dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

miroljubtodorovic.com
from miroljubtodorovic.com More from this publisher
12.12.2012 Views

* Deng Sjaoping daje nova uputstva kako da se Kineska komunistička partija očisti od „rđavih ljudi” i ostalih „trulih elemenata.” * „Sve do francuske revolucije na kraljevskom dvoru postojala je posebna dvorska služba „nosača probušene stolice”. Dužnost tih probranih plemića bila je da kralju svakodnevno prinose „probušenu stolicu”, odnosno neku vrstu prenosne klozetske šolje. Ova naprava je ličila na pravi presto, bila je sačinjena od zlata, a dok bi vladar obavljao normalnu fiziološku potrebu, oko njega su stajali i divili se privilegovani dvorjani. Kad bi 'operacija sedenja' bila izuzetno uspešna suveren je velikodušno prisutnim gostima delio ordenje i medalje.” * Neposredan uvid u istoriju kulture omogućava nam da pojedine pojmove i reči izdvojimo kao prave i nezaobilazne svedoke njenih tokova i trajanja. * „Bez oklevanja je raskopčao gornji deo uniforme: trup, koji godine nisu stigle da nagrde, bio mu je razgolićen. Položi obuću, kleče na pod, dva metra od taoca koji je i dalje bio čvrsto vezan za stolicu. Olabavi opasač i smače pantalone na bedra. Sve te pokrete o kojima je često sanjao i koje je često ponavljao – sad izvodi poslednji put. Zauze stav posadivši se na pete. Dohvati bodež čiji vrh upre u levu slabinu. Iza njega, Morita, znojem orošena čela, zamahnu sabljom, spreman da zada poslednji udarac. Mišima tri puta uzviknu ritualni uzvik: 'Tenō Hejka Bazaj!' Zatim napuni pluća vazduhom. Izdišući s žestokim krikom, zari bodež. Obema rukama povuče sečivo kroz trbuh, ispod pupka, prema desnoj slabini. Beskrajna putanja od nekoliko santimetara kroz prasak bola, u krv, u organe, u sadržaj creva. Konačno, Morita mu zadade završni udarac, ali ruka mu je zadrhtala i Mišimino telo klonu: sablja je zasekla duboko u rame. Drugi, loše ciljani udarac zari se u još živo meso. U trećem navratu zatiljak bi presečen – i to unakaženo telo prestade da se trza.” (Moris Penge „Mišimin čin”) * „Svaki se čovek, u izvesnim treucima, osetio ravan nekom bogu.” Sreda, 28. jun 1989. (Kami) Na Gazi Mestanu, uz prisustvo dva miliona ljudi svečano proslavljena 600 – godišnjica Kosovske bitke. Veliku liturgiju u Gračanici služio je Patrijarh German. Tačno u 13 časova, uz zvuke Betovenovog posmrtnog marša, delegacije su položile vence na Spomenik Kosovskim junacima. Posle intoniranja Jugoslovenske himne narodu se obratio Slobodan Milošević. 410

„Nesloga i izdaja na Kosovu pratiće dalje srpski narod kao zla kob kroz čitavu njegovu istoriju. I u poslednjem ratu ta nesloga i ta izdaja uvele su srpski narod i Srbiju u agoniju čije su posledice istorijskom i moralnom smislu prevazilazile fašisitičku agresiju. Pa i kasnije, kada je formirana socijalistička Jugoslavija, srpski vrh je u toj novoj zemlji ostao podeljen, sklon kompromisima na štetu sopstvenog naroda. Ustupke koje su mnogi srpski rukovodioci pravili na račun svog naroda, ni istorijski, ni etički, ne bi mogao da prihvati nijedan narod na svetu. Pogotovo što Srbi kroz čitavu svoju istoriju nisu nikada osvajali i eksploatisali druge. Njihovo nacionalno i istorijsko biće kroz čitavu istoriju i kroz dva svetska rata kao i danas je – oslobodilačko. Oslobađali su večito sebe i, kad su bili u prilici, pomagali su drugima da se oslobode. A to što su u ovim prostorima veliki narod, nije nikakav srpski greh, ni sramota. To je prednost, koju oni nisu koristili protiv drugih. Ali moram da kažem ovde na ovom velikom, legendarnom polju Kosovu, da Srbi tu prednost što su veliki, nisu nikada koristili ni za sebe. – Zaslugom svojih vođa i političara i njihovog vazalnog mentaliteta čak su se zbog toga osećali krivim pred drugima, pa i pred sobom. Nesloga srpskih političara unazađivala je Srbiju, a njihova inferiornost ponižavala je Srbiju. Tako je bilo decenijama, godinama. Evo nas danas na polju Kosovu da kažemo – da više nije tako” – istakao je Milošević u svom govoru. * Iz Niša konačno stiže „Vidov dan”. Knjižica grafički sa „signalističkim” knezom Lazarom na koricama lepo izgleda. Posle čitanja pesama utisak da je to jedna od mojih boljih zbirki. * Za Čarlsa Morisa pojam znaka je fundamentalan za nauku o čoveku „kao što je pojam atoma za fizičke nauke ili pojam ćelije za biološke nauke”. * Novi brojevi časopisa „Koraci” 5–6 sa temom „Kosovska bitka”, šest vekova i „Gradina” 3 (mart) sa novom redakcijom na čelu sa mlađim niškim pesnikom Goranom Stankovićem. * „Smrt je, kao i rađanje, jedna tajanstvenost, jedna prirodna tajna, novi oblik sklapanja istih sastojaka. Nema tu baš ništa što bi trebalo da muči čoveka, jer se u tome ništa ne nalazi što bi činilo odvratnom suštinu jednog svesnog bića, niti pak ružnom nameru tog novog sklopa.” „Smrt. Da li razvejavanje? Raspadanje u atome? Potpuno iščeznuće? Gašenje? Istrebljenje? Prosto premeštanje?” (Marko Aurelije) „Marko Aurelije (Marcus Annius Verus 121 – 180, od 161. g. rimski car). Njegov učenik Fronto (v.) pokušavao je uzalud da ga pridobije za retoriku. U toku poslednjih godina života, da bi o sebi i vladarskim poslovima položio računa i tako našao podršku i 411

