Oprosti mi, Nataša

upi la to li ko vo de ni je po pušta la. Još sam jed nom
udahnuo zraka, ponovno zaronio te počeo udarati i
re za ti kao po div ljao. Ako to us ko ro ne us pi jem, ni kada
i neću. Za bio sam nož on dje gdje je koža već ma lo
po pus ti la, snažno povu kao i ko načno us pio. Ra do vao
sam se dok sam nožem pa rao kožu.
Po nov no sam udah nuo zra ka i za ro nio kako bih
dovršio po sao. Na kon trećeg ro nje nja, os lo bo dio sam
se li je ve čiz me.
Ali s de snom ni je išlo. Div lje sam za ma hi vao i rezao,
no um jes to čiz me po go dio sam kost. Ko načno
mi je uspjelo pravilno zgrabiti nož. Povukao sam svom
sna gom i os je tio ka ko se koža pa ra. Konačno sam se
os lo bodio toga te re ta, ali me je na por to li ko is cr pio
da se više ni sam ni mo gao ve se li ti us pje hu. Bio sam
već sat vre me na u vo di.
Kad sam ri ješio prob lem s čiz ma ma, iskr snuo je
drugi: magla! Gusta, neprobojna magla obavila je i
me ne i brod. Pljušta nje kiše i go le mi valo vi dop ri nijeli
su to me da ubr zo više ni sam vi dio ni svjet la s »Elagina«,
moje jedine orijentacijske točke. Moglo mi se
do go di ti da dos ko ra zbog mag le i kiše iz gu bim orijen
ta ci ju. Gdje li je sa da kop no? Kamo mo ram pli vati?
Postajao sam sve nemirniji i nesigurniji. Krupne hladne
ka pi kiše šiba le su mi li ce. Sve je pošlo nao pa ko!
Bez kom pa sa i mo gućnos ti dob ra sag le da va nja
si tua ci je ne ma na de da ću pro naći kop no i put u sigur
no st. Mogao sam nešto vid je ti naj više dva met ra
ispred se be, a bio sam već dva sa ta u vo di. Bor ba s
čizmama odnijela mi je dragocjenu snagu. Popio sam
pre kom jer nu ko ličinu sla ne vo de, a mučila me i hladnoća.
Osjećao sam ka ko mi udo vi oba mi ru. Vje ro vao
sam da mo gu iz držati sa mo još dva sa ta. Ako za to
15