You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
SERGEJ KOURDAKOV
Naslov izvornika:<br />
Ser gej Kour da kov, The Per se cu tor<br />
© 2009 by In te rAid In ter na tio nal, Con che s-Ge ne va<br />
Nakladnik i copyright za hrvatski prijevod<br />
© 2010 by SALESIANA d.o.o.<br />
Srebrnjak 101, Zagreb<br />
E-pošta: salesiana@zg.t-com.hr<br />
www.salesiana.hr<br />
Za nakladnika: Bože Tadić<br />
Prijevod s njemačkoga: In vio la ta Pranjić<br />
Grafička oprema: Marijan Osman<br />
Fotografija na naslovnici: Zvoni<strong>mi</strong>r Atletić<br />
Lektura: Vjeročka Ban<br />
Tisak: »Denona« d.o.o., Zagreb<br />
1 2 3 4 5 14 13 12 11 10<br />
Tiskano u Hrvatskoj (siječanj 2010) Printed in Croatia (January 2010)
SERGEJ KOURDAKOV<br />
SALESIANA<br />
ZAGREB, 2010.
BIBLIOTEKA »SVJEDOČANSTVA«<br />
Knjiga 13<br />
1-2. E. Bianco – C. De Ambrogio, Prijatelj napuštenih<br />
3. A. Biedermann, Cvijet s vrhunca<br />
4. M. Mudgeridge, Majka Terezija<br />
5. T. Bosco, Zov <strong>mi</strong>ra<br />
6. J. Jenko, U život za druge<br />
7. T. Bosco, Marija Mazzarello<br />
8. T. Bosco, Apostol gubavaca<br />
9. Ž. Brzić, Najljepši ukras<br />
10-11. J. Monahan, Golgota jednog mladog liječnika<br />
12. T. Bosco, Petnaestgodišnji pobjednik<br />
13. S. Kourdakov, <strong>Oprosti</strong> <strong>mi</strong>, <strong>Nataša</strong><br />
14. A. Stojić, Dva života za Kinu<br />
15. A. J. Cronin, Christine, zar tako?<br />
16. W. Götzinger, Majka Margareta<br />
17. W. Krieger, Mihovil Magone<br />
18. E. Bianco, Takav je bio don Bosco<br />
19. A. Stojić, Don Bosco. Svetac mladenačke radosti<br />
20. T. Bosco, Do<strong>mi</strong>nik Savio<br />
21. U. M. Pasquale, Aleksandrina Maria Da Costa
Olu ja na Pa ci fi ku<br />
Već se je ne ko li ko da na i noći naš brod s mu kom<br />
pro bi jao kroz po div lja li Pa ci fik. Kad su se hlad ni vjetrovi<br />
sa sjevera sukobili s toplom strujom iz Japana,<br />
izne na da je okre nu lo na olu ju. Na la zi li smo se usred<br />
nev re me na pred obalom Ka na de kad je zračna ma sa<br />
izaz va la upra vo or kanski vjetar i vo deni vr tlog. Ia ko<br />
je naš brod »Ela gin« bio ve lik i građen ta ko sta bil no<br />
da bi mogao pr ko si ti i najgo rim olu ja ma, ipak su ga<br />
pos ljed njih 60 sa ti no si li va lo vi kao da je malen ri barski<br />
čamac.<br />
Mno gi od naših na jis kus ni jih po mo ra ca, koji su<br />
vid je li sva svjet ska mo ra, raz bo lje li su se od zas tra šuju<br />
će mor ske vo de ko ja se bje so mučno raz bi ja la o<br />
oba lne gre bene i s jed na kom se sna gom vraćala. Nakon<br />
višed nev ne bor be bili su iz mučeni i brod i lju di<br />
na nje mu. Cvileći, ste njući i dr hteći, od<strong>mi</strong> ca li smo<br />
polako naprijed. Čak i u kabini s radiopostajom, koja<br />
je bila obložena materijalom koji prigušuju buku,<br />
os jećao sam kao da se sva ki dje lić odašiljača bo ri s<br />
olujom.<br />
Pos ljed njih da na jed va da sam spa vao. Kao te legra<br />
fi st, mo rao sam sla ti po dat ke u našu po mor sku<br />
ba zu u Sov jet skom Sa ve zu, te sam za ova kva vre me na<br />
mo rao stal no bi ti na pos lu. No u sva kom slučaju oluja<br />
oko me ne ni je ni iz da le ka ut je ca la na mo je ras po-<br />
5
loženje kao olu ja os jećaja u me ni sa mom. Na kon<br />
višemjesečnog planiranja i priprema, bio sam neposred<br />
no pred svo jim bi je gom u slo bo du.<br />
U ka nad skim te ri to ri jal nim vo dama, ka mo nam<br />
je bi lo doz vo lje no da zbog olu je up lo vimo, sti gao sam<br />
pos ve bli zu svomu cilju. S nestr plje njem po <strong>mi</strong> ješanim<br />
sa stra hom očeki vao sam pri li ku za bi jeg.<br />
Pra mac bro da zaranjao je u og rom nu vo de nu masu,<br />
a za tim se po la ko izdi zao sve više i više. Ci je li se<br />
brod tre sao od sil nih va lo va. Obično tam nop lavo<br />
nebo pos talo je od oluj nih ob la ka pos ve crno. O takvim<br />
noćima po mor ci go vo re sa stra hom. Bi la je večer<br />
3. ruj na 1971. Osim nas, deset je sov jet skih bro do va<br />
tražilo doz vo lu da u vo da ma oto ka Queen Char lotte<br />
pričekaju s<strong>mi</strong>rivanje olu je.<br />
Te sam večeri nešto pri je po la de vet, u vri je me kad<br />
sam se tre bao ja vi ti na po sao, na pus tio svo ju ka bi nu.<br />
Snažan vje tar go to vo me je zba cio s bro da te sam<br />
jed va, upi rući svu svoju snagu, us pio pri jeći pre ko<br />
palube. Konačno sam stigao do komandnog mosta,<br />
otvorio vrata i teturajući ušao.<br />
»Ko li ko smo još da le ko od oba le?« – upi tao sam<br />
svog pri ja te lja Bo ri sa, ko ji je up rav ljao kor <strong>mi</strong> lom.<br />
Ba cio je pog led na in stru men te, a on da na kar tu.<br />
»Otprilike pola <strong>mi</strong>lje«, odgovorio je.<br />
»Ko li ko je da le ko do ono ga se la on dje?« – upi tao<br />
sam i po ka zao na svjet la u da lji ni, jed va vid lji va od<br />
pljus ka kiše i vjet ra.<br />
»Ot pri li ke tri i pol <strong>mi</strong> lje.«<br />
»Hva la ti«, prom r mljao sam i teškim ko ra kom<br />
kre nuo u ra diopos ta ju, odmah iza mos ta. Otka ko smo<br />
ušli u ka nad ske vode, nis mo mo ra li jav lja ti gdje se nala<br />
zi mo i mo ja je za daća bi la sa mo da os ta ne mo u ve zi<br />
