br</strong> />

26<<strong>br</strong> />

CORNERSTONE<<strong>br</strong> />

U ARENI Ove jeseni varaždinska<<strong>br</strong> />

Arena bila je mjesto posebnog<<strong>br</strong> />

događanja. Nakon Osijeka, Slavonskog<<strong>br</strong> />

Broda i Koprivnice, mjuzikl<<strong>br</strong> />

“Josip i njegove kričave boje”, u<<strong>br</strong> />

organizaciji Cornerstonearts Hrvatska,<<strong>br</strong> />

bio je uprizoren u Varaždinu.<<strong>br</strong> />

Varaždinska crkva je bila suorganizator<<strong>br</strong> />

ovog lijepog događanja i<<strong>br</strong> />

zato posebno pohvaljujemo Hanu<<strong>br</strong> />

i Vesnu koje su bile dio velikog<<strong>br</strong> />

zbora u varaždinskoj Areni.<<strong>br</strong> />

DAN REFORMACIJE<<strong>br</strong> />

U VARAŽDINU Kao i svake<<strong>br</strong> />

godine, crkva u Varaždinu obilježava<<strong>br</strong> />

Dan reformacije. O Danu<<strong>br</strong> />

reformacije malo se zna u našoj<<strong>br</strong> />

zemlji, unatoč činjenici da su crkve<<strong>br</strong> />

reformacijske baštine aktivan<<strong>br</strong> />

čimbenik vjerskog, moralnog,<<strong>br</strong> />

kulturnog, političkog i povijesnog<<strong>br</strong> />

života Hrvatske.<<strong>br</strong> />

Hrvatski srednjovjekovni reformatori<<strong>br</strong> />

preveli su Novi zavjet na<<strong>br</strong> />

hrvatski jezik već 1562. godine.<<strong>br</strong> />

Tek mnogo kasnije Katolička<<strong>br</strong> />

crkva prevodi Bibliju na narodni<<strong>br</strong> />

jezik. Osobito nakon Drugog vatikanskog<<strong>br</strong> />

koncila, Katolička crkva<<strong>br</strong> />

potiče popularizaciju Božje riječi.<<strong>br</strong> />

1968. godine tiska se tzv. “Zagrebačka<<strong>br</strong> />

Biblija” koja je još uvijek<<strong>br</strong> />

najpopularniji prijevod Biblije u<<strong>br</strong> />

Hrvatskoj. Reformatori srednjega<<strong>br</strong> />

vijeka također su tiskali abacedarije<<strong>br</strong> />

(čitanke početnice), jer je pučanstvo<<strong>br</strong> />

bilo nepismeno, tako da<<strong>br</strong> />

su reformatori imali veliku ulogu<<strong>br</strong> />

u opismenjavanju Hrvata i razvoju<<strong>br</strong> />

hrvatskoga jezika.<<strong>br</strong> />

U prošloj državu, za vrijeme<<strong>br</strong> />

socijalizma, crkve reformacijske<<strong>br</strong> />

baštine su imale čvrste veze sa<<strong>br</strong> />

zemljama zapadnog demokratskog<<strong>br</strong> />

svijeta. To se pokazalo značajnim<<strong>br</strong> />

u vrijeme Domovinskog rata,<<strong>br</strong> />

priznanja hrvatske države te kod<<strong>br</strong> />

velikih humanitarnih akcija u kojima<<strong>br</strong> />

su im sestrinske zajednice<<strong>br</strong> />

diljem svijeta pomagale. Humanitarnim<<strong>br</strong> />

radom bili su blagoslovljeni<<strong>br</strong> />

mnogi hrvatski građani, prognanici<<strong>br</strong> />

i izbjeglice.<<strong>br</strong> />

7. sabor PEV-a<<strong>br</strong> />

Cornerstone u Areni<<strong>br</strong> />

7. SABOR PEV-a odraz je želje<<strong>br</strong> />

crkava za još bližom suradnjom<<strong>br</strong> />

i poticaj na učinkovitije djelovanje<<strong>br</strong> />

u društvenoj zajednici. Protestantsko<<strong>br</strong> />

evanđeosko vijeće u Republici<<strong>br</strong> />

Hrvatskoj okuplja crkve Saveza<<strong>br</strong> />

baptističkih crkava, Evanđeosko<<strong>br</strong> />

pentekostalnih crkava, Kristovih<<strong>br</strong> />

crkava i Crkve Božje, a osnovano<<strong>br</strong> />

je prije 20 godina. Ciljevi ovogodišnjeg<<strong>br</strong> />

Sabora bili su trostruki:<<strong>br</strong> />

predstavljanje završnog dokumenta<<strong>br</strong> />

kongresa Lausannskog pokreta<<strong>br</strong> />

održanog u Cape Townu 2010. godine,<<strong>br</strong> />

kao i novog Statuta PEV-a, te<<strong>br</strong> />

zahvala dosadašnjem predsjedniku,<<strong>br</strong> />

biskupu Josipu Jendričku za predan<<strong>br</strong> />

rad u proteklih osam godina te<<strong>br</strong> />

inaugiracija novog predsjednika<<strong>br</strong> />

Vijeća, pastora Giorgia Grlja.<<strong>br</strong> />

DAN ZAHVALNOSTI<<strong>br</strong> />

Mnogi američki misionari već<<strong>br</strong> />

godinama surađuju s Kristovom<<strong>br</strong> />

crkvom u Varaždinu. Neki smatraju<<strong>br</strong> />

crkvu u Varaždinu svojoj drugom<<strong>br</strong> />

duhovnom obitelji i rado se<<strong>br</strong> />

tamo vraćaju. Kako bi se oni još<<strong>br</strong> />

više kod nas osjećali “kod kuće”,<<strong>br</strong> />

već godinama obilježavamo jedan<<strong>br</strong> />

blagdan koji pripada američkoj<<strong>br</strong> />

