Kad lignje zapumpaju - Ribolov na Jadranu

RIBOLOV IZ BARKE
Kad lignje zapumpaju
Love ih stari i mladi, žene i muškarci, gofovi i zubaci! Svojim izgledom oduvijek
fasciniraju i rasplamsavaju maštu, a nitko im ne može odolijeti kad zapumpaju, kad
zamirišu na vrelim gradelama. A upravo je počelo najbolje vrijeme za lov...
60
Napisao Marin Huzjak, snimili Marin Huzjak, Zdenko Huzjak i Marin Vanjak

Usudio bih se reći da
se ni za jedan drugi
morski organizam nije
specijaliziralo toliko ribolovaca
kao za lignje. U sezoni
ih nije teško uloviti za jedan
objed, a znamo da je vrhunska
delicija. Zbog njene visoke cijene
mnogi su potražili dodatni
izvor prihoda u lignjolovu.
Panulaši je love jer je najbolja
ješka na teškoj panuli. A da ne
spominjem koliko ima onih
koji je love jednostavno iz gušta!
Lako se lovi kad se naiđe
Varalice
na masu jer je taj glavonožac
izraziti proždrljivi predator,
koji u Jadranu naraste iznad tri
kilograma težine.
Godišnje migracije
U toplijem dijelu godine lignje
se uglavnom drže u kulfu,
u dubljem otvorenom moru.
Negdje krajem kolovoza, kad
more zahladi koji stupanj, sramežljivo
se primiču kraju, malo
po malo, da bi u listopadu
i studenom počele dolaziti u
Pigment mijenja boju kože od bijele do tamnocrvene
Postoje četiri osnovna tipa varalica za lignjolov. Zanimljiva
je njihova nomenklatura, a primijetio sam da kod mnogih
ribolovaca dolazi do raznih zabuna i miješanja imena. Najstarija
i možda najpoznatija varalica je peškafondo. To je
olovna imitacija ribice, presvučena tkaninom koja može biti
različitih boja, a na kraju peškafonda se nalazi vijenac od
inox iglica kojim kačimo lignju za krakove. Služi uglavnom
za nešto dublji lov na mjestu ili niz vjetar. Za nešto plići lov
u pokretu izmišljena je skosavica - plastična imitacija ribice,
obično presvučena tkaninom raznoraznih boja i uzoraka, s
krunicom (vijenac) od iglica koju ustvari imaju sve vrste varalica
za lignjolov. Za skosavicu je karakterističan olovni stabilizator
s donje strane ispod očiju, koji ju drži u pravilnom
položaju i daje joj laganu negativnu plovnost. Treći tip varalice
je lebdeća skosavica, takozvana mrkva, koja se od skosavice
najviše razlikuje po tome što nema olovni stabilizator,
a oblikom je samo neznatno drugačija. Koristi se u lovu
na mjestu, u kombinaciji s peškafondom, a rijetko u lovu
u pokretu na konstrukciji namijenjenoj skosavici jer tako
daje lošije rezultate od skosavice. Kronološki možda najmlađa
je varalica za panulivanje koju kod nas često zovu rapala
prema najpoznatijoj firmi koja izrađuje ovakav tip varalica.
To je ustvari klasični vobler koji umjesto rampina ima
na kraju vijenac s iglicama, a najbolje radi pri brzinama od
1,5 do 3 čvora.
Zna joj se sudbina!
masama, a do prosinca ispune
sve kanale i zatvorena mora uz
kraj. U veljači i ožujku napuštaju
priobalno područje i vraćaju
se u kulf. Tek manji dio
liganja ipak ne migrira u kulf
nego je prisutan tijekom cijele
godine uz obalu što predstavlja
spas za panulaše. To su takozvane
“domaćice“. U prosjeku
su manje, malo su plašljivije a i
Parice
meso im je tvrđe. Nisam siguran
zašto je to tako, ali riječ je
o istoj vrsti.
Vrijeme lova
Iako se može loviti tokom cijele
godine, pravi lov počinje
u jesen i traje do kraja zime.
Ljeto je najgore godišnje doba
za lignjolov, liganja je malo,
61

Ova nam je dala zubaca
plašljive su i jako se teško love.