6
s os ta lim našim bro do vi ma. Za taj po sao ni je <strong>mi</strong> treba<br />
lo pu no vre me na, te sam bio i više ne go radostan.<br />
Pog le dao sam na sat, bi lo je točno po la de vet. Rekoh<br />
sam se bi: »Ser ge ju, za ne ko li ko ćeš sa ti bi ti ili<br />
slo bo dan ili mr tav. Ili, što bi bi lo najgo re, iz vući će te<br />
iz mo ra i kao de zer te ra pos la ti na pri sil ni rad u Si bir,<br />
a za tim strijeljati.«<br />
Bi li su to tre nu ci kad bi se svat ko dru gi na mom<br />
mjestu pokolebao.<br />
Sa da sam tu, ja, Ser gej Kour da kov, čas nički pi tomac<br />
u Sov jet skoj mor na ri ci, od li ko van kao sja jan<br />
komunistički omladinski rukovodilac, koji je od svoje<br />
os me go di ne u sva koj ško li bio bi ran za vođu Komunističke<br />
omladinske organizacije i koji je na koncu<br />
izab ran da 1200 sov jet skih dočas ni ka po dučava<br />
komunizmu.<br />
Za pet dana očeki va li su me u ba zi naše flo te gdje<br />
sam tre bao bi ti prim ljen u Ko mu nis tičku par ti ju kao<br />
iz građen član, a na kon to ga čeka lo me je dob ro mjesto<br />
u sovjetskoj <strong>mi</strong>liciji. Sagledavajući takvu budućnost,<br />
imao sam se zašto po nov no vra ti ti u Sov jet ski<br />
Sa vez. Ali to ni je bi lo dovolj no. Ka ko bi lo da bi lo,<br />
znao sam da ono što tražim ni kad neću naći u ko munis<br />
tičkom sus ta vu o ko jem sam to li ko to ga znao.<br />
»Tri i pol <strong>mi</strong> lje«, raz <strong>mi</strong>šljao sam i u tišini raz matrao<br />
sve mo gućnos ti. Bit ću si gu ran tek u sa mom<br />
se lu. Kad bih bio sa mo po la <strong>mi</strong> lje uda ljen od kop na,<br />
mog la bi me pro naći i uh va ti ti op hod nja. Sa mo se lo<br />
i lju di u nje mu pružali su <strong>mi</strong> si gur no st. Ali to sa da<br />
znači da <strong>mi</strong> do nje ga tre ba ot pri li ke sat vre me na. Već<br />
sam izmjerio temperaturu mora -4°C. U tim sjevernim<br />
vo da ma dulje zad ržava nje u mo ru bi lo je i pi ta nje<br />
živo ta ili smr ti. Proci je nio sam da bih u mo ru mo gao<br />
7
preživ je ti naj više četi ri sa ta. Bio sam izvr sna zdravlja,<br />
što je bilo plod svakodnevne tjelovježbe, dizanja utega<br />
i o pće bri ge o or ga ni zmu. »Sad ili ni kad«, re koh<br />
sam se bi. U sr cu sam znao da to mo ra bi ti sad.<br />
Radiopostaja se nalazila između kor<strong>mi</strong>lareve kabine<br />
na prednjem dijelu mosta i navigacijske kapetanove<br />
ka bi ne. Budući da smo se na la zi li ne pos red no uz<br />
oba lu, ka pe tan je nep res ta no pazio na naš po ložaj<br />
ka ko bi nav ri je me spri ječio da se ne na sučemo na<br />
jedan od mnogobrojnih grebena.<br />
Postavio sam tri radarske naprave, jednu za vojne<br />
a dvi je za plo vid be ne svr he, i čekao da <strong>mi</strong> po kažu<br />
re zul ta te. Na dao sam se da se neće do go di ti ništa<br />
nepredviđeno.<br />
Upravo u tom trenutku kapetan je provirio iz svoje<br />
ka bi ne i do vik nuo <strong>mi</strong>: »Hej, Kour da ko ve, ka ko bi<br />
bi lo da odig ra mo par ti ju šaha?« Za bo rav ka na mo ru<br />
čes to smo ig ra li šah. Nisam mu svo jim od bi ja njem<br />
ni ka ko s<strong>mi</strong>o da ti po vo da da nešto po sum nja, no nisam<br />
mu mo gao ni udo volji ti jer bi to za me ne značilo<br />
gubljenje dragocjena vremena. Samo najcrnji noćni<br />
sa ti pružali su si gur no st, a ja sam tre bao stići do<br />
obale prije svitanja novoga dana. Osim toga, bojao<br />
sam se da bih se du gim ote za njem mo gao poko le bati<br />
u svo joj od lu ci.<br />
»Druže ka pe ta ne«, re koh mu, »umo ran sam od<br />
prob dje ve ne prošle noći. Mis lim da bi bi lo bo lje da<br />
idem ra ni je u kre vet. Nap ros to sam iscr pljen.«<br />
Ka pe tan se na to našalio: »Ma tko je to vi dio?! Slušaj<br />
te sa mo ovoga mla dog mor skog vu ka. Tri da na<br />
olu je i već je pre mo ren.« S<strong>mi</strong> jao se.<br />
Odah nuo sam. Za tim sam počeo s pos ljed njim<br />
pri p re ma ma, ko je sam već pu no pu ta prošao u <strong>mi</strong> sli-<br />
8
ma. Naj pri je sam is ključio ra dioo dašiljač, a pri jemnicima<br />
sam ostavio mogućnost primanja signala budu li<br />
dru gi bro do vi u nuždi od nas tražili po moć. Zvučnik<br />
sam pos ta vio na mo st ta ko da Bo ris može čuti pozive.<br />
Pažljivo sam se osvrnuo po cijeloj radiopostaji da<br />
bu dem si gu ran da je sve os ta lo u re du. Za tim sam<br />
po la ko izišao, zak ljučao za so bom vra ta i vra tio se u<br />
svo ju ka bi nu. Mo rao sam po novno proći kroz kor <strong>mi</strong>la<br />
re vu ka bi nu. Bi la je pos ve u ta <strong>mi</strong>, sa mo su na sto lu<br />
s instrumentima gorjele crvene, žute i plave kontrolne<br />
lam pe. Kiša je pljušta la po pro zo ri ma i pri ječila<br />
pog led. Bo ris je na pe to sta jao pod slabim svje tlom<br />
kon trol nih lam pi ne puštajući iz vi da ploču s in strumen<br />
ti ma ka ko bi even tual ni kvar mo gao od mah lokali<br />
zi ra ti i sta vi ti pod nad zor. Nas smo dvo ji ca pro ve li<br />
pu no vre me na za jed no u ova pos ljed nja dva tjed na<br />
otka ko smo u službi. Zas tao sam kraj nje ga ne ko li ko<br />
sekundi i protisnuo par beznačajnih primjedbi, trudeći<br />