crkvenoj tradiciji – Dan zahvalnosti.<<strong>br</strong> />

Taj blagdan podsjeća američke<<strong>br</strong> />

kršćane na prve doseljenike, koji<<strong>br</strong> />

su preživjeli zimu zahvaljujući prvoj<<strong>br</strong> />

žetvi. Zahvalnost Bogu ide do<<strong>br</strong> />

Dan zahvalnosti<<strong>br</strong> />

današnjih dana. Tako i mi, zahvalni<<strong>br</strong> />

Bogu za mnoge blagoslove kojima<<strong>br</strong> />

je Bog obdario našu crkvenu<<strong>br</strong> />

obitelj, u zajedništvu s našim američkim<<strong>br</strong> />

suradnicima, obilježavamo<<strong>br</strong> />

ovaj blagdan na američki način: uz<<strong>br</strong> />

posebna jela i slastice! Oni koji<<strong>br</strong> />

pohađaju tečajeve engleskog jezika<<strong>br</strong> />

imaju priliku naučiti još nešto<<strong>br</strong> />

o običajima američkih kršćana.<<strong>br</strong> />

DAN REFORMACIJE<<strong>br</strong> />

Ovogodišnji 495. Dan Reformacije<<strong>br</strong> />

bio je obilježen na zaista osobit<<strong>br</strong> />

način. Predsjednik Republike Hrvatske,<<strong>br</strong> />

Dr. Ivo Josipović primio<<strong>br</strong> />

je na Pantovčaku predstavnike<<strong>br</strong> />

hrvatskih crkava Reformacije i<<strong>br</strong> />

reformacijske baštine. Bio je to<<strong>br</strong> />

zaista povijesni događaj, jer je to<<strong>br</strong> />

bilo prvi puta da je neki hrvatski<<strong>br</strong> />

vladar učinio takvu gestu.<<strong>br</strong> />

Dan Reformacije obilježava se<<strong>br</strong> />

na dan kad je Martin Luther, 31.<<strong>br</strong> />

<strong>list</strong>opada 1517. javno objavio 95<<strong>br</strong> />

teza na vratima vitenberške crkve.<<strong>br</strong> />

One jesu, u punini značenja toga<<strong>br</strong> />

izraza, protest (ili prosvjed) protiv<<strong>br</strong> />

grubog nepoštivanja Božje riječi.<<strong>br</strong> />

Crkva kojoj je služio svećenik Luther<<strong>br</strong> />

i Crkva koju je utemeljio Isus<<strong>br</strong> />

bile su dvije potpuno oprečne<<strong>br</strong> />

tvorevine. Luther, dakle, nije zagovarao<<strong>br</strong> />

stvaranje neke nove crkve,<<strong>br</strong> />

nego je opominjao, ukazujući na<<strong>br</strong> />

korijen svega zla - neposlušnost<<strong>br</strong> />

Bogu i njegovoj Riječi!<<strong>br</strong> />

Hrvatski je Predsjednik, premda<<strong>br</strong> />

agnostik po osobnom uvjerenju,<<strong>br</strong> />

prepoznao značaj hrvatskih reformiranih<<strong>br</strong> />

crkava. Vjerujemo i<<strong>br</strong> />

nadamo se da će ovakva vjerska<<strong>br</strong> />

sloboda koju imamo u Hrvatskoj<<strong>br</strong> />

biti i ostati primjerom i drugim<<strong>br</strong> />

zemljama.<<strong>br</strong> />

NOVI PREDSTOJNIK<<strong>br</strong> />

Potpisivanjem “Ugovora o pitanjima<<strong>br</strong> />

od zajedničkog interesa”, 4.<<strong>br</strong> />

srpnja 2003. godine, između vlade<<strong>br</strong> />

Republike Hrvatske i Kristovih<<strong>br</strong> />

crkava u Hrvatskoj, kojim su<<strong>br</strong> />

Kristove crkve prepoznate kao<<strong>br</strong> />

društveno korisne u vjerskom,<<strong>br</strong> />

kulturnom i o<strong>br</strong>azovnom području,<<strong>br</strong> />

otvorilo se novo i izazovno<<strong>br</strong> />

razdoblje za naše crkve. Tada je<<strong>br</strong> />

osnovano vijeće Kristovih crkava,<<strong>br</strong> />

koje se sastoji od 13 članica,<<strong>br</strong> />

mjesnih crkvenih zajednica diljem<<strong>br</strong> />

Hrvatske. Mladen Jovanović služio<<strong>br</strong> />

Primanje kod Predsjedsjednika<<strong>br</strong> />

je Vijeću kao predstojnik u dva<<strong>br</strong> />

mandata po četiri godine, do kraja<<strong>br</strong> />

kolovoza 2012. Na mjesto novoga<<strong>br</strong> />

predstojnika Vijeća, iza<strong>br</strong>an je<<strong>br</strong> />

Mladen Dominić, propovjednik<<strong>br</strong> />

Kristove crkve u Varaždinu.<<strong>br</strong> />

IVINO KRŠTENJE<<strong>br</strong> />

2. prosinac bio je posebno radostan<<strong>br</strong> />

za sve vjernike, a pogotovo<<strong>br</strong> />

za Darka i Mariju, višegodišnje<<strong>br</strong> />

članove Kristove međunarodne<<strong>br</strong> />

crkve. Tog dana krstila se njihova<<strong>br</strong> />

trinaestogodišnja kći Iva.<<strong>br</strong> />

Ivino krštenje<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

27


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

DJEČJI KUTAK<<strong>br</strong> />

28<<strong>br</strong> />

Od srca srcu<<strong>br</strong> />

Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu (Matej 21:16, Psalam 8:3)<<strong>br</strong> />