Znao sam se pošteno pomučiti
da bi imao sutradan tri, četiri
komada za panulu. U jesen lignje
dolaze iz kulfa u masama
i halapljivo napadaju sve što
im se svidi. U pravilu su noćni
lovci pa njihova lovačka aktivnost
počinje zalaskom sunca i
traje sve do izlaska. Danju su
u dubljem, da bi se u sumrak
primakle kraju u potrazi za
plijenom kojeg obično čine
gire, gavuni, bugve i ostala sitnjarija.
U kraj dolaze u masicama
na određena mjesta da
62
bi se dolaskom noći raštrkale
uz obalu i tada obično love u
paru, kažemo da su parice. Love
se uglavnom od zalaska do
izlaska sunca, i po mjesečini i
po mrklom mraku. Bonaca je
za lignjolov izvrsna, a od vjetrova
najboljom mi se pokazala
bura, kao i za većinu drugih
morskih predatora. Mnogi
hvale jugo kao izvrstan vjetar
za lignju, međutim, ja se po
jugu nikad nisam baš nalovio.
Tramuntana mi je uvjerljivo
najgori vjetar za lignjolov. Najbolje
vrijeme je mirno, bonaca
bez vjetra, oblačno, sa sitnom
kišicom. Al’ s druge strane, ‘ko
normalan može lovit po kiši...
Pozicija
Izuzetno je važno odabrati
pravu poziciju. Ovdje ću odmah
reći da izbor pošte treba
bazirati na činjenici da lignja
uglavnom ne voli korent. Rijetko
ćete ju dobro loviti u
jakom korentu, a i tada uglavnom
samo na granici korenta
i zavjetrine od korenta. Zavjetrina
od korenta je mjesto koje
Lebdeće skosavice, takozvane mrkve Razna peškafonda
nije na udaru morske struje,
koje je od strujanja vodene
mase zaklonjeno kakvim puntalom,
otokom, uvalom ili velikim
brakom. Tako npr. ako
želimo loviti uz neki otočić,
stat ćemo uvijek uz onu stranu
koja nije na udaru korenta.
Ako je recimo struja od sjevera
prema jugu, treba stati s južne
strane i obrnuto.
Najbolje pozicije su uvale koje
su uvijek zaklonjene od korenta.
Dobri znaju biti i plići
puntali bez korenta, kao i plići
brakovi, opet strana u zavjetrini
od korenta. Lignja ne voli
odveć strme terene pa na poziciji
gdje lovite obala treba biti
blago položena. Bilo bi dobro
da je dno pjeskovito ili još bolje,
obraslo posidonijom.
Na peškafondo
Postoji nekoliko različitih sistema
za lov krakatih pumpalica,
a najpoznatiji je lov na
peškafondo.
Najjednostavnija varijanta je
kad se na kraj najlona debljine
0,30 - 0,60 mm veže peškafondo
i to je to. Jednostavno
do bola! Nešto kompliciranija
varijanta je da pola metra
iznad peškafonda vežete jednu
ili dvije lebdeće skosavice,
mrkve, različitih boja, na međusobnom
razmaku od pola
metra do metar. Lovi se na

mjestu, bilo usidren, bilo da se
pusti da vjetar nosi brod. Sistem
se spušta do metar iznad
dna. Ovaj sistem može umjesto
peškafonda imati olovo težine
20-200 grama s dvije mrkve
iznad. Na taj način cijelo
vrijeme možete loviti uz dno i
pipati ga bez straha da će vam
sistem zapeti u travu. Dubine
na kojima se lovi uglavnom
se kreću od 15 do 35 metara.
Noću kad nema mjesečine je
obavezna upotreba umjetnog
svjetla (feral ili halogenka uronjena
u more). Obično se lovi
tako da se prave kratki skosi
(trzaji) u razmacima od nekoliko
sekundi, no pustite maštu
na volju što se tiče brzine, dužine
i vremenskog razmaka između
skosanja pa ćete otkriti
pokoju caku. Te cake ponekad
znače čak deset liganja umjesto
jedne.
Pioke kojima su vam mrkve
vezane za osnovu trebaju biti
vrlo kratke, tek pet do šest
centimetara, i to iz dva razloga.
Prvi je da se na taj način
puno lakše osjeti kad lignja
pipa mrkvu pa stignete pravovremeno
reagirati. Drugi je taj
što se varalica ne petlja s piokom
kojom je vezana.
Panula
Za panulivanje liganja kod nas
se koriste najčešće Rapaline
Živa lignja za panulu u bujolu s morem
Lignjolov je bio samo uvertira!
varalice. Vezujemo je na 5 do
10 metara dug predvez najlona
debljine 0,30 mm. Potom
slijedi zungulin koji je spoj s
osnovom nešto veće debljine.