se da iz gle dam pri rod no kao i uvi jek. Is pričavajući<br />
se kako sam nas mrt umo ran, po vu kao sam se<br />
za tim u svo ju ka bi nu. »Bo ri se«, re kao sam mu pri je<br />
no što sam izašao, »ne mojte <strong>mi</strong> ne ko li ko sa ti sme tati,<br />
osim u slučaju ka kve ve like pot rebe.«<br />
»Jas no, Ser ge ju«, reče on s<strong>mi</strong> jući se. »Mis li na<br />
me ne kad bu deš ležao u top lom kre ve tu!«<br />
»Mis lit ću«, obećao sam. Napus tio sam mo st i<br />
spus tio se na pa lu bu, u olu ju. Svom sna gom sam se<br />
mo rao držati za og ra du da me kiša i vje tar ko ji su<br />
šiba li sa svih stra na ne zba ce s pa lu be. Boreći se s<br />
vjet rom, ko načno sam sti gao do svoje ka bine. Ot vorio<br />
sam vra ta, ušao i zak ljučao za so bom. Sa da bi<br />
kakav iznenadan posjet bio katastrofalan i značio bi<br />
kraj svake mogućnosti bijega.<br />
9
S ne la go dom sam po nov no pog le dao na sat. Bi lo<br />
je 9.45. Os ta lo <strong>mi</strong> je, dak le, naj više 15 <strong>mi</strong> nu ta za posljednje<br />
pripreme. Na usputni razgovor potrošio sam<br />
nekoliko dragocjenih sekundi. Morao sam se požuriti<br />
i is ko ris ti ti preos ta le <strong>mi</strong> nu te dok je pa lu ba još<br />
praz na. Jer kad bi olu ja ma lo po pus ti la, ci je la bi paluba<br />
učas vrvjela od posade u potrazi za eventualnim<br />
oštećenjima.<br />
Budući da smo se na la zi li pri lično da le ko na sjeve<br />
ru, no sio sam zim sku odjeću – teške voj ničke čiz me,<br />
tanju vunenu jaknu i preko nje debeli vuneni džemper<br />
s ov rat ni kom. Težina i sla ba pokret lji vo st zbog tak ve<br />
odjeće si gur no će <strong>mi</strong> otežava ti pli va nje kad bu dem u<br />
vo di. Ali sam si uv r tio u gla vu da u se lo mo ram stići<br />
pot pu no obučen i u čiz ma ma. Sada ni je bi lo vre me na<br />
da o tome, zap ra vo veo ma važnom, prob le mu pu no<br />
ra z<strong>mi</strong>šljam. U ovom su <strong>mi</strong> trenutku dru ge stva ri izgledale<br />
mnogo važnije.<br />
Gur nuo sam ru ku pod stru njaču i iz vu kao nešto<br />
na čemu sam pu no ra dio u pos ljed nje vri je me. Bio je<br />
to ve lik nep ro močiv po jas s džepom. Iz va na je bio<br />
gu men, a iz nut ra od nep ro močive plas ti ke. Iz va dio<br />
sam iz ormara nekoliko svo jih dra goc jenos ti: ne koli<br />
ko sli ka svo jih pri ja te lja, dru go va iz dob ro poz na tih<br />
mjes ta u Ru si ji koje ni kad više neću vid je ti.<br />
To je bi lo sve što ću po ni je ti sa so bom iz sta roga<br />
u no vi život, za ne ma ri mo li mo je tje le sne i duševne<br />
ožiljke i mno ga sjećanja. »To je sve što od sli ka va moj<br />
život«, <strong>mi</strong>s lio sam dok sam pro mat rao hr pi cu pa pi ra<br />
pred so bom. »Bez maj ke, bez oca. Ova hr pi ca, to je<br />
moj život.«<br />
Neki od tih pa pi ra pos tat će bez načajni, npr. članska<br />
is kaz ni ca Kom so mo la i moje mor nar ske is pra ve.<br />
10
Neki, pak, kao moj rod ni li st, bit će <strong>mi</strong> uvi jek pot rebni.<br />
U slučaju da preživim ovu noć, tre bat će <strong>mi</strong> ove<br />
is pra ve da do kažem tko sam. A ako ne preživim, makar<br />
ću ima ti ime ko je će <strong>mi</strong> sta vi ti na nad grob ni kamen,<br />
ako <strong>mi</strong> ti je lo uo pće i pro nađu.<br />
Žur no sam ugu rao papi re i sli ke u gu me ni po jas i<br />
pažlji vo ga smo tao da u nj ne uđe vo da. Čvr sto sam<br />
ga sve zao oko bo ko va, a za tim uzeo iz or ma ra još<br />
nešto što ću ta kođer tre ba ti za ovih ne ko li ko sa ti. Bio<br />
je to spor tski, ro ni lački nož ko ji sam uk rao na bro du<br />
i brižlji vo ga skri vao. Čvr sto sam ga sve zao iz nad šake<br />
i pre ko nje ga na vu kao ru kav da se ne može pri <strong>mi</strong> je titi.<br />
Ako me tko sret ne na pa lu bi, mo ram iz bjega va ti sva<br />
opa sna pi ta nja jer za nož na ru ci teško bih našao<br />
objašnje nje, a on <strong>mi</strong> kas ni je može bi ti od naj veće<br />
život ne važnos ti.<br />
»Ta ko«, po <strong>mi</strong>s lih u se bi. »Sad bi bi lo go to vo. Nož<br />
je skri ven, po jas čvr sto sve zan oko bo ko va.« Sat je<br />
po kazivao 9.55. Vri je me je bi lo da kre nem. Olu ja je<br />
pos ta la ma lo jača. To će <strong>mi</strong> još dob ro doći da me<br />
nit ko ne pri <strong>mi</strong> je ti. Pažlji vo sam ot vo rio vrata ka bi ne<br />
i izišao. Dočeka li su me le de ni, zap je nje ni va lo vi. Čak<br />
i ovdje, u ovom djelo<strong>mi</strong>čno zaklonjenom prostoru,<br />
olu ja je bi la neo bično ja ka. Svom sam se sna gom borio<br />
pro tiv vjet ra i spuštao niz stube čvr sto se držeći<br />
za og ra du. Kad sam se do ko pao gla vne pa lu be, još<br />
sam se jednom okrenuo da provjerim ne gleda li me<br />
tko. Pa lu ba je bi la pot pu no praz na i pusta. Zasad je<br />
dak le sve bi lo dob ro. Bio sam pri lično uv je ren da su<br />
svi otišli pod pa lu bu da se zašti te od nev re me na.<br />
Po la ko sam se pro bi jao do sre di ne broda, do mjesta<br />
koje sam prije nekoliko dana pronašao kao najpriklad<br />
ni je za skok u vo du. Bio je to uzak pros tor pod<br />
11
og ro mnim dim njakom – jedi no mjes to ko je se ni s<br />
