dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

miroljubtodorovic.com
from miroljubtodorovic.com More from this publisher
12.12.2012 Views

* (San) Veče je. Kiša. Trčim kroz vrbake neke velike reke. Zadihan sam i uplašen. U desnoj ruci nosim malu zelenu torbu napravljenu od vrbovog pruća. Znam da su u toj torbi spisi sa strogo čuvanom tajnom koje treba na vreme predati. Gledam na sat. Kazaljke se pomeraju neshvatljivom brzinom. Vreme ističe... Sada sam u blatnjavom podnožju nekog visokog brda. Kiša i dalje lije. Znam da moram doći do vrha. Pokušavam da se penjem. Uzalud. Noge ne mogu da se zadrže u skliskoj, vodom natopljenoj zemlji. Na vrhu primećujem ljudske prilike. Glasom promuklim od zebnje i straha zovem upomoć. Spuštaju mi dva konopca za koji je vezana daska i izvlače me na vrh. Tamo me dočekuje nekoliko ljudi stisnutih usana i zloslutnog pogleda. Na njihovim ogromnim glavama umesto kose vidim vrbove grančice sa lišćem. Oni mi užurbno uzimaju torbu iz ruke i bez reči nestaju. * Ko to? Moj vrt. Posećuje? Oblaci Visitora. Sa zelenom kišom. Bube. Rudarski konjići. Više. Više svetlosti. U kamenu. U pucketavom vetru. Četiri vrela. Kosti oglodane. Grize zemlja. Izgnanstva. I ognjišta. Miris Somodreže. Reči. Uzavrle. * „Čovek polazi od stvari ili, tačnije, od strave koju oseća pred njom; strave koja otkriva prisustvo tajanstva, ne dosežući ga.” (Pjer Emanuel) Utorak, 6. jun 1989. Vojnici u Pekingu pucaju bez upozorenja. Gaze se tenkovima i samohodkama ljudi i leševi. U rukovodstvu i armiji, prema nekim izvorima, došlo je do velikih podela, čak preti avet građanskog rata. Vojska je, upravo, po naređenju Državnog saveta, koje je potpisao premijer Li Peng, a u delo sproveo doskora omiljeni gradonačelnik prestonice Čen Sitong, došla u Peking da bi zavela mir, stvoren navodno „neredima koje su studenti, manipulisani od šačice ljudi čiji je krajnji cilj da sa vlasti zbace avangardnu, jedinu pravu i vladajuću komunističku partiju i oblate njene najviše rukovodioce, na čelu sa legendarnim Deng Sjaopingom”, ušla u grad i ostavljajući za sobom krvavi trag. Puca se na svim stranama iz pušaka, automata, mitraljeza, topova. Čuju se potmule detonacije u brojnim gradskim kvartovima. * Eksplozija gasovoda u neposrednoj blizini pruge na Uralu kod Čeljabinska i tragedija dva putnička voza koja su se tu zadesila sa preko 1.200 putnika među kojima je bilo i školske dece. 386

„Nekompetentnost, nedisciplina, razularenost, bezobrazluk i opuštenost”- to su, po oceni Gorbačova, uzroci nesreće. „Ali, veoma skupo, ljudskim životima, plaćamo sve slične pouke.” * Iz Španije pozivnica za otvaranje izložbe posvećene Lorki na koju sam pre više meseci poslao radove: * Za novog iranskog vođu i ajatolaha proglašen Ali Hamnei. * Prema odgovoru SIV-a, na pitanje delegata postavljeno u Saveznom veću Skupštine SFRJ, Jovanki Broz je određena penzija u visini mesečnog ličnog dohotka najvišeg funkcionera Skupštine Jugoslavije. * Dezodorans kao kosmički razarač. Jugoslavija potpisala Montrealski protokol o zaštiti ozonskog omotača. „Na specijalnim satelitskim snimcima neba, iznad Severnog pola, otkrivena je rupa na ozonskom omotaču veličine SAD. Stručnjaci NASE otkrili su da se ozonski omotač stanjio tri puta više nego što su naučnici pretpostavljali, i to za tri, a ne jedan procenat godišnje. Kako je taj 'nebeski kišobran' glavni zaštitnik od ultravioletnog zračenja posledice oštećenja, upozorili su odmah lekari, ravne su posledicama nuklearne nesreće.” * Pre desetak dana iz Petrovaradina bio je kod mene novi mejlartista Vitomir Miletić Witata. Mlad čovek oduševljen poštanskom umetnošću, izdaje fanzin „Witata 387

