Obiteljski list br. 2
Obiteljski list izlazi tromjesečno i u njemu možete pronaći kvalitetne teološke tekstove, obavijeti o aktivnostima lokalnih Crkvi koje su odlučile biti dio ovoga časopisa kao i druge vijesti koje se na neki način tiču svega što je povezano s Crkvama reformacijske baštine u RH.
Obiteljski list izlazi tromjesečno i u njemu možete pronaći kvalitetne teološke tekstove, obavijeti o aktivnostima lokalnih Crkvi koje su odlučile biti dio ovoga časopisa kao i druge vijesti koje se na neki način tiču svega što je povezano s Crkvama reformacijske baštine u RH.
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Prosinac 2012.<<strong>br</strong> />
Br. 2, godina 1.<<strong>br</strong> />
ISSN:1848-588X<<strong>br</strong> />
Zašto<<strong>br</strong> />
pomagati<<strong>br</strong> />
svima i<<strong>br</strong> />
u svako<<strong>br</strong> />
vrijeme?<<strong>br</strong> />
Od srca srcu<<strong>br</strong> />
Čovjek koji<<strong>br</strong> />
pomiče<<strong>br</strong> />
granice<<strong>br</strong> />
Svjetlo istinito dođe na ovaj svijet
Sadržaj<<strong>br</strong> />
“Slava Bogu na visini<<strong>br</strong> />
4 Svijetlo istinito dođe<<strong>br</strong> />
na ovaj svijet<<strong>br</strong> />
i na zemlji mir<<strong>br</strong> />
ljudima koje ljubi”<<strong>br</strong> />
Luka 2,14<<strong>br</strong> />
Čestit i blagoslovljen Božić te puno Božjih blagoslova<<strong>br</strong> />
u Novoj 2013. žele Vam Kristove crkve u Hrvatskoj!<<strong>br</strong> />
Riječ urednika<<strong>br</strong> />
Božićno vrijeme je osobito radosni<<strong>br</strong> />
dio godine. Domovi se ukrašavaju<<strong>br</strong> />
i svi razmišljaju o tome koga i<<strong>br</strong> />
kako darovati. Mnoge se obitelji<<strong>br</strong> />
pripremaju kako bi im božićno<<strong>br</strong> />
vrijeme bilo zaista - posebno.<<strong>br</strong> />
No najčešće Božić dođe i ode,<<strong>br</strong> />
a ljudi ostaju prazni. Obilan<<strong>br</strong> />
blagdanski ručak ne ispunjava,<<strong>br</strong> />
blagdanski kolači ne site, a darovi<<strong>br</strong> />
ne donose trajnu radost. Zašto?<<strong>br</strong> />
Možda zato što oni koji slave<<strong>br</strong> />
Božić, zaborave slavljenika - Isusa<<strong>br</strong> />
Krista. Jer on nije tek jedno<<strong>br</strong> />
rođeno djetešce koje je došla na<<strong>br</strong> />
ovaj svijet, već je on - svemogući<<strong>br</strong> />
Bog, koji se odlučio lišiti svoga<<strong>br</strong> />
boštva i postati čovjekom. Kao<<strong>br</strong> />
čovjek, dao nam je svoj nauk<<strong>br</strong> />
zapisan u Bibliji. Na kraju, dao je<<strong>br</strong> />
svoj život za grešnog čovjeka kako<<strong>br</strong> />
bismo živjeli životom dostojnim<<strong>br</strong> />
čovjeka, životom koji vodi u<<strong>br</strong> />
vječnost!<<strong>br</strong> />
Ako tako gledamo na Božić, onda<<strong>br</strong> />
nas ovi blagdanski dani pobuđuju<<strong>br</strong> />
na najdublje osjećaje zahvalnosti<<strong>br</strong> />
i radosti. Tada kićenje božićnog<<strong>br</strong> />
drvca, božićni ručak i darovi<<strong>br</strong> />
dobivaju puni smisao. Posjećivanje<<strong>br</strong> />
ili ugošćavanje prijatelja ne radi<<strong>br</strong> />
se reda radi, nego izvire iz čežnje<<strong>br</strong> />
za istinskim zajedništvom. Tada<<strong>br</strong> />
međusobno dijelimo najveći<<strong>br</strong> />
dar kojeg smo dobili - samoga<<strong>br</strong> />
Gospodina Isusa Krista. I zato<<strong>br</strong> />
u duhu istinskog razumijevanja<<strong>br</strong> />
Božića, neka vam je blagoslovljen<<strong>br</strong> />
i mirom ispunjen dan kada se<<strong>br</strong> />
sjećamo rođenja našega Spasitelja!<<strong>br</strong> />
Mladen Dominić<<strong>br</strong> />
6 Učilište “izvan okvira”<<strong>br</strong> />
11 Philip Yancey<<strong>br</strong> />
u Zagrebu<<strong>br</strong> />
13 Capetownski iskaz<<strong>br</strong> />
o predanju<<strong>br</strong> />
20 Čovjek koji<<strong>br</strong> />
pomiče granice<<strong>br</strong> />
22<<strong>br</strong> />
Nada u<<strong>br</strong> />
svijetu<<strong>br</strong> />
25 Okrenimo se<<strong>br</strong> />
budućnosti<<strong>br</strong> />
26 Iz života zajednica<<strong>br</strong> />
28 Dječji kutak<<strong>br</strong> />
31<<strong>br</strong> />
Nada za<<strong>br</strong> />
život<<strong>br</strong> />
32 Teološko promišljanje<<strong>br</strong> />
na temu Božića<<strong>br</strong> />
34 Biblijski kviz<<strong>br</strong> />
IMPRESSUM<<strong>br</strong> />
Nakladnik: Kristove crkve u Hrvatskoj,<<strong>br</strong> />
Kušlanova 21, 10000 Zagreb<<strong>br</strong> />
Glavni urednik: Mladen Dominić<<strong>br</strong> />
Izvršni urednik: Dražen Hrženjak<<strong>br</strong> />
Grafička urednica: Mirjana Kapitan<<strong>br</strong> />
Lektura: Mladen Jovanović<<strong>br</strong> />
Naslovnica: Ivan Stražičić<<strong>br</strong> />
20<<strong>br</strong> />
28<<strong>br</strong> />
Fotografije: Arhiva OL<<strong>br</strong> />
Tekstovi: Arhiva OL<<strong>br</strong> />
Adresa uredništva: Kušlanova 21,<<strong>br</strong> />
10000 Zagreb<<strong>br</strong> />
E-mail adresa: obiteljski<strong>list</strong>@gmail.com<<strong>br</strong> />
Tisak: Tiskara Zelina<<strong>br</strong> />
ISSN: 1848-588X<<strong>br</strong> />
<strong>Obiteljski</strong> <strong>list</strong> besplatan je tromjesečnik
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
Svjetlo istinito dođe na ovaj svijet<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
PROPOVIJED<<strong>br</strong> />
4<<strong>br</strong> />
U<<strong>br</strong> />
Božjoj riječi čitamo<<strong>br</strong> />
da je Bog učinio nešto<<strong>br</strong> />
osobito. Postao je<<strong>br</strong> />
čovjekom. Usredotočimo svoje<<strong>br</strong> />
misli na ono što je izuzetno važno<<strong>br</strong> />
u razumijevanju rođenja Boga<<strong>br</strong> />
u ljudskom obličju. Za to će nam<<strong>br</strong> />
poslužiti odlomak iz Ivanova<<strong>br</strong> />
evanđelja1:1-5; 9-14: “U početku<<strong>br</strong> />
bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga<<strong>br</strong> />
i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u<<strong>br</strong> />
početku u Boga. Sve postade po<<strong>br</strong> />
njoj i bez nje ne postade ništa.<<strong>br</strong> />
Svemu što postade u njoj bijaše<<strong>br</strong> />
život i život bijaše ljudima svjetlo;<<strong>br</strong> />
i svjetlo u tami svijetli i tama ga<<strong>br</strong> />
ne obuze.<<strong>br</strong> />
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje<<strong>br</strong> />
svakog čovjeka dođe na<<strong>br</strong> />
svijet; bijaše na svijetu i svijet<<strong>br</strong> />
po njemu posta i svijet ga ne<<strong>br</strong> />
upozna. K svojima dođe i njegovi<<strong>br</strong> />
ga ne primiše. A onima koji ga<<strong>br</strong> />
primiše podade moć da postanu<<strong>br</strong> />
djeca Božja: onima koji vjeruju<<strong>br</strong> />
u njegovo ime, koji su rođeni<<strong>br</strong> />
ne od krvi, ni od volje tjelesne,<<strong>br</strong> />
ni od volje muževlje, nego - od<<strong>br</strong> />
Boga. I Riječ tijelom postade i<<strong>br</strong> />
nastani se među nama i vidjesmo<<strong>br</strong> />
slavu njegovu - slavu koju ima<<strong>br</strong> />
kao Jedinorođenac od Oca - pun<<strong>br</strong> />
milosti i istine.”<<strong>br</strong> />
Zašto je ovo tako slično zapisu<<strong>br</strong> />
o stvaranju svijeta. U Knjizi Postanka<<strong>br</strong> />
1:1-4 čitamo: “U početku<<strong>br</strong> />
stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja<<strong>br</strong> />
bijaše pusta i prazna; tama se<<strong>br</strong> />
prostirala nad bezdanom i Duh<<strong>br</strong> />
Božji lebdio je nad vodama. I<<strong>br</strong> />
reče Bog: ‘Neka bude svjetlost!’<<strong>br</strong> />
I bi svjetlost. I vidje Bog da je<<strong>br</strong> />
Za tamu ljudskog srca<<strong>br</strong> />
teško je pronaći rješenje.<<strong>br</strong> />
Za to je bio potreban Isus.<<strong>br</strong> />
Na nama je da izaberemo.<<strong>br</strong> />
Hoćemo li ostati živjeti i umirati<<strong>br</strong> />
u tami ili slaviti Boga u svjetlosti?<<strong>br</strong> />
To je smisao Božića<<strong>br</strong> />
svjetlost do<strong>br</strong>a; i rastavi Bog<<strong>br</strong> />
svjetlost od tame.”<<strong>br</strong> />
Dakle, prvo što je Bog stvorio -<<strong>br</strong> />
bila je svjetlost.<<strong>br</strong> />
I onda je nastavio stvarati.<<strong>br</strong> />
Ako pozorno čitamo vidjeti<<strong>br</strong> />
ćemo da je ponovo, trećega<<strong>br</strong> />
dana stvorio svjetlo! Post.1:14: “I<<strong>br</strong> />
reče Bog: ‘Neka budu svjetlila na<<strong>br</strong> />
svodu nebeskom da luče dan od<<strong>br</strong> />
noći, da budu znaci blagdanima,<<strong>br</strong> />
danima i godinama.’<<strong>br</strong> />
Kako sad ovo? Prvo je Bog<<strong>br</strong> />
stvorio svjetlost, a onda je ponovo<<strong>br</strong> />
svorio svjetlost? Jesu li to iste<<strong>br</strong> />
svjetlosti? Prva svjetlost je duhovna<<strong>br</strong> />
svjetlost, Bog sam koji je<<strong>br</strong> />
svojom nazočnošću ušao u ovaj<<strong>br</strong> />
svijet kao svjetlo bez kojeg nema<<strong>br</strong> />
života. A što je tama? Tamu nije<<strong>br</strong> />
potrebno stvarati. Tama je nedostatak<<strong>br</strong> />
svjetla. Što je smrt? Smrt<<strong>br</strong> />
ne trebate stvarati. Smrt je nedostatak<<strong>br</strong> />
života. Bog nije trebao<<strong>br</strong> />
stvoriti tamu, nego je trebao ući<<strong>br</strong> />
u ovaj svijet – i tama je nestala!.<<strong>br</strong> />
Pogledajmo neka mjesta u povijesti<<strong>br</strong> />
čovječanstva kada je pored<<strong>br</strong> />
sve svjetlosti ipak nastupila tama.<<strong>br</strong> />
Tama je nastala kada je Kajin<<strong>br</strong> />
ubio Abela. Kad je David učinio<<strong>br</strong> />
preljub s Bat-Šebom. Kad je Petar<<strong>br</strong> />
rekao sluškinji – ne poznajem<<strong>br</strong> />
ovog čovjeka.<<strong>br</strong> />
Kada je mladi Saul čuvao<<strong>br</strong> />
odjeću onih koji su kamenovali<<strong>br</strong> />
Stjepana. Kada su vjerski fanatici<<strong>br</strong> />
ubijali nedužne kako bi ostvarili<<strong>br</strong> />
političke ciljeve. Kada izopačeni<<strong>br</strong> />
nastoje prikazati svoj način života<<strong>br</strong> />
kao ispravan, tada nastaje<<strong>br</strong> />
Imamo priliku zamoliti<<strong>br</strong> />
Boga da prosvijetli naše srce<<strong>br</strong> />
u onom najmračnijem kutu<<strong>br</strong> />
u kojemu skrivamo sve što mislimo<<strong>br</strong> />
da nitko ne zna. Dopustimo<<strong>br</strong> />
Bogu da svojom istinitom<<strong>br</strong> />
svjetlošću vodi naš život!<<strong>br</strong> />
tama. Za tamu ljudskog srca<<strong>br</strong> />
teško je pronaći rješenje. Za to<<strong>br</strong> />
je bio potreban Isus. Na nama je<<strong>br</strong> />
da izaberemo. Hoćemo li ostati<<strong>br</strong> />
živjeti i umirati u tami ili slaviti<<strong>br</strong> />
Boga u svjetlosti. To je smisao<<strong>br</strong> />
Božića.<<strong>br</strong> />
Vratimo se Ivanovu proslovu<<strong>br</strong> />
“Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje<<strong>br</strong> />
svakog čovjeka dođe na svijet;<<strong>br</strong> />
bijaše na svijetu i svijet po njemu<<strong>br</strong> />
posta i svijet ga ne upozna.”<<strong>br</strong> />
Koliko ima ljudi oko nas koji<<strong>br</strong> />
će jedni drugima čestitati Božić,<<strong>br</strong> />
a da uopće ne poznaju Isusa?<<strong>br</strong> />
Isus je tek sporedna uloga u toj<<strong>br</strong> />
“predstavi”. Toliko je onih koji ga<<strong>br</strong> />
spominju u psovki, ali zaboravljaju<<strong>br</strong> />
u molitvi. U 11. retku čitamo:<<strong>br</strong> />
“K svojima dođe i njegovi ga ne<<strong>br</strong> />
primiše.”<<strong>br</strong> />
Zašto ga nisu prepoznali? Zato<<strong>br</strong> />
što su još uvijek u tami. Nisu<<strong>br</strong> />
dopustili da se Božja svjetlost<<strong>br</strong> />
nastani – u njima.<<strong>br</strong> />
Zašto je Isus došao? Zato da<<strong>br</strong> />
ne ostanemo u mraku. To je<<strong>br</strong> />
jedina svrha Isusova dolaska.<<strong>br</strong> />
Nemojmo ostati u mraku! Postoji<<strong>br</strong> />
nešto bolje. Apostol Ivan je<<strong>br</strong> />
to ovako zapisao: “A onima koji<<strong>br</strong> />
ga primiše dade moć da postanu<<strong>br</strong> />
djeca Božja: onima koji vjeruju u<<strong>br</strong> />
njegovo ime.”<<strong>br</strong> />
Krist je došao zato da ne<<strong>br</strong> />
ostanemo u tami. Toga bismo se<<strong>br</strong> />
trebali sjećati ne samo danas,<<strong>br</strong> />
već u sve dane svoga života.<<strong>br</strong> />
Sjećajmo se toga kada razgovaramo<<strong>br</strong> />
s ljudima do kojih nam je<<strong>br</strong> />
stalo. Pokušajmo ljude oko sebe<<strong>br</strong> />
promatrati Božjim očima. To je<<strong>br</strong> />
teško. Vidimo oko sebe prkosne<<strong>br</strong> />
i sebične ljude. Ali, to su ljudi u<<strong>br</strong> />
tami. Pomozimo im naći Svjetlo!<<strong>br</strong> />
To je značenje Božića. Bog je<<strong>br</strong> />
odlučio ne biti daleko. On je<<strong>br</strong> />
postao Emanuel. Bog s nama. On<<strong>br</strong> />
je tu. Zato ga trebamo prihvatiti<<strong>br</strong> />
kao izvor svjetlosti i života.<<strong>br</strong> />
Drukčije ne ide.<<strong>br</strong> />
Možemo govoriti kako su svi<<strong>br</strong> />
ljudi ovoga svijeta na neki poseban<<strong>br</strong> />
način djeca Božja. No, apostol<<strong>br</strong> />
Ivan drukčije piše, svidjelo se<<strong>br</strong> />
to nama ili ne. Svi smo mi rođeni<<strong>br</strong> />
od volje tjelesne. Tako smo došli<<strong>br</strong> />
na ovaj svijet. Ali biti s Bogom<<strong>br</strong> />
možemo jedino onda ako prihvatimo<<strong>br</strong> />
svjetlost. Samo kad prihvatimo<<strong>br</strong> />
Isusa možemo reći: “Oče<<strong>br</strong> />
naš koji jesi na nebesima.”<<strong>br</strong> />
Što nam više treba? Ne trebamo<<strong>br</strong> />
više čestitaka pod borom<<strong>br</strong> />
i više darova, već više milosti i<<strong>br</strong> />
istine. Dobit ćete daleko više no<<strong>br</strong> />
što ćete očekivati. Svrha svjetlosti<<strong>br</strong> />
koja je došla na svijet je da<<strong>br</strong> />
prosvjetljuje svakog čovjeka.<<strong>br</strong> />
Dopustimo da budemo prosvijetljeni<<strong>br</strong> />
i ništa više. Ako ostanemo<<strong>br</strong> />
u mraku nećemo ništa vidjeti.<<strong>br</strong> />
Imamo priliku da zamolimo<<strong>br</strong> />
Boga da prosvijetli naše srce u<<strong>br</strong> />
onom najmračnijem kutu u kojemu<<strong>br</strong> />
skrivamo sve što mislimo da<<strong>br</strong> />
nitko ne zna. Dopustimo Bogu<<strong>br</strong> />
da svojom istinitom svjetlošću<<strong>br</strong> />
vodi naš život. Neka nam tada<<strong>br</strong> />
bude sretan Božić. Bez toga ništa<<strong>br</strong> />
ne vrijedi.<<strong>br</strong> />
Mladen Jovanović<<strong>br</strong> />
5
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
BIBLIJSKI INSTITUT<<strong>br</strong> />
6<<strong>br</strong> />
Dva desetljeća<<strong>br</strong> />
kršćanskog učilišta<<strong>br</strong> />
“izvan okvira”<<strong>br</strong> />
Priča o povijesti i razvoju Biblijskog instituta u Zagrebu<<strong>br</strong> />
Početak je <strong>list</strong>opada, svojevrsne<<strong>br</strong> />
Nove godine u<<strong>br</strong> />
akademskom svijetu. Po ne<<strong>br</strong> />
znam koji put u posljednjih deset<<strong>br</strong> />
godina otkad sam prvi put zakoračila<<strong>br</strong> />
na kat Biblijskog instituta<<strong>br</strong> />
u Kušlanovoj ulici 21, prilazim<<strong>br</strong> />
glavnoj učionici. Ovaj put kao<<strong>br</strong> />
bivša studentica, ali i dalje aktivno<<strong>br</strong> />
uključena u rad sa studentima<<strong>br</strong> />
i profesorima. Provirujem kroz<<strong>br</strong> />
staklo na vratima da se uvjerim je<<strong>br</strong> />
li istina što mi kolegica govori: da<<strong>br</strong> />
su učionice pune, da nema mjesta,<<strong>br</strong> />
sve novi ljudi. I doista, kao i posljednjih<<strong>br</strong> />
nekoliko godina, preda<<strong>br</strong> />
mnom se ponovno pojavljivala<<strong>br</strong> />
ona ista slika - ta nova mlada lica,<<strong>br</strong> />
još jedna generacija. Ljudi gladni<<strong>br</strong> />
proučavanja Božje riječi i pozvani<<strong>br</strong> />
da promatraju njegovo lice. „Vjeran<<strong>br</strong> />
je Gospodin,“ pomislih u sebi<<strong>br</strong> />
dok mi se srce širilo u radosti<<strong>br</strong> />
promatrajući njegov dar i djelo.<<strong>br</strong> />
I odjednom mi se sav onaj trud<<strong>br</strong> />
drugih i mene oko rada Instituta<<strong>br</strong> />
Božićni<<strong>br</strong> />
domjenak<<strong>br</strong> />
tijekom godina učinio tako malen,<<strong>br</strong> />
manji od zrna naspram onoga što<<strong>br</strong> />
je on učinio i nastavlja činiti sam<<strong>br</strong> />
i bez nas, a možda i unatoč nama.<<strong>br</strong> />
“Učinili smo samo ono što smo<<strong>br</strong> />
mogli.”, zaključujem. Previrući<<strong>br</strong> />
tako po posljednjih deset godina<<strong>br</strong> />
na Institutu zamišljala sam kako<<strong>br</strong> />
je to bilo desetljeće prije, kada<<strong>br</strong> />
je Institut utemeljen. “Što nas još<<strong>br</strong> />
čeka?”, pitam se, “Puni li se i drugima<<strong>br</strong> />
u ovoj zajednici srce radošću<<strong>br</strong> />
nad vlastitom naznatnošću, nad<<strong>br</strong> />
činjenicom da smo samo sluge u<<strong>br</strong> />
njegovom kraljevstvu za koje on<<strong>br</strong> />
reče da je poput gorušičina zrna<<strong>br</strong> />
koje se iako najsitnije od svega<<strong>br</strong> />
sjemenja razvije u stablo.”<<strong>br</strong> />
A takvo maleno, bezimeno<<strong>br</strong> />
sjeme posadili su ratne i mračne<<strong>br</strong> />
1991. godine, u prostoru Kristove<<strong>br</strong> />
crkve u Amruševoj ulici 11 moj<<strong>br</strong> />
pastor Mladen Jovanović i njegov<<strong>br</strong> />
američki suradnik Mark Parker,<<strong>br</strong> />
misionar iz SAD-a. Ideja je bila<<strong>br</strong> />
pokrenuti interni o<strong>br</strong>azovni program<<strong>br</strong> />
za obuku svih onih koji na<<strong>br</strong> />
bilo koji način žele služiti u nekoj<<strong>br</strong> />
od službi Kristovih crkava u Hrvatskoj.<<strong>br</strong> />
Okupljeni u krugu Božje<<strong>br</strong> />
riječi, Mladen i Mark te još nekolicina<<strong>br</strong> />
učenika, vjerojatno nisu ni<<strong>br</strong> />
sanjali da će to što čine u skoroj<<strong>br</strong> />
budućnosti izniknuti u stablo na<<strong>br</strong> />
čijim će granama rasti i pripremati<<strong>br</strong> />
se za život i učinkovitu kršćansku<<strong>br</strong> />
službu studenti iz svih kršćanskih<<strong>br</strong> />
denominacija u Hrvatskoj, a i šire<<strong>br</strong> />
u regiji. Danas je Biblijski institut<<strong>br</strong> />
priznata kršćanska interdenominacijska<<strong>br</strong> />
akademska ustanova,<<strong>br</strong> />
koja pored studijskih programa za<<strong>br</strong> />
obuku budućih kršćanskih službenika<<strong>br</strong> />
i teologa, također služi Crkvi<<strong>br</strong> />
i društvu kroz izdavanje teološke<<strong>br</strong> />
literature, djelovanje svoje knjižnice<<strong>br</strong> />
i organizacije niza događanja<<strong>br</strong> />
s temama od važnosti za cjelokupno<<strong>br</strong> />
Kristovo tijelo, te promicanje<<strong>br</strong> />
i artikulaciju kršćanske misli u<<strong>br</strong> />
današnjem vremenu.<<strong>br</strong> />
Prvo desetljeće<<strong>br</strong> />
(1991.-2001.)<<strong>br</strong> />
U prvih deset godina, rast Instituta<<strong>br</strong> />
je u mnogočemu poput<<strong>br</strong> />
svakog sjemena bio ostvarivan u<<strong>br</strong> />
mraku anonimnosti i nepredvidivosti<<strong>br</strong> />
hoće li ono što je posađeno<<strong>br</strong> />
uhvatiti korijenje i uspjeti izniknuti<<strong>br</strong> />
na njivama Božjeg kraljevstva<<strong>br</strong> />
u Hrvatskoj. Inicijalni krug prvih<<strong>br</strong> />