jed nog mjes ta na bro du ni je mog lo nad zi ra ti. Spotičući<br />
se, sti gao sam do toga mjes ta za ne koliko <strong>mi</strong>nu<br />
ta. Ska me nio sam se ug le da vši pod so bom div lje,<br />
zapjenjeno more. »Najbo lje da uo pće do lje ne gledam«,<br />
po <strong>mi</strong>s lio sam u se bi, »jer ću inače odus ta ti od<br />
sve ga i pri je ne go što za ro nim u vo du.«<br />
Iznenada su se nasuprot meni otvorila vrata i mlaz<br />
svjet la pao je rav no na me ne. Br zo sam se pri lju bio<br />
uza zid i zaus ta vio dah. Net ko je ot vo rio vra ta, zastao<br />
sa mo tre nu tak na pra gu, ba cio pog led i opet se povukao.<br />
Vra ta su se po nov no zak ljučala. Što god da je<br />
taj drug nam je ra vao, olu ja je pro <strong>mi</strong> je ni la nje go vo<br />
<strong>mi</strong>šljenje.<br />
No sa da sam bio još uv je re ni ji da <strong>mi</strong> va lja br zo<br />
učini ti ono što želim. Je dan je og rom ni val di gao brod<br />
vi so ko iz nad vo de i u tre nu smo bili iznad vo de u<br />
visini dvokatnice. Htio sam pričekati dok se ponovno<br />
ne nađemo među va lo vi ma. Kad se i pos lje dnji val<br />
slo <strong>mi</strong>o o brod, po peo sam se pre ko og ra de. Na trenu<br />
tak sam jed va us pio sačuvati rav no težu. Ipak, bio<br />
sam spre man da se nag la vačke ba cim u pob ješnje lo<br />
mo re.<br />
12
Bor ba na život i smrt<br />
Du bo ko sam udah nuo, skočio i za ro nio što sam<br />
dub lje mo gao. Za počela je borba. Hladnoćom sam<br />
bio za tečen, nep rip ravan i užas nut. Dok sam to kom<br />
da na is pi ti vao hlad noću vo de, iz gle da lo <strong>mi</strong> je da je<br />
jed na ka kao i u svim dru gim mo ri ma. No sa da kad<br />
sam sa svih stra na bio ok ružen vo dom, hlad noća me<br />
je oma<strong>mi</strong>la.<br />
Snažno, ko li ko god sam mogao, za ra njao sam svojim<br />
os lab lje nim ru ka ma i no ga ma is pod pov ršine<br />
vo de. Mo rao sam se što više uda lji ti od bro da pri je<br />
no što iz ro nim ka ko me s nje ga ne bi opa zio ko ji<br />
mor nar bu de li ot vo rio ok no da uh va ti svježeg zra ka.<br />
Kad su <strong>mi</strong> ko načno pluća go to vo popucala, s mu kom<br />
sam se pro bio na pov ršinu i udah nuo zraka. Pri tom<br />
sam se os vr nuo. Još uvi jek sam bio preb li zu bro da!<br />
Po nov no sam pluća na pu nio zra kom, za ro nio i pli vao<br />
sa mo što da lje.<br />
Iz ra njao sam tek kad su <strong>mi</strong> pluća svom žes ti nom<br />
zah ti je va la zra ka. Ovaj put <strong>mi</strong> je već bi lo ma lo bo lje,<br />
ali sam još uvi jek bio preb li zu. Opet sam za ro nio i<br />
pli vao sve dot le dok me pluća i treći put ni su pri si lila<br />
da iz ro nim. Ta da <strong>mi</strong> je uda lje no st iz gle dala već<br />
pu no veća.<br />
Op sje da la me sa mo jed na <strong>mi</strong> sao: Što da lje od<br />
bro da! Da su me opazili, bi li bi upa li li go le me brod ske<br />
13
eflek to re i os vi jet li li tam nu vo du na ko joj bih ja u<br />
ovom nev re me nu iz gle dao po put patke ko ja se ljuljuška<br />
amo-ta mo na va lo vi ma. Znao sam da brod ima<br />
prvorazredno oružje s teleskopom i dalekozorom za<br />
ot kri va nje cilja, a nji me bi me bi lo is to ta ko la ko pogo<br />
di ti kao i ri bu u stak len ki. Čak i kad bih se po kušao<br />
bra ni ti da sam nes ret nim slučajem pao s bro da, pa piri<br />
pričvr šćeni oko mo jih bo ko va svje dočili bi suprotno.<br />
Po nov no i po nov no sam pu nio pluća, zaranjao i<br />
pli vao ko li ko sam brže mo gao. Us ko ro sam bio to li ko<br />
uda ljen od bro da da sam mo gao pli va ti po pov ršini<br />
ka ko bih imao bo lji preg led ci jele si tua cije. Tek ta da<br />
sam postao svjestan omamljujuće hladnoće. Čizme i<br />
mo ja de be la od jeća upile su to li ko vo de da su <strong>mi</strong> goto<br />
vo udvos tručile tje les nu težinu. Po seb no su <strong>mi</strong><br />
čiz me bi le teške i, po put vreća punih ka me nja, povlačile<br />
me u du bi nu. To <strong>mi</strong> je otežava lo pli va nje.<br />
Od jed nom me je zap ljus nuo go lem val, pa sam po<strong>mi</strong>s<br />
lio da <strong>mi</strong> ne ma spasa. No ipak sam se opet us pio<br />
oslobo di ti i izroni ti na pov ršinu hva ta jući iz no va<br />
zraka. »Oh, te čiz me! Kak vu sam sa mo pog rešku<br />
učinio! Si gur no će me ova ma la pog reška sta ja ti života.<br />
Ser ge ju«, re koh sam se bi, »ti si već mr tav.«<br />
Mo rao sam se os lo bo di ti čiza ma, i to što pri je, ili<br />
će me sljedeći val zasigurno pokopati. Hitro sam izvu<br />
kao nož i od re zao no ga vi ce hlača, a za tim sam izre<br />
zao i svoj teški pu lo ver. Dubo ko sam udah nuo,<br />
za ro nio i počeo raz re zi va ti i li je vu čiz mu. U tom očajnom<br />
po ložaju pa la <strong>mi</strong> je na um sta ra šalji va iz re ka<br />
ko ju sam inače čes to ponav ljao: »Želio bih um ri je ti<br />
s čiz ma ma na no ga ma.« Ali ni kad pri je u živo tu ni sam<br />
ni po<strong>mi</strong>s lio da bi me čiz me mog le sta ja ti živo ta. I<br />
da lje sam po kušavao re zati i piliti, no koža ko ja je<br />
14
upi la to li ko vo de ni je po pušta la. Još sam jed nom<br />
udahnuo zraka, ponovno zaronio te počeo udarati i<br />