Može se loviti sa i bez olova.
Neki stavljaju čak 300 grama
olova što se pretvara u tešku
panulu za lignje. S takvom
panulom se može loviti i na
dubinama većim od 15 m.
Meni takav lov nije zanimljiv
pa stavljam na osnovu odmah
iza zungulina prema motovilu
samo par olovnica ukupne težine
30 do 50 grama. U more
ispuštam 30 metara osnove,
vozeći brzinom od 2 do 2,5
čvora. Varalica mi roni oko
Ova će na panulu za gofa!
Koju varalicu izabrati
Kada uđete u ribomaterijal vjerojatno ćete ugledati cijeli
zid ispunjen s desecima, pa i stotinama različitih varalica
za lignje. Sve one love, neke više, neke manje. I ovdje se vode
puste polemike, pa ću samo iznijeti svoja iskustva. Peškafondo
mi je obavezno DTD-ov glavoč bilac, srednje veličine.
Lovim samo Yo-Zuri-jevim skosavicama, veličina 3.0. Mrkve
su također Yo-Zuri 3.0, a dobre su i Yamashita. Sve varalice
moraju biti presvučene kvalitetnom mekanom tkaninom.
Ovo je vrlo važno jer lignja slabo hvata varalicu koja joj se
ne sviđa na opip. Što je pokrov varalice mekši to bolje! A rapala?
Pa sama riječ kaže. Obično lovim s manjom. Eto!
63

Opasni kjun
2,5 do 4 metra, ovisno o brzini,
a lovim na dubinama od 3
do 9 metara.
64
Skosavica
Osobno mi je najdraža tehnika
lov skosavicom. Nekad
puno zastupljenija, danas je
među mlađim generacijama
ribolovaca zapostavljena ili
nepoznata. Sve ju više potiskuje
panula, kojoj je i slična,
barem što se tiče konstrukcije.
Skosavicu s olovnim stabilizatorom
vezujemo na 5 metara
dug predvez tankog najlona.
Što tanji to bolji, a opet, s druge
strane, dovoljno jak da spasimo
skosavicu kad zapne za
travu. Najčešće koristim 0,24
mm. Slijedi zungulin kojim
spajamo predvez i osnovu debljine
0,30-0,60 mm. Debljina
osnove, kao i kod panule,
ne utječe na lignje pa izaberite
vama ugodniju varijantu.
Ne volim da mi pretanak
najlon reže prste pa koristim
0,50 mm, koji mi najbolje leži
u ruci. Iza zungulina prema
motovilu se stavljaju olovnice
ukupne težine od 20 do najviše
100 grama. Na svoju skosavicu
stavljam 12 olova od 3
grama i to na taj način da je
razmak između prva dva, koji
su bliže predvezu, 10 centimetara,
a svaki sljedeći razmak
između dva olova je za 3 centimetra
veći. Dakle, razmaci redom
idu 10 cm, pa 13, 16, 19,
22 itd. Nakon zadnjeg olova
slijedi mali zungulin iza kojeg
ispuštam u more još 20 metara
osnove. Najbolje je da kad
pravite konstrukciju za skosavicu
da označite tih 20 metara
običnom gumicom koju navučete
preko motovila okomito
na smjer ostatka najlona na
motovilu. Lovi se u pokretu a
brzina povlačenja je u prosjeku
nešto manja nego kod lova
panulom, od pola do maksimalno
2,5 čvora. Može se loviti
vozeći paralelno s obalom,
ali pravi lov skosavicom se zapravo
izvodi drugačije. Najbolji
način je na poziciji od lignje
voziti u krugu promjera 15-50
metara, ovisno o konfigura-
Rapale...
ciji terena. Vozi se tako da se
u dijelu kruga koji je najbliže
kraju ne ide u pliće od 4 metra,
a u dijelu kruga najdaljem
od obale ne prelazi 20 metara.
Znači da će po logici stvari na
strmijem terenu krugovi biti
uži (promjer 15 m), nego uz
obalu koja se blago spušta u
dubinu (promjer kruga do 50
m). Puno je bolje da se vozi na
trzaje - što znači da motorom
(ili pentom) zavezete dok ne
postignete brzinu od 2 čvora
pa stavite u ler dok ta brzina
ne padne na pola čvora, da bi
potom opet malo zavezli. Na
taj način skosavica svako malo
ide gore, odnosno dolje, i ima
rad koji je ubitačan za lignju.