Thomas<<strong>br</strong> />
Sibley<<strong>br</strong> />
Profesori B.I.<<strong>br</strong> />
studenata i predavača uskoro već<<strong>br</strong> />
imenovane Biblijske škole Zagreb<<strong>br</strong> />
postepeno se širio, kao i opseg<<strong>br</strong> />
programa koji nakon prvotne<<strong>br</strong> />
dvije godine počinje uključivati i<<strong>br</strong> />
treću godinu praktičnog studija.<<strong>br</strong> />
Snažni zamah prema napretku,<<strong>br</strong> />
škola ostvaruje 1999. kada ravnateljem<<strong>br</strong> />
postaje dr.sc. Thomas<<strong>br</strong> />
Sibley, odlučan da ostatak života<<strong>br</strong> />
provede u Hrvatskoj podižući<<strong>br</strong> />
biblijski utemeljeno i Crkvi potrebno<<strong>br</strong> />
kršćansko o<strong>br</strong>azovanje.<<strong>br</strong> />
Po njegovom dolasku, usvajaju se<<strong>br</strong> />
misija i vizija škole, kreiraju novi<<strong>br</strong> />
programi te prikupljaju sredstva<<strong>br</strong> />
za opremanje vlastitih prostorija<<strong>br</strong> />
u novoj zgradi Kristove crkve u<<strong>br</strong> />
Kušlanovoj 21. Dvije godine kasnije<<strong>br</strong> />
(2001.), Biblijska škola mijenja<<strong>br</strong> />
naziv u Institut za biblijske studije<<strong>br</strong> />
(IBS), nastavnom vijeću pridružuju<<strong>br</strong> />
se tri nova predavača (Danijel<<strong>br</strong> />
Berković, Stanko Jam<strong>br</strong>ek i Nela<<strong>br</strong> />
Williams) te se počinju održavati<<strong>br</strong> />
redovita predavanja za dvadesetak<<strong>br</strong> />
studenata u novouređenim<<strong>br</strong> />
prostorijama u Kušlanovoj, gdje<<strong>br</strong> />
je i danas sjedište Instituta. Te iste<<strong>br</strong> />
godine utemeljena je i knjižnica,<<strong>br</strong> />
čija je početna kolekcija od 2000<<strong>br</strong> />
knjiga u najvećem <strong>br</strong>oju pristigla iz<<strong>br</strong> />
osobnih donacija Mladena Jovano-<<strong>br</strong> />
vića i Thomasa Sibleya. Bili su to<<strong>br</strong> />
prvenstveno naslovi iz područja<<strong>br</strong> />
biblijskih studija, crkvene povijesti<<strong>br</strong> />
i primijenjene teologije – osobito<<strong>br</strong> />
iz područja crkvenih službi.<<strong>br</strong> />
U ovom prvom desetljeću, programi<<strong>br</strong> />
i rad Instituta djelovali su i<<strong>br</strong> />
bili prepoznati kao jedna od službi<<strong>br</strong> />
Kristovih crkava. Studenti, koji su<<strong>br</strong> />
već tada dolazili iz raznih kršćanskih<<strong>br</strong> />
denominacija, nisu ostvarivali<<strong>br</strong> />
studentska prava, jer studij nije<<strong>br</strong> />
bio akreditiran od strane Ministarstva<<strong>br</strong> />
znanosti Republike Hrvatske.<<strong>br</strong> />
Taj formalni status i čitavo<<strong>br</strong> />
pitanje postaje jedno od ključnih<<strong>br</strong> />
obilježja drugog destljeća škole<<strong>br</strong> />
kada Institut ulaže velike napore<<strong>br</strong> />
da bi omogućio svojim studenti-<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
7
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
BIBLIJSKI INSTITUT<<strong>br</strong> />
8<<strong>br</strong> />
Osoblje B.I.<<strong>br</strong> />
Praktikum<<strong>br</strong> />
ma i profesorima legitiman rad u<<strong>br</strong> />
akademskoj zajednici te tako širi<<strong>br</strong> />
doprinos hrvatskom društvu.<<strong>br</strong> />
Drugo desetljeće<<strong>br</strong> />
(2001.-2012.)<<strong>br</strong> />
Tako 2002. godine Institut biva<<strong>br</strong> />
pozvan u suradnju s Teološkim<<strong>br</strong> />
fakultetom „Matija Vlačić Ilirik“<<strong>br</strong> />
(TFMVI) – protestantskim učilištem<<strong>br</strong> />
koje su 1976. zajednički<<strong>br</strong> />
osnovale Baptistička i Evangelička<<strong>br</strong> />
crkva u Hrvatskoj. Ovaj fakultet,<<strong>br</strong> />
koji nosi ime po najuvaženijem<<strong>br</strong> />
hrvatskom protestantskom teologu,<<strong>br</strong> />
od 2001. godine ima dopusnicu<<strong>br</strong> />
Ministarstva znanosti za pružanje<<strong>br</strong> />
visokoškolskog o<strong>br</strong>azovanja kao<<strong>br</strong> />
privatna vjerska institucija. Zajedničkim<<strong>br</strong> />
ciljem da pruže kvalitetno<<strong>br</strong> />
kršćansko o<strong>br</strong>azovanje crkvama<<strong>br</strong> />
reformacijske baštine u Hrvatskoj,<<strong>br</strong> />
obje škole odlučuju ujediniti svoje<<strong>br</strong> />
resurse. Tako, u formalnom smislu,<<strong>br</strong> />
Institut postaje područni studij<<strong>br</strong> />
TFMVI te studenti i profesori<<strong>br</strong> />
ostvaruju svoj status. Počinju se<<strong>br</strong> />
održavati zajednička predavanja<<strong>br</strong> />
na obje lokacije, te profesori s<<strong>br</strong> />
jednog počinju predavati određene<<strong>br</strong> />
kolegije na drugom učilištu.<<strong>br</strong> />
Nažalost, nedugo zatim (2004.)<<strong>br</strong> />
ova suradnja i primjer kršćanskog<<strong>br</strong> />
zajedništva bivaju prekinuti jer se<<strong>br</strong> />
čelnici obiju škola počinju razilaziti<<strong>br</strong> />
u svojim vizijama o kršćanskom<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azovanju. Prekid ove suradnje<<strong>br</strong> />
bio je težak udarac za Institut, jer<<strong>br</strong> />
odjednom škola novim studentima<<strong>br</strong> />
više nije mogla pružiti studentska<<strong>br</strong> />
prava i garantirati da će<<strong>br</strong> />
njihova diploma nakon završetka<<strong>br</strong> />
studija biti prepoznata od strane<<strong>br</strong> />
države.<<strong>br</strong> />
Osoblje Instituta, čiju su jezgru u<<strong>br</strong> />
tom trenutku činile samo tri osobe<<strong>br</strong> />
(Thomas Sibley kao ravnatelj<<strong>br</strong> />
i njegova supruga Sandra Sibley,<<strong>br</strong> />
te Marina Karadža kao generalna<<strong>br</strong> />
tajnica zadužena za sve operativne<<strong>br</strong> />
aktivnosti Instituta), predano<<strong>br</strong> />
su i ustrajno dalje nastavili raditi<<strong>br</strong> />
na razvitku škole. Iste godine,<<strong>br</strong> />
redovno nastavno vijeće proširuje<<strong>br</strong> />
se na ukupno sedam predavača,<<strong>br</strong> />
a nastavni program je prilagođen<<strong>br</strong> />
europskim standardima. Nadalje,<<strong>br</strong> />
novoosnovano Vijeće Kristovih<<strong>br</strong> />
crkava u Hrvatskoj kao krovna<<strong>br</strong> />
organizacija svih Kristovih crkava<<strong>br</strong> />
poziva Institut da postane službena<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azovna institucija Vijeća<<strong>br</strong> />
te traži od Ministarstva znanosti,<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azovanja i sporta Republike<<strong>br</strong> />
Hrvatske akreditaciju programa<<strong>br</strong> />
i dopusnicu za djelovanje kao<<strong>br</strong> />
visoko učilište. Poticaj Vijeća za<<strong>br</strong> />
akreditacijom zaokupio je administraciju<<strong>br</strong> />
Instituta u naredne dvije<<strong>br</strong> />
godine, koliko je bilo potrebno<<strong>br</strong> />
da se pripremi sva dokumentacija<<strong>br</strong> />
te osiguraju financijska sredstva<<strong>br</strong> />
s ciljem prikaza stabilnosti. Tijekom<<strong>br</strong> />
tog vremena intenzivno se<<strong>br</strong> />
počinju razvijati odnosi s drugim<<strong>br</strong> />
teološkim školama u inozemstvu,<<strong>br</strong> />
posebno Kršćanskim sveučilištem<<strong>br</strong> />
u Abilenu (ACU), u Teksasu (SAD).<<strong>br</strong> />
Uskoro se uspostavlja <strong>br</strong>atska<<strong>br</strong> />
suradnja sa spomenutim sveučilištem<<strong>br</strong> />
te od 2006. godine Institut<<strong>br</strong> />
počinje nuditi svoje objekte nekoliko<<strong>br</strong> />
puta godišnje za održavanje<<strong>br</strong> />
kolegija iz njihovog diplomskog<<strong>br</strong> />
studija iz kršćanske službe, na<<strong>br</strong> />
kojem sedmero Institutovih diplomanata<<strong>br</strong> />
započinje studij. U istom<<strong>br</strong> />
razdoblju intenzivno se proširuje<<strong>br</strong> />
građa knjižnice, koja uskoro biva<<strong>br</strong> />
premještena u prostor gdje je<<strong>br</strong> />
Institut započeo sa svojim radom<<strong>br</strong> />
(Amruševa ulica).<<strong>br</strong> />
Početkom 2006. godine svi<<strong>br</strong> />
potrebni dokumenti za akreditacijom<<strong>br</strong> />
Instituta i njegovih programa<<strong>br</strong> />
predani su Ministarstvu znanosti<<strong>br</strong> />
RH. Nažalost, sredinom godine<<strong>br</strong> />
Nacionalno vijeće za visoko<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azovanje uskraćuje izdavanje<<strong>br</strong> />
dopusnice za obavljanje tražene<<strong>br</strong> />
djelatnosti. Nedugo zatim započinju<<strong>br</strong> />
pregovori o suradnji s<<strong>br</strong> />
Visokim evanđeoskim teološkim<<strong>br</strong> />
učilištem u Osijeku (VETU) s<<strong>br</strong> />
pravom javnosti. Ovo učilište, pod<<strong>br</strong> />
nazivom Biblijsko teološki institut,<<strong>br</strong> />
osnovala je 1972. godine Kristova<<strong>br</strong> />
pentekostna crkva u SFRJ (njezina<<strong>br</strong> />
pravna sljednica u Hrvatskoj je<<strong>br</strong> />
Evanđeoska pentekostna crkva).<<strong>br</strong> />
Od 1983. godine Biblijsko teološki<<strong>br</strong> />
institut djeluje u Osijeku, a<<strong>br</strong> />
1987. mijenja naziv u Evanđeoski<<strong>br</strong> />
teološki fakultet. Tijekom 2003.<<strong>br</strong> />
program Evanđeoskog teološkog<<strong>br</strong> />
fakulteta akreditiran je i dobio<<strong>br</strong> />
je dopusnicu s pravom javnosti<<strong>br</strong> />
kao Visoko evanđeosko teološko<<strong>br</strong> />
Čitaonica - Gajeva<<strong>br</strong> />
učilište (VETU). Godine 2007.,<<strong>br</strong> />
VETU i Biblijski institut potpisuju<<strong>br</strong> />
ugovor o suradnji, temeljem kojeg<<strong>br</strong> />
studij teologije Biblijskog instituta<<strong>br</strong> />
postaje područni studij teologije<<strong>br</strong> />
VETU-a u Zagrebu. Tako studenti<<strong>br</strong> />
Instituta ponovno počinju ostvarivati<<strong>br</strong> />
sva studentska prava te im je<<strong>br</strong> />
omogućeno postizanje diplome u<<strong>br</strong> />
skladu s Bolonjskom deklaracijom.<<strong>br</strong> />
Uspješna suradnja i <strong>br</strong>atska potpora<<strong>br</strong> />
između VETU-a i Instituta<<strong>br</strong> />
traju sve do danas. Ostvarivanje<<strong>br</strong> />
partnerstva 2007. godine dalo je<<strong>br</strong> />
novi vjetar u leđa Institutu, nakon<<strong>br</strong> />
čega započinje još intenzivniji razvoj.<<strong>br</strong> />
Pokreće se prvi evanđeoski<<strong>br</strong> />
teološki časopis Kairos, koji od<<strong>br</strong> />
početka biva primljen s velikim<<strong>br</strong> />
zanimanjem od strane svih vjerskih<<strong>br</strong> />
zajednica te šire akademske<<strong>br</strong> />
zajednice u Hrvatskoj i inozemstvu.<<strong>br</strong> />
U posljednjih šest godina<<strong>br</strong> />
časopis je ponajviše predanim<<strong>br</strong> />
zamisli ...<<strong>br</strong> />
OBRAZOVANJE<<strong>br</strong> />
ZA UM I SRCE<<strong>br</strong> />
radom glavnog urednika dr. sc.<<strong>br</strong> />
Stanka Jam<strong>br</strong>eka postao pravi<<strong>br</strong> />
hrvatski evanđeoski glas u svijetu.<<strong>br</strong> />
Pored Kairosa, Institut prevodi i<<strong>br</strong> />
izdaje i druga djela, primarno za<<strong>br</strong> />
potrebe nastave.<<strong>br</strong> />
I knjižnica u ovom razdoblju doživljava<<strong>br</strong> />
svoj procvat. Od početnih<<strong>br</strong> />
2000 knjiga okupljenih u jednoj<<strong>br</strong> />
prostoriji u Kušlanovoj, knjižnica<<strong>br</strong> />
danas djeluje na dvije lokacije<<strong>br</strong> />
te raspolaže građom od gotovo<<strong>br</strong> />
20 000 naslova, upravlja dvjema<<strong>br</strong> />
posebnim zbirkama te svojim<<strong>br</strong> />
korisnicima nudi pristup mnogim<<strong>br</strong> />
istraživačkim pomagalima i resursima<<strong>br</strong> />
koji nisu dostupni u ovoj<<strong>br</strong> />
regiji Europe. Zajedno s knjižnicom<<strong>br</strong> />
VETU-a, knjižnica Biblijskog<<strong>br</strong> />
instituta pripada među vodeće<<strong>br</strong> />
knjižnice reformacijske baštine u<<strong>br</strong> />
Srednjoj Europi.<<strong>br</strong> />
Tijekom posljednjih pet godina,<<strong>br</strong> />
knjižnica i prostorije Instituta bile<<strong>br</strong> />
su mjesto održavanja nekoliko<<strong>br</strong> />
simpozija i desetak okruglih stolova<<strong>br</strong> />
na aktualne teme za crkvu i<<strong>br</strong> />
društvo. Mnogi od njih održani su<<strong>br</strong> />
u zajedničkoj organizaciji s drugim<<strong>br</strong> />
vjerskim i o<strong>br</strong>azovnim ustanovama.<<strong>br</strong> />
Takva suradnja prenijela<<strong>br</strong> />
se i na potporu te sudjelovanje<<strong>br</strong> />
Instituta na mnogim kršćanskim<<strong>br</strong> />
događanjima za mlade, konferencijama,<<strong>br</strong> />
predavanjima i promocijama<<strong>br</strong> />
knjiga, koji su mu tijekom godina<<strong>br</strong> />
dali prepoznatljivu ulogu u kršćanskoj<<strong>br</strong> />
zajednici kao aktivnog<<strong>br</strong> />
promicatelja evanđelja, kršćanskog<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>azovanja i biblijskih vrijedno-<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
9
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
BIBLIJSKI INSTITUT<<strong>br</strong> />
10<<strong>br</strong> />
Promocija - Mimara<<strong>br</strong> />
Promocija 2012.<<strong>br</strong> />
Promocija - Esplanada<<strong>br</strong> />
sti. Dodatni koraci u ispružanju<<strong>br</strong> />
prema potrebama crkve i društva<<strong>br</strong> />
učinjeni su održavanjem ciklusa<<strong>br</strong> />
intenzivnih predavanja iz područja<<strong>br</strong> />
kršćanskog savjetovanja koji se<<strong>br</strong> />
neprekinuto održavaju od 2008.<<strong>br</strong> />
godine te organizacijom dječjih<<strong>br</strong> />
kampova s biblijskim porukama i<<strong>br</strong> />
izdavanjem dječje Biblije.<<strong>br</strong> />
Važnost kršćanskog o<strong>br</strong>azovanja<<strong>br</strong> />
u ovom dijelu Europe tijekom<<strong>br</strong> />
godina prepoznali su mnogi sveučilišni<<strong>br</strong> />
profesori i poduzetnici iz<<strong>br</strong> />
SAD, koji su 2008. godine potaknuli<<strong>br</strong> />
osnivanje Srednjoeuropske<<strong>br</strong> />
zaklade za kršćansko o<strong>br</strong>azovanje<<strong>br</strong> />
(CECEF). Danas ta zaklada, u čijem<<strong>br</strong> />
odboru pored mnogih služe<<strong>br</strong> />
dekani sveučilišta Lipscomb i Abilene,<<strong>br</strong> />
financijski podupire Institut<<strong>br</strong> />
te vrši savjetodavnu službu po<<strong>br</strong> />
pitanju akademskog rada.<<strong>br</strong> />
Promatrajući lica mladih studenata<<strong>br</strong> />
onoga dana kroz staklo<<strong>br</strong> />
na vratima shvatila sam koliko je<<strong>br</strong> />
„izvan okvira“ bilo Institutovo<<strong>br</strong> />
putovanje i rast. Izvan mojih, a i<<strong>br</strong> />
također drugih tradicionalnih i<<strong>br</strong> />
konvencionalnih okvira današnjice.<<strong>br</strong> />
Jer kako staviti ljude u okvir, kako<<strong>br</strong> />
omeđiti nešto što je živo i traje?<<strong>br</strong> />
Kako nešto precizno opisati, a to<<strong>br</strong> />
isto ne doživjeti? Snaga Biblijskog<<strong>br</strong> />
instituta ne počiva na proučavanju<<strong>br</strong> />
Biblije kao nekog drevnog teksta<<strong>br</strong> />
ili teologije kao zanimljive discipline.<<strong>br</strong> />
Život ove kršćanske škole,<<strong>br</strong> />
od tog posađenog sjemena pa do<<strong>br</strong> />
danas, počiva na zajedništvu onih<<strong>br</strong> />
koji su se odazvali na poziv da<<strong>br</strong> />
disciplinirano traže Isusa Krista i<<strong>br</strong> />
njegovu volju kroz Božju riječ. U<<strong>br</strong> />
tom zajedništvu sam on - osoba<<strong>br</strong> />
Isusa Krista i živa Božja riječ - pokazuje<<strong>br</strong> />
sebe živim među nama. Za<<strong>br</strong> />
takvo znanje često je potrebno<<strong>br</strong> />
maknuti svoje okvire i zakoračiti<<strong>br</strong> />
u iskustvo.<<strong>br</strong> />
Matina Ćaran<<strong>br</strong> />
PHILIP YANCEY u Zagrebu<<strong>br</strong> />
Jedan od najpoznatijih kršćanskih<<strong>br</strong> />
pisaca današnjice zasigurno<<strong>br</strong> />
je Philip Yancey. Napisao je<<strong>br</strong> />
dvadesetak knjiga i prodaju se u<<strong>br</strong> />
ogromnim nakladama. Prevedene<<strong>br</strong> />
su na mnoge jezike. Philip Yancey<<strong>br</strong> />
nije tipičan kršćanski pisac, nego<<strong>br</strong> />
osoba koja nikoga ne ostavlja na<<strong>br</strong> />
miru. On otvoreno piše i govori o<<strong>br</strong> />
Yancey<<strong>br</strong> />
u Hypo<<strong>br</strong> />
Centru<<strong>br</strong> />
tome da se crkve ne smiju ponašati<<strong>br</strong> />
kao političke organizacije.<<strong>br</strong> />
Njegova osobna životna iskustva<<strong>br</strong> />
djelovala su na njegovo duhovno<<strong>br</strong> />
oblikovanje. Rano je izgubio oca<<strong>br</strong> />
jer crkva kojoj je pripadao nije<<strong>br</strong> />
vjerovala da on treba liječničku<<strong>br</strong> />
pomoć. Mladi Philip je optuživao<<strong>br</strong> />
Boga da mu je uzeo oca. Tek je<<strong>br</strong> />
kasnije shvatio da to nije bila<<strong>br</strong> />
Božja volja.<<strong>br</strong> />
Isto tako, prije nekoliko godina<<strong>br</strong> />
je doživio tešku prometnu nesreću<<strong>br</strong> />
i prošao kroz ogromnu bol.<<strong>br</strong> />
Tada mu je postalo jasno da je<<strong>br</strong> />
Bog prisutan i tamo gdje jako boli.<<strong>br</strong> />
Philip Yancey piše onako kako je<<strong>br</strong> />
Isus naučavao. Osuđuje grijeh, ali<<strong>br</strong> />
voli grešnika! Osobito zanimljiva<<strong>br</strong> />
tema, kojom se bavi u svojim<<strong>br</strong> />
knjigama je tema patnje, boli i<<strong>br</strong> />
trpljenja.<<strong>br</strong> />
U Zagrebu, u kongresnoj dvorano<<strong>br</strong> />
Hypo Centra, predstavio<<strong>br</strong> />
je svoju knjigu: “Gje je Bog kada<<strong>br</strong> />
boli?” Više od tisuću nazočnih<<strong>br</strong> />
uživalo je u dinamičnom govoru<<strong>br</strong> />
ovoga snažnog kršćanskog pisca i<<strong>br</strong> />
nadahnutom pjevanju Udruženog<<strong>br</strong> />
zbora zagrebačkih crkava.<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
PHILIP YANCEY<<strong>br</strong> />
11
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
7.<<strong>br</strong> />
godišnji sabor<<strong>br</strong> />
Protestantskog<<strong>br</strong> />
evanđeoskog vijeća<<strong>br</strong> />
odraz je želje crkava za još bližom<<strong>br</strong> />
suradnjom i poticaj na učinkovitije<<strong>br</strong> />
djelovanje u društvenoj<<strong>br</strong> />
zajednici<<strong>br</strong> />
Capetownski iskaz<<strong>br</strong> />
o predanju<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
PEV<<strong>br</strong> />
12<<strong>br</strong> />
Protestantsko evanđeosko vijeće<<strong>br</strong> />
u Republici Hrvatskoj okuplja<<strong>br</strong> />
crkve Saveza baptističkih crkava,<<strong>br</strong> />
Evanđeosko pentekostalnih crkava,<<strong>br</strong> />
Kristovih crkava i Crkve Božje,<<strong>br</strong> />
a osnovano je prije 20 godina.<<strong>br</strong> />
Ciljevi ovogodišnjeg Sabora bili su<<strong>br</strong> />
trostruki: predstavljanje završnog<<strong>br</strong> />
dokumenta kongresa Lausannskog<<strong>br</strong> />
pokreta održanog u Cape Townu<<strong>br</strong> />
2010. godine, kao i novog Statuta<<strong>br</strong> />
PEV-a, te zahvala dosadašnjem<<strong>br</strong> />
predsjedniku, biskupu Josipu Jendričku<<strong>br</strong> />
za predan rad u proteklih<<strong>br</strong> />
osam godina te inauguracija novog<<strong>br</strong> />
predsjednika Vijeća, pastora<<strong>br</strong> />
Giorgia Grlja.<<strong>br</strong> />
Dr. Peter Kuzmič, rektor Evanđeoskog<<strong>br</strong> />
