dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

miroljubtodorovic.com
from miroljubtodorovic.com More from this publisher
12.12.2012 Views

Razmišljao o tome da čitav svoj dalji stvaralački napor usmerim ka pisanju jednog i jedinstvenog dela pod nazivom TEXTUM. Bio bi to novi „Tekstum’’ koji bi obuhvatao poeziju, prozu, fragmente, vizuelne radove i činio kompaktnu celinu. Niz dela koji bi se tokom godina ostvarivao u okviru ovog projekta nosio bi samo brojčane oznake: Textum I, Textum II, Textum III, itd. Ideja nije nova i delimično je već ostvarena u knjizi „Textum’’ (1981) koja bi, sa novim inovativnim momentima, i poslužila kao model za realizovanje ove zamisli. * „Među delima sakupljenim u kolekciji grčkih i latinskih tekstova u biblioteci u Goti, jedan italijanski naučnik je otkrio pesmu velikog srednjovekovnog pesnika i humaniste Frančeska Petrarke za koju se verovalo da je zanavek izgubljena. Rukopis sadrži 142 strofe poeme od koje su bile poznate samo dve. To je pesma koju je umetnik recitovao 8. aprila 1341. godine na rimskom kapitolu. * César Espiosa iz Meksika šalje svoj bilten POSTART / POESIA EN CIRCULACIÓN sa malom antologijom od 15 istočnonemačkih vizuelnih pesnika i mejlartista. Od starih znanaca tu su: Carlfriedriech Claus, Rolf Staeck i Robert Rehfeldt. U kraćem tekstu kao veliki prethodnici i začetnici vizuelne poezije u ovoj zemlji navode se: Georg Grosz, John Heartfield i Kurt Schwitters. Espinoza ujedno poziva i na izložbu: * „Seks bez klasne svesti ne može pružiti pravo zadovoljstvo i uživanje pa makar se ponavljao u beskraj.“ (Aldo Brandirali, funkcioner Italijanske komunističke partije u brošuri „Ponašanje člana Partije“ objavljenoj 1973. godine). * 252

Otisci stopa. U zlatu. U nevremenu. Tvoje srce gori. Nad glavom novorođenčeta. Lavina. Stena. Stablo. Vetar veka nas razvejava. Jutro ljubavi. Zatvorio sam oči. Lice svemira iscrtavam. Plove brodovi misirski. Od mora. Do mora. Svetlost i rastojanje. Hod bezmerni. Tamo. Gde nam se senke. Ukrštaju. Pronađimo izvor. Strepnje. * „Pesnik teži da obuhvati celu vasionu.” „Reč trpi, reč kipi, reč taloži se, reč ostaje.” Sreda, 31. jul 1985. Ulcinj (Vinaver) Čitav jučerašnji dan od 8 sati ujutru kada smo se našli na peronu 1 beogradske železničke stanice, pa do 19h kada smo se istovarili u Baru, provedeno je uglavnom, u vozu, prepunom, prljavom, zahuktalom pod vrelim julskim suncem. Iz tunela u tunel, umor, žeđ, iščekivanje mora. U Ulcinju čišćenje garsonjere, proveravanje instalacija, mala opravka struje, obavezno prijavljivanje. Viktorov i moj momački život trajaće ovde dvadesetak dana. Prvi dan provodimo u šetnji i razgledanju grada u kome već šestu godinu uzastopce letujemo. Registrujemo novoizgrađene objekte, komentarišemo. * „U kosmosu su nađeni mnogi neorganski i organski molekuli, kao što su molekuli vode, amonijaka, formaldehida ili cijanovodonika, neki radikali (molekuli sa jednim nesparenim elektronom) i molekularni joni. Stalno se otkrivaju i novi molekuli. Tako su 1982. godine, radioastronomi u Hercbergovom institutu za astrofiziku u Otavi, u Kanadi, u oblaku koji okružuje jednu zvezdu (CW Leonis) ustanovili jedan visoko nezasićeni molekul (sadrži šest trostrukih veza) sastavljen od 13 atoma: od po jednog atoma vodonika i azota i 11 atoma ugljenika. Taj egzotični molekul, hemijskog naziva cijanodekapentain, najsloženija je hemijska jedinka do danas pronađena u kosmosu.” („Politika”) * Uveče nema više Ulcinjskih ćukova ili ih barem mi ne čujemo. Mašina za rezanje drvene građe iz privatne pilane ispod naše stambene zgrade nesnosno zavija. Rezak zvuk pile koja ulazi ili izlazi iz drveta, kao bleštav plameni nož zariva se i svrdla po najskrivenijim uglovima mozga. Gde je ta „metafizička tišina” malih primorskih gradova? * Moćne kandže. U jetri. Prometeja. Zlatna tišina. Večeri. Da li me shvataš? Zvoni žensko telo. Kristalna nedođija. Cvet i med. Kotrljaju se. U moje grlo. U moj drob. Žustra srna uskače. Trčali smo. Prema severu. Crni stubovi. Na granicama. Praskozorja. Mutan sjaj plavetnila. Jedem hleb. Isposnički. Pijem. Gorku vodu. 253