Upravo to tonjenje i dizanje
skosavice, koja kruži i u jednom
dijelu kruga ide prema
obali, a u drugom od obale
prema dubini, neodoljivo privlači
lignju. U tome je tajna
skosavice!
Kako ustvari
loviti?
Do sada sam nabrojao nekoliko
tehnika lova, a koju
primijeniti ovisi o situaciji i
uvjetima, te o preferencijama
ribolovca. Obično počnem
loviti oko zalaska sunca. Još
je praktički dan i lignja je tada
još relativno duboko te se
sramežljivo primiče kraju. Izaberem
dublju valu bez korenta
ili plići brak pa spustim peškafondo
s mrkvom ili sistem s
dvije mrkve s olovom na kraju.
Prvo lovim u nešto dubljem,
od 40 do 30 metara, pa se lagano,
kako pada mrak, premještam
u pliće, da bih završio
na 15 metara dubine. Postoje
dvije opcije. Po meni, u većini
slučajeva, manje učinkovita je
da ostanete cijelo vrijeme loviti
na 20 m dubine do mrklog
mraka, da bi potom nastavili
po mjesečini ili uz uporabu
lampe. Ja u sumrak prekinem
s peškafondom i rastegnem
skosavicu. Lignja u sumrak
dolazi u kraj u masicama i to
na točno određena mjesta odakle
se kasnije razmile uz obalu.
U tom trenutku na takvoj poziciji
ih je najlakše uloviti skosavicom
loveći prije opisanim
krugovima. Uglavnom kružim
na od 6 do 18 metara dubine.

Svakih nekoliko sekundi skosnem
za oko pola metra. Ako
lignje imaju dobru volju, tj.
ako dobro rade, ova metoda
je najbolja, ali ako nisu od volje,
bolje je uopće ne skosati.
Kada se smrači moguće je tako
skosati i dalje ako je mjesečina
u điru, ako stvara dovoljno
svjetla. Problem je što
se lignje, nakon što se smrači,
uglavnom s takvih pozicija raštrkaju
svuda uz obalu. Tada
se može skosavicom loviti vozeći
uz obalu kao s panulom,
ali ipak je to bolje izvesti s rapalom.
Lignje u to doba još
uvijek imaju dobru volju, pa
ih rapalin rad pali, a i vozi se
nešto brže nego skosavicom
(od 2 do 2,5 čvora) pa se stigne
pretražiti veći dio terena.
Vozi se jednoličnom brzinom,
bez skosanja. Panulom se u
Oko koje sve vidi
Crvena ili zelena?
prosjeku love najveće lignje,
česte su one šlape od 70 do 80
deka. Sjećam se kad sam prvi
put lovio s rapalom. Čim sam
Ova je tema oduvijek bila predmet beskrajnih rasprava. Koja
boja varalice najbolje radi? Neki se kunu u crvenu, drugi
čupaju samo s plavom, treći stave mrkve svih boja na sistem...
Ne bih volio previše palamuditi oko toga pa ću samo
reći kojim bojama ja lovim. Skosavica mi je gotovo uvijek
narančaste boje, rijetko crvena ili roza. S druge strane, mnogi
mi kažu da im je zelena najbolja. Pa ti sad budi pametan!
Peškafondo mi je najbolji bijeli, s crvenim okom ili nekim
drugim detaljima crvene boje. Odličan je i onaj presvučen
kožom od pauka. Mrkve koristim svih boja. Imam više sistema,
pa kombiniram, ne radi uvijek ista boja. Uglavnom su
najbolje bijele, narančaste i zelene. Opet, bilo je večeri kad
su samo plave lovile. Za rapalu svi kažu da je najbolja narančasta
sa zlatnim trbuhom, a poslije nje zelena s tigrastim leđima.
I to da bolje love veće nego manje. Kod mene je obrnuto,
bolje sam rezultate imao sa zelenima i to sa manjima!
Dobra je i bijela s narančastim tigrastim leđima.
Lignji na panuli nitko ne može odoljeti pa ni ova podlanica...
rastegnuo i zategnuo panulu, u
roku 2 sekunde mi je zapumpala
kilašica! Ne trebam vam
ni spominjati da sam nastavio
cijelu noć loviti panulom! Po
noći su lignje raštrkane i budu
obično parice, po 2 u paru. Tamo
gdje ulovite jednu prođite
preko istog mjesta još jedan
đir da joj pokupite paricu. A
sada nešto što vjerojatno niste
nikad čuli. Ima situacija u
kojima rapala čak plaši lignju!