teološkog fakulteta u<<strong>br</strong> />
Osijeku, govorio je o skoro 40-<<strong>br</strong> />
godišnjoj povijesti Lausannskog<<strong>br</strong> />
pokreta od njegovih začetaka na<<strong>br</strong> />
kongresu u Berlinu 1966. godine,<<strong>br</strong> />
preko utemeljiteljskog kongresa u<<strong>br</strong> />
Lausanni 1974., Manile 1989. i konačno<<strong>br</strong> />
Cape Towna 2010. godine.<<strong>br</strong> />
Mladen Jovanović, glavni tajnik<<strong>br</strong> />
PEV-a, podsjetio je na povijest<<strong>br</strong> />
evanđeoskih integracija koje su u<<strong>br</strong> />
određenoj mjeri bile potaknute i<<strong>br</strong> />
nesnalaženjem državnih službenika<<strong>br</strong> />
nastankom neovisne Hrvatske.<<strong>br</strong> />
Kasnija su događanja pokazala<<strong>br</strong> />
koliko je vrijedno i važno zajednički<<strong>br</strong> />
djelovati za stvar Evanđelja.<<strong>br</strong> />
PEV je tijekom godina razvio do<strong>br</strong>e<<strong>br</strong> />
odnose sa sličnim alijansama<<strong>br</strong> />
poput <strong>br</strong>itanske, europske i svjetske.<<strong>br</strong> />
“PEV je dokaz da moramo i<<strong>br</strong> />
možemo surađivati zajedno, a da<<strong>br</strong> />
pri tom ne moramo potisnuti ono<<strong>br</strong> />
Kristove crkve u Hrvatskoj<<strong>br</strong> />
aktivni su dio Protestantskog<<strong>br</strong> />
evanđeoskog vijeća<<strong>br</strong> />
u Republici Hrvatskoj, od njezina<<strong>br</strong> />
utemeljenja. Za vrijeme 7. Sabora<<strong>br</strong> />
ovoga Vijeća, predstavljena je knjiga<<strong>br</strong> />
“Capetownski iskaz o predanju”<<strong>br</strong> />
u nadi da će ovaj dokument<<strong>br</strong> />
naći mjesto u životu i radu crkava<<strong>br</strong> />
koje se nalaze u Vijeću. U ovom<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>oju “Obiteljskog <strong>list</strong>a” dajemo<<strong>br</strong> />
skraćeni prikaz prvog dijela “Iskaza<<strong>br</strong> />
o predanju”, a sve naše čitatelje<<strong>br</strong> />
potičemo da naruče knjigu na<<strong>br</strong> />
adresi uredništva časopisa.<<strong>br</strong> />
Treći Lausannski kongres za<<strong>br</strong> />
evangelizaciju svijeta (Cape Town,<<strong>br</strong> />
16. – 25. <strong>list</strong>opad 2010.) okupio<<strong>br</strong> />
je 4200 evanđeoskih vođa iz<<strong>br</strong> />
198 zemalja, a diljem svijeta na<<strong>br</strong> />
sastancima i putem Interneta u<<strong>br</strong> />
njemu je sudjelovalo više stotina<<strong>br</strong> />
tisuća drugih. Njegov cilj? Nanovo<<strong>br</strong> />
izazvati globalnu Crkvu da bude<<strong>br</strong> />
svjedok Isusa Krista i cjelokupnog<<strong>br</strong> />
njegova učenja – u svakom narodu<<strong>br</strong> />
i u svim područjima društva.<<strong>br</strong> />
Capetownska izjava o predanju<<strong>br</strong> />
bit će putokaz Lausannskom<<strong>br</strong> />
pokretu tijekom idućih deset<<strong>br</strong> />
godina. Nadamo se da će njegov<<strong>br</strong> />
proročki poziv na rad i molitvu<<strong>br</strong> />
voditi crkve, misijske organizacije,<<strong>br</strong> />
seminare, kršćane na radnom<<strong>br</strong> />
mjestu, studente u kampusu da ga<<strong>br</strong> />
prihvate i pronađu svoju ulogu u<<strong>br</strong> />
njegovu ostvarenju.<<strong>br</strong> />
Mnoge doktrinarne izjave potvršto<<strong>br</strong> />
jesmo”, zaključio je Jovanović.<<strong>br</strong> />
Dokument “Capetownski iskaz<<strong>br</strong> />
o predanju” predstavio je Giorgio<<strong>br</strong> />
Grlj. On se sastoji od dva dijela:<<strong>br</strong> />
vjerovanja i djelovanja. Uokviren<<strong>br</strong> />
jezikom ljubavi, poziva na naviještanje<<strong>br</strong> />
Evanđelja i na konkretne i<<strong>br</strong> />
praktične načine djelovanja u svim<<strong>br</strong> />
područjima ljudskog života.<<strong>br</strong> />
O konkretnim načinima korištenja<<strong>br</strong> />
Capetownskog dokumenta<<strong>br</strong> />
govorio je Danijel Berković, naglasivši<<strong>br</strong> />
da kako nema teksta bez<<strong>br</strong> />
konteksta, ovaj dokument svaki<<strong>br</strong> />
čitatelj mora razumjeti i primijeniti<<strong>br</strong> />
na svoj neposredni kontekst.<<strong>br</strong> />
Krešimir Šimić je govoreći o<<strong>br</strong> />
novom Statutu PEV-a naglasio da<<strong>br</strong> />
je on prije svega apel onim evanđeoskim<<strong>br</strong> />
crkvenim pokretima koji<<strong>br</strong> />
u PEV-u mogu prepoznati i svoju<<strong>br</strong> />
platformu djelovanja. “PEV će ili<<strong>br</strong> />
postati proročki znak ili ga neće<<strong>br</strong> />
biti, a taj znak je upravo zajedništvo”,<<strong>br</strong> />
naglasio je Šimić: “Ništa ne<<strong>br</strong> />
može nadomjestiti zajedništvo u<<strong>br</strong> />
ljubavi.” Zbog odlaska u mirovinu<<strong>br</strong> />
biskup Josip Jendričko, dosadašnji<<strong>br</strong> />
predsjednik PEV-a, zahvalio se na<<strong>br</strong> />
ukazanom povjerenju da od 2004.<<strong>br</strong> />
godine vodi platformu evanđeoske<<strong>br</strong> />
suradnje. U ime svih članica PEV-a<<strong>br</strong> />
povelju mu je predao i za njegovu<<strong>br</strong> />
službu zahvalio novi predsjednik<<strong>br</strong> />
PEV-a Giorgio Grlj.<<strong>br</strong> />
(iz izvješća za tisak)<<strong>br</strong> />
đuju ono što Crkva vjeruje. Željeli<<strong>br</strong> />
smo ići dalje i povezati vjeru s<<strong>br</strong> />
praksom. Naš je model bio onaj<<strong>br</strong> />
apostola Pavla čije je teološko<<strong>br</strong> />
učenje konkretizirano u praktičnim<<strong>br</strong> />
napucima. Primjerice, u<<strong>br</strong> />
Kološanima poslanici njegov dubok<<strong>br</strong> />
i prekrasan portret Kristova<<strong>br</strong> />
prvenstva prizemljen je poukom o<<strong>br</strong> />
tome što to znači biti ukorijenjen<<strong>br</strong> />
u Kristu.<<strong>br</strong> />
I dok u Lausannskom pokretu<<strong>br</strong> />
govorimo i pišemo iz evanđeoske<<strong>br</strong> />
tradicije, potvrđujemo jedinstvo<<strong>br</strong> />
Tijela Kristova, i rado priznajemo<<strong>br</strong> />
da postoje mnogi sljedbenici<<strong>br</strong> />
Gospodina Isusa Krista u drugim<<strong>br</strong> />
tradicijama. Pozdravili smo visoke<<strong>br</strong> />
predstavnike iz nekoliko povijesnih<<strong>br</strong> />
crkava i drugih tradicija<<strong>br</strong> />
kao promatrače u Cape Townu i<<strong>br</strong> />
vjerujemo da Capetownski iskaz<<strong>br</strong> />
Ljubi Gospodina<<strong>br</strong> />
Boga svoga<<strong>br</strong> />
svim srcem svojim,<<strong>br</strong> />
svom dušom svojom<<strong>br</strong> />
i svom pameti<<strong>br</strong> />
svojom<<strong>br</strong> />
o predanju može biti koristan za<<strong>br</strong> />
crkve svih tradicija. Mi ga nudimo<<strong>br</strong> />
u duhu poniznosti.<<strong>br</strong> />
Koje su naše nade za Capetownski<<strong>br</strong> />
iskaz predanja? Vjerujemo da<<strong>br</strong> />
će se o njemu govoriti, raspravljati<<strong>br</strong> />
i da će mu biti pridana težinu<<strong>br</strong> />
kao zajedničkoj izjavi globalnog<<strong>br</strong> />
evanđeoskog kršćanstva, da će<<strong>br</strong> />
oblikovati zadatke u kršćanskoj<<strong>br</strong> />
službi, da će ojačati misleće vođa<<strong>br</strong> />
na javnoj sceni, i da će učvrstiti<<strong>br</strong> />
inicijative i partnerstva koja će iz<<strong>br</strong> />
njega proizaći.<<strong>br</strong> />
Neka Riječ Božja osvjetljava naš<<strong>br</strong> />
put, neka milost Gospodina Isusa<<strong>br</strong> />
Krista, ljubav Boga, i zajedništvo<<strong>br</strong> />
Duha Svetoga budu sa svakim od<<strong>br</strong> />
nas.<<strong>br</strong> />
(Iz predgovora: S Douglas Birdsall,<<strong>br</strong> />
izvršni predsjedatelj i Lindsay<<strong>br</strong> />
Brown, međunarodni direktor)<<strong>br</strong> />
PREAMBULA<<strong>br</strong> />
Kao članovi sveopće Crkve<<strong>br</strong> />
Isusa Krista, radosno potvrđujemo<<strong>br</strong> />
svoje predanje Bogu živome<<strong>br</strong> />
i njegovoj spasonosnoj nakani<<strong>br</strong> />
provedenoj po Gospodinu Isusu<<strong>br</strong> />
Kristu. Poradi njega obnavljamo<<strong>br</strong> />
svoje predanje viziji i ciljevima<<strong>br</strong> />
Lausannskog pokreta.<<strong>br</strong> />
STVARNOSTI KOJE<<strong>br</strong> />
SE MIJENJAJU<<strong>br</strong> />
Gotovo sve se u načinu na koji<<strong>br</strong> />
živimo, mislimo i odnosimo jedan<<strong>br</strong> />
13
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
PEV<<strong>br</strong> />
14<<strong>br</strong> />
prema drugome mijenja u<strong>br</strong>zanim<<strong>br</strong> />
ritmom. Na do<strong>br</strong>o ili loše,<<strong>br</strong> />
osjećamo utjecaj globalizacije,<<strong>br</strong> />
digitalne revolucije, i promjenjivo<<strong>br</strong> />
stanje gospodarske i političke<<strong>br</strong> />
moći u svijetu. Neke od stvari s<<strong>br</strong> />
kojima se suočavamo izazivaju u<<strong>br</strong> />
nama tugu i tjeskobu: globalno<<strong>br</strong> />
siromaštvo, rat, etnički sukobi,<<strong>br</strong> />
bolesti, ekološka kriza i klimatske<<strong>br</strong> />
promjene. Međutim, jedna je<<strong>br</strong> />
velika promjena u našemu svijetu<<strong>br</strong> />
razlogom za radost, a to je rast<<strong>br</strong> />
sveopće Kristove Crkve.<<strong>br</strong> />
U kršćanskoj misiji moramo odgovoriti<<strong>br</strong> />
na stvarnosti svoga naraštaja.<<strong>br</strong> />
Također moramo učiti iz te<<strong>br</strong> />
mješavine mudrosti i pogrešaka,<<strong>br</strong> />
uspjeha i neuspjeha, koje smo naslijedili<<strong>br</strong> />
od prijašnjih naraštaja. Poštujemo<<strong>br</strong> />
i žalimo nad prošlošću i<<strong>br</strong> />
okrećemo se s budućnosti.<<strong>br</strong> />
NEPROMIJENJENE<<strong>br</strong> />
STVARNOSTI<<strong>br</strong> />
U svijetu koji u<strong>br</strong>zano radi na<<strong>br</strong> />
vlastitom mijenjanju, neke stvari,<<strong>br</strong> />
međutim, ostaju nepromijenjenima.<<strong>br</strong> />
Ove velike istine nude biblijsko<<strong>br</strong> />
opravdanje našemu misijskom<<strong>br</strong> />
djelovanju.<<strong>br</strong> />
• Ljudska su bića izgubljena. Biblija<<strong>br</strong> />
opisuje temeljnu čovjekovu<<strong>br</strong> />
nevolju: stojimo pod pravednim<<strong>br</strong> />
Božjim sudom zbog svojega grijeha<<strong>br</strong> />
i pobune te, bez Krista, ostajemo<<strong>br</strong> />
bez nade.<<strong>br</strong> />
• Evanđelje je do<strong>br</strong>a vijest. Evanđelje<<strong>br</strong> />
nije koncept koji treba<<strong>br</strong> />
svježe ideje, nego je to priča koju<<strong>br</strong> />
treba na svježi način ispričati. To je<<strong>br</strong> />
nepromjenjiva priča o tome što je<<strong>br</strong> />
Bog učinio da spasi svijet, ponajviše<<strong>br</strong> />
u povijesnim događajima života,<<strong>br</strong> />
smrti, uskrsnuća i vladavine Isusa<<strong>br</strong> />
Krista. U Kristu je nada.<<strong>br</strong> />
• Nastavlja se misija Crkve. Božja<<strong>br</strong> />
se misija nastavlja do nakraj<<strong>br</strong> />
Dok Izrael<<strong>br</strong> />
bijaše dijete,<<strong>br</strong> />
ja ga<<strong>br</strong> />
ljubljah,<<strong>br</strong> />
iz Egipta<<strong>br</strong> />
dozvah<<strong>br</strong> />
sina svoga<<strong>br</strong> />
zemlje i do kraja svijeta. Doći će<<strong>br</strong> />
dan kada će svjetska kraljevstva<<strong>br</strong> />
postati kraljevstvom našega Boga<<strong>br</strong> />
i njegova Pomazanika, i Bog će<<strong>br</strong> />
prebivati sa svojim otkupljenim<<strong>br</strong> />
čovječanstvom u novome stvorenju.<<strong>br</strong> />
Do toga se dana nastavlja<<strong>br</strong> />
sudjelovanje Crkve u Božjoj misiji,<<strong>br</strong> />
u radosnoj žurbi te u svježim i<<strong>br</strong> />
uzbudljivim mogućnostima u svakome<<strong>br</strong> />
naraštaju, uključujući i naš.<<strong>br</strong> />
ŽAR NAŠE LJUBAVI<<strong>br</strong> />
Ova je Izjava uokvirena jezikom<<strong>br</strong> />
ljubavi. Ljubav je jezik saveza. Biblijski<<strong>br</strong> />
savezi, Stari i Novi, izraz<<strong>br</strong> />
su Božje otkupiteljske ljubavi i<<strong>br</strong> />
milosti koja dopire do izgubljenog<<strong>br</strong> />
čovječanstva i iskvarenog stvorenja.<<strong>br</strong> />
One su poziv nama da i mi<<strong>br</strong> />
ljubavlju uzvratimo. Naša se ljubav<<strong>br</strong> />
pokazuje u povjerenju, poslušnosti<<strong>br</strong> />
i žarkom predanju Gospodinu<<strong>br</strong> />
našega zavjeta. Ovako je Lausannski<<strong>br</strong> />
zavjet definirao evangelizaciju:<<strong>br</strong> />
“da cijela Crkva čitavom svijetu<<strong>br</strong> />
prenese potpuno evanđelje.“ To<<strong>br</strong> />
je još uvijek žar naše ljubavi. Zato<<strong>br</strong> />
obnavljamo svoj zavjet, ponovno<<strong>br</strong> />
potvrđujući:<<strong>br</strong> />
• Naša ljubav za potpuno evanđelje,<<strong>br</strong> />
kao slavna Božja do<strong>br</strong>a<<strong>br</strong> />
vijest u Kristu, za svaku dimenziju<<strong>br</strong> />
njegova stvorenja, jer je sve stvorenje<<strong>br</strong> />
bilo opustošeno grijehom<<strong>br</strong> />
i zlom.<<strong>br</strong> />
• Naša ljubav za cijelu Crkvu,<<strong>br</strong> />
kao narod Božji, otkupljen Kristom<<strong>br</strong> />
iz svakoga naroda na zemlji<<strong>br</strong> />
i sve naraštaje kroz povijest, koji<<strong>br</strong> />
sudjeluje u Božjoj misiji u ovome<<strong>br</strong> />
dobu te ga zauvijek slavi u vremenu<<strong>br</strong> />
koje dolazi.<<strong>br</strong> />
• Naša ljubav za čitavi svijet, koji<<strong>br</strong> />
je tako daleko od Boga, ali tako<<strong>br</strong> />
blizu njegova srca; svijet koji je<<strong>br</strong> />
Bog tako ljubio da je za njegovo<<strong>br</strong> />
spasenje dao svoga Jedinorođenoga<<strong>br</strong> />
Sina.<<strong>br</strong> />
U zagrljaju te trostruke ljubavi<<strong>br</strong> />
iznova se obvezujemo biti cijela<<strong>br</strong> />
Crkva, da vjerujemo, slušamo i dijelimo<<strong>br</strong> />
potpuno Evanđelje, i idemo<<strong>br</strong> />
čitavome svijetu, načiniti učenike<<strong>br</strong> />
među svim narodima.<<strong>br</strong> />
PRVI DIO: LJUBIMO<<strong>br</strong> />
PORADI GOSPODINA<<strong>br</strong> />
CAPETOWNSKI ISKAZ<<strong>br</strong> />
VJERE<<strong>br</strong> />
1. LJUBIMO JER JE BOG<<strong>br</strong> />
PRVI LJUBIO NAS<<strong>br</strong> />
Božja misija proistječe iz Božje<<strong>br</strong> />
ljubavi. Misija Božjega naroda<<strong>br</strong> />
proistječe iz naše ljubavi za Boga<<strong>br</strong> />
i za sve što Bog ljubi. Evangelizacija<<strong>br</strong> />
svijeta jest izliće Božje ljubavi<<strong>br</strong> />
za nas i po nama. Potvrđujemo<<strong>br</strong> />
prvenstvo Božje milosti, na koju<<strong>br</strong> />
odgovaramo vjerom, očitovanom<<strong>br</strong> />
u poslušnosti ljubavi. Ljubimo jer<<strong>br</strong> />
je Bog prvi nas ljubio i poslao<<strong>br</strong> />
svog Sina da bude pomirnica za<<strong>br</strong> />
naše grijehe.<<strong>br</strong> />
U oblikovanju našega uvjerenja<<strong>br</strong> />
i našega predanja u kategorijama<<strong>br</strong> />
ljubavi, preuzimamo temeljni i<<strong>br</strong> />
najzahtjevniji od svih biblijskih<<strong>br</strong> />
izazova:<<strong>br</strong> />
• da ljubimo Gospodina, Boga<<strong>br</strong> />
našega svim srcem, dušom, umom<<strong>br</strong> />
i snagom,<<strong>br</strong> />
• da ljubimo svoje bližnje (uključujući<<strong>br</strong> />
strance i neprijatelje) kao<<strong>br</strong> />
sebe same,<<strong>br</strong> />
• da ljubimo jedni druge kao što<<strong>br</strong> />
je Bog u Kristu ljubio nas, i<<strong>br</strong> />
• da ljubimo svijet ljubavlju Onoga<<strong>br</strong> />
koji je dao svoga Sina Jedinorođenca<<strong>br</strong> />
da se svijet po njemu spasi.<<strong>br</strong> />
Potvrđujemo da tako u potpunosti<<strong>br</strong> />
shvaćena biblijska ljubav<<strong>br</strong> />
mora biti ključna oznaka identiteta<<strong>br</strong> />
i zaštitni znak Isusovih<<strong>br</strong> />
učenika. U odgovoru na Isusovu<<strong>br</strong> />
molitvu i zapovijed čeznemo da<<strong>br</strong> />
to uistinu tako i bude. Žalosno<<strong>br</strong> />
ispovijedamo da prečesto to nije<<strong>br</strong> />
tako. Stoga se ponovno obvezujemo<<strong>br</strong> />
uložiti sav napor da bismo<<strong>br</strong> />
živjeli, mislili, govorili i ponašali se<<strong>br</strong> />
na način da iskažemo što to znači<<strong>br</strong> />
hodati u ljubavi – ljubavi prema<<strong>br</strong> />
Bogu, ljubavi jednih za druge i ljubavi<<strong>br</strong> />
prema svijetu.<<strong>br</strong> />
2. LJUBIMO BOGA<<strong>br</strong> />
ŽIVOGA<<strong>br</strong> />
Naš Bog koga ljubimo otkriva se<<strong>br</strong> />
u Bibliji kao jedan, vječan, živi Bog,<<strong>br</strong> />
koji uređuje sve stvari po svojoj<<strong>br</strong> />
suverenoj volji i za svoju spasonosnu<<strong>br</strong> />
svrhu. U jedinstvu Oca, Sina i<<strong>br</strong> />
Duha Svetoga, Bog je jedini Stvoritelj,<<strong>br</strong> />
Vladar, Sudac i Spasitelj svijeta.<<strong>br</strong> />
Zato ljubimo Boga - zahvaljujući<<strong>br</strong> />
mu za naše mjesto u stvaranju,<<strong>br</strong> />
s povjerenjem u njegovu suverenu<<strong>br</strong> />
providnost, s povjerenjem u njegovu<<strong>br</strong> />
pravednost, zahvaljujemo za<<strong>br</strong> />
spas koji nam je priredio.<<strong>br</strong> />
Naša bi najveća tuga morala biti<<strong>br</strong> />
činjenica da se u našemu svijetu<<strong>br</strong> />
živi Bog nije proslavio. Agresivni<<strong>br</strong> />
ateizam odbija živoga Boga. Svjetske<<strong>br</strong> />
religije u svojim praksama<<strong>br</strong> />
zamjenjuju ili iskrivljuju jedinoga<<strong>br</strong> />
pravog Boga. Naš je Gospodin<<strong>br</strong> />
Isus Krist zlostavljan i krivo<<strong>br</strong> />
predstavljen u nekim popularnim<<strong>br</strong> />
kulturama. A lice Boga biblijske<<strong>br</strong> />
objave zaklonjeno je kršćanskim<<strong>br</strong> />
nominalizmom, sinkretizmom i<<strong>br</strong> />
licemjerjem.<<strong>br</strong> />
Ljubiti Boga usred svijeta koji ga<<strong>br</strong> />
odbija ili iskrivljuje poziva na odlučno<<strong>br</strong> />
ali i ponizno svjedočenje za<<strong>br</strong> />
našega Boga; odlučna ali i milostiva<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>ana istine evanđelja Krista,<<strong>br</strong> />
Sina Božjega i molitveno povjerenje<<strong>br</strong> />
u uvjeravajuće i uvjerljivo<<strong>br</strong> />
djelo njegova Duha Svetoga. Obvezujemo<<strong>br</strong> />
se na takvo svjedočenje,<<strong>br</strong> />
jer ako tvrdimo da ljubimo Boga<<strong>br</strong> />
moramo dijeliti Božji najveći<<strong>br</strong> />
prioritet, a to je da njegovo ime i<<strong>br</strong> />
njegova riječ budu uzvišeni ponad<<strong>br</strong> />
svega.<<strong>br</strong> />
3. LJUBIMO BOGA OCA<<strong>br</strong> />
Po Isusu Kristu, Sinu Božjemu –<<strong>br</strong> />
a samo po njemu kao Putu, Istini<<strong>br</strong> />
i Životu – upoznali smo i počeli<<strong>br</strong> />
ljubiti Boga kao Oca. Kao što Duh<<strong>br</strong> />
Sveti svjedoči s našim duhom da<<strong>br</strong> />
Naum<<strong>br</strong> />
Jahvin<<strong>br</strong> />
dovijeka ostaje,<<strong>br</strong> />
i misli srca<<strong>br</strong> />
njegova<<strong>br</strong> />
od koljena<<strong>br</strong> />
do koljena<<strong>br</strong> />
smo Božja djeca, tako zajedno<<strong>br</strong> />
s riječima Isusove molitve i mi<<strong>br</strong> />
vapimo: “Abba, Oče“, i molimo<<strong>br</strong> />
molitvu koju nas je Isus naučio:<<strong>br</strong> />
“Oče naš“. Naša se ljubav prema<<strong>br</strong> />
Isusu koju pokazujemo svojom<<strong>br</strong> />
poslušnošću susreće s Očevom<<strong>br</strong> />
ljubavlju za nas, dok se Otac i Sin<<strong>br</strong> />
nastanjuju u nama, u obostranom<<strong>br</strong> />
davanju i primanju ljubavi. Ovaj<<strong>br</strong> />
intiman odnos ima duboke biblijske<<strong>br</strong> />