Na početku školske<<strong>br</strong> />

godine došao sam na<<strong>br</strong> />

roditeljski sastanak (sin<<strong>br</strong> />

prvašić). Ljudi iz stručnih službi<<strong>br</strong> />

(pedagog, psiholog, liječnik) govorili<<strong>br</strong> />

su o ulozi djeteta u obitelji i<<strong>br</strong> />

ulozi nas roditelja prema djeci.<<strong>br</strong> />

Neću ići u detalje sastanka,<<strong>br</strong> />

ali izdvojio bih jednu od stvari<<strong>br</strong> />

koje sam zapamtio, a to je da ne<<strong>br</strong> />

smijemo od naših “klinaca” napraviti<<strong>br</strong> />

“male faraone”. Što bi to<<strong>br</strong> />

značilo? To je ono kad skačemo<<strong>br</strong> />

na svaki njihov zahtjev ili mig, kad<<strong>br</strong> />

ispunjavamo svaku njihovu želju<<strong>br</strong> />

i kad sve radimo umjesto njih.<<strong>br</strong> />

Naravno, ovdje nije riječ o potrebama<<strong>br</strong> />

djeteta, koje smo dužni<<strong>br</strong> />

činiti s ljubavlju i pažnjom kao<<strong>br</strong> />

odgovorni roditelji koji vole svoju<<strong>br</strong> />

djecu. Govorim o tome da su nas<<strong>br</strong> />

u školi podsjetili da djecu, ovisno<<strong>br</strong> />

o njihovoj dobi i sposobnostima,<<strong>br</strong> />

možemo i moramo uključivati<<strong>br</strong> />

u svakodnevni život obitelji. Na<<strong>br</strong> />

primjer, oni trebaju sudjelovati<<strong>br</strong> />

u postavljanju stola za večeru,<<strong>br</strong> />

odnostiti tanjure poslije jela, namjestiti<<strong>br</strong> />

krevet poslije spavanja,<<strong>br</strong> />

pospremiti igračke, a kasnije kad<<strong>br</strong> />

su veći i oprati posuđe, usisati<<strong>br</strong> />

prašinu, odnijeti smeće…<<strong>br</strong> />

Što to ima s biblijskim citatom<<strong>br</strong> />

u podnaslovu? Prečesto nam se<<strong>br</strong> />

događa da u crkvi djeca ostaju “sa<<strong>br</strong> />

strane”, da odrastaju u svojim sobama<<strong>br</strong> />

za vjeronauk, a da ih odrasli<<strong>br</strong> />

članovi crkve skoro i ne primjećuju.<<strong>br</strong> />

Možda su vam pooznate ove<<strong>br</strong> />

izjave: “Kad je taj mali narastao?<<strong>br</strong> />

Zar već ide u školu? Ah, kako<<strong>br</strong> />

vrijeme leti…” Djeci za vrijeme<<strong>br</strong> />

sastanaka dajemo sve što mislimo<<strong>br</strong> />

da trebaju: vjeronauk, igru, hranu,<<strong>br</strong> />

ali zaboravimo im pružati - suživot<<strong>br</strong> />

s crkvom.<<strong>br</strong> />

Prije nekoliko godina shvatili<<strong>br</strong> />

smo da djeca ne smiju ostati “sa<<strong>br</strong> />

strane” i onda kad odrastu (kad<<strong>br</strong> />

se o<strong>br</strong>ate i krste) očekivati da<<strong>br</strong> />

prijeđu iz “male” u - “veliku<<strong>br</strong> />

sobu”.<<strong>br</strong> />

Odlučili smo početi, kako ih mi<<strong>br</strong> />

nazivamo, “Dječjim službama”. Cilj<<strong>br</strong> />

nam je bio djeci približiti crkvu tj.<<strong>br</strong> />

odrasle i crkvu djecu te tako zajedno<<strong>br</strong> />

slaviti Boga. U jednoj kalendarskoj<<strong>br</strong> />

godini imamo tri do četiri<<strong>br</strong> />

takve “Dječje službe” u kojima<<strong>br</strong> />

djeca plesom, pjesmom, glumom,<<strong>br</strong> />

svirkom, crtanjem, slave Boga i razvijaju<<strong>br</strong> />

svoje talente. Snimljene su<<strong>br</strong> />

već mnoge pjesme (djeca su svirala<<strong>br</strong> />

i pjevala), napravljena je dječja<<strong>br</strong> />

pjesmarica, bila je i izložba crteža<<strong>br</strong> />

te razni igrokazi, plesne točke u<<strong>br</strong> />

kojima djeca aktivno sudjeluju uz<<strong>br</strong> />

pomoć i veliku potporu <strong>br</strong>aće i<<strong>br</strong> />

sestara koji nesebično i s radošću<<strong>br</strong> />

služe djeci.<<strong>br</strong> />

I Krist nas uči (Matej 18:2-5) da<<strong>br</strong> />

mi odrasli možemo mnogo toga<<strong>br</strong> />

naučiti od djece. Poučavao je da<<strong>br</strong> />

mi odrasli trebamo postati poput<<strong>br</strong> />

male djece: biti iskreni, bez pretvaranja<<strong>br</strong> />

i čista srca. To je Božja zapovijed.<<strong>br</strong> />

Također, u poglavlju koje<<strong>br</strong> />

slijedi u Mateju 19:13-15, nalazimo<<strong>br</strong> />

situaciju koja nam nije strana.<<strong>br</strong> />

Isusovi učenici su odnosili prema<<strong>br</strong> />

djeci kao i mnogi danas: “Ma nemojte<<strong>br</strong> />

sada djecu dovoditi, ovdje<<strong>br</strong> />

govorimo o ozbiljnim temama za<<strong>br</strong> />

odrasle…”. Teme su zisita bile ozbiljne,<<strong>br</strong> />

ali Isus ih je poučio da djeca<<strong>br</strong> />

imaju važno mjesto u Crkvi. To<<strong>br</strong> />

vrijedi i danas. Od djece možemo<<strong>br</strong> />

mnogo toga naučiti i primijeniti u<<strong>br</strong> />

životu. Djeca nas uče kako <strong>br</strong>zo<<strong>br</strong> />

oprostiti i ići dalje, kako plakati i<<strong>br</strong> />

nakon kratkog vremena opet biti<<strong>br</strong> />

radostan i nasmijan, kako nesebično<<strong>br</strong> />

podijeliti pecivo, kako davati<<strong>br</strong> />

čitavog sebe i <strong>br</strong>zo bez<strong>br</strong>ižno<<strong>br</strong> />

zaspati.<<strong>br</strong> />

Vjerujem da roditelji jesu oni<<strong>br</strong> />

koji napinju “luk” i “odašilju” svoje<<strong>br</strong> />

strelice, svoje “klince i klinceze” u<<strong>br</strong> />

budućnost (v. Ps 127:4-5), u nadi<<strong>br</strong> />

da će jednog dana pogoditi metu.<<strong>br</strong> />

Također vjerujem da u letu tih<<strong>br</strong> />

malih divnih stvorenja, koja nam<<strong>br</strong> />

je Bog darovao, mogu pripomoći i<<strong>br</strong> />

“rođaci” tj. crkvena <strong>br</strong>aća i sestre.<<strong>br</strong> />

Dijete treba rasti u crkvenom<<strong>br</strong> />

okruženju koje vidi kao svoju<<strong>br</strong> />

obitelj. To je mjesto gdje je prihvaćeno<<strong>br</strong> />

i voljeno. Mjesto gdje može<<strong>br</strong> />

klicati od radosti i slaviti Gospodina<<strong>br</strong> />

baš kao što su djeca klicala<<strong>br</strong> />

Isusu u Hramu (Matej 21:14-16).<<strong>br</strong> />

Početkom prosinca 2012. godine,<<strong>br</strong> />

jedna “strelica” je pogodila metu i<<strong>br</strong> />

bilo je slavlje na zemlji, a vjerujem<<strong>br</strong> />

još i veće na nebu. Ovo su riječi<<strong>br</strong> />

13-godišnje Ive, nekoliko dana<<strong>br</strong> />

nakon njezina krštenja: “Dječja<<strong>br</strong> />

služba” je način da mi djeca<<strong>br</strong> />

možemo svojim talentima slaviti<<strong>br</strong> />

Boga. Neka djeca plešu, neka sviraju,<<strong>br</strong> />

neka pjevaju. Ja sam na skoro<<strong>br</strong> />

svim Dječjim službama pjevala i<<strong>br</strong> />

na nekima plesala. Naravno trema<<strong>br</strong> />

je bila prisutna, ali nakon službe<<strong>br</strong> />

mi je bilo lakše i jako sam sretna<<strong>br</strong> />

jer su me ljudi ohra<strong>br</strong>ili. To me je<<strong>br</strong> />

približilo Bogu.”<<strong>br</strong> />

Odluka Ive o tome da želi da<<strong>br</strong> />

Isus bude njezin Gospodin, da je<<strong>br</strong> />

svjesna da je on voli i da ona voli<<strong>br</strong> />

njega, je ono za što kao crkva<<strong>br</strong> />

živimo, čemu se nadamo i za što<<strong>br</strong> />

što molimo. Krist nam je pokazao<<strong>br</strong> />

put odnosa prema djeci i što nam<<strong>br</strong> />

je činiti. Budimo kao on, tako da<<strong>br</strong> />

prvo budemo - kao djeca!<<strong>br</strong> />

Krešimir Mihaljević<<strong>br</strong> />

Tog subotnjeg jutra kućanski poslovi bili su malo teži<<strong>br</strong> />

nego inače. Razlog tome bio je mali dječak, koji se<<strong>br</strong> />

majci stalno pleo u noge. Iako mu je govorila da se<<strong>br</strong> />

ide igrati u sobu, on bi ostajao uz nju. Nakon što mu<<strong>br</strong> />

je po ko zna koji put stala na prste majka ga privuče<<strong>br</strong> />

k sebi, te upita: “Pa, do<strong>br</strong>o sine, zašto to radiš?”. On<<strong>br</strong> />

joj odgovori: “Znaš mama, teta u vrtiću je rekla da<<strong>br</strong> />

moramo ići Isusovim stopama. Ja ne vidim Isusa,<<strong>br</strong> />

pa idem tvojim.” Majka tada uzme sinčića i čvrsto<<strong>br</strong> />

ga zagrli. I dok su joj suze klizile niz o<strong>br</strong>aze bila je<<strong>br</strong> />

zahvalna za jednostavno razmišljanje malenog dječaka.<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

