dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

miroljubtodorovic.com
from miroljubtodorovic.com More from this publisher
12.12.2012 Views

nekoliko najznačajnijih bosanskohercegovačkih ćiriličkih epigrafa. Po oblicima slova, po jezičkim terminima i podacima iz istorijskih izvora, a posebno po tome što je Vlatko bio dvorjanin Pavla Radenovića, najverovatnije je da ovaj epitaf potječe s početka XV v, svakako prije 1415. godine, kada je Pavle tragično završio život.” (Šefik Bešlagić) * Kada sam svojevremeno video platna Gabrijela Stupice u stalnoj postavci MSU veoma su mi se dopala, sada njegove monohromne neveste u Sebastijanu izgledaju mi istrošeno, naivno (u lošem smislu) i neinventivno. Jednostavno iz umetnika je, izgleda, iscurela prvobitna stvaralačko-imaginativna energija i on se neprekidno ponavlja tonući u sve veće sivilo. * Senke sna. Euridika u ogledalu. I on. Kao Bog. Zaustavljena nepogoda. Gde je zlatokosi dečak? Opsednut beskonačnošću. Eksplozija zore. Na istucalim usnama. Panteistička projekcija. Sveta. Obajnici i jasnovidci. Pometeni pesmom. * Prema Vigotskom misao se ne izražava rečju, već se u njoj ostvaruje. „Misao i reč nisu međusobno povezane iskonskom vezom. Ta veza nastaje, menja se i raste tokom samog razvitka misli i reči” tvrdi on. Utorak, 26. novembar 1985. Voja Krasić iz Prokuplja, šalje „Lirsku Vandeju” Radeta Drainca obećanu još pre par meseci. Knjiga što se tehničkog uređenja tiče, izgleda provincijski stameno i čvrsto ali sa slovnim greškama, i to u pesmama, koje mogu da obeshrabre. Podiđe me mala jeza kada pomislim na blok o signalizmu koji se baš ovih dana slaže u zimskom broju prokupačkog „Toka”. * Razgovor sa Srbom da se u „Savremeniku” objavi jedan blok kojim bi se kritički osvetlio signalizam. Na pitanje koje kritičare imam u vidu odgovaram: Svetu Lukića, Živana Živkovića, njega (Srbu) i Kornhauzera (odlomak iz disertacije). Srba me moli da o svemu ovome detaljnije porazgovaramo početkom januara kada bismo eventualno i precizirali objavljivanja bloka. * „Talog od kafe nemojte bacati jer ga možete koristiti za negu ruku. Svake večeri protrljajte ruke talogom kafe, a zatim ih operite i izmasirajte sa malo glicerina. Ovako negovane ruke neće biti crvene i rapave.” * Ovaj Dnevnik je samo jedno bekstvo od pisanja, od pravog pisanja, od poezije. Kako ga se otarasiti? 318

* „Malo ostrvo jugozapadno od obale Engleske koje je inspirisalo Agatu Kristi za jedan od njenih najslavnijih romana 'Deset malih crnaca' – je na prodaju. Ostrvo Burg površine devet hektara, povezano je s kopnom peščanom prevlakom a na njemu se nalazi hotel sa 34 sobe, radnja, pab – i duh krijumčara Toma Krokera koji se, kažu pojavljuje četiri puta godišnje.” * „Godine 1916. pobegao je iz zoološkog vrta u Honolulu jedan par australijskih kengura. I razmnožila se potom prava populacija koja se izvanredno prilagodila na havajske uslove. Havajski kenguri su manji od australijskih, imaju svetliju dlaku i – što je začudilo naučnike – hrane se biljkama koje bi trebalo za njih da budu otrovne. Istraživanja su pokazala da havajski torbari imaju nešto drukčiji sastav aminokiselina jednog od fermenata jetre, što im omogućava da upotrebljavaju za ishranu 'zabranjene' biljke. Ovo je izazvalo veliki interes u naučnom svetu kao redak slučaj brze evolucije.” * Otmica egipatskog aviona; u borbi komandosa sa poluludim otmičarima, na Malteškom aerodromu, preko 60 mrtvih. * U „Odjeku” Ante Stamać piše o zaboravljenom ilirskom pesniku Pavlu Štoosu (Štoos). Sećam se kako sam 1966. god. upoznao Stamaća. Služio sam vojsku u Zagrebu. Januara 1966, sa tek objavljenom „Planetom” krenem iz kasarne na Maksimiru u Savsku cestu negde gde se nalazila redakcija „Razloga”. Pokucam na vrata, otvorim, iznad niskog stola dižu se tri ili četiri glave i iz nekakve gotovo žablje perspektive iznenađeno me gledaju. Među njima, takođe, jedan u vojničkoj uniformi – Ante Stamać. Služio je vojsku u Bitolju, uzdisao je za Zagrebom i zavideo mi što sam u Zagrebu. Nikad se posle toga nismo sreli. Proveravam ga u Jugoslovenskom književnom leksikonu „A. S. rođen u mestu Molat, ostrvo Molat 9. X. 1939.g., pesnik i esejist. Radio kao muzičar, zatim urednik „Razloga” i „Telegrama”. Vidim nadalje iz te beleške da je Danuta Strašinjska 1973. godine u Varšavskoj „Poeziji”, dakle iste godine kada je prevela moje pesme i pisala o signalizmu, pisala i o poeziji Ante Stamaća kao jednoj „od novih puteva hrvatske poezije”. * Preuzeo iz „Nolita” Rečnik književnih termina. Na strani 717 definicija signalizma koju potpisuje Z(oran) K(onstantinović). * Javlja se Ljiljana Gerasimović, odlaže naše viđenje za posle praznika. Njeno zdravstveno stanje je, iz onog što mi priča, znatno ozbiljnije nego što sam pretpostavljao. 319