Lignja je tu, ali joj rapalin rad
nikako ne paše. Tome se može
doskočiti tako da umjesto rapale
spustite skosavicu i vozite
jednoličnom brzinom oko 1,5
do 2 čvora, obavezno bez skosanja.
Problem pri ovakovom
načinu lova (panula ili skosavica)
nastaje ako je mrkli mrak
bez misečine, ili je misečina slaba.
Tada nastaje pojava koja se
zove ardura, ardurivanje mora.
Radi se o svjetlucanju koje izazivaju
planktoni u kovitlacima
uzburkanog mora. Skosavice,
a pogotovo rapale, za sobom
ostavljaju svjetlosni trag koji
jako plaši lignje i lov u takvim
uvjetima postaje nemoguć.
Nema druge nego se odmaknuti
od kraja na dubinu od
15 do 30 m i upaliti feral ili
halogenku, te spustiti peškafondo
s mrkvom. Ponekad se
gotovo sve lignje ulove na peškafondo,
kao da im mrkva nije
zanimljiva. Uglavnom svaka
pošta ima svoju radnu dubinu,
ali ponekad ako lignje ne grizu,
potrebno je malo ispitivati
pa otići par metara dublje ili
pliće od mjesta gdje ste ih inače
lovili. Lovi se sa ili bez sidrenja.
Obično na svojim pozicijama
znam najbolje točke pa
se usidrim, ali ako lignja slabo
radi ponekad, je uputno loviti
bez sidrenja ako nema jačeg
vjetra jer na taj način polagano
pretražujete teren i veća je
šansa da naletite na lignju koja
ima volju.
Ovako se može loviti i po mjesečini,
bez umjetne rasvjete i
sidrenja. U tom slučaju malo
manje skosajte, rezultati će biti
bolji. Kod lova na peškafondo
(tehnika se tako zove i kad se
koristi olovo umjesto peškafonda)
treba imati istreniran
osjet za situacije kada lignja
samo lagano sjedne na varalicu.
Ponekad lignja lagano krakovima
pipka i njiše varalicu.
Na vama je da pravovremeno
otkrijete kontakt i da reagirate
prije nego što lignja ispusti
varalicu ili da ju isprovocirate
na odlučniji napad. Ujutro
u svitanje možete opet loviti
skosavicom i rapalom, a kad se
razdani još neko vrijeme može
dobro radit peškafondo u
dubljem prije nego što sunce
izađe.
65

Skosavice s olovnim stabilizatorom
66
S kraja
Lignjolov je moguć i s obale.
Dobra mjesta su istureni molovi
i riva, pogotovo ako ima
rasvjete koja privlači lignje.
Lovi se skosavicom bez ikakvih
drugih dodataka koju se
zabacuje prema dubini štapom
ili rukom. Treba pustiti da malo
potone a onda privući koji
metar i tako ponavljati dok se
skosavica potpuno ne dovuče
do kraja. Jedna napomena -
svaki porat ima svoju lignju!
Može i po danu
Ovaj dio bi panulašima mogao
biti najzanimljiviji. Velika je
zabluda da se lignja može loviti
samo noću, odnosno u sumrak
i svitanje. Lovi se ona i danju,
pogotovo u jesen i zimu.
Znam neke stare znalce koji se
u sumrak vraćaju s uspješnog
lignjolova i idu na spavanje
umjesto da noćare u potrazi za
krakatim predatorima. Fora je
u tome što lignja i danju jede,
ne tako halapljivo kao počet-
kom večeri, ali ipak ne posti.
Pozicija je od presudne važnosti.
Tokom dana lignje se drže
u manjim masicama na većim
dubinama i kreću se znatno
manje nego noću. Najviše
sam ih nalazio u kotlinama na
dubinama većim od 30 metara.
Idealno bi bilo da na karti
vašeg akvatorija nađete rupu
u terenu na dubini između 40
i 60 metara, koja je obavezno
zaštićena od korenta. To mora
biti blaga, ne strma kotlina s
pijeskom ili eventualno posidonijom.