29


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

DJEČJI KUTAK<<strong>br</strong> />

30<<strong>br</strong> />

Usprkos smijehu i zabavi<<strong>br</strong> />

trinaestogodišnji Frank<<strong>br</strong> />

nije bio sretan. Istina,<<strong>br</strong> />

dobio je sve darove koje je želio.<<strong>br</strong> />

Bilo mu je lijepo na tradicionalnoj<<strong>br</strong> />

obiteljskoj Badnjoj večeri – ovoga<<strong>br</strong> />

puta kod tete Susan – kad su svi<<strong>br</strong> />

jedni drugima čestitali i razmijenili<<strong>br</strong> />

darove. Ali Frank nije bio sretan,<<strong>br</strong> />

jer je to bio prvi Božić bez svog<<strong>br</strong> />

<strong>br</strong>ata Steva, koga je te godine<<strong>br</strong> />

usmrtio neoprezni vozač. Franku<<strong>br</strong> />

je Steve nedostajao. Pozdravio<<strong>br</strong> />

se s rođacima i rekao roditeljima<<strong>br</strong> />

da odlazi ranije kako bi posjetio<<strong>br</strong> />

prijatelje, a odatle će pješice kući.<<strong>br</strong> />

Kako je vani bilo hladno, odjenuo<<strong>br</strong> />

je novu jaknu na kockice. To mu<<strong>br</strong> />

je bio najljepši poklon. Druge je<<strong>br</strong> />

poklone stavio na sanjke. Zatim je<<strong>br</strong> />

izašao nadajući se da će naći vođu<<strong>br</strong> />

svoje izviđačke čete. Osjećao je<<strong>br</strong> />

da ga on uvijek razumije. Njegov<<strong>br</strong> />

vođa živio je u Stanovima, sirotinjskoj<<strong>br</strong> />

gradskoj četvrti i radio razne<<strong>br</strong> />

poslove, kako bi pomogao svojoj<<strong>br</strong> />

obitelji. Na Frankovu veliku žalost,<<strong>br</strong> />

prijatelj mu nije bio kod kuće. Dok<<strong>br</strong> />

je pješačio kući, u mnogim je kućercima<<strong>br</strong> />

vidio okićene jelke. Kroz<<strong>br</strong> />

jedan je prozor ugledao bijednu<<strong>br</strong> />

sobicu i čarape obješene na neupaljen<<strong>br</strong> />

kamin. Pokraj njih je sjedila<<strong>br</strong> />

neka žena i plakala. Čarape su ga<<strong>br</strong> />

podsjetile na ono vrijeme kad su<<strong>br</strong> />

i on i njegov <strong>br</strong>at vješali svoje,<<strong>br</strong> />

jednu pokraj druge. Sljedećeg bi<<strong>br</strong> />

jutra one bile pune darova. Tada<<strong>br</strong> />

mu je nešto palo na pamet.<<strong>br</strong> />

Toga dana nije još učinio<<strong>br</strong> />

nikakvo do<strong>br</strong>o djelo.<<strong>br</strong> />

Prije nego se<<strong>br</strong> />

stigao predomisliti,<<strong>br</strong> />

pokucao<<strong>br</strong> />

je na vrata. “Da?”,<<strong>br</strong> />

začuo se glas tužne žene.<<strong>br</strong> />

“Smijem li ući?” “Samo izvoli”,<<strong>br</strong> />

rekla je kad je vidjela njegove<<strong>br</strong> />

sanjke pune darova,<<strong>br</strong> />

“ali nemam ti što dati, ni jela, ni<<strong>br</strong> />

darova.”, pretpostavljala je da je<<strong>br</strong> />

zbog togao došao. “Nemam ništa<<strong>br</strong> />

ni za vlastitu djecu.” “Nisam zato<<strong>br</strong> />

došao.”, odgovorio joj je Frank.<<strong>br</strong> />

“Izvolite, izaberite sa saonica koji<<strong>br</strong> />

god dar želite za svoju djecu.” “Oh,<<strong>br</strong> />

Bog te blagoslovio.”, zahvalno je<<strong>br</strong> />

uzvratila začuđena žena. Iza<strong>br</strong>ala je<<strong>br</strong> />

nekoliko darova i napunila čarape.<<strong>br</strong> />

“Reci mi kako se zoveš?”, zamolila<<strong>br</strong> />

je Franka kad je odlazio. “Zovite<<strong>br</strong> />

me Božićni izviđač.”, odvratio je.<<strong>br</strong> />

Ovaj ga je posjet dirnuo, a u srcu<<strong>br</strong> />

je osjećao veliko zadovoljstvo. Uvidio<<strong>br</strong> />

je da njegova tuga nije jedina<<strong>br</strong> />

tuga na svijetu. Prije nego je otišao<<strong>br</strong> />

iz Stanova, razdijelio je sve svoje<<strong>br</strong> />

darove. Jaknu na kocke dobio je<<strong>br</strong> />

promrzli dječak. Bilo mu je hladno.<<strong>br</strong> />

Kad je razdijelio sve darove, nije<<strong>br</strong> />

znao kakvo bi razumno objašnjenje<<strong>br</strong> />

dao svojim roditeljima. Razmišljao<<strong>br</strong> />

je kako da im objasni. “Gdje<<strong>br</strong> />

su ti darovi, sine?”, pitao ga je otac<<strong>br</strong> />

kad je ušao u kuću. “Razdijelio sam<<strong>br</strong> />

ih.” “Zrakoplov od tete? Jaknu od<<strong>br</strong> />

bake? Baterijsku svjetiljku? Mislili<<strong>br</strong> />

smo da su ti se svidjeli darovi!”<<strong>br</strong> />

“Da, jako su mi se svidjeli.”, odgovorio<<strong>br</strong> />

je neuvjerljivo. “Ali, Frank,<<strong>br</strong> />

kako si mogao tako?”, pitala ga je<<strong>br</strong> />

majka. “Što ćemo reći rođacima<<strong>br</strong> />

koji su s toliko ljubavi kupovali tebi<<strong>br</strong> />

darove?”, otac je bio oštar. “Sam<<strong>br</strong> />

si iza<strong>br</strong>ao. Ne možemo ti priuštiti<<strong>br</strong> />

druge.” Ostao je bez darova, razočarao<<strong>br</strong> />

je obitelj. Frank se osjećao<<strong>br</strong> />

beskrajno usamljen. Nije očekivao<<strong>br</strong> />

nagradu za svoju darežljivost. Znao<<strong>br</strong> />

je da je učinjeno do<strong>br</strong>o djelo samo<<strong>br</strong> />