temelje.<<strong>br</strong> />
Ispovijedamo da smo često zanemarivali<<strong>br</strong> />
istinu Božjega očinstva<<strong>br</strong> />
svih ljudi i time se lišavali bogatstva<<strong>br</strong> />
svoga odnosa s njime. Iznova<<strong>br</strong> />
se obvezujemo doći Ocu po Sinu<<strong>br</strong> />
Isusu; primiti i odgovoriti na njegovu<<strong>br</strong> />
očinsku ljubav, živjeti u poslušnosti<<strong>br</strong> />
prema njegovoj očinskoj<<strong>br</strong> />
stezi, odražavati njegov očinski<<strong>br</strong> />
lik u cijelomu svome ponašanju i<<strong>br</strong> />
stavovima te vjerovati u njegovu<<strong>br</strong> />
očinsku <strong>br</strong>igu bez obzira na okolnosti<<strong>br</strong> />
kroz koje nas on vodi.<<strong>br</strong> />
4. LJUBIMO BOGA SINA<<strong>br</strong> />
Bog je zapovjedio Izraelu da<<strong>br</strong> />
Gospodina Boga svojega ljube s<<strong>br</strong> />
isključivom privrženošću. Tako i<<strong>br</strong> />
za nas, ljubav prema Gospodinu<<strong>br</strong> />
Isusu Kristu znači da trebamo<<strong>br</strong> />
ustrajno tvrditi da je samo on<<strong>br</strong> />
Spasitelj, Gospodin i Bog. Biblija<<strong>br</strong> />
uči da Isus čini ista suverena djela<<strong>br</strong> />
kao i sam Bog. Krist je Stvoritelj<<strong>br</strong> />
svemira, Vladar povijesti, Sudac<<strong>br</strong> />
svim narodima i Spasitelj svih<<strong>br</strong> />
koji se o<strong>br</strong>ate Bogu. On je dionik<<strong>br</strong> />
Božjega identiteta u božanskoj<<strong>br</strong> />
jednakosti i jedinstvu Oca, Sina i<<strong>br</strong> />
Duha Svetoga. Baš kao što je Bog<<strong>br</strong> />
pozvao Izraela da ga ljubi u vjeri<<strong>br</strong> />
Saveza, poslušnosti i svjedoka-sluge,<<strong>br</strong> />
i mi potvrđujemo svoju ljubav<<strong>br</strong> />
prema Isusu Kristu povjerenjem u<<strong>br</strong> />
njega, poslušnošću i naviještanjem.<<strong>br</strong> />
• U Isusu, začetom po Duhu<<strong>br</strong> />
Svetome i rođenom od djevice<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
15
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
PEV<<strong>br</strong> />
16<<strong>br</strong> />
Marije, Bog je uzeo naše ljudsko<<strong>br</strong> />
tijelo i živio među nama, u potpunosti<<strong>br</strong> />
Bog i u potpunosti čovjek.<<strong>br</strong> />
• U svome je životu Isus živio u<<strong>br</strong> />
savršenoj vjernosti i poslušnosti<<strong>br</strong> />
prema Bogu. Najavio je i poučavao<<strong>br</strong> />
o Kraljevstvu Božjem te dao<<strong>br</strong> />
uzor svojim učenicima kako treba<<strong>br</strong> />
živjeti pod Božjom vladavinom.<<strong>br</strong> />
• U svojoj je službi i znamenjima<<strong>br</strong> />
Isus najavio i očitovao pobjedu<<strong>br</strong> />
Kraljevstva Božjega nad zlom i<<strong>br</strong> />
zlim silama.<<strong>br</strong> />
• U svojoj je smrti na križu Isus,<<strong>br</strong> />
umjesto nas, uzeo na sebe naš<<strong>br</strong> />
grijeh, plativši punu cijenu, kaznu i<<strong>br</strong> />
sramotu, pobijedivši smrt i sile zla,<<strong>br</strong> />
ostvarivši pomirenje i otkupljenje<<strong>br</strong> />
cjelokupnog stvorenja.<<strong>br</strong> />
• Bog je Isusa u njegovu tjelesnom<<strong>br</strong> />
uskrsnuću opravdao i<<strong>br</strong> />
uzvisio, dovršivši i demonstrirajući<<strong>br</strong> />
punu pobjedu križa, čime je on<<strong>br</strong> />
postao pretečom otkupljenog<<strong>br</strong> />
čovječanstva i obnovljenog stvorenja.<<strong>br</strong> />
• Od svoga uzašašća Isus vlada<<strong>br</strong> />
kao Gospodin nad svom poviješću<<strong>br</strong> />
i stvorenjem.<<strong>br</strong> />
• O svome će povratku Isus<<strong>br</strong> />
izvršiti Božji sud, uništiti Sotonu,<<strong>br</strong> />
zlo i smrt te uspostaviti sveopću<<strong>br</strong> />
Božju vladavinu.<<strong>br</strong> />
Iznova se obvezujemo da ćemo<<strong>br</strong> />
po čitavom svijetu pronositi<<strong>br</strong> />
svjedočanstvo o Isusu Kristu i o<<strong>br</strong> />
cijelomu njegovu nauku, znajući da<<strong>br</strong> />
možemo biti svjedoci samo ako<<strong>br</strong> />
sami živimo u poslušnosti njegovu<<strong>br</strong> />
nauku.<<strong>br</strong> />
5. LJUBIMO BOGA<<strong>br</strong> />
DUHA SVETOGA<<strong>br</strong> />
Mi ljubimo Duha Svetoga u<<strong>br</strong> />
jedinstvu Trojstva, zajedno s Bogom<<strong>br</strong> />
Ocem i Bogom Sinom. On<<strong>br</strong> />
je Duh misije, poslan od Oca<<strong>br</strong> />
A onaj koji<<strong>br</strong> />
ispituje srca<<strong>br</strong> />
zna koja je želja<<strong>br</strong> />
Duha; zna da<<strong>br</strong> />
u skladu s voljom<<strong>br</strong> />
Božjom posreduje<<strong>br</strong> />
za svete<<strong>br</strong> />
por. Bez ploda Duha naš je život<<strong>br</strong> />
neprivlačan i ne može odražavati<<strong>br</strong> />
ljepotu evanđelja.<<strong>br</strong> />
Nema istinitoga ili potpunoga<<strong>br</strong> />
evanđelja i nema autentične biblijske<<strong>br</strong> />
misije bez osobe, djela i snage<<strong>br</strong> />
Duha Svetoga. Molimo za veću<<strong>br</strong> />
budnost u vezi ove biblijske istine<<strong>br</strong> />
i za nastojanje da njezino iskustvo<<strong>br</strong> />
bude stvarnost u svim dijelovima<<strong>br</strong> />
Tijela Kristova diljem svijeta. Svjesni<<strong>br</strong> />
smo, međutim, mnogih zloporaba<<strong>br</strong> />
pod krinkom Duha Svetoga,<<strong>br</strong> />
mnogih načina na koje se različiti<<strong>br</strong> />
fenomeni prakticiraju i vrjednuju,<<strong>br</strong> />
a nisu dari Duha Svetoga, kako to<<strong>br</strong> />
Novi zavjet jasno naučava. Velika<<strong>br</strong> />
je potreba za dubljim razlučivanjem,<<strong>br</strong> />
za jasnim upozorenjima<<strong>br</strong> />
protiv zabluda, za raskrinkavanjem<<strong>br</strong> />
poslanja i Sina poslanja, što udiše<<strong>br</strong> />
život i moć u Božju misionarsku<<strong>br</strong> />
Crkvu. Mi ljubimo i molimo za<<strong>br</strong> />
prisutnost Duha Svetoga, jer bez<<strong>br</strong> />
svjedočanstva Duha koji svjedoči<<strong>br</strong> />
za Krista naše je svjedočanstvo<<strong>br</strong> />
uzaludno. Bez uvjeravajućega djela<<strong>br</strong> />
Duha naše je propovijedanje uzaludno.<<strong>br</strong> />
Bez darova, vodstva i sile<<strong>br</strong> />
Duha naša je misija tek ljudski nalažnih<<strong>br</strong> />
i samodopadnih manipulatora<<strong>br</strong> />
koji zloupotrebljavaju<<strong>br</strong> />
duhovne moći za svoje bezbožno<<strong>br</strong> />
bogaćenje. Ponad svega, postoji<<strong>br</strong> />
velika potreba za jasnom biblijskom<<strong>br</strong> />
poukom i navještajem, natopljenima<<strong>br</strong> />
poniznom molitvom koja<<strong>br</strong> />
će opremiti vjernike da razumiju<<strong>br</strong> />
i raduju se u istinskom evanđelju<<strong>br</strong> />
te da prepoznaju i odbace lažna<<strong>br</strong> />
evanđelja.<<strong>br</strong> />
6. LJUBIMO RIJEČ<<strong>br</strong> />
BOŽJU<<strong>br</strong> />
Ljubimo Riječ Božju u Svetome<<strong>br</strong> />
pismu Staroga i Novoga zavjeta,<<strong>br</strong> />
ponavljajući radosno oduševljenje<<strong>br</strong> />
psalmista u Tori: “Ljubim zapovijedi<<strong>br</strong> />
tvoje više no zlato ... Oh, kako<<strong>br</strong> />
ljubim tvoj zakon“. Prihvaćamo<<strong>br</strong> />
cijelu Bibliju kao Riječ Božju, nadahnutu<<strong>br</strong> />
Duhom Božjim, koji su<<strong>br</strong> />
govorili i pisali ljudski autori.<<strong>br</strong> />
Podređujemo se njezinoj iznimnoj<<strong>br</strong> />
i jedinstvenoj autoritativnosti<<strong>br</strong> />
koja oblikuje naše uvjerenje<<strong>br</strong> />
i ponašanje. Svjedočimo o snazi<<strong>br</strong> />
Riječi Božje u ostvarenju Božjega<<strong>br</strong> />
spasenja. Potvrđujemo da je Biblija<<strong>br</strong> />
konačno zapisana Riječ Božja koju<<strong>br</strong> />
nije nadmašilo neko daljnje otkrivenje,<<strong>br</strong> />
ali se također radujemo<<strong>br</strong> />
tome što Duh Sveti rasvjetljuje<<strong>br</strong> />
um Božjih ljudi, tako da Biblija i<<strong>br</strong> />
dalje na svjež način govori Božje<<strong>br</strong> />
istine ljudima svih kultura.<<strong>br</strong> />
Živimo, međutim, u svijetu punome<<strong>br</strong> />
laži i odbacivanja istine. Mnoge<<strong>br</strong> />
kulture očituju dominantan<<strong>br</strong> />
relativizam koji niječe postojanje<<strong>br</strong> />
apsolutne istine ili mogućnosti<<strong>br</strong> />
spoznavanja.<<strong>br</strong> />
Ako ljubimo Bibliju, onda moramo<<strong>br</strong> />
ustati u o<strong>br</strong>anu njezinih<<strong>br</strong> />
istinitih tvrdnji. Moramo pronaći<<strong>br</strong> />
svježe načine izričaja biblijskoga<<strong>br</strong> />
autoriteta u svim kulturama. Ponovno<<strong>br</strong> />
se obvezujemo da ćemo<<strong>br</strong> />
se založiti za istinu Božje objave,<<strong>br</strong> />
što treba biti dijelom našega rada<<strong>br</strong> />
ljubavi za Riječ Božju.<<strong>br</strong> />
Ispovijedamo da olako tvrdimo<<strong>br</strong> />
kako ljubimo Bibliju, a da ne ljubimo<<strong>br</strong> />
život kojemu nas ona uči –<<strong>br</strong> />
život zahtjevne praktične poslušnosti<<strong>br</strong> />
Bogu po Kristu. Ipak, “ništa<<strong>br</strong> />
ne preporuča evanđelje bolje od<<strong>br</strong> />
preo<strong>br</strong>aženih života i ništa ga<<strong>br</strong> />
toliko ne dovodi na zao glas kao<<strong>br</strong> />
osobna nedosljednost. Od nas se<<strong>br</strong> />
zahtijeva ponašati se na način koji<<strong>br</strong> />
je dostojan evanđelja Kristova,<<strong>br</strong> />
pa čak i ‘ukrasiti’ ga, povećavajući<<strong>br</strong> />
njegovu ljepotu svetim življenjem.’<<strong>br</strong> />
Stoga, poradi evanđelja Kristova<<strong>br</strong> />
ponovno se obvezujemo na dokazivanje<<strong>br</strong> />
naše ljubavi za Riječ Božju<<strong>br</strong> />
po vjeri i poslušnosti. Nema biblijske<<strong>br</strong> />
misije bez biblijskog življenja.<<strong>br</strong> />
7. LJUBIMO BOŽJI<<strong>br</strong> />
SVIJET<<strong>br</strong> />
Dijelimo žarku Božju zauzetost<<strong>br</strong> />
za njegov svijet, ljubeći sve što je<<strong>br</strong> />
Bog stvorio, radujući se Božjoj<<strong>br</strong> />
providnosti i pravednosti u njegovu<<strong>br</strong> />
stvorenju, navješćujući Radosnu<<strong>br</strong> />
vijest svakome stvorenju i<<strong>br</strong> />
svim narodima, čeznuvši za danom<<strong>br</strong> />
kad će se zemlja napuniti znanja o<<strong>br</strong> />
slavi Božjoj kao što vode prekrivaju<<strong>br</strong> />
more.<<strong>br</strong> />
Krist je stvorio i otkupio zemlju<<strong>br</strong> />
i on je održava. Ne možemo<<strong>br</strong> />
tvrditi da ljubimo Boga, dok zloupotrebljavamo<<strong>br</strong> />
ono što pripada<<strong>br</strong> />
Kristu po pravu stvaranja, otkupljenja<<strong>br</strong> />
i nasljedstva. Mi <strong>br</strong>inemo<<strong>br</strong> />
za zemlju i odgovorno se koristimo<<strong>br</strong> />
njezinim bogatim resursima<<strong>br</strong> />
ne prema o<strong>br</strong>azloženjima svijeta,<<strong>br</strong> />
nego poradi svoga Gospodina.<<strong>br</strong> />
Ako je Isus Gospodin sve zemlje,<<strong>br</strong> />
ne možemo odvojiti naš odnos<<strong>br</strong> />
s Kristom od načina kojim se<<strong>br</strong> />
odnosimo prema zemlji. Jer, naviještati<<strong>br</strong> />
evanđelje koje kaže: “Isus je<<strong>br</strong> />
Gospodin“ znači naviještati evanđelje<<strong>br</strong> />
koje uključuje zemlju, budući<<strong>br</strong> />
da je Kristovo gospodstvo ponad<<strong>br</strong> />
svega stvorenja. Briga za stvorenje<<strong>br</strong> />
stoga je evanđeoski zahtjev u surječju<<strong>br</strong> />
Kristova gospodstva.<<strong>br</strong> />
Takva ljubav za Božje stvorenje<<strong>br</strong> />
zahtijeva od nas da se pokajemo<<strong>br</strong> />
za svoje sudjelovanje u uništavanju,<<strong>br</strong> />
opustošenju i zagađenju<<strong>br</strong> />
zemljinih resursa, kao i za svoje<<strong>br</strong> />
prešutno priklanjanje toksičnom<<strong>br</strong> />
idolopoklonstvu konzumerizma.<<strong>br</strong> />
Umjesto toga mi se obvezujemo<<strong>br</strong> />
na hitnu i proročku ekološku odgovornost.<<strong>br</strong> />
Podržavamo kršćane čiji je<<strong>br</strong> />
poseban misijski poziv u zagovaranju<<strong>br</strong> />
i akciji <strong>br</strong>ige za okoliš, kao<<strong>br</strong> />
i one koji su predani pobožnom<<strong>br</strong> />
Jahvina<<strong>br</strong> />
je zemlja<<strong>br</strong> />
i sve<<strong>br</strong> />
na njoj,<<strong>br</strong> />
svijet i svi<<strong>br</strong> />
koji na<<strong>br</strong> />
njemu žive<<strong>br</strong> />
ispunjenju svojih dužnosti da iz<<strong>br</strong> />
obilja Božjega stvorenja pribave<<strong>br</strong> />
dovoljno resursa za zadovoljenje<<strong>br</strong> />
ljudskih potreba. Podsjećamo se<<strong>br</strong> />
da Biblija obznanjuje Božju otkupiteljsku<<strong>br</strong> />
svrhu za samo stvorenje.<<strong>br</strong> />
Cjelovita misija znači razlučivanje,<<strong>br</strong> />
naviještanje i življenje biblijske<<strong>br</strong> />
istine koja kaže da je Evanđe-<<strong>br</strong> />
lje – kroz križ i uskrsnuće Isusa<<strong>br</strong> />
Krista – Božja Radosna vijest za<<strong>br</strong> />
pojedince i za društvo te za stvorenje.<<strong>br</strong> />
Sve troje slomljeno je i trpi<<strong>br</strong> />
zbog grijeha, kao što je i sve troje<<strong>br</strong> />
uključeno u otkupiteljsku ljubav i<<strong>br</strong> />
Božju misiju; sve troje mora biti<<strong>br</strong> />
dio sveobuhvatne misije Božjeg<<strong>br</strong> />
naroda.<<strong>br</strong> />
Takva ljubav za sve narode zahtijeva<<strong>br</strong> />
od nas da odbacimo zla<<strong>br</strong> />
rasizma i etnocentrizma te da<<strong>br</strong> />
svaku etničku i kulturnu skupinu<<strong>br</strong> />
tretiramo s dostojanstvom i poštovanjem,<<strong>br</strong> />
na temelju toga što su<<strong>br</strong> />
oni bili vrijedni u Božjim očima<<strong>br</strong> />
pri stvaranju i otkupljenju.<<strong>br</strong> />
Takva ljubav također zahtijeva<<strong>br</strong> />
nastojanje da se evanđelje<<strong>br</strong> />
obznani među svim narodima i<<strong>br</strong> />
kulturama. Nema naroda, Židova<<strong>br</strong> />
ili poganina, koji bi bio izuzet iz<<strong>br</strong> />
djelokruga Velikoga poslanja. Evangelizacija<<strong>br</strong> />
je izlijevanje srca koja su<<strong>br</strong> />
ispunjena Božjom ljubavi za one<<strong>br</strong> />
koji ga još ne poznaju. Sa stidom<<strong>br</strong> />
ispovijedamo da još uvijek postoji<<strong>br</strong> />
mnogo ljudi na svijetu koji još<<strong>br</strong> />
nikada nisu čuli poruku o Božjoj<<strong>br</strong> />
ljubavi u Isusu Kristu. Obnavljamo<<strong>br</strong> />
predanje koja je nadahnulo Lausannski<<strong>br</strong> />
pokret od njegova početka,<<strong>br</strong> />
obvezujući se da ćemo se koristiti<<strong>br</strong> />
svim mogućim sredstvima kako bi<<strong>br</strong> />
evanđelje doprlo do svih naroda.<<strong>br</strong> />
Takva ljubav prema bližnjima<<strong>br</strong> />
zahtijeva od nas da odgovorimo<<strong>br</strong> />
svim ljudima iz srca evanđelja, u<<strong>br</strong> />
poslušnosti Kristovoj zapovijedi,<<strong>br</strong> />
nasljeđujući Kristov primjer.<<strong>br</strong> />
Ta ljubav prema bližnjima prigrljuje<<strong>br</strong> />
ljude drugih vjera, a proteže<<strong>br</strong> />
se i na one koji nas mrze, kleveću<<strong>br</strong> />
i progone pa čak i ubijaju. Isus nas<<strong>br</strong> />
je učio da na laži odgovaramo<<strong>br</strong> />
istinom, da onima koji nam čine<<strong>br</strong> />
zlo odgovaramo djelima ljubavi,<<strong>br</strong> />
milosrđa i opraštanja, da na nasilje<<strong>br</strong> />
i ubojstva protiv njegovih učenika<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
17
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
PEV<<strong>br</strong> />
18<<strong>br</strong> />
odgovorimo samožrtvovanjem<<strong>br</strong> />
kako bismo privukli ljude i razbili<<strong>br</strong> />
lanac zla. Odlučno odbacujemo<<strong>br</strong> />
nasilje kao sredstvo širenja<<strong>br</strong> />
evanđelja i odričemo se napasti<<strong>br</strong> />
odmazde i osvete protiv onih koji<<strong>br</strong> />
nam čine nažao. Takva neposlušnost<<strong>br</strong> />
nije u skladu s primjerom<<strong>br</strong> />
i naukom o Kristu u Novome<<strong>br</strong> />
zavjetu. No, istovremeno, naša<<strong>br</strong> />
dužnost ljubavi prema patnji naših<<strong>br</strong> />
bližnjih zahtijeva od nas da tražimo<<strong>br</strong> />
pravdu u njihovo ime kroz<<strong>br</strong> />
odgovarajuće žalbe na pravne i<<strong>br</strong> />
državne vlasti koje djeluju kao<<strong>br</strong> />
Božji sluge u kažnjavanju zločinitelja.<<strong>br</strong> />
Iznova se obvezujemo ne udvarati<<strong>br</strong> />
se posrnulu svijetu i njegovim<<strong>br</strong> />
prolaznim strastima nego ljubiti<<strong>br</strong> />
čitavi svijet onako kao što ga Bog<<strong>br</strong> />
ljubi. Mi dakle ljubimo svijet u svetoj<<strong>br</strong> />
čežnji za njegovim otkupljenjem<<strong>br</strong> />
i obnovom svega stvorenja<<strong>br</strong> />
i svih kultura u Kristu, u čežnji za<<strong>br</strong> />
okupljanjem Božjega naroda iz<<strong>br</strong> />
svih naroda do kraja zemlje te u<<strong>br</strong> />
težnji za okončanjem sveg razaranja,<<strong>br</strong> />
siromaštva i neprijateljstva.<<strong>br</strong> />
8. LJUBIMO EVANĐELJE<<strong>br</strong> />
BOŽJE<<strong>br</strong> />
Kao Isusovi učenici, mi smo ljudi<<strong>br</strong> />
evanđelja. Srž je našega identiteta<<strong>br</strong> />
žudnja za biblijskom Do<strong>br</strong>om<<strong>br</strong> />
viješću o Božjemu djelu spasenja<<strong>br</strong> />
po Isusu Kristu. Ujedinjeni smo<<strong>br</strong> />
svojim iskustvom Božje milosti u<<strong>br</strong> />
evanđelju i svojom motivacijom<<strong>br</strong> />
da to evanđelje milosti obznanimo<<strong>br</strong> />
čitavome svijetu svim raspoloživim<<strong>br</strong> />
sredstvima.<<strong>br</strong> />
9. LJUBIMO NAROD<<strong>br</strong> />
BOŽJI<<strong>br</strong> />
Narod Božji predstavlja one iz<<strong>br</strong> />
svih naraštaja i svih naroda koje je<<strong>br</strong> />
Bog u Kristu uzljubio, iza<strong>br</strong>ao, pozvao,<<strong>br</strong> />
spasio i posvetio kao narod<<strong>br</strong> />
za sebe – da sudjeluju u Kristovoj<<strong>br</strong> />
slavi kao građani novoga stvaranja.<<strong>br</strong> />
Bog je nama – kao onima koje<<strong>br</strong> />
je ljubio od vječnosti u vječnost,<<strong>br</strong> />
kroz svu našu burnu i buntovnu<<strong>br</strong> />
povijest – zapovjedio da ljubimo<<strong>br</strong> />
jedan drugoga. Jer je “Bog tako<<strong>br</strong> />
ljubio nas, da i mi trebamo ljubiti<<strong>br</strong> />
jedni druge,“ a time “biti nasljedovatelji<<strong>br</strong> />
Božji ... i živjeti život ljubavi<<strong>br</strong> />
baš kao što je Krist nas ljubio<<strong>br</strong> />
i predao samoga sebe za nas.“<<strong>br</strong> />
Ljubav jednih za druge u Božjoj<<strong>br</strong> />
obitelji ne samo da je poželjna<<strong>br</strong> />
mogućnost nego i neizbježna zapovijed.<<strong>br</strong> />
Takva ljubav prvi je dokaz<<strong>br</strong> />
poslušnosti evanđelju i moćan<<strong>br</strong> />
pokretač svjetske misije.<<strong>br</strong> />
Takva iskrenost povezana s<<strong>br</strong> />
ljubavlju poziva nas da se u pokajanju<<strong>br</strong> />
vratimo pobožnom životu<<strong>br</strong> />
poniznosti, integriteta i jednostavnosti<<strong>br</strong> />
žrtve. Moramo se odreći<<strong>br</strong> />
idolopoklonstva aroganciji, manipuliranom<<strong>br</strong> />
uspjehu i potrošačkoj<<strong>br</strong> />
pohlepi koje zavodi mnoge od nas,<<strong>br</strong> />
a i naše vođe. Naša ljubav prema<<strong>br</strong> />
Crkvi Božjoj uzrokuje bolnu tugu<<strong>br</strong> />
zbog naše nakaznosti koja tako<<strong>br</strong> />
Ako imadnete<<strong>br</strong> />
