dnevnik signalizma - 1984-1989 - Miroljub Todorović

„Ako je pisanje pesme povratak pesmi, moramo znati čemu se vraćamo. Vraćamo
se svom iskustvu, svom jeziku, svom obliku, vraćamo se pesničkim slikama koje su same
po sebi čitave vizualizovane dramske situacije.”
(Miodrag Pavlović)
Četvrtak, 1. mart 1984.
Iz štamparije prvi šifovi Zbornika za korekturu. Sutra, pri kraju radnog vremena,
podižem ostatak.
*
Mariapia Fanna Roncoroni ponovo šalje poziv za izložbu „LABIRINTA”, ne
znam zašto!?
*
Najveći broj strana strana Sarenkovog časopisa „Lotta Poetica”, broj 17, januar
1984, posvećen je nedavno preminulom belgijskom pesniku Paul-u de Vrée-u.
Napolju sunce, vetar, pa kiša.
*
Čitav dan proveo u iščekivanju nečeg.
*
*
Do kasno u noć čitanje „Istorije srpskog naroda”. Delovi: abdikacija kralja
Milana; pogrom Srba u Monarhiji posle atentata 1914.
Prilazi mi jedna zemlja snova,
S belim nebom i crnim očima.
Petak, 2. mart 1984.
*
(Dis)
Čekolj se pre par dana najavljivao da će doći u Beograd – nije došao:
25. 02. 1984.
Dragi Miroljube!
Hitno vam šaljem prvi primjerak mog novog projekta: crno na bjelom � scenski
program desne ruke (privremeno sam odustao od prvobitno zamišljenog: bijelo na crnom,
no biti će i to uskoro, nakon projekta na kojem sada radim: formacija DE). Kao što
primječujete, u portreti II sam odustao od prvih šest radova, koje sam uvrstio u ovaj
program (desne scene ruke), ali sam im dodao � uradio nova četiri portreta; dakle, lagana
izmjena (u zadnji čas!) u koncepciji zbog adekvatnijeg sadržaja, kao što i crno na bijelom
sadrži dva nova texta: o autodestrukciji, i kao pogovor: uz crno na bjelom; no dobro: šta
je � tu je.
24