po sebi nagrada. U protivnom<<strong>br</strong> />

to ne bi imalo smisla. Nije želio<<strong>br</strong> />

natrag svoje darove. Ipak, pitao se<<strong>br</strong> />

hoće li još ikada u životu osjetiti<<strong>br</strong> />

istinsku radost. Mislio je da ju je te<<strong>br</strong> />

večeri doživio, ali se sada izgubila.<<strong>br</strong> />

Frank se sjetio svog <strong>br</strong>ata i zaspao<<strong>br</strong> />

je plačući.<<strong>br</strong> />

Sljedeće jutro je sišao u prizemlje<<strong>br</strong> />

i zatekao roditelje kako na<<strong>br</strong> />

radiju slušaju Božićne pjesme.<<strong>br</strong> />

A onda se začuo spikerov glas:<<strong>br</strong> />

“Sretan Božić svima! Ovoga jutra<<strong>br</strong> />

najljepša Božićna priča dolazi nam<<strong>br</strong> />

iz Stanova. Hromi dječak, koji<<strong>br</strong> />

tamo živi, ima nove saonice, jedan<<strong>br</strong> />

drugi ima novu jaknu na kocke, a<<strong>br</strong> />

još neke obitelji javljaju nam da je<<strong>br</strong> />

njihovu djecu prošle noći razveselio<<strong>br</strong> />

dječak koji se predstavio kao<<strong>br</strong> />

Božićni izviđač. Nitko ne zna tko<<strong>br</strong> />

je, ali djeca tvrde da je on osobni<<strong>br</strong> />

izaslanik Djeda Mraza.” Frank<<strong>br</strong> />

je osjetio kako ga očeva ruka<<strong>br</strong> />

grli i vidio majku kako se smije<<strong>br</strong> />

kroz suze. “Zašto<<strong>br</strong> />

nam nisi rekao?<<strong>br</strong> />

Nije nam bilo<<strong>br</strong> />

jasno. Jako smo<<strong>br</strong> />

ponosni na tebe,<<strong>br</strong> />

sine.” Glazba Božićne<<strong>br</strong> />

pjesme ponovno je ispunila<<strong>br</strong> />

sobu “... Da se Isus<<strong>br</strong> />

porodi u blaženi čas. Svaki<<strong>br</strong> />

narod čuj, čuj...”<<strong>br</strong> />

“Nada za život” je udruga<<strong>br</strong> />

građana osnovana s nakanom<<strong>br</strong> />

da biblijskim, Kristo-centričnim<<strong>br</strong> />

savjetovanjem pomaže ljudima u<<strong>br</strong> />

problemima. Uz neposredno savjetovanje,<<strong>br</strong> />

Udruga se aktivno bavi<<strong>br</strong> />

obukom zainteresiranih te drugim<<strong>br</strong> />

aktivnostima kojima promiče kršćanske<<strong>br</strong> />

vrijednosti.<<strong>br</strong> />

U medijima se objavljuju zastrašujući<<strong>br</strong> />

podaci o tisuću samoubojstava<<strong>br</strong> />

godišnje te dvjesta tisuća<<strong>br</strong> />

oboljelih od depresije u Hrvatskoj.<<strong>br</strong> />

Rastuća ovisnost o drogi i<<strong>br</strong> />

alkoholu, zlostavljanja, financijske<<strong>br</strong> />

i obiteljske teškoće samo su<<strong>br</strong> />

Novi život<<strong>br</strong> />

Nada za život<<strong>br</strong> />

neke od izopačenja koja utječu<<strong>br</strong> />

na stanje društva. Hrvati svakako<<strong>br</strong> />

trebaju “Nadu za život”, u doslovnom<<strong>br</strong> />

značenju tih riječi, kao i kroz<<strong>br</strong> />

aktivnosti ove udruge, tim više<<strong>br</strong> />

što istinsko iscjeljenje, koje dolazi<<strong>br</strong> />

jedino od Boga, nadilazi domet<<strong>br</strong> />

redovnih društvenih institucija.<<strong>br</strong> />

Svatko tko nam pruži povjerenje<<strong>br</strong> />

do<strong>br</strong>odošao je o<strong>br</strong>atiti nam se<<strong>br</strong> />

za pomoć. Iako je pomoć potrebitima<<strong>br</strong> />

jezgro naše misije, do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />

je prepoznati da “Nada za život”<<strong>br</strong> />

može biti korisna bilo kome jer<<strong>br</strong> />

je konačni cilj savjetovanja rast u<<strong>br</strong> />

kršćanskoj zrelost. Posebno nas<<strong>br</strong> />

Od trenutka kad sam dobila poziv na seminar nije prestalo moje<<strong>br</strong> />

ushićenje angažmanom u radu ove dragocjene udruge predviđajući<<strong>br</strong> />

da će ona postati važan kanal duhovnog probuđenja u Hrvatskoj.<<strong>br</strong> />

No, dugo sam vremena osjećala tjeskobu što moj suprug nije imao<<strong>br</strong> />

baš nikakvog interesa. Moje su se molitve počele ostvarivati tek<<strong>br</strong> />

kad mu je dijagnosticirana neizlječiva bolest popraćena dodatnim<<strong>br</strong> />

životnim teškoćama. Bog je čudesno koristio ovu situaciju da mu<<strong>br</strong> />

u svojoj ljubavi pokaže nove horizonte. Za vrijeme suprugove<<strong>br</strong> />

bolesti, moj najveći oslonac bili su upravo su-polaznici obuke za<<strong>br</strong> />

savjetovanje. Bio je to moj duhovni dom u kome sam se konačno<<strong>br</strong> />

osjećala potpuno prihvaćenom. U međuvremenu Bog je ne samo<<strong>br</strong> />

iscjelio mog supruga nego je iz temelja obnovio i mnoge druge<<strong>br</strong> />

aspekte njegovog i našeg života. Potaknut čudesnim preokretom, i<<strong>br</strong> />

moj se suprug odlučio na program obuke te je danas čak postao<<strong>br</strong> />

i jedim od najaktivnijih članova “Nade za život”. Prihvativši<<strong>br</strong> />

isjceljenje kao novu šansu, on danas na razne načine prenosi<<strong>br</strong> />

dragocjene spoznaje koje je dobio, čak i izdavanjem serije knjiga<<strong>br</strong> />

pod zajedničkim naslovom Novi život čime i kao izdavač doprinosi<<strong>br</strong> />