re za ti kao po div ljao. Ako to us ko ro ne us pi jem, ni kada<br />
i neću. Za bio sam nož on dje gdje je koža već ma lo<br />
po pus ti la, snažno povu kao i ko načno us pio. Ra do vao<br />
sam se dok sam nožem pa rao kožu.<br />
Po nov no sam udah nuo zra ka i za ro nio kako bih<br />
dovršio po sao. Na kon trećeg ro nje nja, os lo bo dio sam<br />
se li je ve čiz me.<br />
Ali s de snom ni je išlo. Div lje sam za ma hi vao i rezao,<br />
no um jes to čiz me po go dio sam kost. Ko načno<br />
<strong>mi</strong> je uspjelo pravilno zgrabiti nož. Povukao sam svom<br />
sna gom i os je tio ka ko se koža pa ra. Konačno sam se<br />
os lo bodio toga te re ta, ali me je na por to li ko is cr pio<br />
da se više ni sam ni mo gao ve se li ti us pje hu. Bio sam<br />
već sat vre me na u vo di.<br />
Kad sam ri ješio prob lem s čiz ma ma, iskr snuo je<br />
drugi: magla! Gusta, neprobojna magla obavila je i<br />
me ne i brod. Pljušta nje kiše i go le <strong>mi</strong> valo vi dop ri nijeli<br />
su to me da ubr zo više ni sam vi dio ni svjet la s »Elagina«,<br />
moje jedine orijentacijske točke. Moglo <strong>mi</strong> se<br />
do go di ti da dos ko ra zbog mag le i kiše iz gu bim orijen<br />
ta ci ju. Gdje li je sa da kop no? Kamo mo ram pli vati?<br />
Postajao sam sve ne<strong>mi</strong>rniji i nesigurniji. Krupne hladne<br />
ka pi kiše šiba le su <strong>mi</strong> li ce. Sve je pošlo nao pa ko!<br />
Bez kom pa sa i mo gućnos ti dob ra sag le da va nja<br />
si tua ci je ne ma na de da ću pro naći kop no i put u sigur<br />
no st. Mogao sam nešto vid je ti naj više dva met ra<br />
ispred se be, a bio sam već dva sa ta u vo di. Bor ba s<br />
čizmama odnijela <strong>mi</strong> je dragocjenu snagu. Popio sam<br />
pre kom jer nu ko ličinu sla ne vo de, a mučila me i hladnoća.<br />
Osjećao sam ka ko <strong>mi</strong> udo vi oba <strong>mi</strong> ru. Vje ro vao<br />
sam da mo gu iz držati sa mo još dva sa ta. Ako za to<br />
15
vrijeme ne stig nem do ko pna, on da ni kad i neću.<br />
Pli vao sam, <strong>mi</strong>s lio sam, u smje ru kop na. Već sam se<br />
prije bio naučio koristiti kretanjem valova, što <strong>mi</strong> je<br />
ovaj put ja ko po mog lo u pli vanju. Da sa mo nije bi lo<br />
ta ko hlad no! Uz mag lu, hlad noća <strong>mi</strong> je bi la najveći<br />
nepri ja telj. Trošila <strong>mi</strong> je svu snagu, tre sao sam se od<br />
stu de ni dok sam pli vao. Ali od <strong>mi</strong> cao sam nap ri jed.<br />
Pli vao sam ta ko da sam se po jed nom va lu pe njao, a<br />
po dru gom spuštao, i ta ko opet une dog led.<br />
Pli vao sam i pli vao, a on da sam – ba ci vši pog led<br />
na osvije tljene broj ke svo je ure – us ta no vio da pli vam<br />
već tri sa ta. Mo rao bih sa da bi ti bli zu oba le! Pri po<strong>mi</strong>s<br />
li na to sr ce <strong>mi</strong> je jače za ku ca lo.<br />
U tom tre nu jak na let vjet ra rastje rao je mag lu. S<br />
na po rom sam po kušavao vid je ti ma kar i kra jičak kopna.<br />
I ko načno sam ug le dao – jed va zam jet ljiv u ta <strong>mi</strong>,<br />
mag li i kiši – ve lik crn šiljak ko ji je stršio iz vo de.<br />
»Kop no! Gre ben! Us pio sam!« Sr ce <strong>mi</strong> je od uzbuđenja<br />
jače zakucalo. »Uspio sam. Prekrasno«, po<strong>mi</strong>slih.<br />
Jed nos tav no prek ras no! Ni jed na sli ka u mom<br />
živo tu ni je <strong>mi</strong> se učini la lje pšom od one str me sti je ne.<br />
»Us pio si, Ser ge ju! Us pio si!« Čes ti tao sam si. Pli vao<br />
sam pre ma sti je ni i neo baz ri vo trošio zad nje za li he<br />
sna ge. Sad ih više ne tre bam. Opet je za ne ko li ko<br />
trenutaka nestalo magle. Zaprepašten, buljio sam u<br />
smjeru stijene.<br />
»O, ne!« – krik nuo sam očaj nički. »Ne, to ne<br />
može bi ti is ti na!« Ali bi la je is ti na. Sti je na je bio<br />
»Ela gin«. Tri sa ta u onoj hlad noći, sva sna ga potrošena,<br />
a ja na is tom mjes tu odak le sam i pošao.<br />
Za tak vo što uo pće ni sam imao plana. Što da radim?<br />
Svje tla koja su pro bi ja la kroz ok na iz gle dala su<br />
<strong>mi</strong> ta ko priv lačno i top lo. Možda bi bi lo dob ro da<br />
16
odba cim svoj gu me ni po jas, da se vra tim i kažem da<br />
sam pao s bro da. Budući da je brod bio nošen amo-<br />
-ta mo, možda bi mo ja priča zvučala uv jer lji vo. Oni bi<br />
me iz vuk li, da li <strong>mi</strong> top li na pi tak i umo ta li me u pokrivače.<br />
I ti me bi moj san bio zav ršen.<br />
No je li to zais ta ta ko jed nos tav no? Ne pod nošljive<br />
okol nos ti od ko jih sam i pob je gao up ro pas ti le bi <strong>mi</strong><br />
ostatak života.<br />
Što <strong>mi</strong> dak le preos ta je? Još jed nom po kušati tražiti<br />
kop no? Sa da je to iz gle da lo ne mo guće. Bio sam<br />
posve iscr pljen, a živ ci su <strong>mi</strong> bi li pre na pe ti. Ko li ko<br />
bih du go još mo gao iz držati u onoj hlad noj vo di?<br />
Davao sam si naj više još četi ri sa ta. Dotad sam već tri<br />
sa ta pro veo u vo di.<br />
Obu zet hlad noćom, raz <strong>mi</strong>šljao sam o svom položaju,<br />
uko li ko sam za raz <strong>mi</strong>šlja nje uo pće bio spo so ban.<br />