Pribor je jednak kao
i za lov pod sviću (ili halogenku),
dakle peškafondo ili olovo
na kraju, a pola metra ili i manje
iznad njega stavite jednu
mrkvu. Boje kombinirajte, ali
ponekad je, kad lignje loše rade
bolje koristiti plave i zelene
mrkve nego one narančastih i
crvenih nijansi. Ne valja se sidriti
nego treba pustiti da vjetar
nosi brod i da na taj način
polagano pretražujete poštu.
Pribor spustite skroz na dno
tako da olovo struže po dnu
dok vas vjetar nosi, a u slučaju
peškafonda, sistem samo podignite
nekoliko centimetara.
Nemojte puno, često i jako
Ulovljena u podne!
skosati jer ćete napraviti više
štete nego koristi. Vjerujte,
lignja se sama ulovi, potegne
ona čak i jače nego u noćnom
lovu. Upravo su u dnevnom
lignjolovu ulovi dviju lignji
odjednom znatno češći nego u
noćnom, čak redoviti!
Cake za kraj
Ulovljenu lignju nikada nemojte
čupati pošto poto! Kad
lignja shvati da je ulovljena
počne snažno pumpati i te
“udarce“ joj treba amortizirati
rukom, a kod velikih liganja
ponekad je čak potrebno malo
i popustiti najlon kroz prste,
da se ne otkači. Sjećam se
svoje prve kilašice. Lovio sam
na peškafondo glavoč bilac od
DTD-a i iznad njega narančastu
Yo-Zuri mrkvu. Silovito
je udarila i počela pumpati
toliko snažno da ju nisam
mogao pomaknuti. Vrlo brzo
sam u svemu tome osjetio još
nešto čudno. Desetak sekundi
nisam mogao početi vući,
a zatim je uslijedilo lagano iz-

vlačenje, uz konstantno amortiziranje
pumpanja. Kad sam
dovukao do površine, imao
sam što vidjeti - dvije kilašice
odjednom, a svaka je ispustila
litru mora kad sam ih ubacio u
brod. Neki ribolovci ulovljenu
lignju na površini prihvaćaju s
oprarom (podmetač) ili je rukom
hvataju za glavu. To više
ne radim, osim kod kapitalnih
primjeraka, jer nema potrebe.
Lignja se vrlo rijetko otkači
prilikom podizanja s površine
mora, a i ako slučajno ispadne,
neka joj je sa srićom, triba
ribi dat šansu!
Suprotno vjerovanju mnogih
pripadnika starije generacije
ribolovaca, debljina najlona
ipak igra ulogu kod lignje. Pa
pogledajte samo koje oko ima!
Najlon u krugu 2 metra od varalica
treba biti što tanji. Treba
napomenuti da lignja voli
žarke, što zasićenije, kričave
boje. Najbolje love nove varalice,
dok im ne izblijedi boja.
Nakon nekog vremena varalicu
treba “poslati u penziju“ i
staviti novu. Nova metla uvik
dobro mete - često kaže moj
otac uz kojega sam naučio sve
što znam o lignjolovu pa koristim
ovu priliku da mu se
zahvalim! Ima još jedna caka
Lignje na žaru
koja zna dati lignju više. Neke
varalice su napravljene od
fosforescentne plastike (upija
svjetlo pa poslije neko vrijeme
svijetli u mraku). Prije
spuštanja u more, dobro ju je
nasvitliti s lampadinom. Ovo
je posebno učinkovito kod lova
s obale gdje nema nikakvog
osvjetljenja.
Ovakve slape koje jedva stanu u bujol imaju tvrđe meso pa su izvrsna ješka za parangal
Lignja se brani štrcanjem crnila
iz lijevka, a nevjerojatno je
kako i na suhom točno cilja.
Pazite da vas ne poštrapa u lice
jer crnilo u sebi sadrži neke iritirajuće
supstance. Zna peckati
i u dodiru s ranom. Usta su
joj kljun sličan onome u papige
pa ni bliski susret s njim
nije ugodan. Ljetos sam jedno
jutro lovio teškom panulom
na živu lignju. Ulovio sam pagara
nešto većeg od pola kile
koji se zakačio samo za malu
udicu u krakovima. Lignja je
ostala živa i dok sam joj stavljao
malu udicu u vrh krakova
ugrizla me do krvi. Spustio
sam je nazad u more i završila
je zubacu u želucu, a zubac na
gradelama!
Budite sportski ribolovac pa
male lignje obavezno vratite u
more. Prije puštanja, za sreću,
a uz želju da se vrati kad naraste,
dajte joj poljubac u oko.
Samo pazite da vas ne ugrize
za usnu!
67