napretku ove jedinstvene službe.<<strong>br</strong> />

raduju seminari koje provodimo<<strong>br</strong> />

po crkvama jer oni obnavljaju<<strong>br</strong> />

duhovni polet i izgrađuju nova<<strong>br</strong> />

partnerstva za službu.<<strong>br</strong> />

S obzirom da narav Kristovog<<strong>br</strong> />

poziva nije izuzeće od problema,<<strong>br</strong> />

nije neobično da i kršćani traže<<strong>br</strong> />

pomoć. Početna biblijska o<strong>br</strong>azovanost<<strong>br</strong> />

je svakako prednost u<<strong>br</strong> />

dubljem razumijevanju iscjeljujućeg<<strong>br</strong> />

Kristovog života zajedno<<strong>br</strong> />

s divnom preo<strong>br</strong>azbom koju on<<strong>br</strong> />

uključuje.<<strong>br</strong> />

Nada koja dolazi od Kristocentričnog<<strong>br</strong> />

savjetovanja trajnog je<<strong>br</strong> />

karaktera. Međutim, kako je naš<<strong>br</strong> />

odnos s Bogom živ, uvijek ima<<strong>br</strong> />

prostora i potrebe za daljnjim<<strong>br</strong> />

rastom. No, jednom kad razumijemo<<strong>br</strong> />

svoj identitet u Kristu,<<strong>br</strong> />

naše stremeljenje prestaje biti<<strong>br</strong> />

postizanje rješenja, već s polazišta<<strong>br</strong> />

duhovnog odmora uživamo<<strong>br</strong> />

promatrajući kako se snaga novog<<strong>br</strong> />

života iznova potvrđuje u nama i<<strong>br</strong> />

kroz nas. Nada koju nudimo izvire<<strong>br</strong> />

iz iskustva života u Kristu – kroz<<strong>br</strong> />

razumijevanje tjelesnosti, slomljenosti,<<strong>br</strong> />

novog identiteta, nadnaravne<<strong>br</strong> />

milosti, pobjede nad grijehom<<strong>br</strong> />

te mnogih drugih vidova duhovnih<<strong>br</strong> />

blagoslova.<<strong>br</strong> />

Mi svakako trebamo molitve za<<strong>br</strong> />

razvoj ove uzbudljive službe. Uz<<strong>br</strong> />

praktične potrebe, poput financijskih,<<strong>br</strong> />

do<strong>br</strong>odošle su molitve za<<strong>br</strong> />

izgradnju povjerenja s ljudima u<<strong>br</strong> />

potrebi, ali i društvom općenito.<<strong>br</strong> />

Također nam je stalo da bliskog<<strong>br</strong> />

partnerstva s lokalnim crkvama<<strong>br</strong> />

bez kojih ne možemo i ne želimo<<strong>br</strong> />

djelovati..<<strong>br</strong> />

Nada Konecki<<strong>br</strong> />

S. D. Bogan Vladimir Hoblaj 31<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

Nada za život


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

Rođenje Isusa Krista<<strong>br</strong> />

OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

TEOLOGIJA<<strong>br</strong> />

32<<strong>br</strong> />

Priča o rođenju Isusa koji<<strong>br</strong> />

je Krist ili tzv. Božiću u<<strong>br</strong> />

našoj kulturi i vremenu u<<strong>br</strong> />

mnogočemu se razlikuje od novozavjetnog<<strong>br</strong> />

poimanja istog događaja.<<strong>br</strong> />

Naime, sam pojam “Božić“<<strong>br</strong> />

podrazumijeva rođenje maloga<<strong>br</strong> />

Boga među nama, a dominantna<<strong>br</strong> />

ideja koja prati taj blagdan jest<<strong>br</strong> />

ideja poklona, i eventualno, jaslica.<<strong>br</strong> />

Dakle, te dvije slike ili ideje najčešće<<strong>br</strong> />

se i najsnažnije vezuju uz ideju<<strong>br</strong> />

rođenja malog Boga, no biblijska<<strong>br</strong> />

slika toga događaja puno je složenija<<strong>br</strong> />

i dublja. Ne samo da se razlikuje<<strong>br</strong> />

od “svjetovnog“ shvaćanja<<strong>br</strong> />

ideje Isusova rođenja, nego počesto<<strong>br</strong> />

i od naše ustaljene vjerničke<<strong>br</strong> />

predodžbe. Krenimo redom.<<strong>br</strong> />

Dominantne slike koje prate<<strong>br</strong> />

događaj Isusovog rođenja u<<strong>br</strong> />

Novome zavjetu (posebice<<strong>br</strong> />

Lukinom evanđelju) jesu te da je<<strong>br</strong> />

to vrijeme ispunjenja obećanja te<<strong>br</strong> />

vrijeme dolaska kralja i njegovog<<strong>br</strong> />

kraljevstva i te dvije stvari se u<<strong>br</strong> />

Novome zavjetu različito shvaćaju<<strong>br</strong> />

od strane Židova i kršćana<<strong>br</strong> />

(ako govorimo iz perspektive<<strong>br</strong> />

novozavjetnih pisaca koji su pisali<<strong>br</strong> />

o ovim događajima s određenim<<strong>br</strong> />

vremenskim odmakom).<<strong>br</strong> />

Luka nam donosi Marijin i<<strong>br</strong> />

Zaharijin hvalospjev u kojima<<strong>br</strong> />

nailazimo na tematiku obećanja<<strong>br</strong> />

(1,55; 1,71) koja nam govori da<<strong>br</strong> />

ono što je Bog obećao jednom<<strong>br</strong> />

davno, sada konačno dolazi<<strong>br</strong> />

do ostvarenja. Obećanja dana<<strong>br</strong> />

A<strong>br</strong>ahamu (o blagoslovu svih<<strong>br</strong> />

naroda i blagoslovu Izraela) i<<strong>br</strong> />

Davidu (obećanje kraljevanja)<<strong>br</strong> />

konačno su dočekala vrijeme<<strong>br</strong> />

ispunjenja, a sve to zbog Isusovog<<strong>br</strong> />

rođenja. To je vrijeme iščekivanja,<<strong>br</strong> />

ali i radosti, jer je Izrael napokon<<strong>br</strong> />

dočekao da svojim očima vidi<<strong>br</strong> />

kako se Jahve vraća na Sion (usp.<<strong>br</strong> />

Iz 52,8). Ovo nam ujedno govori<<strong>br</strong> />

da Isusovo rođenje itekako ima<<strong>br</strong> />

snažnu poveznicu sa Starim<<strong>br</strong> />

zavjetom i ne može se ispravno<<strong>br</strong> />

razumjeti bez njega.<<strong>br</strong> />

No, u prvim poglavljima Luke,<<strong>br</strong> />

također nailazimo na gledište<<strong>br</strong> />

Slava Bogu<<strong>br</strong> />

na visini<<strong>br</strong> />