ljubavi jedan<<strong>br</strong> />
prema drugome,<<strong>br</strong> />
po tome će<<strong>br</strong> />
svi upoznati<<strong>br</strong> />
da ste<<strong>br</strong> />
moji učenici<<strong>br</strong> />
izobličuje lice našega dragog Gospodina<<strong>br</strong> />
Isusa Krista i skriva njegovu<<strong>br</strong> />
ljepotu od svijeta – od onoga<<strong>br</strong> />
svijeta koji je očajno potrebit<<strong>br</strong> />
njegove prisutnosti.<<strong>br</strong> />
Isus poziva sve svoje učenike da<<strong>br</strong> />
zajedno, kao jedna obitelj među<<strong>br</strong> />
svim narodima, budu pomireni u<<strong>br</strong> />
zajedništvu u kojemu je njegova<<strong>br</strong> />
pomirujuća milost razrušila sve<<strong>br</strong> />
grešne podjele.<<strong>br</strong> />
Ta je Crkva zajednica milosti,<<strong>br</strong> />
poslušnosti i ljubavi u zajedništvu<<strong>br</strong> />
Duha Svetoga, u kojoj se ogledaju<<strong>br</strong> />
slavna Božja svojstva i Kristove<<strong>br</strong> />
milostive značajke te prikazuje<<strong>br</strong> />
Božja mnogostruka mudrost. Crkva<<strong>br</strong> />
je – kao najočitiji sadašnji izričaj<<strong>br</strong> />
Kraljevstva Božjega – zajednica<<strong>br</strong> />
pomirenih vjernika koji ne žive<<strong>br</strong> />
više za sebe, nego za Spasitelja<<strong>br</strong> />
koji ih je ljubio i sebe dao za njih.<<strong>br</strong> />
10. LJUBIMO BOŽJU<<strong>br</strong> />
MISIJU<<strong>br</strong> />
Predani smo svjetskoj misiji, jer<<strong>br</strong> />
se ona nalazi u središtu našega<<strong>br</strong> />
razumijevanja Boga, Biblije, Crkve,<<strong>br</strong> />
ljudske povijesti i konačne budućnosti.<<strong>br</strong> />
Cijela Biblija otkriva Božju<<strong>br</strong> />
nakanu o tome da sve na nebu<<strong>br</strong> />
i zemlji dovede u jedinstvo pod<<strong>br</strong> />
Kristom, sve pomirivši kroz krv<<strong>br</strong> />
njegova križa, na hvalu slave Božje<<strong>br</strong> />
i milosti.<<strong>br</strong> />
U ispunjenju svoje misije Bog će<<strong>br</strong> />
preo<strong>br</strong>aziti ovo stvorenje razoreno<<strong>br</strong> />
grijehom i zlom u novo stvorenje<<strong>br</strong> />
u kojemu više neće biti grijeha<<strong>br</strong> />
ili prokletstva. Bog će ispuniti<<strong>br</strong> />
svoje obećanje dano A<strong>br</strong>ahamu da<<strong>br</strong> />
će blagosloviti sve narode na zemlji,<<strong>br</strong> />
kroz evanđelje Isusa, Mesije,<<strong>br</strong> />
koji je od potomstva A<strong>br</strong>ahamova.<<strong>br</strong> />
Bog će preo<strong>br</strong>aziti slomljeni<<strong>br</strong> />
svijet u kojemu žive narodi što su<<strong>br</strong> />
raspršeni po Božjoj osudi u novo<<strong>br</strong> />
čovječanstvo koje će biti otkupljeno<<strong>br</strong> />
krvlju Kristovom iz svakoga<<strong>br</strong> />
plemena, naroda, zemlje i jezika te<<strong>br</strong> />
okupljeno u štovanju Boga našega<<strong>br</strong> />
i Spasitelja. Bog će dokinuti vladavinu<<strong>br</strong> />
smrti, propadljivosti i nasilja<<strong>br</strong> />
kada se Krist vrati da utvrdi svoju<<strong>br</strong> />
vječnu vladavinu života, pravde i<<strong>br</strong> />
mira. Tada će Bog, Emanuel, prebivati<<strong>br</strong> />
s nama, i kraljevstvo svijeta<<strong>br</strong> />
postat će Kraljevstvo Gospodina<<strong>br</strong> />
našega i Pomazanika njegova i on<<strong>br</strong> />
će kraljevati zauvijek.<<strong>br</strong> />
Sama evangelizacija jest naviještanje<<strong>br</strong> />
povijesnoga i biblijskog<<strong>br</strong> />
Krista kao Spasitelja i Gospodina,<<strong>br</strong> />
s nakanom poticanja ljudi da mu<<strong>br</strong> />
pristupe i budu pomireni s Bogom<<strong>br</strong> />
... rezultati evangelizacije uključuju<<strong>br</strong> />
poslušnost Kristu, priključenje<<strong>br</strong> />
njegovoj Crkvi i odgovorno služenje<<strong>br</strong> />
u svijetu ... tvrdimo da su<<strong>br</strong> />
evangelizacija i društvenopolitički<<strong>br</strong> />
angažman sastavnice naše kršćanske<<strong>br</strong> />
dužnosti. I to stoga što oboje<<strong>br</strong> />
predstavlja nužan iskaz našega<<strong>br</strong> />
nauka o Bogu i čovječanstvu, naše<<strong>br</strong> />
ljubavi za bližnje te poslušnosti<<strong>br</strong> />
prema Isusu Kristu ... spasenje<<strong>br</strong> />
koje naviještamo mora u cijelosti<<strong>br</strong> />
preo<strong>br</strong>ažavati naše osobne i<<strong>br</strong> />
društvene odgovornosti. Vjera bez<<strong>br</strong> />
djela je mrtva.<<strong>br</strong> />
Integralna misija jest naviještanje<<strong>br</strong> />
i obznanjivanje evanđelja. Ne radi<<strong>br</strong> />
se samo o tome da se evangelizacija<<strong>br</strong> />
i društveni angažman ostvaruju<<strong>br</strong> />
jedno pored drugog. Umjesto<<strong>br</strong> />
toga, u cjelovitoj misiji naš navještaj<<strong>br</strong> />
ima društvene posljedice, budući<<strong>br</strong> />
da pozivamo ljude na ljubav i<<strong>br</strong> />
pokajanje u svim područjima života.<<strong>br</strong> />
I naš društveni angažman ima<<strong>br</strong> />
evangelizacijske posljedice, budući<<strong>br</strong> />
da naviještamo obnoviteljsku milost<<strong>br</strong> />
Isusa Krista. Zanemarimo li<<strong>br</strong> />
svijet, izdajemo Riječ Božju koja<<strong>br</strong> />
nas šalje služiti svijetu. Zanemarimo<<strong>br</strong> />
li Riječ Božju, nemamo što<<strong>br</strong> />
donijeti svijetu.<<strong>br</strong> />
Obvezujemo se na integralno<<strong>br</strong> />
On nas<<strong>br</strong> />
istrgnu<<strong>br</strong> />
iz vlasti tame<<strong>br</strong> />
i prenese u<<strong>br</strong> />
kraljevstvo<<strong>br</strong> />
svoga ljubljenog<<strong>br</strong> />
Sina<<strong>br</strong> />
i dinamičko ostvarenje svih dimenzija<<strong>br</strong> />
misije na koje Bog poziva<<strong>br</strong> />
svoju Crkvu. Bog nam zapovijeda<<strong>br</strong> />
da svim narodima obznanimo istinu<<strong>br</strong> />
o Božjoj objavi, kao i evanđelje<<strong>br</strong> />
o spasiteljskoj milosti Božjoj po<<strong>br</strong> />
Isusu Kristu, pozivajući sve narode<<strong>br</strong> />
na pokajanje, vjeru, krštenje<<strong>br</strong> />
i poslušno učeništvo. Bog nam<<strong>br</strong> />
zapovijeda da odražavamo njegovu<<strong>br</strong> />
narav kroz samilosnu skrb za<<strong>br</strong> />
potrebite te očitujemo vrijednosti<<strong>br</strong> />
i moć Božjega kraljevstva u zauzimanju<<strong>br</strong> />
za pravdu i mir te u skrbi<<strong>br</strong> />
za Božje stvorenje.<<strong>br</strong> />
U odgovoru na Božju bezgraničnu<<strong>br</strong> />
ljubav za nas u Kristu i iz<<strong>br</strong> />
naše ljubavi za njega iznova se<<strong>br</strong> />
posvećujemo, uz pomoć Duha<<strong>br</strong> />
Svetoga, u potpunosti poštivati<<strong>br</strong> />
sve što Bog zapovijeda, uz samoodricajuću<<strong>br</strong> />
poniznost, radost i odvažnost.<<strong>br</strong> />
Obnavljamo ovaj zavjet s<<strong>br</strong> />
Gospodinom koga ljubimo, jer je<<strong>br</strong> />
on prvi ljubio nas.<<strong>br</strong> />
ZAKLJUČAK<<strong>br</strong> />
Bog je u Kristu pomirio svijet<<strong>br</strong> />
sa sobom. Duh Božji je bio u<<strong>br</strong> />
Cape Townu, pozivajući Kristovu<<strong>br</strong> />
Crkvu da bude ambasador Božje<<strong>br</strong> />
pomirujuće ljubavi za svijet. Bog<<strong>br</strong> />
je održao obećanje u svojoj Riječi,<<strong>br</strong> />
jer kad se njegov narod okupio u<<strong>br</strong> />
Kristovo ime, Gospodin Isus Krist<<strong>br</strong> />
je bio među nama, i hodao među<<strong>br</strong> />
nama.<<strong>br</strong> />
Nastojali smo slušati glas Gospodina<<strong>br</strong> />
Isusa Krista. I u svom milosrđu,<<strong>br</strong> />
po Duhu Svetome, Krist je<<strong>br</strong> />
govorio svojim ljudima koji su ga<<strong>br</strong> />
slušali. Kroz mnoge glasove izlaganja<<strong>br</strong> />
Biblije, plenarne propovijedi, i<<strong>br</strong> />
grupne diskusije, dvije su se teme<<strong>br</strong> />
ponavljale:<<strong>br</strong> />
• Potreba za radikalnim poslušnim<<strong>br</strong> />
učeništvom, koje vodi do<<strong>br</strong> />
zrelosti, rasta u dubinu kao i rasta<<strong>br</strong> />
u <strong>br</strong>oju;<<strong>br</strong> />
• Potreba za radikalnim, u križu<<strong>br</strong> />
usredotočenim pomirenjem, koje<<strong>br</strong> />
vodi do jedinstva, rasta u ljubavi,<<strong>br</strong> />
kao i rastu u vjeri i nadi.<<strong>br</strong> />
Učeništvo i pomirenje su neophodni<<strong>br</strong> />
u našoj misiji. Tugujemo nad<<strong>br</strong> />
sablazni naše površnosti i nedostatka<<strong>br</strong> />
učeništva te sablazni nejedinstva<<strong>br</strong> />
i nedostatka ljubavi. Oboje<<strong>br</strong> />
ozbiljno šteti našem svjedočenju<<strong>br</strong> />
Evanđelja.<<strong>br</strong> />
U ime Boga Oca, Sina i Duha<<strong>br</strong> />
Svetoga, te na jedinom temelju<<strong>br</strong> />
vjere u Božje beskrajno milosrđe<<strong>br</strong> />
i milost koja nas spašava, iskreno<<strong>br</strong> />
čeznemo i molimo za reformaciju<<strong>br</strong> />
biblijskog učeništva i revoluciju<<strong>br</strong> />
kristolike ljubavi.<<strong>br</strong> />
Ovo je naša molitva i činimo ju<<strong>br</strong> />
našim opredjeljenjem za Gospodina<<strong>br</strong> />
kojeg ljubimo i radi svijeta<<strong>br</strong> />
kojemu služimo u njegovo ime.<<strong>br</strong> />
Cape Town, <strong>list</strong>opad 2010.<<strong>br</strong> />
© The Lausanne<<strong>br</strong> />
Movement 2010<<strong>br</strong> />
Prijevod: Giorgio Grlj<<strong>br</strong> />
Lektura: Ruben Knežević,<<strong>br</strong> />
Krešimir Šimić i Boris Beck<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
19
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
Zagrebačke crkve su bile<<strong>br</strong> />
domaćin dvaju velikih<<strong>br</strong> />
događanja. Prvi je bi, posjet<<strong>br</strong> />
Nicka Vujičića, 30-godišnjeg<<strong>br</strong> />
mladića rođenog bez ruku i nogu,<<strong>br</strong> />
koji je poznat širom svijeta po<<strong>br</strong> />
svojim motivacijskim govorima.<<strong>br</strong> />
Ovaj mladić, koji ne priznaje izraz<<strong>br</strong> />
“invalidnost” zaista je protresao<<strong>br</strong> />
Zagreb svojim nastupom. Dvorana<<strong>br</strong> />
sportova bila je prepuna i mnogi<<strong>br</strong> />
kažu da se tamo okupilo skoro<<strong>br</strong> />
sedam tisuća ljudi. Mnogi su došli<<strong>br</strong> />
iz čiste znatiželje. Sama pomisao<<strong>br</strong> />
na to da netko nema obje ruke i<<strong>br</strong> />
obje noge i putuje svijetom ohra<strong>br</strong>ujući<<strong>br</strong> />
ljude bio je dovoljan poticaj<<strong>br</strong> />
mnogima da dođu i poslušaju,<<strong>br</strong> />
Jer Nick, uvjereni kršćanin tvrdi<<strong>br</strong> />
da postoji istinska radost i zadovoljstvo<<strong>br</strong> />
koje ne proizlazi iz toga<<strong>br</strong> />
Čovjek koji po miče GRANICE<<strong>br</strong> />
ima li netko ruke ili noge, nego<<strong>br</strong> />
odnosom prema – Isusu Kristu!<<strong>br</strong> />
Zagrebačka dvorana sportova bla<<strong>br</strong> />
je mjesto oduševljenja, jer Nick<<strong>br</strong> />
je govorio kako Bog svima nudi<<strong>br</strong> />
nadu i potpuno ispunjenje radošću<<strong>br</strong> />
života.<<strong>br</strong> />
Nick je rođen u Australiji. Roditelji<<strong>br</strong> />
su tamo došli iz Srbije. Kad<<strong>br</strong> />
se rodio, roditelji su bili užasnuti.<<strong>br</strong> />
Otac je istrčao iz bolnice i povraćao<<strong>br</strong> />
od muke. Nick je imao<<strong>br</strong> />
mnogo teškoća u najranijem djetinjstvu<<strong>br</strong> />
i, kako je sam rekao, često<<strong>br</strong> />
mu glavom prolazila misao da sam<<strong>br</strong> />
sebi oduzme život. Ali, volja za<<strong>br</strong> />
životom je bila jača. Kad je upoznao<<strong>br</strong> />
Isusa, Nickov životni put se<<strong>br</strong> />
stubokom promijenio. Završio je<<strong>br</strong> />
dva fakulteta, pišući svoje radove<<strong>br</strong> />
jednim jedinim nožnim prstom!<<strong>br</strong> />
Preselio je u Ameriku i tamo nastavio<<strong>br</strong> />
putovati, govoreći mladima<<strong>br</strong> />
i starima da je život lijep i da je<<strong>br</strong> />
život s Isusom još ljepši. Proputovao<<strong>br</strong> />
je svijet, skoro sve kontinente.<<strong>br</strong> />
Primali su ga visoki državnici,<<strong>br</strong> />
govorio je na velikim sportskim<<strong>br</strong> />
stadionima. Posjetio je mnoge<<strong>br</strong> />
muslimanske zemlje i javno govo-<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
NICK VUJIČIĆ<<strong>br</strong> />
20<<strong>br</strong> />
Nick u Zagrebu<<strong>br</strong> />
Prvo što mi pada na pamet kad razmišljam o<<strong>br</strong> />
posjetu Nicka Vujičića, biblijski je ulomak iz Mateja<<strong>br</strong> />
11, u kojemu Isus govori o Ivanu Krstitelju: “Kad<<strong>br</strong> />
su oni otišli, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu:<<strong>br</strong> />
‘Što ste izišli gledati u pustinju? Trsku koju vjetar<<strong>br</strong> />
ljulja? Ili što ste izišli vidjeti čovjeka raskošno<<strong>br</strong> />
odjevena? Ali, ljudi što se raskošno odijevaju borave<<strong>br</strong> />
u kraljevskim dvorima. Pa što ste onda izišli? Vidjeti<<strong>br</strong> />
proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka, jer<<strong>br</strong> />
Ivan je onaj o kome je pisano: Evo, glasnika svoga<<strong>br</strong> />
pred licem ti šaljem da pripravi put pred tobom.’”<<strong>br</strong> />
Svi mi koji smo došli poslušati Nicka imali smo<<strong>br</strong> />
svoje razloge. Neki su došli iz potrebe da budu<<strong>br</strong> />
potaknuti njegovim primjerom, neki da osvježe<<strong>br</strong> />
svoj odnos s Bogom, neki da čuju nešto novo što<<strong>br</strong> />
bi u njihovom životu donijelo promjene, a neki su<<strong>br</strong> />
došli iz čiste znatiželje. Htjeli su vidjeti čovjeka<<strong>br</strong> />
rođenog bez ruku i nogu, koji pomiče granice vjere.<<strong>br</strong> />
Dvorana je bila krcata i ugodan žamor se nadvio<<strong>br</strong> />
nad svima. Čekali smo uzbuđeno kad će kucnuti<<strong>br</strong> />
19 sati i Nick izaći na pozornicu. Atmosfera je<<strong>br</strong> />
bila odlična, tražilo se mjesto više, ali u toj gužvi<<strong>br</strong> />
nije bilo nervoze. Počelo je s izvrsnim pjesmama i<<strong>br</strong> />
zborom, ali svi smo čekali na Nickovu poruku koja<<strong>br</strong> />
će nam u srca uliti novu nadu.<<strong>br</strong> />
Mnoštvo u punoj dvorani pokazalo mi je da ljudi<<strong>br</strong> />
traže Boga, da im ono što imaju nije dovoljno i da<<strong>br</strong> />
žude ne bi li ga upoznali.<<strong>br</strong> />
Iskreno govoreći, meni Nick nije rekao ništa nova,<<strong>br</strong> />
što već u svojih 17 godina kršćanskog učeništva<<strong>br</strong> />
nisam čula, ali njegov primjer bio mi je snažni<<strong>br</strong> />
dokaz da se velike stvari mogu dogoditi ako<<strong>br</strong> />
vjerujemo i ako se ustrajno borimo.<<strong>br</strong> />
Dojmila me se Nickova jednostavnost i ležernost<<strong>br</strong> />
i smisao za humor. Potaknuo je nas kršćane da<<strong>br</strong> />
se držimo zajedno, bez obzira na razlike. Pozvao<<strong>br</strong> />
nas je da mi kršćani iz Hrvatske i kršćani iz Srbije<<strong>br</strong> />
molimo jedni za druge, za naše narode i da se<<strong>br</strong> />
ujedinimo u Kristovu imenu.<<strong>br</strong> />
Žao mi je da mnogi drugi nisu čuli Nickovu<<strong>br</strong> />
poruku, tog hra<strong>br</strong>og čovjeka, bez ruku i nogu, koji<<strong>br</strong> />
nas je “zagrlio” Kristovom ljubavlju.<<strong>br</strong> />
Slavica Skala<<strong>br</strong> />
rio o Isusu. Kad sam ga pitao kako<<strong>br</strong> />
je to bilo moguće, on je rekao:<<strong>br</strong> />
“Mogao sam zato što sam rođen<<strong>br</strong> />
bez ruku i nogu! Da imam noge i<<strong>br</strong> />
ruke, nitko mi to tamo ne bi dopustio!<<strong>br</strong> />
Dakle, Bog mi je pomogao<<strong>br</strong> />
da postanem korisno oruđe u<<strong>br</strong> />
njegovim rukama.”<<strong>br</strong> />
Nick je digao Dom sportova<<strong>br</strong> />
na noge svojim dosjetkama i vrlo<<strong>br</strong> />
otvorenim pitanjima. Nick je bio<<strong>br</strong> />
mnogima melem na ranu, jer<<strong>br</strong> />
mnogi su danas siti pesimističnih<<strong>br</strong> />
poruka naših političara, koji ništa<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>a ne pretkazuju. Posjetom<<strong>br</strong> />
Nicka naučili smo da mi kršćani<<strong>br</strong> />
imamo najsnažniju poruku nade<<strong>br</strong> />
i ljubavi, poruku koju svi trebaju<<strong>br</strong> />
čuti. Nick nas je uvjerio da je<<strong>br</strong> />
život s Isusom drukčiji. Osim<<strong>br</strong> />
toga, Nick je čudesno<<strong>br</strong> />
ujedinio mnoge crkve.<<strong>br</strong> />
Ne samo zagrebačke,<<strong>br</strong> />
nego i iz mnogih drugih<<strong>br</strong> />
gradova.<<strong>br</strong> />
Dan nakon nastupa u<<strong>br</strong> />
Domu sportova, Nick<<strong>br</strong> />
je gostovao u Rijeci i,<<strong>br</strong> />
nakon toga se vratio<<strong>br</strong> />
u Zagreb, gdje je bio<<strong>br</strong> />
organiziran ručak sa<<strong>br</strong> />
zagrebačkim pastorima<<strong>br</strong> />
i propovjednicima. Tom<<strong>br</strong> />
prilikom Nick je dobio,<<strong>br</strong> />
u ime svih zagrebačkih<<strong>br</strong> />
crkava, dar – kravatu Croata<<strong>br</strong> />
i dva primjerka Novog zavjeta<<strong>br</strong> />
na suvremenom hrvatskom. Podsjetimo<<strong>br</strong> />
se jednog Nickovog pitanja:<<strong>br</strong> />
“Ja nemam ruke i noge. Jesam<<strong>br</strong> />
li zato bezgranično nesretan? Ti<<strong>br</strong> />
imaš ruke i noge. Jesi li ti zato<<strong>br</strong> />
bezgranično sretan? Gdje je izvor<<strong>br</strong> />
tvoje radosti?”<<strong>br</strong> />
Mladen Jovanović<<strong>br</strong> />
21
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
NADA U SVIJETU<<strong>br</strong> />
22<<strong>br</strong> />
Humanitarna udruga “NADA u svijetu”, dio<<strong>br</strong> />
je svjetske organizacije “HOPE Worldwide”,<<strong>br</strong> />
djeluje u Zagrebu od 1999. godine.<<strong>br</strong> />
Jednog sunčanog poslijepodneva<<strong>br</strong> />
u Kalkuti, posjetili smo<<strong>br</strong> />
palaču Kraljice Viktorije i<<strong>br</strong> />
njezin spomenik. Obje građevine<<strong>br</strong> />
potpuno odudaraju od ostalih<<strong>br</strong> />
građevina u ovom prenapučenom<<strong>br</strong> />
i vrlo prljavom gradu. Okoliš je<<strong>br</strong> />
predivan, kip dojmljiv, a palača<<strong>br</strong> />
veličanstvena. Taj dan palača nije<<strong>br</strong> />
bila otvorena za javnost i bilo je<<strong>br</strong> />
tamo samo nekoliko ljudi. Tada<<strong>br</strong> />
Za svoju misiju ima organizaciju prikupljanja<<strong>br</strong> />
i pružanja materijalne pomoći onima u potrebi<<strong>br</strong> />
te rad na poboljšanju kvalitete života - organiziranjem<<strong>br</strong> />
i osmišljavanjem slobodnog vremena<<strong>br</strong> />
djece, mladih, žena i starijih osoba, održavanjem<<strong>br</strong> />
radionica, predavanja, priredaba, koncerata,<<strong>br</strong> />
izložbi i seminara.<<strong>br</strong> />
Jedan od programa je “Darivanje krvi” koji se<<strong>br</strong> />
provodi svaka četiri mjeseca. Drugi je program<<strong>br</strong> />
zdravstvene skrbi koji Udruga organizira u suradnji<<strong>br</strong> />
sa sponzorima. Namijenjen je djeci oboljeloj<<strong>br</strong> />
od karcinoma u Dječjoj bolnici u Klaićevoj.<<strong>br</strong> />
U tri godine omogućene su tri pumpe potrebne<<strong>br</strong> />
za liječenje, a i sljedeća je na putu, čim<<strong>br</strong> />
se prikupi 12.500 kn za njezinu kupnju. Dvadesetak<<strong>br</strong> />
djece prima tjednu terapiju koristeći<<strong>br</strong> />
jednu od ovih pumpi. Treći program se odvija u<<strong>br</strong> />
Dječjem domu A. G. Matoš, pod nazivom “Otkrij<<strong>br</strong> />
sebe”. Riječ je o radionicama za svaki ukus:<<strong>br</strong> />
