Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

Andrea Feldman 95
i druge institucije poticane služiti politikama diskriminacije i
segregacije prema unutra, a politikama izolacionizma, ksenofobije
i mržnje prema vani ne možemo očekivati bitne
promjene, odnosno pomake spram povijesne znanosti. U
tom je sklopu i projekt skupa Dijaloga povjesničara/istoričara,
kako ga je zamislila Zaklada Friedrich Naumann/F.
Naumann Stiftung. Die Stiftung für liberale Politik, unaprijed
osuđen na neku vrst akademske rasprave, koja će,
moguće, biti stimulativna, no, ipak, relativno ograničena.
Imajući u vidu iskustva sličnih projekata i rasprava njemačko-francuskih
i njemačko-poljskih državnih komisija za
istraživanja povijesti te dogovora o interpretaciji i
prezentaciji povijesti u školskim udžbenicima, ovaj projekt
ima bitno nezahvalniju zadaću, osobito s obzirom na
apriornu nesklonost državnih institucija s obje strane, ali i
zbog relativne nerazvijenosti povijesne znanosti, koja je,
usto, još i intenzivno ideologizirana, što državne institucije
svesrdno podupiru. Stoga je upravo pitanje dezideologizacije
povijesne znanosti ključno ne samo u obračunu s ideolozima
šovinistima nego i s nositeljima ostalih ideoloških
orijentacija koje susrećemo u historiografiji (od komunističke,
odnosno marksističke, do nacističke, odnosno, danas
češće, revizionističke orijentacije). U tom je sklopu logično
očekivati da granica konflikta neće prije svega ići crtom
nacionalnog razdvajanja nego, pod pretpostavkom znanstvene
utemeljenosti rasprava, crtom koja razdvaja znanost
od politike. Pritom moramo, zajedno s Benedettom Croceom,
biti svjesni kako je svaka povijest – suvremena povijest,
jer iznimno je teško odvojiti povijest od ideologija i
politika što ih zastupaju povjesničari. No, s punom sviješću
o kompleksnosti problema postavljamo pitanje o naravi komunikacije
između povjesničara i kulture u kojoj sudjeluju.