dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

azgovara telefonom sa 'Mos-filmom'. Čuo je da se pravi film o Buharinu. Ne, Lenjin se
neće pojaviti u filmu o Buharinu. Lenjin – glumac ostavlja telefon. Nikada nije pomislio
da će se tražiti glumci koji liče na Buharina. Lenjin glumac odlazi. Korača bodro, ali
bradica a la Lenjin mu drhti.”
*
Sa Viktorom se dogovorio da mi pomogne u prekucavanju „Fragmenata” od kojih
bi trebalo, kako sada stvari stoje, da napravim dve ili čak tri manje knjižice od oko 80
strana. Prekucavanje ćemo obaviti na njegovom personalnom kompjuteru. Jednu od tih
knjižica pod naslovom „Igra i imaginacija” najverovatnije ću poslati vršačkom izdavaču
KOV čiji mi je glavni urednik u jednom neformalnom razgovoru, pošto je video
fragmente objavljene u „Poljima”, zatražio rukopis.
*
„Ako je pak avangarda koju danas već nazivamo 'povijesnom' premda njezino
naslijeđe u različitim derivatima još uvijek nailazi na otpore – kad je god u pitanju javno
okupljanje oko teatarskih i kinematografskih realizacija njezinih postulata, ako je dakle
avangarda gajila s' jedne strane kolažnu literarizaciju ikoničkih tekstova i s' druge strane
'piktopoetske' pokušaje vizualizacije verbalnih tekstova, onda je očito da smo u naše
vrijeme naslijedili ta htijenja novog sinkretizma koji grčevito traži nove komunikacijske
kanale izvan instiucionaliziranih estetskih prostora. Pa kad danas na razglednicama
primamo Lunometar (1969-70) ili Vasionske hijeroglife (1972) od Miroljuba Todorovića,
onda nas to mora podsjetiti na vrijeme kad je Oskar Kokoschka u Wiener Werkstätte
litografirao i zatim distribuirao svoje kolor – razglednice (1908). Franz Marc priređivao
je svoj mail-art za tisak, a ruski autor 'zaumnih stihova' Kručonih objavio seriju od 12
razglednica koje su naslikali braća Mihail i Ivan Larionov i Natalija Gončarova (1912).
(...)
Suvremena vizuelna i scijentistička, kompjuterska poezija samo su oblici tog
prilagođavnja, nove inerakcije umjetnosti i tehnike na putu ka budućoj multimedijalnosti.
U središtu nove 'galaksije' i nove kreativnosti još uvijek stoji verbalni znak koji se
sve više vezuje za znak ikonički i znak fonički.”
(Aleksandar Flaker, „Nomadi ljepote”, 1988)
*
Martial Canterel iz Barcelone šalje nekoliko svojih radova sa
„postapokaliptičkim” porukama.
447