i na zemlji<<strong>br</strong> />

mir ljudima<<strong>br</strong> />

koje ljubi<<strong>br</strong> />

da Isusovo rođenje predstavlja<<strong>br</strong> />

ujedno i događaj dolaska kralja<<strong>br</strong> />

i njegovog kraljevstva što u<<strong>br</strong> />

starozavjetnom kontekstu nema<<strong>br</strong> />

baš previše veze s Božićem kao<<strong>br</strong> />

blagdanom mira, ljubavi i obitelji.<<strong>br</strong> />

To su zapravo naprotiv ratničke<<strong>br</strong> />

i pomalo nasilne slike. Dovoljno<<strong>br</strong> />

je pročitati Psalam 2 ili 110 pa da<<strong>br</strong> />

se shvati o čemu je riječ. Poznati<<strong>br</strong> />

teolog N. T. Wright jednom je<<strong>br</strong> />

prilikom istaknuo kako kršćani<<strong>br</strong> />

imaju prilično do<strong>br</strong>u predodžbu o<<strong>br</strong> />

tome zašto se Isus rodio i zašto<<strong>br</strong> />

je umro, ali odgovoriti na pitanje<<strong>br</strong> />

zašto je Isus živio, jest puno teže,<<strong>br</strong> />

složenije i nerazumljivije. Na<<strong>br</strong> />

tome tragu želim istaknuti kako<<strong>br</strong> />

se Isus rodio zato da bi živio, a<<strong>br</strong> />

način na koji je živio (navještajući<<strong>br</strong> />

poruku o dolasku kraljevstva i<<strong>br</strong> />

sve što je povezano s time), bio<<strong>br</strong> />

je određen već samim značajem<<strong>br</strong> />

njegovog rođenja. Sve ono što<<strong>br</strong> />

vidimo kasnije u Isusovom životu,<<strong>br</strong> />

prisutno je već kod Isusovog<<strong>br</strong> />

rođenja. Tako anđeo Ga<strong>br</strong>ijel<<strong>br</strong> />

najavljuje da je Isus sin Svevišnjega<<strong>br</strong> />

kojemu pripada prijestolje njegova<<strong>br</strong> />

oca Davida te da njegovom<<strong>br</strong> />

kraljevstvu neće biti kraja (Lk<<strong>br</strong> />

1,32-33), Marija govori o obaranju<<strong>br</strong> />

silnika s prijestolja i uzdizanju<<strong>br</strong> />

poniznih, a Zaharija veliča Boga<<strong>br</strong> />

zbog podizanja roga u Davidovoj<<strong>br</strong> />

kući jer to za Izrael znači spasenje<<strong>br</strong> />

od neprijatelja iz ruku onih koji<<strong>br</strong> />

ih mrze (Lk 1,68-70) te govori<<strong>br</strong> />

o izbavljenju koje omogućuje<<strong>br</strong> />

Izraelu da hoda pred Bogom u<<strong>br</strong> />

svetosti i pravednosti (Lk 1,74-75)<<strong>br</strong> />

(primjetite da je govor o spasenju<<strong>br</strong> />

usmjeren na kolektivitet zvan<<strong>br</strong> />

Izrael, a ne na spasenje pojedinca).<<strong>br</strong> />

Međutim, posebno je zanimljivo<<strong>br</strong> />

promotriti kako su događaji oko<<strong>br</strong> />

Isusovog rođenja bili različito<<strong>br</strong> />

shvaćeni od strane Židova i<<strong>br</strong> />

kasnije kršćana, koji su od Isusa<<strong>br</strong> />

preuzeli ponešto redefinirano<<strong>br</strong> />

shvaćanje gore spomenutih<<strong>br</strong> />

ideja. Naime, u hvalospjevima<<strong>br</strong> />

Marije i Zaharije (koji su naravno<<strong>br</strong> />

bili Židovi) naziremo židovsko<<strong>br</strong> />

poimanje spasenja prema kojem<<strong>br</strong> />

dolazak kralja i kraljevstva znači<<strong>br</strong> />

uništenje pogana i dominaciju<<strong>br</strong> />

židovskog kraljevstva. No<<strong>br</strong> />

Isus je takve ideje u svojem<<strong>br</strong> />

djelovanu ponešto promijenio, jer<<strong>br</strong> />

neprijatelji više nisu pogani, nego<<strong>br</strong> />

sotona i grijeh, a spasenje nije<<strong>br</strong> />

samo za Izrael, nego za sve one<<strong>br</strong> />

(i pogane i Židove) koji prihvate<<strong>br</strong> />

njega kao svoga kralja te tako<<strong>br</strong> />

tvore jedan novi Izrael. Jednako<<strong>br</strong> />

tako, kraljevstvo ne dolazi kao<<strong>br</strong> />

jednokratni čin u svojoj punini,<<strong>br</strong> />

već poput gorušićinog sjemena<<strong>br</strong> />

već je tu, ali još nije nazočno u<<strong>br</strong> />

svoj svojoj punini, sili i slavi.<<strong>br</strong> />

Za kraj želio bih istaknuti<<strong>br</strong> />

kako se novozavjetno shvaćanje<<strong>br</strong> />

Isusovog rođenja možebitno<<strong>br</strong> />

razlikuje od ustaljenih shvaćanja<<strong>br</strong> />

ovog događaja među kršćanima.<<strong>br</strong> />

Kao prvo, u Novome zavjetu<<strong>br</strong> />

se nigdje izričito ne govori<<strong>br</strong> />

o Isusovom rođenju kao o<<strong>br</strong> />

rođenju malog Boga ili druge<<strong>br</strong> />

osobe Trojstva, nego o dolasku<<strong>br</strong> />

kralja i njegovog kraljevstva/<<strong>br</strong> />

vlasti. Drugo, Isusovo rođenje<<strong>br</strong> />

je dio poruke Evanđelja i ovo je<<strong>br</strong> />

važno istaknuti jer se Evanđelje<<strong>br</strong> />

često naviješta u stilu “Isusu je<<strong>br</strong> />

umro za tvoje grijehe.“ Ozbiljan<<strong>br</strong> />

proučavatelj Novoga zavjeta ne<<strong>br</strong> />

može a da se ne zapita “a gdje<<strong>br</strong> />

je ostatak Evanđelja“? Gdje je<<strong>br</strong> />

govor o Isusovom rođenju, životu,<<strong>br</strong> />

uskrsnuću, uznesenju i sadašnjoj<<strong>br</strong> />

uzvišenosti? I konačno, priča o<<strong>br</strong> />

Isusovom rođenju je priča koja<<strong>br</strong> />

nas poziva da se iznova osvrnemo<<strong>br</strong> />

na Stari zavjet i vidimo koja je to<<strong>br</strong> />

obećanja Bog dao te promotrimo<<strong>br</strong> />

Isusov život i vidimo kako i na<<strong>br</strong> />

koji način je Isus ispunjavao<<strong>br</strong> />

ta obećanja. Priča o Isusovom<<strong>br</strong> />

rođenju, dakle ne započinje s<<strong>br</strong> />

