dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

miroljubtodorovic.com
from miroljubtodorovic.com More from this publisher
12.12.2012 Views

* „Politika” iz njujorškog lista „The Vilage Voice” prenosi tekst o Marini Abramović i Ulaju pod naslovom „Umetnost tela i odnosa”. „Verujemo u umetnost 21. veka. Bez objekta između umetnika i gledaoca. Samo direktan prenos energije. Kada dovoljno izgradiš sopstvenu ličnost, u stanju si da svoju ideju direktno prenosiš na druge” izjavljuje Marina. * „Moja jeres bila je naročito snažna u toku sna, kada je osećanje večnosti postajalo još moćnije, raspaljeno do usijanja. U snu sam se kretao skoro istim predelima kao na javi, u jesenjem pejzažu našeg sela, ali moja je svest živela u jednom vremenu sasvim različitom od realnog, zapravo sasvim izvan vremena, jer večnost sveta i ništavnost mog sopstvenog života u tom golemom okviru proticanja postajali su još vidljiviji, skoro opipljivi. To osećanje večnosti koja nije moja, a koja je u snu još jasnije pokazivala svoju nadmoć nad mojim malim životom, zavodilo me je sve više i sve bolnije. Oslobođenom skrupula svakodnevnog morala svesnom svoje ništavnosti, u snu mi je nestajao čak i strah od boga: hteo sam da se naplatim za cenu svog skorašnjeg pakla, hteo sam, prosto rečeno, da živim svoj život, svoj nadživot, makar u snu.” (Danilo Kiš) * Slovački časopis „Nový život” broj 1, 1986. objavljuje mi ovu poštansku marku koju sam pre par meseci poslao Supeku. * „Legenda kaže da se Samjuel Beket rodio na Veliki petak 13. aprila 1906. u Dablinu. Ove godine, dakle, pisac slavi svoj 80. rođendan. Pariz, grad u kojem živi već pola veka, namerava tim povodom da mu ukaže velike počasti. Program proslave je izuzetno bogat. Od 25. do 28. aprila u centru 'Bobur' održaće se međunarodni skup o Beketu kojem će presedavati Tom Bišop sa Univerziteta u Njujorku, a na kojem će učestvovati tridesetak slavnih pisaca, kritičara, izdavača i režisera. Među njima su Alen- Rob Grije, Alfred Simon, Rejmond Federmen, Barni Roset, Martin Eslin i Valter Asmus. Takođe u 'Boburu' održaće se književne večeri uz učešće slavnih glumaca. Do 5. maja trajaće izložba tekstova, dokumenata, kostima i scenografskih crteža posvećenih Beketu, a biće projektovan 'Film' koji je Beket snimio sa Basterom Kitonom. Istovremeno, na scenama više pariskih požorišta biće postavljena Beketova dela. 372

Sve ovo, međutim, odigraće se bez samog Beketa. On će se tih dana možda zatvoriti u svoj stan na bulevaru Sen Žak, sa čijih prozora gleda u mračne zidine zatvora Sante, ili će možda utočište potražiti u svojoj seoskoj kući u Usiju. Možda se ni tu neće smatrati bezbednim od novinara , fotografa i javnosti uopšte, pa će pobeći još dalje kao što je učinio 1969. kada mu je dodeljena Nobelova nagrada za književnost. Da bi izbegao publicitet, on se tada sakrio z zabitom selu u Tunisu.” (Nin) * U nebeskom oku. Slomio se dan. Tiho je. Samo zov krtice. Iz tamnila. Ja sam zlatna. Mesečeva kugla. Na izboranoj koži hrasta. Rastrči se šumo. Potoke svoje pomešaj. Kremenom vatru zaiskri. Imaš zemlju na dlanu. Grozničavu. Žednu. Bude se životinje. S' penom u ustima. Roj pčela. I zora. Sreda, 30. april 1986. Zove me sekretarica redakcije „Književnosti” stigao majski broj ovog časopisa sa prvim od četiri ili pet nastavaka mog „antibarbarusa”. U rubrici „Polemike”, između tekstova Predraga Matvejevića, intervjua Vlade Veličkovića i proze Eriha Koša „sređujem” Zorana Mišića i B. A. P.-a. U sledećem broju, koji je u štampi, na redu su Prota Brada i Milan Komnenić. * Pripremam rukopis knjige „Zaćutim, jeza, jezik, jezgro” (odavno nastao), svodim ga na 64 strane kako bi bio objavljen. Objaviće ga „Novo delo”, štampaće „Jaroslav Černi”. Obzirom da veći deo knjige čine crteži (i pesme su ukomponovane u crteže) ideja je da sve bude ispisano rukom od korica preko podataka o autoru do uobičajenih podataka o izdanju i izdavaču. * U prošlu sredu, na putu za Budimpeštu, iz Njujorka navratio J. P. Jacob. Preneo mi pozdrava Ričarda Kostaleneca i Dika Higinsa. Mlad čovek zaokupljen fotografijom. U Dobrinjskoj impresioniran mojim knjigama, dokumentacionim materijalom i posebno ogromnim mail-art dnevnikom iz 1979 godine koji je s' velikom pažnjom i komentarima prelistavao. * „Francuski kardinal i državnik Rišelje zakonom je zabranio izradu i uvoz noževa za jelo sa šiljatim vrhom. On je sa gađenjem posmatrao kako dvorske zvanice, posle carskih gozbi, vrhovima noževa čačkaju zube. Od tada se na trpezama nalaze samo zarupljeni noževi.” * Nalazim se u velikoj svetloj dvorani zasvođenoj mlečnobelom kupolom. Puno je sveta. Pompezno otvaranje neke medijski izvikane izložbe. Na zidovima brojne slike, crteži, kolaži. Provlačeći se kroz gomilu ljudi, na svoje veliko iznenađenje, 373