Otisci stopa. U zlatu. U nevremenu. Tvoje srce gori. Nad glavom novorođenčeta.<br />

Lavina. Stena. Stablo. Vetar veka nas razvejava. Jutro ljubavi. Zatvorio sam oči. Lice<br />

svemira iscrtavam. Plove brodovi misirski. Od mora. Do mora. Svetlost i rastojanje. Hod<br />

bezmerni. Tamo. Gde nam se senke. Ukrštaju. Pronađimo izvor. Strepnje.<br />

*<br />

„Pesnik teži da obuhvati celu vasionu.”<br />

„Reč trpi, reč kipi, reč taloži se, reč ostaje.”<br />

Sreda, 31. jul 1985. Ulcinj<br />

(Vinaver)<br />

Čitav jučerašnji dan od 8 sati ujutru kada smo se našli na peronu 1 beogradske<br />

železničke stanice, pa do 19h kada smo se istovarili u Baru, provedeno je uglavnom, u<br />

vozu, prepunom, prljavom, zahuktalom pod vrelim julskim suncem. Iz tunela u tunel,<br />

umor, žeđ, iščekivanje mora.<br />

U Ulcinju čišćenje garsonjere, proveravanje instalacija, mala opravka struje,<br />

obavezno prijavljivanje. Viktorov i moj momački život trajaće ovde dvadesetak dana.<br />

Prvi dan provodimo u šetnji i razgledanju grada u kome već šestu godinu<br />

uzastopce letujemo. Registrujemo novoizgrađene objekte, komentarišemo.<br />

*<br />

„U kosmosu su nađeni mnogi neorganski i organski molekuli, kao što su molekuli<br />

vode, amonijaka, formaldehida ili cijanovodonika, neki radikali (molekuli sa jednim<br />

nesparenim elektronom) i molekularni joni. Stalno se otkrivaju i novi molekuli. Tako su<br />

1982. godine, radioastronomi u Hercbergovom institutu za astrofiziku u Otavi, u Kanadi,<br />

u oblaku koji okružuje jednu zvezdu (CW Leonis) ustanovili jedan visoko nezasićeni<br />

molekul (sadrži šest trostrukih veza) sastavljen od 13 atoma: od po jednog atoma<br />

vodonika i azota i 11 atoma ugljenika. Taj egzotični molekul, hemijskog naziva<br />

cijanodekapentain, najsloženija je hemijska jedinka do danas pronađena u kosmosu.”<br />

(„Politika”)<br />

*<br />

Uveče nema više Ulcinjskih ćukova ili ih barem mi ne čujemo. Mašina za rezanje<br />

drvene građe iz privatne pilane ispod naše stambene zgrade nesnosno zavija. Rezak zvuk<br />

pile koja ulazi ili izlazi iz drveta, kao bleštav plameni nož zariva se i svrdla po<br />

najskrivenijim uglovima mozga. Gde je ta „metafizička tišina” malih primorskih<br />

gradova?<br />

*<br />

Moćne kandže. U jetri. Prometeja. Zlatna tišina. Večeri. Da li me shvataš? Zvoni<br />

žensko telo. Kristalna nedođija. Cvet i med. Kotrljaju se. U moje grlo. U moj drob.<br />

Žustra srna uskače. Trčali smo. Prema severu. Crni stubovi. Na granicama. Praskozorja.<br />

Mutan sjaj plavetnila. Jedem hleb. Isposnički. Pijem. Gorku vodu.<br />

253

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!