Od lučio sam ra di je um ri je ti pri po kušaju da pronađem<br />
is tinski život, ne go nas ta vi ti s do sa dašnjim.<br />
Neću se i ne želim više vra ti ti u svoj dotadašnji život.<br />
Čak i ako se uto pim, ne želim se vra ti ti ona mo odakle<br />
sam došao.<br />
S malo nade zaplivao sam ponovno udaljujući se<br />
od »Ela gi na«. Mis lio sam na pa pi re oko svo jih boko<br />
va. Hoće li ih ikad it ko naći? Hoće li lju di ikad<br />
saz na ti tko sam bio? Hoće li ije dan čov jek saz na ti<br />
po vi je st ko ja se iza tih pa pi ra kri je? Mis li su <strong>mi</strong> se<br />
rojile po glavi. Od svoje šeste godine bio sam posve<br />
sam. Bez maj ke i bez oca. Mo ram li sa da i um ri je ti<br />
sam, iz gub ljen u bes kraj nom ocea nu?<br />
Po kušavao sam zad ržati smjer. Gdje je sa da oba la?<br />
U ovom smje ru? U onom? Ka ko bih to mo gao zna ti<br />
kad vidim samo nekoliko metara ispred sebe!? Prestao<br />
sam pli va ti nap ri jed. Pli vao sam uk rug i očaj nički<br />
17
po kušavao pro naći i od lučiti se za pra vi smjer. Shvatio<br />
sam da sam iz gub ljen, pot pu no i ko načno izgubljen.<br />
»Ser ge ju«, re koh sam se bi, »go tov si! Um ri jet<br />
ćeš. Nit ko o tom ne zna. Nit ko se ne bri ne, ni jed na<br />
ljud ska duša.«<br />
Od ras tao sam s Marxom, En gel som i Le nji nom.<br />
Oni su bi li mo ji bo go vi. Tri put sam klečao pred beživot<br />
nim Le nji no vim ti je lom u Mos kvi i us r dno se<br />
mo lio. On je bio moj bog i moj učitelj. Ali sa da, u<br />
pos ljed njim tre nu ci ma, moj se duh ok re nuo Bo gu,<br />
kojeg nisam poznavao. Gotovo sam nagonski molio:<br />
»O Bože, ni kad ni sam bio sre tan na ovoj zem lji. I sad<br />
kad u<strong>mi</strong> rem, mo lim te, uz <strong>mi</strong> mo ju dušu u svo je kraljev<br />
stvo. O Bože, možda ta mo ima ma lo sreće za<br />
me ne. Ne mo lim te da spa siš mo je ti je lo, ali kad se<br />
ono ko načno uto pi, mo lim te da mo ju dušu uz meš k<br />
se bi u raj!« Zat vo rio sam oči i vje ro vao da je naj zad<br />
došao kraj. »Sad sam go tov«, re koh sam se bi, »sad<br />
mo gu us nu ti.« Opus tio sam se i pres tao pli va ti. Moja<br />
je bor ba bi la završena.<br />
Po la ko, pos ve po la ko, os je tio sam da se sa mnom<br />
do gađa nešto neo bično. Prem da <strong>mi</strong> je i pos ljed nji<br />
trun sna ge bio potrošen, os jećao sam da u mo je umorne<br />
ru ke ula zi no va. Os jećao sam snažne i dra ge ru ke<br />
živo ga Bo ga ko je me zaštićuju. Ni sam bio vjer nik.<br />
Ni kad se pri je ni sam mo lio Bo gu. Ali u tom sam trenut<br />
ku jas no os jećao no vu sna gu u svome iz mučenom<br />
i promrzlom tijelu. Ponovno sam mogao plivati! Ruke<br />
ko je su <strong>mi</strong> pri je ne ko li ko <strong>mi</strong> nu ta bi le teške kao<br />
olo vo, sad su opet bi le do volj no ja ke da me do ve du<br />
do oba le! Bio sam već četiri i pol sa ta u mo ru.<br />
Na jčud ni je od sve ga bi lo je da sam od jed nom<br />
shvatio u kojem smjeru moram plivati. Čak i kad su<br />
18
me va lo vi ba ca li amo-ta mo, stal no sam bio svjes tan<br />
to ga gdje bi se mo ra lo na la zi ti kop no.<br />
Ni sam shvaćao ka ko <strong>mi</strong> se to do go di lo, ali sam<br />
znao da <strong>mi</strong> se život ne prib ližava kra ju. Ta da sam odjed<br />
nom pred sobom u mag li začuo stra ho vi tu bu ku.<br />
Zap ljus nuo me je go le <strong>mi</strong> val očaja. »Da to opet ni je<br />
brod? Ili ne ki od dru gih bro do va? Zar sam opet pli vao<br />
uk rug?«<br />
Svom sna gom sam zap li vao po kušava jući se udaljiti<br />
od bu ke. Kad se kroz kišu i ma glu mog lo nešto<br />
ma lo razaz na ti, ug le dao sam gre ben ko ji se str mo<br />
iz di zao iz vo de. Pra vi gre ben! Bu ka ko ju sam čuo bila<br />
je bu ka va lo va ko ji su se o nj lo <strong>mi</strong> li. Bio je to gre ben,<br />
čvr st i go lem! Sti gao sam na kop no!<br />
»Us pio sam! Zais ta sam us pio!« – Sr ce <strong>mi</strong> je poskočilo<br />
od uz buđenja.<br />
No kad sam vi dio ko jom sna gom va lo vi tuku o<br />
gre ben, na mah je zam r lo mo je odušev lje nje. Ako me<br />
sa mo je dan val zah va ti i uda ri mnome o sti je nu, polo<br />
<strong>mi</strong>t će <strong>mi</strong> sve kos ti. »Još ni si slo bo dan«, re koh sam<br />
se bi. I opet se po mo lih Bo gu i na no vo os je tih da je<br />
On uza me.<br />
Zais ta bi jaše čudno što sam i na kon pet sa ti prove<br />
de nih u vo di bio dušev no pos ve pri se ban. Gle dao<br />
sam kako valovi divljački udaraju o stijenu. Pričekao<br />
sam po go dan tre nu tak i iz među dva uda rca va lo va<br />
do ko pao se kop na. Us pio sam! Čvr sto sam se pri pio<br />
uza sti je nu. Po pr vi put na kon pet sa ti os je tio sam<br />
čvr sto tlo pod no ga ma.<br />
Br zo sam se pe njao uza sti je nu ka ko me slje deći<br />
val ne bi mo gao zah va ti ti i po nov no srušiti u mo re.<br />
Pe njao sam se sve dalje od mor ske pov ršine. U taj je<br />
čas po da mnom val uda rio svom si lom o ka men.<br />
19
Držao sam se čvr sto za ivi cu gre be na. Sva ki uda rac<br />
valova ubrzavao je moje penjanje, sve dok konačno<br />
ni sam mo gao odoz gor gle da ti na njih ka ko se lo me<br />
pod mojim nogama.<br />