*<br />

„Politika” iz njujorškog lista „The Vilage Voice” prenosi tekst o Marini<br />

Abramović i Ulaju pod naslovom „Umetnost tela i odnosa”.<br />

„Verujemo u umetnost 21. veka. Bez objekta između umetnika i gledaoca. Samo<br />

direktan prenos energije. Kada dovoljno izgradiš sopstvenu ličnost, u stanju si da svoju<br />

ideju direktno prenosiš na druge” izjavljuje Marina.<br />

*<br />

„Moja jeres bila je naročito snažna u toku sna, kada je osećanje večnosti postajalo<br />

još moćnije, raspaljeno do usijanja. U snu sam se kretao skoro istim predelima kao na<br />

javi, u jesenjem pejzažu našeg sela, ali moja je svest živela u jednom vremenu sasvim<br />

različitom od realnog, zapravo sasvim izvan vremena, jer večnost sveta i ništavnost mog<br />

sopstvenog života u tom golemom okviru proticanja postajali su još vidljiviji, skoro<br />

opipljivi. To osećanje večnosti koja nije moja, a koja je u snu još jasnije pokazivala svoju<br />

nadmoć nad mojim malim životom, zavodilo me je sve više i sve bolnije. Oslobođenom<br />

skrupula svakodnevnog morala svesnom svoje ništavnosti, u snu mi je nestajao čak i strah<br />

od boga: hteo sam da se naplatim za cenu svog skorašnjeg pakla, hteo sam, prosto rečeno,<br />

da živim svoj život, svoj nadživot, makar u snu.”<br />

(Danilo Kiš)<br />

*<br />

Slovački časopis „Nový život” broj 1, 1986. objavljuje mi ovu poštansku marku<br />

koju sam pre par meseci poslao Supeku.<br />

*<br />

„Legenda kaže da se Samjuel Beket rodio na Veliki petak 13. aprila 1906. u<br />

Dablinu. Ove godine, dakle, pisac slavi svoj 80. rođendan. Pariz, grad u kojem živi već<br />

pola veka, namerava tim povodom da mu ukaže velike počasti. Program proslave je<br />

izuzetno bogat. Od 25. do 28. aprila u centru 'Bobur' održaće se međunarodni skup o<br />

Beketu kojem će presedavati Tom Bišop sa Univerziteta u Njujorku, a na kojem će<br />

učestvovati tridesetak slavnih pisaca, kritičara, izdavača i režisera. Među njima su Alen-<br />

Rob Grije, Alfred Simon, Rejmond Federmen, Barni Roset, Martin Eslin i Valter Asmus.<br />

Takođe u 'Boburu' održaće se književne večeri uz učešće slavnih glumaca. Do 5. maja<br />

trajaće izložba tekstova, dokumenata, kostima i scenografskih crteža posvećenih Beketu,<br />

a biće projektovan 'Film' koji je Beket snimio sa Basterom Kitonom. Istovremeno, na<br />

scenama više pariskih požorišta biće postavljena Beketova dela.<br />

372

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!