nekoliko najznačajnijih bosanskohercegovačkih ćiriličkih epigrafa. Po oblicima slova, po<br />

jezičkim terminima i podacima iz istorijskih izvora, a posebno po tome što je Vlatko bio<br />

dvorjanin Pavla Radenovića, najverovatnije je da ovaj epitaf potječe s početka XV v,<br />

svakako prije 1415. godine, kada je Pavle tragično završio život.”<br />

(Šefik Bešlagić)<br />

*<br />

Kada sam svojevremeno video platna Gabrijela Stupice u stalnoj postavci MSU<br />

veoma su mi se dopala, sada njegove monohromne neveste u Sebastijanu izgledaju mi<br />

istrošeno, naivno (u lošem smislu) i neinventivno. Jednostavno iz umetnika je, izgleda,<br />

iscurela prvobitna stvaralačko-imaginativna energija i on se neprekidno ponavlja tonući u<br />

sve veće sivilo.<br />

*<br />

Senke sna. Euridika u ogledalu. I on. Kao Bog. Zaustavljena nepogoda. Gde je<br />

zlatokosi dečak? Opsednut beskonačnošću. Eksplozija zore. Na istucalim usnama.<br />

Panteistička projekcija. Sveta. Obajnici i jasnovidci. Pometeni pesmom.<br />

*<br />

Prema Vigotskom misao se ne izražava rečju, već se u njoj ostvaruje. „Misao i reč<br />

nisu međusobno povezane iskonskom vezom. Ta veza nastaje, menja se i raste tokom<br />

samog razvitka misli i reči” tvrdi on.<br />

Utorak, 26. novembar 1985.<br />

Voja Krasić iz Prokuplja, šalje „Lirsku Vandeju” Radeta Drainca obećanu još pre<br />

par meseci. Knjiga što se tehničkog uređenja tiče, izgleda provincijski stameno i čvrsto<br />

ali sa slovnim greškama, i to u pesmama, koje mogu da obeshrabre. Podiđe me mala jeza<br />

kada pomislim na blok o signalizmu koji se baš ovih dana slaže u zimskom broju<br />

prokupačkog „Toka”.<br />

*<br />

Razgovor sa Srbom da se u „Savremeniku” objavi jedan blok kojim bi se kritički<br />

osvetlio signalizam. Na pitanje koje kritičare imam u vidu odgovaram: Svetu Lukića,<br />

Živana Živkovića, njega (Srbu) i Kornhauzera (odlomak iz disertacije). Srba me moli da<br />

o svemu ovome detaljnije porazgovaramo početkom januara kada bismo eventualno i<br />

precizirali objavljivanja bloka.<br />

*<br />

„Talog od kafe nemojte bacati jer ga možete koristiti za negu ruku. Svake večeri<br />

protrljajte ruke talogom kafe, a zatim ih operite i izmasirajte sa malo glicerina. Ovako<br />

negovane ruke neće biti crvene i rapave.”<br />

*<br />

Ovaj Dnevnik je samo jedno bekstvo od pisanja, od pravog pisanja, od poezije.<br />

Kako ga se otarasiti?<br />

318

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!