Ka ko je napeto st po pušta la, os jećao sam sve veći<br />
umor. Ne ko sam vri je me sje dio tre sući se od stu de ni<br />
i cvo koćući zu bi ma. Ni sam više bio u sta nju ov la da ti<br />
žes to kim dr hta njem ci je loga ti je la. Pro gu tao sam<br />
mno go sla ne vo de, bijah žedan i prom r zao. No znao<br />
sam da na grebenu ne mo gu os ta ti. Bilo je ot pri li ke<br />
pet sa ti iz jut ra, a ja sam u de set na večer skočio u vodu.<br />
U međuvremenu su na »Elaginu« sigurno pri<strong>mi</strong><br />
je ti li moj nes ta nak. A ja sam, eto, još uvi jek na<br />
mor skoj stra ni li ti ce. S<strong>mi</strong> ri li se olu ja, la ko bi me u<br />
svitanje mogli otkriti dalekozorom. Imao sam osjećaj<br />
da bi sva ki čas iz mag le mo gao iz ro ni ti čamac s naoružanom<br />
ophod njom, a to bi za me ne značilo kraj,<br />
jer oni će imati na log da me vra te živa ili mr tva, a ja<br />
više ne mam sna ge da im se odup rem. Ni sam više s<strong>mi</strong>o<br />
os ta ti na mor skoj stra ni li ti ce. Mo rao sam tražiti sigurno<br />
st se la gdje žive lju di. Pe njao sam se da lje. Bijaše<br />
ono strm gre ben ko ji se di zao iz nad mo ra ot pri li ke<br />
65 m. Ipak sam us pio stići do vr ha i pona dao se da<br />
sam na si gur nom.<br />
Ali ne! Sr ce <strong>mi</strong> je go to vo pres ta lo ku ca ti. Uopće<br />
ni sam bio na kop nu. Se lo je ležalo na dru goj stra ni<br />
za lje va, uda lje no ot pri li ke još tri kilomet ra. Mo rao<br />
sam po nov no pli va ti! U gla vi <strong>mi</strong> se vr tje lo. Više ni sam<br />
bio u stanju jasno sagledati svoju situaciju. Jedina <strong>mi</strong><br />
je <strong>mi</strong> sao još bi la što prije se do moći se la, pri je no što<br />
dođu i od ve du me.<br />
Ali up ra vo to <strong>mi</strong> je iz gle da lo ne mo guće. Sna ga <strong>mi</strong><br />
je bi la na iz ma ku. Bio sam na po la smr znut i dr htao<br />
20
ci je lim ti je lom. Počeo sam se po la ko spušta ti niza<br />
stijenu. Iznenada sam se ok liznuo i nekoliko metara<br />
kotrljao nizbr do. Pu zao sam da lje i uvi jek iz no va padao<br />
i di zao se. Kao lop ta ko ja pa da, od skoči i opet<br />
pada. Pritom su <strong>mi</strong> oštre stijene nanosile ljute rane<br />
svu da po ti jelu. Osjećao sam ka ko me ra ne pe ku i<br />
ka ko kr va re. Obuj <strong>mi</strong>o sam jed nu sti je nu s des ne strane<br />
i os je tio ka ko <strong>mi</strong> krv teče niz ruke. Po nov no sam<br />
pao na dru gu sti je nu i os je tio snažnu bol u leđima. A<br />
on da sam se skot r ljao u pro va li ju. On dje sam ležao<br />
kr vav i iz ra njen. Po dru gi put sam bio uv je ren da neću<br />
us pje ti. U po lu ta <strong>mi</strong> i po pljus ku počeo sam se iz vlačiti<br />
iz pro va li je. Da ni sam imao is kus tva u pe nja nju, sigurno<br />
ne bih bio us pio.<br />
Kad sam se po nov no našao na sti je ni, ug le dao sam<br />
osvijetljeno mjesto koje me privlačilo, a činilo <strong>mi</strong> se<br />
vr lo da lekim. Sko ro će sva nu ti zo ra, već sam iz gu bio<br />
pu no vre me na. Mo ram stići ona mo. Po dru gi put sam<br />
skočio u vo du krik nuvši od boli kad je sla na vo da<br />
došla do mo jih ra na. Ci je lo <strong>mi</strong> je ti je lo gor je lo kao<br />
vat ra. Omam ljen bo lju, <strong>mi</strong>s lio sam: »O Bože, ti <strong>mi</strong><br />
do puštaš da os je tim ma lo od one bo li koju sam zadavao<br />
tvo joj dje ci!« Krv <strong>mi</strong> je tek la niz no ge.<br />
Iz ne na da sam ug le dao nešto ili <strong>mi</strong> se to sa mo<br />
pričini lo – nešto što me up lašilo: malen čamac je<br />
plo vio pre ma me ni. »Opa zi li su da me ne ma i pos lali<br />
čamac za mnom«, po <strong>mi</strong>s lio sam.<br />
Ni da nas ne znam je li ono zais ta bio čamac ili<br />
pričina. Sa mo sam jed no shvaćao – moram pli va ti i<br />
pli va ti što da lje. Sva ki <strong>mi</strong> je pok ret pričinja vao neopisi<br />
ve i sve jače bolove. Us pr kos sve mu, nas ta vio sam<br />
plivati, ali sam osjećao kako polako gubim svijest jer<br />
bi jah iz gu bio pu no kr vi. »Ne! Ne ov dje«, po <strong>mi</strong> slih.<br />
21
»Ne sa da kad sam ta ko bli zu slo bo di!« U os vit novoga<br />
da na ug le dao sam veo ma bli zu ri bar sko se lo.<br />
Samo još nekoliko stotina metara! »O Bože, nakon<br />
sve ga što sam pret rpio, ne do pus ti da um rem na dohvat<br />
ci lju! Mo lim te, ne do pus ti to sa da!«<br />
A on da <strong>mi</strong> se počelo mračiti pred očima. Pos ljednje<br />
što sam još vi dio bi lo je seo ce ko je je po lako<br />
bli jedjelo pred mo jim očima. Pos ljed nja <strong>mi</strong> sao ko je<br />
se još sjećam bi la je: Moram pli va ti da lje! Mo ram<br />
pli va ti da lje! Za tim pot pu ni mrak. Da lje se više ničega<br />
ne sjećam.<br />
Što sam uo pće ra dio toga hlad nog ru jan skog jut ra<br />
1971. go di ne ta ko bli zu smr ti, a ta ko da le ko od domo<br />
vi ne? Što me je uo pće nat je ra lo da na pus tim život<br />
mor na ričkog čas ni ka i ko mu nis tičkog om la din skog<br />
rukovodioca u Sovjetskom Savezu te me dovelo do<br />
stjenovite obale Kanade i gotovo do smrti.<br />
Povijest svega toga započela je veoma davno, još<br />
s mo jim dje dom i ba kom u Ru si ji.<br />