najavom Isusovog rođenja od<<strong>br</strong> />

strane anđela niti završava s<<strong>br</strong> />

prinošenjem darova. Ona je<<strong>br</strong> />

uvod i najava onoga što slijedi u<<strong>br</strong> />

Isusovom životu.<<strong>br</strong> />

Ervin Budiselić<<strong>br</strong> />

33


OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />

BIBLIJSKI NAGRADNI KVIZ<<strong>br</strong> />

1. Isus nikad nije napisao knjigu. Točno/Netočno<<strong>br</strong> />

2. Iz kojeg grada je sveti Pavao pobjegao u košari? ________<<strong>br</strong> />

3. Koje je ime sela iz kojeg Petar dolazi? ________<<strong>br</strong> />

4. Koje se još ime koristi za knjigu Otkrivenje? ________<<strong>br</strong> />

5. Koju novozavjetnu ličnost pismo imenuje ‘<strong>br</strong>atom utjehe’? ________<<strong>br</strong> />

6. Koji je grčki naziv za 10 Božjih zapovjedi? ________<<strong>br</strong> />

7. Koje je često ime za Boga u Starom zavjetom a počinje sa ‘E’? ________<<strong>br</strong> />

8. Koliko je godina trajalo Davidovo kraljevanje? ________<<strong>br</strong> />

9. Kako se zvao A<strong>br</strong>ahamov drugorođenac? ________<<strong>br</strong> />

BIBLIJSKI KVIZ<<strong>br</strong> />

10. Tko je otac Amoraca i Moabaca? ________<<strong>br</strong> />

11. Kako se zvala Mojsijeva i Aronova sestra? ________<<strong>br</strong> />

12. Tko je bio upravitelj Sirije kad se Isus rodio? ________<<strong>br</strong> />

Ukoliko Vas zanima neka od ovih knjiga slobodno nas kontaktirajte.<<strong>br</strong> />

Ovo je samo dio naše naklade koja čini velik <strong>br</strong>oj naslova kršćanske literature.<<strong>br</strong> />

Izdavač za NADU ZA ŽIVOT: Logos d.o.o., Masarykova 54, HR - 43500 Daruvar,<<strong>br</strong> />

385 043/332-381, 098/560-160, logos-daruvar@bj.t-com.hr, www.logos.hr<<strong>br</strong> />

13. U Bibliji nalazimo tigrove. Točno/Netočno<<strong>br</strong> />

14. Drugo ime za Jeruzalem je? ________<<strong>br</strong> />

15. Kako su se zvala dva Kajinova <strong>br</strong>ata? ________<<strong>br</strong> />

16. Tko je Sipora? ________<<strong>br</strong> />

17. U kojoj starozavjetnoj knjizi nalazimo ‘Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe’? ________<<strong>br</strong> />

18. Gdje nalazimo zapis o Mojsijevoj smrti? ________<<strong>br</strong> />

19. Kako glasi Jošuino drugo ime? ________<<strong>br</strong> />

20. Kako se zvao prvi sudac u Izraelu? ________<<strong>br</strong> />

Naj<strong>br</strong>ži čitatelj koji točno odgovori na ponuđena pitanja, te odgovore pošalje na adresu uredništva,<<strong>br</strong> />

dobit će, potpuno besplatno, Novi zavjet - suvremenog prijevoda i šest knjiga kršćanskog sadržaja.<<strong>br</strong> />

Ostalih 11 naj<strong>br</strong>žih dobit će, također besplatno, primjerak Novog zavjeta - suvremeni prijevod.<<strong>br</strong> />

34


I RIJEČ CRKVOM POSTADE<<strong>br</strong> />

Mladen Jovanović<<strong>br</strong> />

Biblijski institut u Zagrebu<<strong>br</strong> />

Povijest je nezavršena priča o pokušajima obnove<<strong>br</strong> />

Crkve. Crkva je duhovni organizam u kojemu su ljudi<<strong>br</strong> />

njezini živi dijelovi.<<strong>br</strong> />

Povijest Crkve uči da su mnogi pokreti izgubili dah i<<strong>br</strong> />

postali sami sebi svrhom. Svaki sjajni pokušaj obnove<<strong>br</strong> />

Crkve, ljudskih spašenih duša, doživio je potpuni ili<<strong>br</strong> />

djelomičan neuspjeh kad su kasniji naraštaji zaboravili<<strong>br</strong> />

da valja tražiti dalje i ispravljati pogreške. Kad Crkva<<strong>br</strong> />

počne graditi “bunkere” na “osvojenom području”,<<strong>br</strong> />

prestaju nova osvajanja.<<strong>br</strong> />

Ako želimo obnoviti neku staru građevinu, posežemo,<<strong>br</strong> />

ako je to dostupno, za prvotnim nacrtima. Kad<<strong>br</strong> />

obnavljamo Božju Crkvu, posežemo za Božjom riječju<<strong>br</strong> />

jer ona je - Božji savršeni nacrt Crkve.<<strong>br</strong> />

Biblija govori o tome da je Bog stvorio ljude, da ih<<strong>br</strong> />

voli i da želi da ga ljudi upoznaju i žive s njim u skladu.<<strong>br</strong> />

Biblija nije filozofska rasprava, nego pouzdana<<strong>br</strong> />

samoobjava svemogućega Boga. Zahvaljujući Bibliji,<<strong>br</strong> />

čovjek može upoznati Boga.<<strong>br</strong> />

U Bibliji susrećemo Isusa Krista, Spasitelja, i iz nje<<strong>br</strong> />

doznajemo o njegovoj dragovoljnoj žrtvi za grijehe<<strong>br</strong> />

svijeta.<<strong>br</strong> />

Iz Biblije saznajemo da smo mi ljudi, bez Boga, jadni i<<strong>br</strong> />

izgubljeni i da nam je potreban Spasitelj.<<strong>br</strong> />

I Riječ Crkvom postade…<<strong>br</strong> />

U početku bijaše Riječ,<<strong>br</strong> />

i Riječ bijaše kod Boga -<<strong>br</strong> />

i Riječ bijaše Bog.<<strong>br</strong> />

Ona u početku bijaše kod Boga.<<strong>br</strong> />

Sve je po njoj postalo<<strong>br</strong> />

i ništa što postoji<<strong>br</strong> />

Nije bez nje postalo. (Iv 1:1-3)<<strong>br</strong> />

Mladen Jovanović, autor ove knjige predavač je<<strong>br</strong> />

na Biblijskom institutu u Zagrebu i Evanđeoskom<<strong>br</strong> />

teološkom fakultetu u Osijeku. Magistar je teoloških<<strong>br</strong> />

znanosti, pisac i prevoditelj knjiga iz područja biblijske<<strong>br</strong> />

teologije.<<strong>br</strong> />

Knjigu možete naručiti na adresi: Biblijski institut u<<strong>br</strong> />

Zagrebu, Kušlanova 21, 10000 Zagreb ili<<strong>br</strong> />

na www.bizg.hr (e-mail: bizg@bizg.hr)<<strong>br</strong> />

Cijena: 40 kn (do kraja siječnja 2013. popust 40%)<<strong>br</strong> />

Za narudžbe iznad 10 kom - popust 40%

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!