*<br />

Deng Sjaoping daje nova uputstva kako da se Kineska komunistička partija očisti<br />

od „rđavih ljudi” i ostalih „trulih elemenata.”<br />

*<br />

„Sve do francuske revolucije na kraljevskom dvoru postojala je posebna dvorska<br />

služba „nosača probušene stolice”. Dužnost tih probranih plemića bila je da kralju<br />

svakodnevno prinose „probušenu stolicu”, odnosno neku vrstu prenosne klozetske šolje.<br />

Ova naprava je ličila na pravi presto, bila je sačinjena od zlata, a dok bi vladar obavljao<br />

normalnu fiziološku potrebu, oko njega su stajali i divili se privilegovani dvorjani. Kad bi<br />

'operacija sedenja' bila izuzetno uspešna suveren je velikodušno prisutnim gostima delio<br />

ordenje i medalje.”<br />

*<br />

Neposredan uvid u istoriju kulture omogućava nam da pojedine pojmove i reči<br />

izdvojimo kao prave i nezaobilazne svedoke njenih tokova i trajanja.<br />

*<br />

„Bez oklevanja je raskopčao gornji deo uniforme: trup, koji godine nisu stigle da<br />

nagrde, bio mu je razgolićen. Položi obuću, kleče na pod, dva metra od taoca koji je i<br />

dalje bio čvrsto vezan za stolicu. Olabavi opasač i smače pantalone na bedra. Sve te<br />

pokrete o kojima je često sanjao i koje je često ponavljao – sad izvodi poslednji put.<br />

Zauze stav posadivši se na pete. Dohvati bodež čiji vrh upre u levu slabinu. Iza njega,<br />

Morita, znojem orošena čela, zamahnu sabljom, spreman da zada poslednji udarac.<br />

Mišima tri puta uzviknu ritualni uzvik: 'Tenō Hejka Bazaj!' Zatim napuni pluća<br />

vazduhom. Izdišući s žestokim krikom, zari bodež. Obema rukama povuče sečivo kroz<br />

trbuh, ispod pupka, prema desnoj slabini. Beskrajna putanja od nekoliko santimetara kroz<br />

prasak bola, u krv, u organe, u sadržaj creva. Konačno, Morita mu zadade završni udarac,<br />

ali ruka mu je zadrhtala i Mišimino telo klonu: sablja je zasekla duboko u rame. Drugi,<br />

loše ciljani udarac zari se u još živo meso. U trećem navratu zatiljak bi presečen – i to<br />

unakaženo telo prestade da se trza.”<br />

(Moris Penge „Mišimin čin”)<br />

*<br />

„Svaki se čovek, u izvesnim treucima, osetio ravan nekom bogu.”<br />

Sreda, 28. jun <strong>1989</strong>.<br />

(Kami)<br />

Na Gazi Mestanu, uz prisustvo dva miliona ljudi svečano proslavljena 600 –<br />

godišnjica Kosovske bitke. Veliku liturgiju u Gračanici služio je Patrijarh German. Tačno<br />

u 13 časova, uz zvuke Betovenovog posmrtnog marša, delegacije su položile vence na<br />

Spomenik Kosovskim junacima. Posle intoniranja Jugoslovenske himne narodu se<br />

obratio Slobodan Milošević.<br />

410

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!