22
Ser gej Kour da kov je is pričao svo ju po vi je st pred mno gim<br />
slušaocima u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi<br />
s na ka nom da po tak ne lju de u slo bod nom svi je tu da se zauz mu<br />
za rus ke kr šćane ko je je on ta ko lju to pro go nio<br />
269
Po govor i zd a va č a<br />
Up ra vo dov rši vši plan za iz da va nje ove knji ge,<br />
Ser gej je um ro. Svoj no vi život pos ve tio je za daći da<br />
kršćanima Sjeverne Amerike ukaže na težak položaj<br />
kr šćana u Sov jet skom Sa ve zu. Molio je za Bib li je, a i<br />
za bi lo kak vu dru gu po moć.<br />
Od si ječnja do trav nja 1972. is pričao je po vi je st<br />
svog živo ta pred pu no kr šćana u Ka na di. 1. svib nja<br />
iste godine stupio je u organizaciju »Tajna evangelizacija«,<br />
koja pomaže kršćanima u istočnim zemljama.<br />
Go vo rio je u žup nim za jed ni ca ma, na te le vi zi ji,<br />
davao intervjue za novine i razgovarao s predstavnicima<br />
vlas ti. Go vorio je o pro go ni ma kr šćana i o po licijskim<br />
me to da ma u Sov jet skom Sa ve zu. Osim to ga<br />
ra dio je na ovoj knji zi i s ve li kim ve se ljem čekao trenutak<br />
kad će moći preko radija progovoriti omladini<br />
u Ru si ji. Prip re me su bi le up ra vo u to ku ka da je stigla<br />
vijest o njego voj smr ti. Često je go vo rio da se os jeća<br />
ug roženim pa je ko načno po su dio i re vol ver za samoob<br />
ra nu. 1. si ječnja 1973. um ro je od kug le iz tog revol<br />
ve ra. Vijest o sa mou boj stvu ko ja se br zo proširi la<br />
uskoro je opovrgnuta. Proveden je istražni postupak<br />
i 1. ožuj ka 1973. nje go va je smrt prog lašena pos ljedicom<br />
nes re tna slučaja. Up ra vo to ga da na bio bi Ser gej<br />
imao 22 go di ne. U spo men na Ser ge ja Kour da ko va<br />
osnovan je poseban fond kako bi se nastavilo pomag<br />
ati rus ke kr šćane, što je za daća ko joj je Ser gej posvetio<br />
svoj krat ki no vi život.<br />
270
Sadržaj<br />
Oluja na Pacifiku .............................................................................................................................................. 5<br />
Bor ba na život i smrt ........................................................................................................................ 13<br />
Razo re na obi telj .................................................................................................................................................. 23<br />
Ulično si roče .................................................................................................................................................................... 32<br />
Pustolovine i nasilja u Verkh-Irmenu ............................... 44<br />
Hlad ni rat u Ba riševu ...................................................................................................................... 56<br />
Kralj Ba riševa ................................................................................................................................................................. 74<br />
Školovanje za kri<strong>mi</strong>nal ............................................................................................................... 84<br />
Moj život u voj sci .......................................................................................................................................... 95<br />
Na Po mor skoj aka de <strong>mi</strong> ji na Ka mčat ki ....................... 120<br />
Nalog tajne policije ................................................................................................................................ 128<br />
Prva hajka! Katastrofa! ............................................................................................................. 147<br />
Iz ne nad na smrt u Eli zovu ............................................................................................. 157<br />
Lov na ri ječ Božju ........................................................................................................................................ 177<br />
Ve li ki po nos i duboko razočaranje .............................................. 186<br />
<strong>Nataša</strong> ......................................................................................................................................................................................................... 195<br />
Djelatnost <strong>mi</strong>licije ...................................................................................................................................... 210<br />
Ri ječi ko je <strong>mi</strong> više nisu dale <strong>mi</strong>ra ................................................... 229<br />
Posljednja akcija ................................................................................................................................................. 236<br />
U pot ra zi za no vim živo tom ................................................................................ 250<br />
Pogovor izdavača ............................................................................................................................................. 270<br />
271