Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja Igor Graovac - Centar za politološka istraživanja

11.12.2012 Views

78 O prevlasti povijesnog nerazuma čine se, svodljivi su na “samo” deset primjera, iako međusobno nisu uvijek komplementarni, a ponekad su i kontradiktorni, dok se poneki, pak, suštinski međusobno razlikuju, iako su periferno podudarni. Pokušaj njihova grupiranja prema sličnosti sadržaja daje jednu skupinu od četiri i dvije skupine od tri učenja. Među njima je osnovno ono o narodu najstarijem, kojemu je dodatno ono o narodu koji je porijeklom iz regije najstarijih poznatih razvijenih civilizacija, dok je kontradiktorno ono o narodu autohtonom. Kako nas ovdje zanimaju one pojave kao skup tvrdnji koje nastoje sugerirati rješenja o svakojakim pitanjima etnogeneza (za ovog autora uvijek vrhunski sumnja vrijednih), zadovoljimo se napomenom da među nekadašnjima narodima bivše druge/socijalističke Jugoslavije ima onih koji tvrde da su iz Iraka ili Irana ili sa Kavkaza, pri čemu svaki od njih u tome vidi neku prednost kojom povremeno svoju javnost nastoje obradovati uvjetni proučavatelji, a ponekad i veoma visoki političari. A kada je o autohtonosti riječ, već je nekoliko arheoloških timova više balkanskih naroda pronašlo ostatke svojih predaka kao najstarijeg stanovništva. U drugoj skupini zasigurno je temeljna teza o narodu koji bira Carstvo Nebesko. Ona je, inače, višestrukih značenja, ali dovoljno je zadržati se na njenom sadržaju o spremnosti da se do posljednjega izgine za domovinu. Sadržajno ova teza nije povijesna, ali su povijesne, uz motiv i vrijeme nastanka, njene uporaba i, posljednjih više od deset godina, zlouporaba, nastala potiskivanjem onih povijesnih iskustava kada se pojedino vodstvo u potpunosti ponašalo u skladu s mogućnostima i datim prilikama. U istom sklopu zlouporabe ili nepromišljenih sugestija treba sagledati i teze o narodu izabranom (da preporodi svijet ovoga doba!) i o

Andrej Mitrović 79 narodu nevinoj žrtvi (uz ignoriranje mnogo veće skupine činjenica koje govore protiv nego što ih je za ovakvu tvrdnju). 5. Protumit degeneracije Ono što unaprijed nameće ozbiljnost kritičnosti prema ovoj temi jeste činjenica da su navedene teze postale vidljive s nagovještajima krize i, postupno s njenim razvijanjem, stekle utjecaj. Postale su tematski proširenije (time, onim što nude, i apsurdnije), a prate i sva dublja zapadanja društva u teškoće, pri čemu ljude izdvajaju iz realnosti i odvajaju od prilika u svijetu. Drugačije rečeno, pojava je važna u krizi, koja joj daje ozbiljnost dok i sama traje. Ipak, ova pojava nagriza osnove razumske kulture, što je dalekosežni element nazadovanja. Oslikane teze predstavljaju po sebi ukidanje kulture koja traži i omogućuje razmišljanja. Nisu dio subkulture, usporedne kulture ili kontrakulture. Govore o svijetu, događajima ili navodnim dokazima, ali je presudno da nude netočno ili, u najboljem slučaju, nagađanja (koje prikriva sugestija da je priopćeno novo neosporno otkriće). Nude fikcije umjesto svijeta prošlosti, oštećuju prevažnu realističku sliku, koja je preduvjet trezvenih shvaćanja, štoviše nameću pogrešno mišljenje. Sredstvo su zavođenja, ali s utjecajem na lakovjerne, neuke, zbunjene te, ipak, i na sluđene ljude zlim vremenom. Teže uvjeriti kako su sadašnji ljudi nešto važno prošlo (pri tome netočno prošlo), što pomaže da ne vide kako su jadno sadašnje. Navode da svijet ne bude mišljen takav kakav je, odvraćaju da se misli i o sebi kao dijelu realnosti, nameću isprazno zadovoljstvo zbog (lažnih) predaka. To je u skladu s krizom i vladajućim prilikama,

Andrej Mitrović 79<br />

narodu nevinoj žrtvi (uz ignoriranje mnogo veće skupine<br />

činjenica koje govore protiv nego što ih je <strong>za</strong> ovakvu tvrdnju).<br />

5. Protumit degeneracije<br />

Ono što unaprijed nameće ozbiljnost kritičnosti prema ovoj<br />

temi jeste činjenica da su navedene teze postale vidljive s<br />

nagovještajima krize i, postupno s njenim razvijanjem, stekle<br />

utjecaj. Postale su tematski proširenije (time, onim što<br />

nude, i apsurdnije), a prate i sva dublja <strong>za</strong>padanja društva<br />

u teškoće, pri čemu ljude izdvajaju iz realnosti i odvajaju<br />

od prilika u svijetu. Drugačije rečeno, pojava je važna u<br />

krizi, koja joj daje ozbiljnost dok i sama traje. Ipak, ova<br />

pojava nagri<strong>za</strong> osnove razumske kulture, što je dalekosežni<br />

element na<strong>za</strong>dovanja.<br />

Oslikane teze predstavljaju po sebi ukidanje kulture koja<br />

traži i omogućuje razmišljanja. Nisu dio subkulture, usporedne<br />

kulture ili kontrakulture. Govore o svijetu, događajima<br />

ili navodnim dokazima, ali je presudno da nude netočno<br />

ili, u najboljem slučaju, nagađanja (koje prikriva sugestija<br />

da je priopćeno novo neosporno otkriće). Nude fikcije<br />

umjesto svijeta prošlosti, oštećuju prevažnu realističku sliku,<br />

koja je preduvjet trezvenih shvaćanja, štoviše nameću<br />

pogrešno mišljenje. Sredstvo su <strong>za</strong>vođenja, ali s utjecajem<br />

na lakovjerne, neuke, zbunjene te, ipak, i na sluđene ljude<br />

zlim vremenom. Teže uvjeriti kako su sadašnji ljudi nešto<br />

važno prošlo (pri tome netočno prošlo), što pomaže da ne<br />

vide kako su jadno sadašnje. Navode da svijet ne bude<br />

mišljen takav kakav je, odvraćaju da se misli i o sebi kao<br />

dijelu realnosti, nameću isprazno <strong>za</strong>dovoljstvo zbog (lažnih)<br />

predaka. To je u skladu s krizom i vladajućim prilikama,

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!