Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

80
O prevlasti povijesnog nerazuma
nikako u skladu sa stvarnim položajem ljudi. Djeluju kao
pomoćna antikultura suglasna s politikom nerazdvojnom od
krize. Srž je u sugeriranju određene nadvrijednosti, a nju
nalaze u pojmu starosti kao najvažnijoj odlici prošlosti,
hijerarhijski prvoj pri stvaranju prednosti u sadašnjici. Poziv
na stara prava jeste već unisona tvrdnja nacionalizma o
tisućugodišnjima težnjama koje ispunjavaju sadašnji predvodnici.
Riječ je o starim pravima iz dobre prošlosti koja
nisu dokazana i koja u suvremenosti nemaju značaj, osim u
izazivanju teških sukoba. Na suprotnoj su strani od dokazivih,
sa ovim vremenom spojivih, usporedno razložno
naglašavanih prava. Međutim, posebne nevolje proizlaze iz
toga što su upletene u samodovoljnost i ksenofobičnost, a
prate ih i prisutni začeci, čak izražavanja rasizma.
Ipak, najbitnije je to da zaslijepljenost navedenih teza vodi
u anakroničnost, a nemoć nerealnog viđenja prošlosti u
tananom je odnosu s manjkom realizma koje se pokazuje i
prikazuje u obliku izdvajanja iz sadašnjosti i zakržljavanju
zbog udaljavanja od suvremene civilizacije.
Rezime
Mada govorim na osnovu iskustava zemlje koja se nalazi u epicentru
potresa, u kojoj i sâm živim, čini mi se kako opažanja o duhovnim prilikama
vremena, koja ću ovde ukratko i sažeto da opišem, imaju širu aktuelnost
na prostoru bivše druge Jugoslavije u vreme poslednje velike krize.
Naglašavam pri tome dve grupe istorijskih tvrdnji: 1. onu da smo mi
oni koji stvaraju istoriju, a da su oni drugi toliko loši da ne pripadaju ni
u kakvu istoriju, i 2. da smo mi jedan od najstarijih naroda, izabrani
autohtoni narod na području u kojem sada živimo, a da istovremeno
smo poreklom sa područja najstarijih kultura: iz Mesopotamije i Persije
te s Kavkaza!
Reč je dakle o antimitu, koji dovodi do prevlasti nerazuma, a istovremeno
i do neprijateljstva prema modernoj civilizaciji.