jezična, kuhinja, informatika, glazbena, kreativna<<strong>br</strong> />
i druženje uz igre. Svrha ovoga programa je<<strong>br</strong> />
pomoć mladima u društvenoj prilagodbi.<<strong>br</strong> />
Želite li nam se pridružiti, slobodno nas kontaktirajte na: hopewwcroatia@gmail.com<<strong>br</strong> />
Naj<strong>br</strong>že ćete nas naći na: https://www.facebook.com/nadausvijetu<<strong>br</strong> />
Zašto pomagati<<strong>br</strong> />
svima i u svako vrijeme?<<strong>br</strong> />
Robert i Pat Gembel pokrenuli su službu pod nazivom “Help Other People<<strong>br</strong> />
Everywhere”. Žive u američkom gradu Filadelfija. Evo što pišu o tome:<<strong>br</strong> />
smo ugledali djevojčicu, kojih 8 ili<<strong>br</strong> />
9 godina. Njezine crne oči i kosa<<strong>br</strong> />
sjajili su na suncu, dok nam je<<strong>br</strong> />
pružala karticu ispisanu na engleskom<<strong>br</strong> />
jeziku: “Molim vas, pomozite<<strong>br</strong> />
mi. Treba mi novac za hranu, a ne<<strong>br</strong> />
mogu govoriti” Pogledali smo je.<<strong>br</strong> />
Otvorila je usta i pokazala nam<<strong>br</strong> />
kako nema jezika. Netko joj ga je<<strong>br</strong> />
odsjekao. Bili smo zgroženi. Čuli<<strong>br</strong> />
smo kasnije da to čine djeci, kako<<strong>br</strong> />
bi mogli uspješnije prositi. I sada<<strong>br</strong> />
kad se sjetimo njezina umiljatog<<strong>br</strong> />
lica, prožme nas zgražanje. Sjetili<<strong>br</strong> />
smo se riječi iz Izreka 19: 17: “Jahvi<<strong>br</strong> />
daje tko je siromahu milostiv, i<<strong>br</strong> />
on će mu platiti do<strong>br</strong>očinstvo.”<<strong>br</strong> />
Slavimo Boga!<<strong>br</strong> />
Isusovi učenici pomažu siromasima<<strong>br</strong> />
kao što je i on činio. Njegov<<strong>br</strong> />
nauk dovoljno je silan da može<<strong>br</strong> />
ovoj djevojčici pomoći da oprostiti<<strong>br</strong> />
onome tko ju je osakatio,<<strong>br</strong> />
može pomoći njezinoj obitelji<<strong>br</strong> />
da nauči zaraditi za život i mogu<<strong>br</strong> />
osvijestiti nasilnika u njegovu<<strong>br</strong> />
grijehu. Istina je, da su Isusovi<<strong>br</strong> />
učenici jedini koji su odgovorni za<<strong>br</strong> />
pojedince i čitavo društvo u kojemu<<strong>br</strong> />
žive. Da je Kraljica Viktorija<<strong>br</strong> />
u Kalkutu donijela istinsku vjeru<<strong>br</strong> />
u Isusa, koja može mijenjati ljude,<<strong>br</strong> />
umjesto palača i kipova, danas<<strong>br</strong> />
bi taj grad bio drugačiji. Rješenje<<strong>br</strong> />
dolazi tek kad se pojedinac promijeni,<<strong>br</strong> />
kad postane kao Krist i<<strong>br</strong> />
kad nastavi mijenjati druge oko<<strong>br</strong> />
sebe. On ne bježi od onih koji<<strong>br</strong> />
su u potrebi – bez obzira jesu li<<strong>br</strong> />
one materijalne, emocionalne ili<<strong>br</strong> />
duhovne. Rješenje dolazi kad svim<<strong>br</strong> />
srcem odlučimo slaviti Boga nasljedujući<<strong>br</strong> />
Kristov primjer.<<strong>br</strong> />
Danas je na Zemlji više od sedam<<strong>br</strong> />
milijardi ljudi. Polovica živi<<strong>br</strong> />
u siromaštvu. Tko će im pomoći?<<strong>br</strong> />
Tko će nahraniti gladne, izliječiti<<strong>br</strong> />
bolesne i spasiti izgubljene?<<strong>br</strong> />
U Bibliji čitamo: “Tko tlači na<<strong>br</strong> />
siromaha, huli na stvoritelja, a<<strong>br</strong> />
časti ga tko je milostiv ubogomu.”<<strong>br</strong> />
(Izreke 14:31) Biblijska priča o<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>om Samarijancu započinje<<strong>br</strong> />
pitanjem: “Što moram činiti da<<strong>br</strong> />
baštinim život vječni?” Odgovor<<strong>br</strong> />
je jasan: pružiti bezuvjetnu ljubav<<strong>br</strong> />
onima koji ti nemaju čime uzvratiti.<<strong>br</strong> />
U Knjizi Izreka 14: 31 čitamo:<<strong>br</strong> />
“Kad smo nježni spram onih u<<strong>br</strong> />
potrebi, slavimo Boga.” Kako mi<<strong>br</strong> />
danas slavimo Boga?<<strong>br</strong> />
Prinesimo sebe!<<strong>br</strong> />
(Rimljani 12: 1-16)<<strong>br</strong> />
Isus je savršeni primjer prinošenja<<strong>br</strong> />
sebe u službi drugima.<<strong>br</strong> />
Ako trebaš poticaj za služenje,<<strong>br</strong> />
pogledaj Lukino evanđelje, od 1.-4.<<strong>br</strong> />
poglavlja. Tu nalazimo zapis o Isusovu<<strong>br</strong> />
rođenju, podrijetlu i krštenju.<<strong>br</strong> />
Tu su dokazi da je on zaista Sin<<strong>br</strong> />
živoga Boga. 4. poglavlje počinje<<strong>br</strong> />
njegovim prvim kušnjama i njegovom<<strong>br</strong> />
prvom propovjedi u Galileji.<<strong>br</strong> />
Isus odabire čitanje iz Knjige proroka<<strong>br</strong> />
Izaije:<<strong>br</strong> />
“Na meni je Duh Gospodnji,<<strong>br</strong> />
jer me pomazao.<<strong>br</strong> />
Poslao me je da donesem<<strong>br</strong> />
Radosnu vijest siromasima,<<strong>br</strong> />
da navijestim oslobođenje<<strong>br</strong> />
zarobljenicima<<strong>br</strong> />
i vraćanje vida slijepcima,<<strong>br</strong> />
da oslobodim potlačene,<<strong>br</strong> />
da proglasim godinu milosti<<strong>br</strong> />
Gospodnje.”<<strong>br</strong> />
Nakon što je objavio svoj duhovni<<strong>br</strong> />
proglas i bio istjeran iz svog<<strong>br</strong> />
rodnog grada, Isus je prinio sebe<<strong>br</strong> />
i pretočio Izaijine riječi u djela.<<strong>br</strong> />
Njegova misija uključuje izlječenja,<<strong>br</strong> />
učenja i propovjedanja siromasima.<<strong>br</strong> />
Kad je Isus liječio siromašne,<<strong>br</strong> />
činio je to bezuvjetno. Kad su<<strong>br</strong> />
učenici liječili i pomagali siromasima,<<strong>br</strong> />
također su to činili bezuvjetno,<<strong>br</strong> />
bez obzira na rasu, religiju<<strong>br</strong> />
ili neku drugu ljudsku podjelu.<<strong>br</strong> />
Kršćani, Isusovi učenici, uvijek su<<strong>br</strong> />
voljni podijeliti s drugima svoju<<strong>br</strong> />
vjeru i svoj život.<<strong>br</strong> />
Darivanje<<strong>br</strong> />
krvi<<strong>br</strong> />
Kad smo bili pozvani da “prinesemo<<strong>br</strong> />
sebe” i da proširimo<<strong>br</strong> />
programe diljem svijeta i tako<<strong>br</strong> />
pomognemo siromasima, bili smo<<strong>br</strong> />
spremni i oduševljeni. Odgovorili<<strong>br</strong> />
smo tako jer smo razumjeli suštinu<<strong>br</strong> />
Božje riječi. Od najsiromašnijih<<strong>br</strong> />
mjesta u svijetu do našeg grada,<<strong>br</strong> />
Filadelfije, shvatili smo da trebamo<<strong>br</strong> />
prinijeti sebe Bogu u njegovoj<<strong>br</strong> />
službi. Želimo svim srcem:<<strong>br</strong> />
• Propovijedati Radosnu<<strong>br</strong> />
vijest siromasima<<strong>br</strong> />
• Navijestiti oslobođenje<<strong>br</strong> />
zatočenima i vratiti vid slijepcima<<strong>br</strong> />
• Osloboditi potlačene<<strong>br</strong> />
• Proglasiti godinu milosti<<strong>br</strong> />
Gospodnje<<strong>br</strong> />
Pumpa<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
23
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
Podupirimo i zaštitimo<<strong>br</strong> />
prava siromaha<<strong>br</strong> />
Kad jednom shvatimo što Bog<<strong>br</strong> />
želi i kad molimo i tražimo savjet<<strong>br</strong> />
što nam je činiti, odgovor će doći.<<strong>br</strong> />
Osim pomaganja, važno je podupirati<<strong>br</strong> />
i zaštititi prava siromaha.<<strong>br</strong> />
“Otvaraj usta svoja za nijemoga<<strong>br</strong> />
i za pravo sviju nesretnika što<<strong>br</strong> />
propadaju.<<strong>br</strong> />
Otvaraj usta svoja, sudi pravedno<<strong>br</strong> />
Okrenimo se<<strong>br</strong> />
prema budućnosti<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
NADA U SVIJETU<<strong>br</strong> />
24<<strong>br</strong> />
I pribavi pravo siromahu<<strong>br</strong> />
i nevoljniku.”<<strong>br</strong> />
(Izreke 31: 8-9)<<strong>br</strong> />
Lako je prolaziti pored onih u<<strong>br</strong> />
potrebi. Ponekad kad pokušaš<<strong>br</strong> />
pomoći, neshvaćen si. Još izazovnije<<strong>br</strong> />
je <strong>br</strong>aniti do<strong>br</strong>obit siromaha.<<strong>br</strong> />
Ipak, Isus je to činio, tako smo i<<strong>br</strong> />
mi, potaknuti njegovom ljubavlju,<<strong>br</strong> />
dužni činiti isto. Amerika je sakrila<<strong>br</strong> />
svoje siromahe u utrobu gradova.<<strong>br</strong> />
Mnogi se čak plaše voziti kroz<<strong>br</strong> />
te dijelove gradova. Jednostavno:<<strong>br</strong> />
“daleko do očiju, daleko od srca”<<strong>br</strong> />
uzrokuje da su siromašni zaboravljeni.<<strong>br</strong> />
Mnogi kažu ovisnicima:<<strong>br</strong> />
“Tko ti je kriv!”. Potrebe HIV/<<strong>br</strong> />
AIDS-om zaražene populacije su<<strong>br</strong> />
Kad sam se prije skoro četiri godine o<strong>br</strong>atio i<<strong>br</strong> />
postao Isusovim učenikom, Kristova ljubav me je<<strong>br</strong> />
poticala da pomažem onima koji su u najvećim<<strong>br</strong> />
teškoćama, koji su nemoćni i napušteni. Pomagati<<strong>br</strong> />
bližnjima u potrebi ne znači samo pružati im<<strong>br</strong> />
materijalnu pomoć, nego posvetiti im vrijeme,<<strong>br</strong> />
pomagati oko svakodnevnih sitnica, jednostavno –<<strong>br</strong> />
pružiti im ljubav!<<strong>br</strong> />
Nikad neću zaboraviti jednu slijepu žene koju<<strong>br</strong> />
smo pitali što joj je potrebno, a ona je odgovorila:<<strong>br</strong> />
“Pokrivač i rešo!” Kad smo sakupili novac i<<strong>br</strong> />
kupili joj te stvari i došli u njezin stan, bili smo<<strong>br</strong> />
zanemarene. Kristove učenike<<strong>br</strong> />
Bog potiče da “pomažu i štite”<<strong>br</strong> />
siromahe.<<strong>br</strong> />
Ističite se u djelu milosrđa!<<strong>br</strong> />
“Dakle, kako se u svemu ističete<<strong>br</strong> />
– u vjeri, u govoru, u priznanju,<<strong>br</strong> />
u svakovrsnoj revnosti i u ljubavi<<strong>br</strong> />
prema nama – istaknite se i u<<strong>br</strong> />
ovom djelu milosrđa!” (2Kor 8: 7)<<strong>br</strong> />
Sposobnost davanja je dar od<<strong>br</strong> />
Boga. Naša vjera raste kada dejlujemo<<strong>br</strong> />
na Božji način i kad vidimo<<strong>br</strong> />
kako on radi. Davanje se razvija<<strong>br</strong> />
kroz davanje. Kako sve više učimo<<strong>br</strong> />
o tome kako davati, naša osobna<<strong>br</strong> />
radost raste, sve više i više.<<strong>br</strong> />
Jezična radionica<<strong>br</strong> />
Zahvalni smo za savku priliku da<<strong>br</strong> />
dajemo. Naša ustrajna molitva je<<strong>br</strong> />
da svi rastemo u djelima milosti.<<strong>br</strong> />
Ako:<<strong>br</strong> />
• Slavimo Boga slijedeći<<strong>br</strong> />
primjer Isusa<<strong>br</strong> />
Prinesemo sebe<<strong>br</strong> />
• Podupiremo i štitimo<<strong>br</strong> />
prava siromaha, i<<strong>br</strong> />
• Istaknemo se u djelima<<strong>br</strong> />
milosrđa,<<strong>br</strong> />
tada ćemo pomoći svim ljudima<<strong>br</strong> />
na svakom mjestu i naša inicijativa<<strong>br</strong> />
Help Other People Everywhere<<strong>br</strong> />
donijet će novu nadu siromašnima.<<strong>br</strong> />
iznenađeni, jer ona je već imala novi rešo i gomilu<<strong>br</strong> />
pokrivača. Ono što je ona je trebala bio je netko<<strong>br</strong> />
tko će je posjetiti, porazgovarati s njom, saslušati je<<strong>br</strong> />
i s njom provesti vrijeme.<<strong>br</strong> />
Meni su najdraža djeca iz dječjeg doma ili<<strong>br</strong> />
bolnice. Ponesemo glazbala, izaberemo neke<<strong>br</strong> />
lakše pjesme i pjevamo zajedno s njima. Sviramo i<<strong>br</strong> />
veselimo se.<<strong>br</strong> />
Pomažući drugima Bog mijenje mene i moje srce<<strong>br</strong> />
i za to sam mu zahvalan.<<strong>br</strong> />
Dalibor Šver<<strong>br</strong> />
Okrenimo se prema<<strong>br</strong> />
budućnosti” izjava je<<strong>br</strong> />
koje ću se, kao <strong>br</strong>anitelj,<<strong>br</strong> />
dugo sjećati. To su riječi bivšeg<<strong>br</strong> />
haškog optuženika, generala Ante<<strong>br</strong> />
Gotovine. Međunarodni sud za<<strong>br</strong> />
ratne zločine oslobodio ga je<<strong>br</strong> />
krivnje. Proveo je sedam godina u<<strong>br</strong> />
zatvoru. Tisuće, koji su ga dočekali<<strong>br</strong> />
na glavnom zagrebačkom trgu,<<strong>br</strong> />
očekivali su ogorčenog čovjeka,<<strong>br</strong> />
koji će govoriti o velikoj nepravdi<<strong>br</strong> />
koja mu je nanesena, koji će optuživati,<<strong>br</strong> />
ali čuli su nešto drugo: “Zaključimo<<strong>br</strong> />
prošlost i okrenimo se<<strong>br</strong> />
prema budućnosti!” Za nas <strong>br</strong>anitelje,<<strong>br</strong> />
osobito one koji vjeruju u<<strong>br</strong> />
Krista i snagu njegova oproštenja,<<strong>br</strong> />
ove riječi su bile velika utjeha i<<strong>br</strong> />
oslobođenje. Sudjelovali smo u<<strong>br</strong> />
o<strong>br</strong>ambenom ratu i sada nastavljamo<<strong>br</strong> />
u misiji pomirenja – čovjeka<<strong>br</strong> />
s Bogom i čovjeka s čovjekom.<<strong>br</strong> />
Okrećemo se prema budućnosti.<<strong>br</strong> />
Budućnosti za sebe i za svoju<<strong>br</strong> />
djecu. Okrećemo se prema svojim<<strong>br</strong> />
susjedima, u nadi i vjeri da se<<strong>br</strong> />
mržnja pobjeđuje samo u Kristu.<<strong>br</strong> />
Pred nama je Božić, dan kad se<<strong>br</strong> />
prisjećamo rođenja utjelovljenog<<strong>br</strong> />
Boga. Jedan susret, spomenut u<<strong>br</strong> />
Lukinu evađelju, neodoljivo me<<strong>br</strong> />
podsjeća na već spomenute riječi<<strong>br</strong> />
optimizma. U drugom poglavlju<<strong>br</strong> />
Sve ima<<strong>br</strong> />
svoje doba...<<strong>br</strong> />
vrijeme<<strong>br</strong> />
ljubljenja i<<strong>br</strong> />
vrijeme mržnje;<<strong>br</strong> />
vrijeme rata<<strong>br</strong> />
i vrijeme mira<<strong>br</strong> />
Foto: Pixsell<<strong>br</strong> />
piše o Šimunu, pravednom i pobožnom<<strong>br</strong> />
Židovu, koji je očekivao<<strong>br</strong> />
utjehu za Izrael. Kad su Marija i<<strong>br</strong> />
Josip došli u hram, zamolio ih je<<strong>br</strong> />
da mu pokažu malenog Isusa. Kad<<strong>br</strong> />
ga je uzeo na ruke, zahvalio je<<strong>br</strong> />
Bogu riječima: “Sad možeš, Gospodine,<<strong>br</strong> />
otpustiti slugu svojega da,<<strong>br</strong> />
prema riječi tvojoj, ide u miru, jer<<strong>br</strong> />
mi oči vidješe spasenje tvoje...”.<<strong>br</strong> />
Šimun je u rukama držao djetešce,<<strong>br</strong> />
ali je srcem vjerovao da u naručju<<strong>br</strong> />
drži Spasitelja svoga naroda.<<strong>br</strong> />
Šimun i nama daje primjer i<<strong>br</strong> />
poticaj. Isus, rođen u Betlehemu<<strong>br</strong> />
prije dvije tisuće godina, nije samo<<strong>br</strong> />
malo i nemoćno djetešce, nego<<strong>br</strong> />
Spasitelj mnogih naroda. Danas,<<strong>br</strong> />
više nego ikad, trebamo novu<<strong>br</strong> />
nadu za budućnost. Stoga, stavimo<<strong>br</strong> />
točku na prošlost, na mržnju, na<<strong>br</strong> />
osvetu, na gorčinu i na sve ono<<strong>br</strong> />
što nas odvaja od Boga i posegnimo<<strong>br</strong> />
za Isusom, pobjednikom i<<strong>br</strong> />
pomiriteljem naroda. Okrenimo<<strong>br</strong> />
se prema budućnosti!<<strong>br</strong> />
Dražen Hrženjak<<strong>br</strong> />
UDRUGA BRANITELJA<<strong>br</strong> />
25
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
IZ ŽIVOTA ZAJEDNICA<<strong>br</strong> />
26<<strong>br</strong> />
CORNERSTONE<<strong>br</strong> />
U ARENI Ove jeseni varaždinska<<strong>br</strong> />
Arena bila je mjesto posebnog<<strong>br</strong> />
događanja. Nakon Osijeka, Slavonskog<<strong>br</strong> />
Broda i Koprivnice, mjuzikl<<strong>br</strong> />
“Josip i njegove kričave boje”, u<<strong>br</strong> />
organizaciji Cornerstonearts Hrvatska,<<strong>br</strong> />
bio je uprizoren u Varaždinu.<<strong>br</strong> />
Varaždinska crkva je bila suorganizator<<strong>br</strong> />
ovog lijepog događanja i<<strong>br</strong> />
zato posebno pohvaljujemo Hanu<<strong>br</strong> />
i Vesnu koje su bile dio velikog<<strong>br</strong> />
zbora u varaždinskoj Areni.<<strong>br</strong> />
DAN REFORMACIJE<<strong>br</strong> />
U VARAŽDINU Kao i svake<<strong>br</strong> />
godine, crkva u Varaždinu obilježava<<strong>br</strong> />
Dan reformacije. O Danu<<strong>br</strong> />
reformacije malo se zna u našoj<<strong>br</strong> />
zemlji, unatoč činjenici da su crkve<<strong>br</strong> />
reformacijske baštine aktivan<<strong>br</strong> />
čimbenik vjerskog, moralnog,<<strong>br</strong> />
kulturnog, političkog i povijesnog<<strong>br</strong> />
života Hrvatske.<<strong>br</strong> />
Hrvatski srednjovjekovni reformatori<<strong>br</strong> />
preveli su Novi zavjet na<<strong>br</strong> />
hrvatski jezik već 1562. godine.<<strong>br</strong> />
Tek mnogo kasnije Katolička<<strong>br</strong> />
crkva prevodi Bibliju na narodni<<strong>br</strong> />
jezik. Osobito nakon Drugog vatikanskog<<strong>br</strong> />
koncila, Katolička crkva<<strong>br</strong> />
potiče popularizaciju Božje riječi.<<strong>br</strong> />
1968. godine tiska se tzv. “Zagrebačka<<strong>br</strong> />
Biblija” koja je još uvijek<<strong>br</strong> />
najpopularniji prijevod Biblije u<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj. Reformatori srednjega<<strong>br</strong> />
vijeka također su tiskali abacedarije<<strong>br</strong> />
(čitanke početnice), jer je pučanstvo<<strong>br</strong> />
bilo nepismeno, tako da<<strong>br</strong> />
su reformatori imali veliku ulogu<<strong>br</strong> />
u opismenjavanju Hrvata i razvoju<<strong>br</strong> />
hrvatskoga jezika.<<strong>br</strong> />
U prošloj državu, za vrijeme<<strong>br</strong> />
socijalizma, crkve reformacijske<<strong>br</strong> />
baštine su imale čvrste veze sa<<strong>br</strong> />
zemljama zapadnog demokratskog<<strong>br</strong> />
svijeta. To se pokazalo značajnim<<strong>br</strong> />
u vrijeme Domovinskog rata,<<strong>br</strong> />
priznanja hrvatske države te kod<<strong>br</strong> />
velikih humanitarnih akcija u kojima<<strong>br</strong> />
su im sestrinske zajednice<<strong>br</strong> />
diljem svijeta pomagale. Humanitarnim<<strong>br</strong> />
radom bili su blagoslovljeni<<strong>br</strong> />
mnogi hrvatski građani, prognanici<<strong>br</strong> />
i izbjeglice.<<strong>br</strong> />
7. sabor PEV-a<<strong>br</strong> />
Cornerstone u Areni<<strong>br</strong> />
7. SABOR PEV-a odraz je želje<<strong>br</strong> />
crkava za još bližom suradnjom<<strong>br</strong> />
i poticaj na učinkovitije djelovanje<<strong>br</strong> />
u društvenoj zajednici. Protestantsko<<strong>br</strong> />
evanđeosko vijeće u Republici<<strong>br</strong> />
Hrvatskoj okuplja crkve Saveza<<strong>br</strong> />
baptističkih crkava, Evanđeosko<<strong>br</strong> />
pentekostalnih crkava, Kristovih<<strong>br</strong> />
crkava i Crkve Božje, a osnovano<<strong>br</strong> />
je prije 20 godina. Ciljevi ovogodišnjeg<<strong>br</strong> />
Sabora bili su trostruki:<<strong>br</strong> />
predstavljanje završnog dokumenta<<strong>br</strong> />
kongresa Lausannskog pokreta<<strong>br</strong> />
održanog u Cape Townu 2010. godine,<<strong>br</strong> />
kao i novog Statuta PEV-a, te<<strong>br</strong> />
zahvala dosadašnjem predsjedniku,<<strong>br</strong> />
biskupu Josipu Jendričku za predan<<strong>br</strong> />
rad u proteklih osam godina te<<strong>br</strong> />
inaugiracija novog predsjednika<<strong>br</strong> />
Vijeća, pastora Giorgia Grlja.<<strong>br</strong> />
DAN ZAHVALNOSTI<<strong>br</strong> />
Mnogi američki misionari već<<strong>br</strong> />
godinama surađuju s Kristovom<<strong>br</strong> />
crkvom u Varaždinu. Neki smatraju<<strong>br</strong> />
crkvu u Varaždinu svojoj drugom<<strong>br</strong> />
duhovnom obitelji i rado se<<strong>br</strong> />
tamo vraćaju. Kako bi se oni još<<strong>br</strong> />
više kod nas osjećali “kod kuće”,<<strong>br</strong> />
