dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

miroljubtodorovic.com
from miroljubtodorovic.com More from this publisher
12.12.2012 Views

* Kap rose. Na mojoj glavi. Na rukama. Sazvežđa gusenica. Sedam planeta. Oko crnog sunca. Zavejan. Cvetnim smetovima. Sanjam. Lipu. Devicu. Glad. Iščezava noć. Dečji glasovi. Kraj jezera. Svici. Žešći. Od Eola. Gospodara vetrova. Nebo rasuto. Nad poljima maslačka. Samo je pobeda. Večna. Kažem. Sa zlatnim nožem. U grudima. Petak, 22. septembar 1989. Sinoć u Udruženju književnika učestvovao na protestnoj književnoj večeri „Knin i Kninska Krajina” (povodom hapšenja i progona Srba). Ogromna masa sveta potpuno je blokirala zgradu u Francuskoj 7. Ljudi vidno uzbuđeni. Na samom početku B. Mihajlović Mihiz čita pismo – odgovor našeg Udruženja Društvu književnika Hrvatske: „Prošireno Predsjedništvo Društva književnika Hrvatske uputilo je Udruženju pisaca Srbije pismo datirano '13 rujna 1989'. U tom pismu nam postavljate jedno pitanje, upućujete jedan poziv i završavate ga jednim ultimatumom. Na vaše pitanje: 'Zašto Udruženje književnika Srbije nije osudilo pojave i istupe' svojih članova u Francuskoj 7 iz kojih je 'izbijala želja za kaosom, strast za rušenjem i nasiljem – atmosfera hegemonističke i iredentističke pučističke razornosti popraćena lažima' – odgovaramo: 440

Na svojoj slobodnoj tribini u Francuskoj 7 srpski pisci su se zalagali i zalagaće se za ljudska, građanska i nacionalna prava pripadnika svih naroda u Jugoslaviji, pa, razume se, i za prava Srba u Hrvatskoj i za recipročna prava Hrvata u Srbiji. Smatramo da bitno pitanje koje među nama leži glasi: Zašto vi takve zahteve, jasne, pravedne, svakom shvatljive i civilizacijski primerene kvalifikujete kao rušilačke, nasilne, hegemonističke, iredentističke i pučističke? Ali na to pitanje moraćete odgovoriti sami sebi. Pozivate nas da se ogradimo 'od sve učestalijih agresivnih istupa nekih svojih članova prema hrvatskom i srpskom narodu u SR Hrvatskoj'. Dodajete još: 'Unaprijed kažemo da ne pristajemo na odgovor koji će potpaljivanja nacionalnih sukoba u Jugoslaviji skrivati iza tobožnjeg prava na iznošenje vlastitog mišljenja'. Ne možemo udovoljiti ni vašem pozivu ni promišljeno neučtivom diktatu na kakav odgovor pristajete ili ne pristajete. 'Nije vino pošto pređe bješe, nije svijet ono što mišljaste'. Srpski pisci iznošenje sopstvenog mišljenja ne smatraju tobožnjim pravom već prvom dužnošću pisaca (i ne samo pisaca), i dobro znaju, a uveliko je već vreme da shvatite i vi, da potpaljivanju nacionalnih sukoba u Jugoslaviji neuporedivo više doprinosi nepostojanje nacionalnih prava i institucija Srba u Hrvatskoj, progon, hapšenja i asimilacija Srba u vašoj republici, nego zahtevi da se tome već jednom učini kraj. Vaša poslednja rečenica – ultimatum: 'Od vašeg odgovora ovisit će naši daljnji odnosi' nagoni nas da vas podsetimo da mi pripadamo narodu od principa koji ultimatume odbija, a istoriji je poznato kako na njih odgovara.” Pročitao sam pesmu Ćele-kule iz zbirke Vidov dan. Tokom večeri iz Šibenika je javljeno da je Okružni sud izrekao presudu kojom se Jovan Opačić proglašava krivim za ometanje programa proslave u Kninskom Kosovu 9. jula ove godine po članu 57 Krivičnog zakona SR Hrvatske, za šta mu je određena kazna zatvora od tri meseca. Sud ga je istovremeno oslobodio od dva preostala krivična dela kojim ga je teretila optužnica. Opačić je pušten iz pritvora na slobodu do pravosnažnosti presude. Na kraju večeri odlučeno je da se protest nastavi sve dok Opačić u potpunosti ne bude oslobođen od nepostojeće krivice i montiranih optužbi. * Pojavila se „Književna kritika” sa izuzetno važnim Živanovim tekstom „Žanrovi u signalizmu”. * Poljaci odlučili, da promene ustav, grb i naziv države. U grbu orlu vraćaju zlatnu krunu a iz sadašnjeg zvaničnog naziva Narodna republika Poljska izbacuju ono Narodna. * „Bio sam na robiji kada je Ranković 1966. godine isključivan iz CK Srbije. Neverovatno je kakvo je bilo slepilo srpskih komunista da nasednu onom besomučnom kukanju i kuknjavi Veli Deve i drugih o patnjama Albanaca na Kosovu i progonima od Rankovića i Rankovićeve policije! Ne tvrdim da tih patnji nije bilo, ali je patnji i proganjanja bilo po celoj Jugoslaviji. Ceo taj plenum sam kao zatvorenik, čitajući štampu, doživeo kao vaskrsavanje albanskog nacionalizma u novoj formi. Optužbe protiv 441

*<br />

Kap rose. Na mojoj glavi. Na rukama. Sazvežđa gusenica. Sedam planeta. Oko<br />

crnog sunca. Zavejan. Cvetnim smetovima. Sanjam. Lipu. Devicu. Glad. Iščezava noć.<br />

Dečji glasovi. Kraj jezera. Svici. Žešći. Od Eola. Gospodara vetrova. Nebo rasuto. Nad<br />

poljima maslačka. Samo je pobeda. Večna. Kažem. Sa zlatnim nožem. U grudima.<br />

Petak, 22. septembar <strong>1989</strong>.<br />

Sinoć u Udruženju književnika učestvovao na protestnoj književnoj večeri „Knin i<br />

Kninska Krajina” (povodom hapšenja i progona Srba).<br />

Ogromna masa sveta potpuno je blokirala zgradu u Francuskoj 7. Ljudi vidno<br />

uzbuđeni. Na samom početku B. Mihajlović Mihiz čita pismo – odgovor našeg Udruženja<br />

Društvu književnika Hrvatske:<br />

„Prošireno Predsjedništvo Društva književnika Hrvatske uputilo je Udruženju<br />

pisaca Srbije pismo datirano '13 rujna <strong>1989</strong>'. U tom pismu nam postavljate jedno pitanje,<br />

upućujete jedan poziv i završavate ga jednim ultimatumom.<br />

Na vaše pitanje: 'Zašto Udruženje književnika Srbije nije osudilo pojave i istupe'<br />

svojih članova u Francuskoj 7 iz kojih je 'izbijala želja za kaosom, strast za rušenjem i<br />

nasiljem – atmosfera hegemonističke i iredentističke pučističke razornosti popraćena<br />

lažima' – odgovaramo:<br />

440

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!