Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

Živim od danas do sutra i jedva se usuđujem pitati o budućnosti.
Ipak, ponekad se ponadam da ćemo se, kad nastupi mir, ti i ja
susresti, rukovati i reći si kako nikada nismo ništa ružno pomislili
jedan o drugome, a zatim ćemo sjesti i razmisliti možemo li
nekako pomoći da zacijele rane civilizacije.
Graham Wallas 1
Godine 1915. usred Prvoga svjetskog rata, koji je generirao
neviđene traume za cjelokupnu europsku kulturu, a potpuno
uništio kulturne odnose koje je Njemačka imala kako
s drugim zemljama, tako i spram vlastite korisne prošlosti,
rijetki su bili intelektualci koji su očuvali otvorenu međusobnu
komunikaciju. Navod na početku teksta izrekao je...
poznati psiholog i fabijevski socijalist u pismu svom prijatelju
Eduardu Bernsteinu (poznati njemački socijalistrevizionist).
Nameće se, pritom, nimalo slučajna usporedba
s vremenom rata u Hrvatskoj (1991.-1995.): bilo je ljudi s
kojima smo ostali u vezi tijekom rata i unatoč njemu, no
otvorene su i rane koje je teško zaliječiti. Činjenica je da su
poneki od nas uspijevali čitati tekstove pokojnoga Ivana
Đurića, u Beču slušati predavanja Bogdana Bogdanovića o
urbicidu, gledati žene u crnom u rijetkima televizijskim
vijestima o tome... Njihovi su iskazi, unatoč mučnini i očaju
koje je generirao rat, ostavljali prostor nadi. Istina, voljeli
bismo moći navesti više primjera, no konstruktivnije je upi-
1 Prema: Peter Gay, Weimar Culture: The Outsider as Insider [Weimarska
kultura: neupućeni poput upućenoga], New York, 1968, 8 (prevela A.
Feldman).