već godinama obilježavamo jedan<<strong>br</strong> />
blagdan koji pripada američkoj<<strong>br</strong> />
crkvenoj tradiciji – Dan zahvalnosti.<<strong>br</strong> />
Taj blagdan podsjeća američke<<strong>br</strong> />
kršćane na prve doseljenike, koji<<strong>br</strong> />
su preživjeli zimu zahvaljujući prvoj<<strong>br</strong> />
žetvi. Zahvalnost Bogu ide do<<strong>br</strong> />
Dan zahvalnosti<<strong>br</strong> />
današnjih dana. Tako i mi, zahvalni<<strong>br</strong> />
Bogu za mnoge blagoslove kojima<<strong>br</strong> />
je Bog obdario našu crkvenu<<strong>br</strong> />
obitelj, u zajedništvu s našim američkim<<strong>br</strong> />
suradnicima, obilježavamo<<strong>br</strong> />
ovaj blagdan na američki način: uz<<strong>br</strong> />
posebna jela i slastice! Oni koji<<strong>br</strong> />
pohađaju tečajeve engleskog jezika<<strong>br</strong> />
imaju priliku naučiti još nešto<<strong>br</strong> />
o običajima američkih kršćana.<<strong>br</strong> />
DAN REFORMACIJE<<strong>br</strong> />
Ovogodišnji 495. Dan Reformacije<<strong>br</strong> />
bio je obilježen na zaista osobit<<strong>br</strong> />
način. Predsjednik Republike Hrvatske,<<strong>br</strong> />
Dr. Ivo Josipović primio<<strong>br</strong> />
je na Pantovčaku predstavnike<<strong>br</strong> />
hrvatskih crkava Reformacije i<<strong>br</strong> />
reformacijske baštine. Bio je to<<strong>br</strong> />
zaista povijesni događaj, jer je to<<strong>br</strong> />
bilo prvi puta da je neki hrvatski<<strong>br</strong> />
vladar učinio takvu gestu.<<strong>br</strong> />
Dan Reformacije obilježava se<<strong>br</strong> />
na dan kad je Martin Luther, 31.<<strong>br</strong> />
<strong>list</strong>opada 1517. javno objavio 95<<strong>br</strong> />
teza na vratima vitenberške crkve.<<strong>br</strong> />
One jesu, u punini značenja toga<<strong>br</strong> />
izraza, protest (ili prosvjed) protiv<<strong>br</strong> />
grubog nepoštivanja Božje riječi.<<strong>br</strong> />
Crkva kojoj je služio svećenik Luther<<strong>br</strong> />
i Crkva koju je utemeljio Isus<<strong>br</strong> />
bile su dvije potpuno oprečne<<strong>br</strong> />
tvorevine. Luther, dakle, nije zagovarao<<strong>br</strong> />
stvaranje neke nove crkve,<<strong>br</strong> />
nego je opominjao, ukazujući na<<strong>br</strong> />
korijen svega zla - neposlušnost<<strong>br</strong> />
Bogu i njegovoj Riječi!<<strong>br</strong> />
Hrvatski je Predsjednik, premda<<strong>br</strong> />
agnostik po osobnom uvjerenju,<<strong>br</strong> />
prepoznao značaj hrvatskih reformiranih<<strong>br</strong> />
crkava. Vjerujemo i<<strong>br</strong> />
nadamo se da će ovakva vjerska<<strong>br</strong> />
sloboda koju imamo u Hrvatskoj<<strong>br</strong> />
biti i ostati primjerom i drugim<<strong>br</strong> />
zemljama.<<strong>br</strong> />
NOVI PREDSTOJNIK<<strong>br</strong> />
Potpisivanjem “Ugovora o pitanjima<<strong>br</strong> />
od zajedničkog interesa”, 4.<<strong>br</strong> />
srpnja 2003. godine, između vlade<<strong>br</strong> />
Republike Hrvatske i Kristovih<<strong>br</strong> />
crkava u Hrvatskoj, kojim su<<strong>br</strong> />
Kristove crkve prepoznate kao<<strong>br</strong> />
društveno korisne u vjerskom,<<strong>br</strong> />
kulturnom i o<strong>br</strong>azovnom području,<<strong>br</strong> />
otvorilo se novo i izazovno<<strong>br</strong> />
razdoblje za naše crkve. Tada je<<strong>br</strong> />
osnovano vijeće Kristovih crkava,<<strong>br</strong> />
koje se sastoji od 13 članica,<<strong>br</strong> />
mjesnih crkvenih zajednica diljem<<strong>br</strong> />
Hrvatske. Mladen Jovanović služio<<strong>br</strong> />
Primanje kod Predsjedsjednika<<strong>br</strong> />
je Vijeću kao predstojnik u dva<<strong>br</strong> />
mandata po četiri godine, do kraja<<strong>br</strong> />
kolovoza 2012. Na mjesto novoga<<strong>br</strong> />
predstojnika Vijeća, iza<strong>br</strong>an je<<strong>br</strong> />
Mladen Dominić, propovjednik<<strong>br</strong> />
Kristove crkve u Varaždinu.<<strong>br</strong> />
IVINO KRŠTENJE<<strong>br</strong> />
2. prosinac bio je posebno radostan<<strong>br</strong> />
za sve vjernike, a pogotovo<<strong>br</strong> />
za Darka i Mariju, višegodišnje<<strong>br</strong> />
članove Kristove međunarodne<<strong>br</strong> />
crkve. Tog dana krstila se njihova<<strong>br</strong> />
trinaestogodišnja kći Iva.<<strong>br</strong> />
Ivino krštenje<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
27
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
DJEČJI KUTAK<<strong>br</strong> />
28<<strong>br</strong> />
Od srca srcu<<strong>br</strong> />
Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu (Matej 21:16, Psalam 8:3)<<strong>br</strong> />
Na početku školske<<strong>br</strong> />
godine došao sam na<<strong>br</strong> />
roditeljski sastanak (sin<<strong>br</strong> />
prvašić). Ljudi iz stručnih službi<<strong>br</strong> />
(pedagog, psiholog, liječnik) govorili<<strong>br</strong> />
su o ulozi djeteta u obitelji i<<strong>br</strong> />
ulozi nas roditelja prema djeci.<<strong>br</strong> />
Neću ići u detalje sastanka,<<strong>br</strong> />
ali izdvojio bih jednu od stvari<<strong>br</strong> />
koje sam zapamtio, a to je da ne<<strong>br</strong> />
smijemo od naših “klinaca” napraviti<<strong>br</strong> />
“male faraone”. Što bi to<<strong>br</strong> />
značilo? To je ono kad skačemo<<strong>br</strong> />
na svaki njihov zahtjev ili mig, kad<<strong>br</strong> />
ispunjavamo svaku njihovu želju<<strong>br</strong> />
i kad sve radimo umjesto njih.<<strong>br</strong> />
Naravno, ovdje nije riječ o potrebama<<strong>br</strong> />
djeteta, koje smo dužni<<strong>br</strong> />
činiti s ljubavlju i pažnjom kao<<strong>br</strong> />
odgovorni roditelji koji vole svoju<<strong>br</strong> />
djecu. Govorim o tome da su nas<<strong>br</strong> />
u školi podsjetili da djecu, ovisno<<strong>br</strong> />
o njihovoj dobi i sposobnostima,<<strong>br</strong> />
možemo i moramo uključivati<<strong>br</strong> />
u svakodnevni život obitelji. Na<<strong>br</strong> />
primjer, oni trebaju sudjelovati<<strong>br</strong> />
u postavljanju stola za večeru,<<strong>br</strong> />
odnostiti tanjure poslije jela, namjestiti<<strong>br</strong> />
krevet poslije spavanja,<<strong>br</strong> />
pospremiti igračke, a kasnije kad<<strong>br</strong> />
su veći i oprati posuđe, usisati<<strong>br</strong> />
prašinu, odnijeti smeće…<<strong>br</strong> />
Što to ima s biblijskim citatom<<strong>br</strong> />
u podnaslovu? Prečesto nam se<<strong>br</strong> />
događa da u crkvi djeca ostaju “sa<<strong>br</strong> />
strane”, da odrastaju u svojim sobama<<strong>br</strong> />
za vjeronauk, a da ih odrasli<<strong>br</strong> />
članovi crkve skoro i ne primjećuju.<<strong>br</strong> />
Možda su vam pooznate ove<<strong>br</strong> />
izjave: “Kad je taj mali narastao?<<strong>br</strong> />
Zar već ide u školu? Ah, kako<<strong>br</strong> />
vrijeme leti…” Djeci za vrijeme<<strong>br</strong> />
sastanaka dajemo sve što mislimo<<strong>br</strong> />
da trebaju: vjeronauk, igru, hranu,<<strong>br</strong> />
ali zaboravimo im pružati - suživot<<strong>br</strong> />
s crkvom.<<strong>br</strong> />
Prije nekoliko godina shvatili<<strong>br</strong> />
smo da djeca ne smiju ostati “sa<<strong>br</strong> />
strane” i onda kad odrastu (kad<<strong>br</strong> />
se o<strong>br</strong>ate i krste) očekivati da<<strong>br</strong> />
prijeđu iz “male” u - “veliku<<strong>br</strong> />
sobu”.<<strong>br</strong> />
Odlučili smo početi, kako ih mi<<strong>br</strong> />
nazivamo, “Dječjim službama”. Cilj<<strong>br</strong> />
nam je bio djeci približiti crkvu tj.<<strong>br</strong> />
odrasle i crkvu djecu te tako zajedno<<strong>br</strong> />
slaviti Boga. U jednoj kalendarskoj<<strong>br</strong> />
godini imamo tri do četiri<<strong>br</strong> />
takve “Dječje službe” u kojima<<strong>br</strong> />
djeca plesom, pjesmom, glumom,<<strong>br</strong> />
svirkom, crtanjem, slave Boga i razvijaju<<strong>br</strong> />
svoje talente. Snimljene su<<strong>br</strong> />
već mnoge pjesme (djeca su svirala<<strong>br</strong> />
i pjevala), napravljena je dječja<<strong>br</strong> />
pjesmarica, bila je i izložba crteža<<strong>br</strong> />
te razni igrokazi, plesne točke u<<strong>br</strong> />
kojima djeca aktivno sudjeluju uz<<strong>br</strong> />
pomoć i veliku potporu <strong>br</strong>aće i<<strong>br</strong> />
sestara koji nesebično i s radošću<<strong>br</strong> />
služe djeci.<<strong>br</strong> />
I Krist nas uči (Matej 18:2-5) da<<strong>br</strong> />
mi odrasli možemo mnogo toga<<strong>br</strong> />
naučiti od djece. Poučavao je da<<strong>br</strong> />
mi odrasli trebamo postati poput<<strong>br</strong> />
male djece: biti iskreni, bez pretvaranja<<strong>br</strong> />
i čista srca. To je Božja zapovijed.<<strong>br</strong> />
Također, u poglavlju koje<<strong>br</strong> />
slijedi u Mateju 19:13-15, nalazimo<<strong>br</strong> />
situaciju koja nam nije strana.<<strong>br</strong> />
Isusovi učenici su odnosili prema<<strong>br</strong> />
djeci kao i mnogi danas: “Ma nemojte<<strong>br</strong> />
sada djecu dovoditi, ovdje<<strong>br</strong> />
govorimo o ozbiljnim temama za<<strong>br</strong> />
odrasle…”. Teme su zisita bile ozbiljne,<<strong>br</strong> />
ali Isus ih je poučio da djeca<<strong>br</strong> />
imaju važno mjesto u Crkvi. To<<strong>br</strong> />
vrijedi i danas. Od djece možemo<<strong>br</strong> />
mnogo toga naučiti i primijeniti u<<strong>br</strong> />
životu. Djeca nas uče kako <strong>br</strong>zo<<strong>br</strong> />
oprostiti i ići dalje, kako plakati i<<strong>br</strong> />
nakon kratkog vremena opet biti<<strong>br</strong> />
radostan i nasmijan, kako nesebično<<strong>br</strong> />
podijeliti pecivo, kako davati<<strong>br</strong> />
čitavog sebe i <strong>br</strong>zo bez<strong>br</strong>ižno<<strong>br</strong> />
zaspati.<<strong>br</strong> />
Vjerujem da roditelji jesu oni<<strong>br</strong> />
koji napinju “luk” i “odašilju” svoje<<strong>br</strong> />
strelice, svoje “klince i klinceze” u<<strong>br</strong> />
budućnost (v. Ps 127:4-5), u nadi<<strong>br</strong> />
da će jednog dana pogoditi metu.<<strong>br</strong> />
Također vjerujem da u letu tih<<strong>br</strong> />
malih divnih stvorenja, koja nam<<strong>br</strong> />
je Bog darovao, mogu pripomoći i<<strong>br</strong> />
“rođaci” tj. crkvena <strong>br</strong>aća i sestre.<<strong>br</strong> />
Dijete treba rasti u crkvenom<<strong>br</strong> />
okruženju koje vidi kao svoju<<strong>br</strong> />
obitelj. To je mjesto gdje je prihvaćeno<<strong>br</strong> />
i voljeno. Mjesto gdje može<<strong>br</strong> />
klicati od radosti i slaviti Gospodina<<strong>br</strong> />
baš kao što su djeca klicala<<strong>br</strong> />
Isusu u Hramu (Matej 21:14-16).<<strong>br</strong> />
Početkom prosinca 2012. godine,<<strong>br</strong> />
jedna “strelica” je pogodila metu i<<strong>br</strong> />
bilo je slavlje na zemlji, a vjerujem<<strong>br</strong> />
još i veće na nebu. Ovo su riječi<<strong>br</strong> />
13-godišnje Ive, nekoliko dana<<strong>br</strong> />
nakon njezina krštenja: “Dječja<<strong>br</strong> />
služba” je način da mi djeca<<strong>br</strong> />
možemo svojim talentima slaviti<<strong>br</strong> />
Boga. Neka djeca plešu, neka sviraju,<<strong>br</strong> />
neka pjevaju. Ja sam na skoro<<strong>br</strong> />
svim Dječjim službama pjevala i<<strong>br</strong> />
na nekima plesala. Naravno trema<<strong>br</strong> />
je bila prisutna, ali nakon službe<<strong>br</strong> />
mi je bilo lakše i jako sam sretna<<strong>br</strong> />
jer su me ljudi ohra<strong>br</strong>ili. To me je<<strong>br</strong> />
približilo Bogu.”<<strong>br</strong> />
Odluka Ive o tome da želi da<<strong>br</strong> />
Isus bude njezin Gospodin, da je<<strong>br</strong> />
svjesna da je on voli i da ona voli<<strong>br</strong> />
njega, je ono za što kao crkva<<strong>br</strong> />
živimo, čemu se nadamo i za što<<strong>br</strong> />
što molimo. Krist nam je pokazao<<strong>br</strong> />
put odnosa prema djeci i što nam<<strong>br</strong> />
je činiti. Budimo kao on, tako da<<strong>br</strong> />
prvo budemo - kao djeca!<<strong>br</strong> />
Krešimir Mihaljević<<strong>br</strong> />
Tog subotnjeg jutra kućanski poslovi bili su malo teži<<strong>br</strong> />
nego inače. Razlog tome bio je mali dječak, koji se<<strong>br</strong> />
majci stalno pleo u noge. Iako mu je govorila da se<<strong>br</strong> />
ide igrati u sobu, on bi ostajao uz nju. Nakon što mu<<strong>br</strong> />
je po ko zna koji put stala na prste majka ga privuče<<strong>br</strong> />
k sebi, te upita: “Pa, do<strong>br</strong>o sine, zašto to radiš?”. On<<strong>br</strong> />
joj odgovori: “Znaš mama, teta u vrtiću je rekla da<<strong>br</strong> />
moramo ići Isusovim stopama. Ja ne vidim Isusa,<<strong>br</strong> />
pa idem tvojim.” Majka tada uzme sinčića i čvrsto<<strong>br</strong> />
ga zagrli. I dok su joj suze klizile niz o<strong>br</strong>aze bila je<<strong>br</strong> />
zahvalna za jednostavno razmišljanje malenog dječaka.<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
29
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
DJEČJI KUTAK<<strong>br</strong> />
30<<strong>br</strong> />
Usprkos smijehu i zabavi<<strong>br</strong> />
trinaestogodišnji Frank<<strong>br</strong> />
nije bio sretan. Istina,<<strong>br</strong> />
dobio je sve darove koje je želio.<<strong>br</strong> />
Bilo mu je lijepo na tradicionalnoj<<strong>br</strong> />
obiteljskoj Badnjoj večeri – ovoga<<strong>br</strong> />
puta kod tete Susan – kad su svi<<strong>br</strong> />
jedni drugima čestitali i razmijenili<<strong>br</strong> />
darove. Ali Frank nije bio sretan,<<strong>br</strong> />
jer je to bio prvi Božić bez svog<<strong>br</strong> />
<strong>br</strong>ata Steva, koga je te godine<<strong>br</strong> />
usmrtio neoprezni vozač. Franku<<strong>br</strong> />
je Steve nedostajao. Pozdravio<<strong>br</strong> />
se s rođacima i rekao roditeljima<<strong>br</strong> />
da odlazi ranije kako bi posjetio<<strong>br</strong> />
prijatelje, a odatle će pješice kući.<<strong>br</strong> />
Kako je vani bilo hladno, odjenuo<<strong>br</strong> />
je novu jaknu na kockice. To mu<<strong>br</strong> />
je bio najljepši poklon. Druge je<<strong>br</strong> />
poklone stavio na sanjke. Zatim je<<strong>br</strong> />
izašao nadajući se da će naći vođu<<strong>br</strong> />
svoje izviđačke čete. Osjećao je<<strong>br</strong> />
da ga on uvijek razumije. Njegov<<strong>br</strong> />
vođa živio je u Stanovima, sirotinjskoj<<strong>br</strong> />
gradskoj četvrti i radio razne<<strong>br</strong> />
poslove, kako bi pomogao svojoj<<strong>br</strong> />
obitelji. Na Frankovu veliku žalost,<<strong>br</strong> />
prijatelj mu nije bio kod kuće. Dok<<strong>br</strong> />
je pješačio kući, u mnogim je kućercima<<strong>br</strong> />
vidio okićene jelke. Kroz<<strong>br</strong> />
jedan je prozor ugledao bijednu<<strong>br</strong> />
sobicu i čarape obješene na neupaljen<<strong>br</strong> />
kamin. Pokraj njih je sjedila<<strong>br</strong> />
neka žena i plakala. Čarape su ga<<strong>br</strong> />
podsjetile na ono vrijeme kad su<<strong>br</strong> />
i on i njegov <strong>br</strong>at vješali svoje,<<strong>br</strong> />
jednu pokraj druge. Sljedećeg bi<<strong>br</strong> />
jutra one bile pune darova. Tada<<strong>br</strong> />
mu je nešto palo na pamet.<<strong>br</strong> />
Toga dana nije još učinio<<strong>br</strong> />
nikakvo do<strong>br</strong>o djelo.<<strong>br</strong> />
Prije nego se<<strong>br</strong> />
stigao predomisliti,<<strong>br</strong> />
pokucao<<strong>br</strong> />
je na vrata. “Da?”,<<strong>br</strong> />
začuo se glas tužne žene.<<strong>br</strong> />
“Smijem li ući?” “Samo izvoli”,<<strong>br</strong> />
rekla je kad je vidjela njegove<<strong>br</strong> />
sanjke pune darova,<<strong>br</strong> />
“ali nemam ti što dati, ni jela, ni<<strong>br</strong> />
darova.”, pretpostavljala je da je<<strong>br</strong> />
zbog togao došao. “Nemam ništa<<strong>br</strong> />
ni za vlastitu djecu.” “Nisam zato<<strong>br</strong> />
došao.”, odgovorio joj je Frank.<<strong>br</strong> />
“Izvolite, izaberite sa saonica koji<<strong>br</strong> />
god dar želite za svoju djecu.” “Oh,<<strong>br</strong> />
Bog te blagoslovio.”, zahvalno je<<strong>br</strong> />
uzvratila začuđena žena. Iza<strong>br</strong>ala je<<strong>br</strong> />
nekoliko darova i napunila čarape.<<strong>br</strong> />
“Reci mi kako se zoveš?”, zamolila<<strong>br</strong> />
je Franka kad je odlazio. “Zovite<<strong>br</strong> />
me Božićni izviđač.”, odvratio je.<<strong>br</strong> />
Ovaj ga je posjet dirnuo, a u srcu<<strong>br</strong> />
je osjećao veliko zadovoljstvo. Uvidio<<strong>br</strong> />
je da njegova tuga nije jedina<<strong>br</strong> />
tuga na svijetu. Prije nego je otišao<<strong>br</strong> />
iz Stanova, razdijelio je sve svoje<<strong>br</strong> />
darove. Jaknu na kocke dobio je<<strong>br</strong> />
promrzli dječak. Bilo mu je hladno.<<strong>br</strong> />
Kad je razdijelio sve darove, nije<<strong>br</strong> />
znao kakvo bi razumno objašnjenje<<strong>br</strong> />
dao svojim roditeljima. Razmišljao<<strong>br</strong> />
je kako da im objasni. “Gdje<<strong>br</strong> />
su ti darovi, sine?”, pitao ga je otac<<strong>br</strong> />
kad je ušao u kuću. “Razdijelio sam<<strong>br</strong> />
ih.” “Zrakoplov od tete? Jaknu od<<strong>br</strong> />
bake? Baterijsku svjetiljku? Mislili<<strong>br</strong> />
smo da su ti se svidjeli darovi!”<<strong>br</strong> />
“Da, jako su mi se svidjeli.”, odgovorio<<strong>br</strong> />
je neuvjerljivo. “Ali, Frank,<<strong>br</strong> />
kako si mogao tako?”, pitala ga je<<strong>br</strong> />
majka. “Što ćemo reći rođacima<<strong>br</strong> />
koji su s toliko ljubavi kupovali tebi<<strong>br</strong> />
darove?”, otac je bio oštar. “Sam<<strong>br</strong> />
si iza<strong>br</strong>ao. Ne možemo ti priuštiti<<strong>br</strong> />
druge.” Ostao je bez darova, razočarao<<strong>br</strong> />
je obitelj. Frank se osjećao<<strong>br</strong> />
beskrajno usamljen. Nije očekivao<<strong>br</strong> />
nagradu za svoju darežljivost. Znao<<strong>br</strong> />
je da je učinjeno do<strong>br</strong>o djelo samo<<strong>br</strong> />
po sebi nagrada. U protivnom<<strong>br</strong> />
to ne bi imalo smisla. Nije želio<<strong>br</strong> />
natrag svoje darove. Ipak, pitao se<<strong>br</strong> />
hoće li još ikada u životu osjetiti<<strong>br</strong> />
istinsku radost. Mislio je da ju je te<<strong>br</strong> />
večeri doživio, ali se sada izgubila.<<strong>br</strong> />
Frank se sjetio svog <strong>br</strong>ata i zaspao<<strong>br</strong> />
je plačući.<<strong>br</strong> />
Sljedeće jutro je sišao u prizemlje<<strong>br</strong> />
i zatekao roditelje kako na<<strong>br</strong> />
radiju slušaju Božićne pjesme.<<strong>br</strong> />
A onda se začuo spikerov glas:<<strong>br</strong> />
“Sretan Božić svima! Ovoga jutra<<strong>br</strong> />
najljepša Božićna priča dolazi nam<<strong>br</strong> />
iz Stanova. Hromi dječak, koji<<strong>br</strong> />
tamo živi, ima nove saonice, jedan<<strong>br</strong> />
drugi ima novu jaknu na kocke, a<<strong>br</strong> />
još neke obitelji javljaju nam da je<<strong>br</strong> />
njihovu djecu prošle noći razveselio<<strong>br</strong> />
dječak koji se predstavio kao<<strong>br</strong> />
Božićni izviđač. Nitko ne zna tko<<strong>br</strong> />
je, ali djeca tvrde da je on osobni<<strong>br</strong> />
izaslanik Djeda Mraza.” Frank<<strong>br</strong> />
je osjetio kako ga očeva ruka<<strong>br</strong> />
grli i vidio majku kako se smije<<strong>br</strong> />
kroz suze. “Zašto<<strong>br</strong> />
nam nisi rekao?<<strong>br</strong> />
Nije nam bilo<<strong>br</strong> />
jasno. Jako smo<<strong>br</strong> />
ponosni na tebe,<<strong>br</strong> />
sine.” Glazba Božićne<<strong>br</strong> />
pjesme ponovno je ispunila<<strong>br</strong> />
sobu “... Da se Isus<<strong>br</strong> />
porodi u blaženi čas. Svaki<<strong>br</strong> />
narod čuj, čuj...”<<strong>br</strong> />
“Nada za život” je udruga<<strong>br</strong> />