*<br />

(San)<br />

Veče je. Kiša. Trčim kroz vrbake neke velike reke. Zadihan sam i uplašen. U<br />

desnoj ruci nosim malu zelenu torbu napravljenu od vrbovog pruća. Znam da su u toj<br />

torbi spisi sa strogo čuvanom tajnom koje treba na vreme predati. Gledam na sat.<br />

Kazaljke se pomeraju neshvatljivom brzinom. Vreme ističe...<br />

Sada sam u blatnjavom podnožju nekog visokog brda. Kiša i dalje lije. Znam da<br />

moram doći do vrha. Pokušavam da se penjem. Uzalud. Noge ne mogu da se zadrže u<br />

skliskoj, vodom natopljenoj zemlji.<br />

Na vrhu primećujem ljudske prilike. Glasom promuklim od zebnje i straha zovem<br />

upomoć.<br />

Spuštaju mi dva konopca za koji je vezana daska i izvlače me<br />

na vrh. Tamo me dočekuje nekoliko ljudi stisnutih usana i zloslutnog pogleda. Na<br />

njihovim ogromnim glavama umesto kose vidim vrbove grančice sa lišćem. Oni mi<br />

užurbno uzimaju torbu iz ruke i bez reči nestaju.<br />

*<br />

Ko to? Moj vrt. Posećuje? Oblaci Visitora. Sa zelenom kišom. Bube. Rudarski<br />

konjići. Više. Više svetlosti. U kamenu. U pucketavom vetru. Četiri vrela. Kosti<br />

oglodane. Grize zemlja. Izgnanstva. I ognjišta. Miris Somodreže. Reči. Uzavrle.<br />

*<br />

„Čovek polazi od stvari ili, tačnije, od strave koju oseća pred njom; strave koja<br />

otkriva prisustvo tajanstva, ne dosežući ga.”<br />

(Pjer Emanuel)<br />

Utorak, 6. jun <strong>1989</strong>.<br />

Vojnici u Pekingu pucaju bez upozorenja. Gaze se tenkovima i samohodkama<br />

ljudi i leševi. U rukovodstvu i armiji, prema nekim izvorima, došlo je do velikih podela,<br />

čak preti avet građanskog rata.<br />

Vojska je, upravo, po naređenju Državnog saveta, koje je potpisao premijer Li<br />

Peng, a u delo sproveo doskora omiljeni gradonačelnik prestonice Čen Sitong, došla u<br />

Peking da bi zavela mir, stvoren navodno „neredima koje su studenti, manipulisani od<br />

šačice ljudi čiji je krajnji cilj da sa vlasti zbace avangardnu, jedinu pravu i vladajuću<br />

komunističku partiju i oblate njene najviše rukovodioce, na čelu sa legendarnim Deng<br />

Sjaopingom”, ušla u grad i ostavljajući za sobom krvavi trag.<br />

Puca se na svim stranama iz pušaka, automata, mitraljeza, topova. Čuju se<br />

potmule detonacije u brojnim gradskim kvartovima.<br />

*<br />

Eksplozija gasovoda u neposrednoj blizini pruge na Uralu kod Čeljabinska i<br />

tragedija dva putnička voza koja su se tu zadesila sa preko 1.200 putnika među kojima je<br />

bilo i školske dece.<br />

386

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!