građana osnovana s nakanom<<strong>br</strong> />
da biblijskim, Kristo-centričnim<<strong>br</strong> />
savjetovanjem pomaže ljudima u<<strong>br</strong> />
problemima. Uz neposredno savjetovanje,<<strong>br</strong> />
Udruga se aktivno bavi<<strong>br</strong> />
obukom zainteresiranih te drugim<<strong>br</strong> />
aktivnostima kojima promiče kršćanske<<strong>br</strong> />
vrijednosti.<<strong>br</strong> />
U medijima se objavljuju zastrašujući<<strong>br</strong> />
podaci o tisuću samoubojstava<<strong>br</strong> />
godišnje te dvjesta tisuća<<strong>br</strong> />
oboljelih od depresije u Hrvatskoj.<<strong>br</strong> />
Rastuća ovisnost o drogi i<<strong>br</strong> />
alkoholu, zlostavljanja, financijske<<strong>br</strong> />
i obiteljske teškoće samo su<<strong>br</strong> />
Novi život<<strong>br</strong> />
Nada za život<<strong>br</strong> />
neke od izopačenja koja utječu<<strong>br</strong> />
na stanje društva. Hrvati svakako<<strong>br</strong> />
trebaju “Nadu za život”, u doslovnom<<strong>br</strong> />
značenju tih riječi, kao i kroz<<strong>br</strong> />
aktivnosti ove udruge, tim više<<strong>br</strong> />
što istinsko iscjeljenje, koje dolazi<<strong>br</strong> />
jedino od Boga, nadilazi domet<<strong>br</strong> />
redovnih društvenih institucija.<<strong>br</strong> />
Svatko tko nam pruži povjerenje<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>odošao je o<strong>br</strong>atiti nam se<<strong>br</strong> />
za pomoć. Iako je pomoć potrebitima<<strong>br</strong> />
jezgro naše misije, do<strong>br</strong>o<<strong>br</strong> />
je prepoznati da “Nada za život”<<strong>br</strong> />
može biti korisna bilo kome jer<<strong>br</strong> />
je konačni cilj savjetovanja rast u<<strong>br</strong> />
kršćanskoj zrelost. Posebno nas<<strong>br</strong> />
Od trenutka kad sam dobila poziv na seminar nije prestalo moje<<strong>br</strong> />
ushićenje angažmanom u radu ove dragocjene udruge predviđajući<<strong>br</strong> />
da će ona postati važan kanal duhovnog probuđenja u Hrvatskoj.<<strong>br</strong> />
No, dugo sam vremena osjećala tjeskobu što moj suprug nije imao<<strong>br</strong> />
baš nikakvog interesa. Moje su se molitve počele ostvarivati tek<<strong>br</strong> />
kad mu je dijagnosticirana neizlječiva bolest popraćena dodatnim<<strong>br</strong> />
životnim teškoćama. Bog je čudesno koristio ovu situaciju da mu<<strong>br</strong> />
u svojoj ljubavi pokaže nove horizonte. Za vrijeme suprugove<<strong>br</strong> />
bolesti, moj najveći oslonac bili su upravo su-polaznici obuke za<<strong>br</strong> />
savjetovanje. Bio je to moj duhovni dom u kome sam se konačno<<strong>br</strong> />
osjećala potpuno prihvaćenom. U međuvremenu Bog je ne samo<<strong>br</strong> />
iscjelio mog supruga nego je iz temelja obnovio i mnoge druge<<strong>br</strong> />
aspekte njegovog i našeg života. Potaknut čudesnim preokretom, i<<strong>br</strong> />
moj se suprug odlučio na program obuke te je danas čak postao<<strong>br</strong> />
i jedim od najaktivnijih članova “Nade za život”. Prihvativši<<strong>br</strong> />
isjceljenje kao novu šansu, on danas na razne načine prenosi<<strong>br</strong> />
dragocjene spoznaje koje je dobio, čak i izdavanjem serije knjiga<<strong>br</strong> />
pod zajedničkim naslovom Novi život čime i kao izdavač doprinosi<<strong>br</strong> />
napretku ove jedinstvene službe.<<strong>br</strong> />
raduju seminari koje provodimo<<strong>br</strong> />
po crkvama jer oni obnavljaju<<strong>br</strong> />
duhovni polet i izgrađuju nova<<strong>br</strong> />
partnerstva za službu.<<strong>br</strong> />
S obzirom da narav Kristovog<<strong>br</strong> />
poziva nije izuzeće od problema,<<strong>br</strong> />
nije neobično da i kršćani traže<<strong>br</strong> />
pomoć. Početna biblijska o<strong>br</strong>azovanost<<strong>br</strong> />
je svakako prednost u<<strong>br</strong> />
dubljem razumijevanju iscjeljujućeg<<strong>br</strong> />
Kristovog života zajedno<<strong>br</strong> />
s divnom preo<strong>br</strong>azbom koju on<<strong>br</strong> />
uključuje.<<strong>br</strong> />
Nada koja dolazi od Kristocentričnog<<strong>br</strong> />
savjetovanja trajnog je<<strong>br</strong> />
karaktera. Međutim, kako je naš<<strong>br</strong> />
odnos s Bogom živ, uvijek ima<<strong>br</strong> />
prostora i potrebe za daljnjim<<strong>br</strong> />
rastom. No, jednom kad razumijemo<<strong>br</strong> />
svoj identitet u Kristu,<<strong>br</strong> />
naše stremeljenje prestaje biti<<strong>br</strong> />
postizanje rješenja, već s polazišta<<strong>br</strong> />
duhovnog odmora uživamo<<strong>br</strong> />
promatrajući kako se snaga novog<<strong>br</strong> />
života iznova potvrđuje u nama i<<strong>br</strong> />
kroz nas. Nada koju nudimo izvire<<strong>br</strong> />
iz iskustva života u Kristu – kroz<<strong>br</strong> />
razumijevanje tjelesnosti, slomljenosti,<<strong>br</strong> />
novog identiteta, nadnaravne<<strong>br</strong> />
milosti, pobjede nad grijehom<<strong>br</strong> />
te mnogih drugih vidova duhovnih<<strong>br</strong> />
blagoslova.<<strong>br</strong> />
Mi svakako trebamo molitve za<<strong>br</strong> />
razvoj ove uzbudljive službe. Uz<<strong>br</strong> />
praktične potrebe, poput financijskih,<<strong>br</strong> />
do<strong>br</strong>odošle su molitve za<<strong>br</strong> />
izgradnju povjerenja s ljudima u<<strong>br</strong> />
potrebi, ali i društvom općenito.<<strong>br</strong> />
Također nam je stalo da bliskog<<strong>br</strong> />
partnerstva s lokalnim crkvama<<strong>br</strong> />
bez kojih ne možemo i ne želimo<<strong>br</strong> />
djelovati..<<strong>br</strong> />
Nada Konecki<<strong>br</strong> />
S. D. Bogan Vladimir Hoblaj 31<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
Nada za život
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
Rođenje Isusa Krista<<strong>br</strong> />
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
TEOLOGIJA<<strong>br</strong> />
32<<strong>br</strong> />
Priča o rođenju Isusa koji<<strong>br</strong> />
je Krist ili tzv. Božiću u<<strong>br</strong> />
našoj kulturi i vremenu u<<strong>br</strong> />
mnogočemu se razlikuje od novozavjetnog<<strong>br</strong> />
poimanja istog događaja.<<strong>br</strong> />
Naime, sam pojam “Božić“<<strong>br</strong> />
podrazumijeva rođenje maloga<<strong>br</strong> />
Boga među nama, a dominantna<<strong>br</strong> />
ideja koja prati taj blagdan jest<<strong>br</strong> />
ideja poklona, i eventualno, jaslica.<<strong>br</strong> />
Dakle, te dvije slike ili ideje najčešće<<strong>br</strong> />
se i najsnažnije vezuju uz ideju<<strong>br</strong> />
rođenja malog Boga, no biblijska<<strong>br</strong> />
slika toga događaja puno je složenija<<strong>br</strong> />
i dublja. Ne samo da se razlikuje<<strong>br</strong> />
od “svjetovnog“ shvaćanja<<strong>br</strong> />
ideje Isusova rođenja, nego počesto<<strong>br</strong> />
i od naše ustaljene vjerničke<<strong>br</strong> />
predodžbe. Krenimo redom.<<strong>br</strong> />
Dominantne slike koje prate<<strong>br</strong> />
događaj Isusovog rođenja u<<strong>br</strong> />
Novome zavjetu (posebice<<strong>br</strong> />
Lukinom evanđelju) jesu te da je<<strong>br</strong> />
to vrijeme ispunjenja obećanja te<<strong>br</strong> />
vrijeme dolaska kralja i njegovog<<strong>br</strong> />
kraljevstva i te dvije stvari se u<<strong>br</strong> />
Novome zavjetu različito shvaćaju<<strong>br</strong> />
od strane Židova i kršćana<<strong>br</strong> />
(ako govorimo iz perspektive<<strong>br</strong> />
novozavjetnih pisaca koji su pisali<<strong>br</strong> />
o ovim događajima s određenim<<strong>br</strong> />
vremenskim odmakom).<<strong>br</strong> />
Luka nam donosi Marijin i<<strong>br</strong> />
Zaharijin hvalospjev u kojima<<strong>br</strong> />
nailazimo na tematiku obećanja<<strong>br</strong> />
(1,55; 1,71) koja nam govori da<<strong>br</strong> />
ono što je Bog obećao jednom<<strong>br</strong> />
davno, sada konačno dolazi<<strong>br</strong> />
do ostvarenja. Obećanja dana<<strong>br</strong> />
A<strong>br</strong>ahamu (o blagoslovu svih<<strong>br</strong> />
naroda i blagoslovu Izraela) i<<strong>br</strong> />
Davidu (obećanje kraljevanja)<<strong>br</strong> />
konačno su dočekala vrijeme<<strong>br</strong> />
ispunjenja, a sve to zbog Isusovog<<strong>br</strong> />
rođenja. To je vrijeme iščekivanja,<<strong>br</strong> />
ali i radosti, jer je Izrael napokon<<strong>br</strong> />
dočekao da svojim očima vidi<<strong>br</strong> />
kako se Jahve vraća na Sion (usp.<<strong>br</strong> />
Iz 52,8). Ovo nam ujedno govori<<strong>br</strong> />
da Isusovo rođenje itekako ima<<strong>br</strong> />
snažnu poveznicu sa Starim<<strong>br</strong> />
zavjetom i ne može se ispravno<<strong>br</strong> />
razumjeti bez njega.<<strong>br</strong> />
No, u prvim poglavljima Luke,<<strong>br</strong> />
također nailazimo na gledište<<strong>br</strong> />
Slava Bogu<<strong>br</strong> />
na visini<<strong>br</strong> />
i na zemlji<<strong>br</strong> />
mir ljudima<<strong>br</strong> />
koje ljubi<<strong>br</strong> />
da Isusovo rođenje predstavlja<<strong>br</strong> />
ujedno i događaj dolaska kralja<<strong>br</strong> />
i njegovog kraljevstva što u<<strong>br</strong> />
starozavjetnom kontekstu nema<<strong>br</strong> />
baš previše veze s Božićem kao<<strong>br</strong> />
blagdanom mira, ljubavi i obitelji.<<strong>br</strong> />
To su zapravo naprotiv ratničke<<strong>br</strong> />
i pomalo nasilne slike. Dovoljno<<strong>br</strong> />
je pročitati Psalam 2 ili 110 pa da<<strong>br</strong> />
se shvati o čemu je riječ. Poznati<<strong>br</strong> />
teolog N. T. Wright jednom je<<strong>br</strong> />
prilikom istaknuo kako kršćani<<strong>br</strong> />
imaju prilično do<strong>br</strong>u predodžbu o<<strong>br</strong> />
tome zašto se Isus rodio i zašto<<strong>br</strong> />
je umro, ali odgovoriti na pitanje<<strong>br</strong> />
zašto je Isus živio, jest puno teže,<<strong>br</strong> />
složenije i nerazumljivije. Na<<strong>br</strong> />
tome tragu želim istaknuti kako<<strong>br</strong> />
se Isus rodio zato da bi živio, a<<strong>br</strong> />
način na koji je živio (navještajući<<strong>br</strong> />
poruku o dolasku kraljevstva i<<strong>br</strong> />
sve što je povezano s time), bio<<strong>br</strong> />
je određen već samim značajem<<strong>br</strong> />
njegovog rođenja. Sve ono što<<strong>br</strong> />
vidimo kasnije u Isusovom životu,<<strong>br</strong> />
prisutno je već kod Isusovog<<strong>br</strong> />
rođenja. Tako anđeo Ga<strong>br</strong>ijel<<strong>br</strong> />
najavljuje da je Isus sin Svevišnjega<<strong>br</strong> />
kojemu pripada prijestolje njegova<<strong>br</strong> />
oca Davida te da njegovom<<strong>br</strong> />
kraljevstvu neće biti kraja (Lk<<strong>br</strong> />
1,32-33), Marija govori o obaranju<<strong>br</strong> />
silnika s prijestolja i uzdizanju<<strong>br</strong> />
poniznih, a Zaharija veliča Boga<<strong>br</strong> />
zbog podizanja roga u Davidovoj<<strong>br</strong> />
kući jer to za Izrael znači spasenje<<strong>br</strong> />
od neprijatelja iz ruku onih koji<<strong>br</strong> />
ih mrze (Lk 1,68-70) te govori<<strong>br</strong> />
o izbavljenju koje omogućuje<<strong>br</strong> />
Izraelu da hoda pred Bogom u<<strong>br</strong> />
svetosti i pravednosti (Lk 1,74-75)<<strong>br</strong> />
(primjetite da je govor o spasenju<<strong>br</strong> />
usmjeren na kolektivitet zvan<<strong>br</strong> />
Izrael, a ne na spasenje pojedinca).<<strong>br</strong> />
Međutim, posebno je zanimljivo<<strong>br</strong> />
promotriti kako su događaji oko<<strong>br</strong> />
Isusovog rođenja bili različito<<strong>br</strong> />
shvaćeni od strane Židova i<<strong>br</strong> />
kasnije kršćana, koji su od Isusa<<strong>br</strong> />
preuzeli ponešto redefinirano<<strong>br</strong> />
shvaćanje gore spomenutih<<strong>br</strong> />
ideja. Naime, u hvalospjevima<<strong>br</strong> />
Marije i Zaharije (koji su naravno<<strong>br</strong> />
bili Židovi) naziremo židovsko<<strong>br</strong> />
poimanje spasenja prema kojem<<strong>br</strong> />
dolazak kralja i kraljevstva znači<<strong>br</strong> />
uništenje pogana i dominaciju<<strong>br</strong> />
židovskog kraljevstva. No<<strong>br</strong> />
Isus je takve ideje u svojem<<strong>br</strong> />
djelovanu ponešto promijenio, jer<<strong>br</strong> />
neprijatelji više nisu pogani, nego<<strong>br</strong> />
sotona i grijeh, a spasenje nije<<strong>br</strong> />
samo za Izrael, nego za sve one<<strong>br</strong> />
(i pogane i Židove) koji prihvate<<strong>br</strong> />
njega kao svoga kralja te tako<<strong>br</strong> />
tvore jedan novi Izrael. Jednako<<strong>br</strong> />
tako, kraljevstvo ne dolazi kao<<strong>br</strong> />
jednokratni čin u svojoj punini,<<strong>br</strong> />
već poput gorušićinog sjemena<<strong>br</strong> />
već je tu, ali još nije nazočno u<<strong>br</strong> />
svoj svojoj punini, sili i slavi.<<strong>br</strong> />
Za kraj želio bih istaknuti<<strong>br</strong> />
kako se novozavjetno shvaćanje<<strong>br</strong> />
Isusovog rođenja možebitno<<strong>br</strong> />
razlikuje od ustaljenih shvaćanja<<strong>br</strong> />
ovog događaja među kršćanima.<<strong>br</strong> />
Kao prvo, u Novome zavjetu<<strong>br</strong> />
se nigdje izričito ne govori<<strong>br</strong> />
o Isusovom rođenju kao o<<strong>br</strong> />
rođenju malog Boga ili druge<<strong>br</strong> />
osobe Trojstva, nego o dolasku<<strong>br</strong> />
kralja i njegovog kraljevstva/<<strong>br</strong> />
vlasti. Drugo, Isusovo rođenje<<strong>br</strong> />
je dio poruke Evanđelja i ovo je<<strong>br</strong> />
važno istaknuti jer se Evanđelje<<strong>br</strong> />
često naviješta u stilu “Isusu je<<strong>br</strong> />
umro za tvoje grijehe.“ Ozbiljan<<strong>br</strong> />
proučavatelj Novoga zavjeta ne<<strong>br</strong> />
može a da se ne zapita “a gdje<<strong>br</strong> />
je ostatak Evanđelja“? Gdje je<<strong>br</strong> />
govor o Isusovom rođenju, životu,<<strong>br</strong> />
uskrsnuću, uznesenju i sadašnjoj<<strong>br</strong> />
uzvišenosti? I konačno, priča o<<strong>br</strong> />
Isusovom rođenju je priča koja<<strong>br</strong> />
nas poziva da se iznova osvrnemo<<strong>br</strong> />
na Stari zavjet i vidimo koja je to<<strong>br</strong> />
obećanja Bog dao te promotrimo<<strong>br</strong> />
Isusov život i vidimo kako i na<<strong>br</strong> />
koji način je Isus ispunjavao<<strong>br</strong> />
ta obećanja. Priča o Isusovom<<strong>br</strong> />
rođenju, dakle ne započinje s<<strong>br</strong> />
najavom Isusovog rođenja od<<strong>br</strong> />
strane anđela niti završava s<<strong>br</strong> />
prinošenjem darova. Ona je<<strong>br</strong> />
uvod i najava onoga što slijedi u<<strong>br</strong> />
Isusovom životu.<<strong>br</strong> />
Ervin Budiselić<<strong>br</strong> />
33
OBITELJSKI LIST<<strong>br</strong> />
BIBLIJSKI NAGRADNI KVIZ<<strong>br</strong> />
1. Isus nikad nije napisao knjigu. Točno/Netočno<<strong>br</strong> />
2. Iz kojeg grada je sveti Pavao pobjegao u košari? ________<<strong>br</strong> />
3. Koje je ime sela iz kojeg Petar dolazi? ________<<strong>br</strong> />
4. Koje se još ime koristi za knjigu Otkrivenje? ________<<strong>br</strong> />
5. Koju novozavjetnu ličnost pismo imenuje ‘<strong>br</strong>atom utjehe’? ________<<strong>br</strong> />
6. Koji je grčki naziv za 10 Božjih zapovjedi? ________<<strong>br</strong> />
7. Koje je često ime za Boga u Starom zavjetom a počinje sa ‘E’? ________<<strong>br</strong> />
8. Koliko je godina trajalo Davidovo kraljevanje? ________<<strong>br</strong> />
9. Kako se zvao A<strong>br</strong>ahamov drugorođenac? ________<<strong>br</strong> />
BIBLIJSKI KVIZ<<strong>br</strong> />
10. Tko je otac Amoraca i Moabaca? ________<<strong>br</strong> />
11. Kako se zvala Mojsijeva i Aronova sestra? ________<<strong>br</strong> />
12. Tko je bio upravitelj Sirije kad se Isus rodio? ________<<strong>br</strong> />
Ukoliko Vas zanima neka od ovih knjiga slobodno nas kontaktirajte.<<strong>br</strong> />
Ovo je samo dio naše naklade koja čini velik <strong>br</strong>oj naslova kršćanske literature.<<strong>br</strong> />
Izdavač za NADU ZA ŽIVOT: Logos d.o.o., Masarykova 54, HR - 43500 Daruvar,<<strong>br</strong> />
385 043/332-381, 098/560-160, logos-daruvar@bj.t-com.hr, www.logos.hr<<strong>br</strong> />
13. U Bibliji nalazimo tigrove. Točno/Netočno<<strong>br</strong> />
14. Drugo ime za Jeruzalem je? ________<<strong>br</strong> />
15. Kako su se zvala dva Kajinova <strong>br</strong>ata? ________<<strong>br</strong> />
16. Tko je Sipora? ________<<strong>br</strong> />
17. U kojoj starozavjetnoj knjizi nalazimo ‘Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe’? ________<<strong>br</strong> />
18. Gdje nalazimo zapis o Mojsijevoj smrti? ________<<strong>br</strong> />
19. Kako glasi Jošuino drugo ime? ________<<strong>br</strong> />
20. Kako se zvao prvi sudac u Izraelu? ________<<strong>br</strong> />
Naj<strong>br</strong>ži čitatelj koji točno odgovori na ponuđena pitanja, te odgovore pošalje na adresu uredništva,<<strong>br</strong> />
dobit će, potpuno besplatno, Novi zavjet - suvremenog prijevoda i šest knjiga kršćanskog sadržaja.<<strong>br</strong> />
Ostalih 11 naj<strong>br</strong>žih dobit će, također besplatno, primjerak Novog zavjeta - suvremeni prijevod.<<strong>br</strong> />
34
I RIJEČ CRKVOM POSTADE<<strong>br</strong> />
Mladen Jovanović<<strong>br</strong> />
Biblijski institut u Zagrebu<<strong>br</strong> />
Povijest je nezavršena priča o pokušajima obnove<<strong>br</strong> />
Crkve. Crkva je duhovni organizam u kojemu su ljudi<<strong>br</strong> />
njezini živi dijelovi.<<strong>br</strong> />
Povijest Crkve uči da su mnogi pokreti izgubili dah i<<strong>br</strong> />
postali sami sebi svrhom. Svaki sjajni pokušaj obnove<<strong>br</strong> />
Crkve, ljudskih spašenih duša, doživio je potpuni ili<<strong>br</strong> />
djelomičan neuspjeh kad su kasniji naraštaji zaboravili<<strong>br</strong> />
da valja tražiti dalje i ispravljati pogreške. Kad Crkva<<strong>br</strong> />
počne graditi “bunkere” na “osvojenom području”,<<strong>br</strong> />
prestaju nova osvajanja.<<strong>br</strong> />
Ako želimo obnoviti neku staru građevinu, posežemo,<<strong>br</strong> />
ako je to dostupno, za prvotnim nacrtima. Kad<<strong>br</strong> />
obnavljamo Božju Crkvu, posežemo za Božjom riječju<<strong>br</strong> />
jer ona je - Božji savršeni nacrt Crkve.<<strong>br</strong> />
Biblija govori o tome da je Bog stvorio ljude, da ih<<strong>br</strong> />
voli i da želi da ga ljudi upoznaju i žive s njim u skladu.<<strong>br</strong> />
Biblija nije filozofska rasprava, nego pouzdana<<strong>br</strong> />
samoobjava svemogućega Boga. Zahvaljujući Bibliji,<<strong>br</strong> />
čovjek može upoznati Boga.<<strong>br</strong> />
U Bibliji susrećemo Isusa Krista, Spasitelja, i iz nje<<strong>br</strong> />
doznajemo o njegovoj dragovoljnoj žrtvi za grijehe<<strong>br</strong> />
svijeta.<<strong>br</strong> />
Iz Biblije saznajemo da smo mi ljudi, bez Boga, jadni i<<strong>br</strong> />
izgubljeni i da nam je potreban Spasitelj.<<strong>br</strong> />
I Riječ Crkvom postade…<<strong>br</strong> />
U početku bijaše Riječ,<<strong>br</strong> />
i Riječ bijaše kod Boga -<<strong>br</strong> />
i Riječ bijaše Bog.<<strong>br</strong> />
Ona u početku bijaše kod Boga.<<strong>br</strong> />
Sve je po njoj postalo<<strong>br</strong> />
i ništa što postoji<<strong>br</strong> />
Nije bez nje postalo. (Iv 1:1-3)<<strong>br</strong> />
Mladen Jovanović, autor ove knjige predavač je<<strong>br</strong> />
na Biblijskom institutu u Zagrebu i Evanđeoskom<<strong>br</strong> />
teološkom fakultetu u Osijeku. Magistar je teoloških<<strong>br</strong> />
znanosti, pisac i prevoditelj knjiga iz područja biblijske<<strong>br</strong> />
teologije.<<strong>br</strong> />
Knjigu možete naručiti na adresi: Biblijski institut u<<strong>br</strong> />
Zagrebu, Kušlanova 21, 10000 Zagreb ili<<strong>br</strong> />
na www.bizg.hr (e-mail: bizg@bizg.hr)<<strong>br</strong> />
Cijena: 40 kn (do kraja siječnja 2013. popust 40%)<<strong>br</strong> />
Za narudžbe iznad 10 kom - popust 40%